Turska ljutnja na islamiste u Idlibu kratko trajala: prosvjednici opet blokirali M-4

Nedavno smo izvijestili o tome kako je turska vojska, konačno, oštrim mjerama krenula u deblokadu jedne od dviju ključnih sirijskih prometnica, one pod nazivom M-4 koja povezuje gradove Aleppo i Latakija kroz sjevero-zapadnu regiju Idlib. Naime, pojačane snage turske vojne policije su u večernjim satima 13. travnja, po prvi puta uspjele deblokirati dio spomenute prometnice, protjeravši islamističke borce i uhitivši najtvrdokornije od njih koji se nisu željeli povući s ceste pokraj naselja Neyrab koje je pod njihovim nadzorom. Ta akcija turskih snaga uslijedila je nakon što je u jutarnjim satima toga istog dana po turskim vojnicima bila otvorena vatra iz automatskog oružja islamističkih boraca.

Međutim, nastojanje Ankare da se gore spomenutom metodom uspješno provedu obveze koje je na sebe preuzela sklapanjem Moskovskog sporazuma od 6. ožujka, čini se – završilo je potpunom propašću. Naime borci islamističkog saveza „Hayat Tahrir al-Sham“, u kojemu vodeću ulogu ima teroristička organizacija „Jabhat Fath al-Sham“ (bivša „Jabhat al-Nusra“, kao prosirijski ogranak saudijske „Al-Qaide“), nakon spomenute turske „deblokade“ od prije tri dana, otišli su oko jedan kilometar zapadnije od „deblokiranog“ mjesta i ponovo svojim prosvjednicima blokirali prometnicu M-4.

Time je opet sprječena mogućnost pokretanja zajedničkih  rusko-turskih vojnih ophodnji, dogovorenih Moskovskim sporazumom, koje moraju osigurati siguran promet tom trasom. Konkretno, sinoć je izvršeno 4. po redu zajedničko patroliranje ruskih i turskih vojnih ophodnji po M-4, ali je i ono, poput prethodna tri ostalo, kako se službeno navodi polovično, što u praksi znači – neuspješno. Daljnji prolaz cestom u blizini naselja Neyrab tursko zapovjedništvo svojim ruskim partnerima nije preporučilo zbog sigurnosnih –gore spomenutih razloga.

Teško je reći čime drugim, osim nastavkom rata, u perspektivi ovakav razvoj stanja u Idlibu može završiti. Jer i Moskovskim sporazumom, kao što je to bilo i s prethodnim Sporazumom iz Sočija, Turska ima jasno određene zadaće koje se tiču pacifikacije stanja u toj jedinoj sirijskoj regiji zapadno od Eufrata koja nije pod nadzorom vlade u Damasku (osim njezinih južnih i jugoistočnih djelova koje je sirijska vojska oslobodila u velikoj ofanzivi pokrenutoj krajem prošle godine i završenoj potpisivanjem Moskovskog sporazuma). A te su zadaće sada upravo one koje se tiču osiguranja sigurnosnog perimetra od 6 kilometara sjeverno od prometnice M-4 u kojima se nalaze radikalne islamističke snage ili postrojbe takozvane umjerene sirijske oporbe odane Ankari, kao i provedba zajedničkih rusko-turskih vojnih ophodnji. Prema identičnoj recepturi kako je to slučaj i na sjevero-istoku Sirije, u pograničnim i pretežito kurdskim stanovništvom naseljenim područjima, nakon turske vojne operacije „Izvor mira“ iz listopada prošle godine. Zbog tih je obveza od strane Ankare Moskva i zaustavila daljnju ofanzivu sirijskih snaga koja je prijetila prerastanjem u otovoreni vojni sukob sirijske i turske vojske nakon što je Ankara na terenu aktivno stala u zaštitu združenih islamističkih i oporbenih, protuvladinih snaga koje su se suprostavljale daljnjem napretku sirijske vojske u Idlibu.

Ovom prilikom ne bih ulazio u dublju analizu zašto se sve ovo događa i kome ovakav razvoj stanja (ne)ide u prilog jer ću to ostaviti za neki idući put. Ali sada bih ipak bio slobodan reći da bi i za same islamističke organizacije, koje djeluju u Idlibu i kojima Moskovski sporazum (makar ga one ne priznaju) barem na određeno vrijeme jamči daljnji spokoj u dubini idlibske regije, s političkog gledišta bilo logičnije osigurati slobodno odvijanje prometa trasom M-4 gdje im turska vojna nazočnost onda i jamči sigurnost ukoliko nema incidenata s njihove strane (za to isto sa sirijske strane tj. sprječavanje incidenata južno od M-4, dužnost i odgovornost preuzela je ruska vojska). Ali logika i ekstremizam vrlo rijetko idu zajedno.

Komentari

komentar





You may also like