Foto: globalsecurity.org
Mike Pompeo, američki državni tajnik, i Eliot Engel, predstavnik američkog Kongresa, osudili su ponašanje Kine u odnosu prema Indiji vezano uz njihov spor na himalajskoj granici, izvijestio je 2. lipnja Reuters.
Tisuće kineskih i indijskih vojnika već se nekoliko tjedana nalaze u stanju pune vojne spremnosti na tri do četiri fragmenta sporne granice. Kina negira da su njezine snage prešle tzv. Crtu stvarne kontrole, i ustrajava na tome kako u zoni rijeke Galwan i jezera Pangong-Tso (vidi sliku ispod) u indijskoj regiji Ladakh i dalje traje stabilno stanje.
Neoviosno o tome, Sjedinjene Države već su izabrale stranu, a to je, s obzirom na novonastale izrazito napete američko-kineske odnose, očekivano – Indija.
U svom jučerašnjem govoru u Washingtonu, američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio je kako slanje kineskih vojnika na tzv. Crtu stvarne kontrole „podsjeća na ponašanje Kine u situacijama s koronavirusom Covid-19, Južnokineskim morem i Hong Kongom“. Takve poteze, kazao je dalje Pompeo, „poduzimaju autoritarni režimi“.
Slika 2: kineski i indijski vojnici jedni uz druge u spornoj pograničnoj zoni indijske regije Ladakh
Prema mišljenjima indijskih i inozemnih vojnih analitičara, jedan od mogućih razloga sadašnje pogranične napetosti između dviju najvećih azijskih država je činjenica da Indija gradi cestu blizu doline rijeke Galwan s ciljem samanjenja razlike u odnosu na puno razvijeniju kinesku prometnu mrežu, izgrađenu proteklih godina. Peking se protivi bilo kakvoj indijskoj izgradnji infrastrukture u toj zoni, koju naziva spornim teritorijem.
Spomenuti američki kongresmen Eliot Engel je 1. lipnja pozvao Kinu na poštivanje međunarodnog prava i korištenje diplomacije za rješavanje pitanja granice s Indijom, pričemu je izrazio svoju „duboku zabrinutost nastavkom kineske agresije uzduž Linije stvarnoga nadzora“, te dodao, kako „Kina ponovo demonstrira želju za zastrašivanjem svojih susjeda“.
Mediji izvješćuju kako su, osim vojnika, obje strane na graničnu crtu dovele i topništvo i drugu tešku tehniku. Indija je, također, počela izgradnju uzletno-slijetne staze u zoni glavne prometnice susjednoga Kashmira – još jednog spornog pograničnog područja, ovoga puta sa susjednim Pakistanom kojega podržava Kina.
Podsjećamo: indijsko vojno zapovjedništvo prošli je mjesec (10. svibnja) izvijestilo o lakšem ranjavanju više indijskih i kineskih vojnika u međusobnom fizičkom sukobu u planinskom pograničnom području nedaleko od Tibeta. Tada je rečeno kako je došlo do fizičkog incidenta i da su vojnici jedni na druge bacali kamenje. Takve situacije na tom dijelu kinesko-indijske granice nisu rijetkost s obzirom da granični spor između dviju država traje još od sredine XX. stoljeća, kada su Indija i Kina vodile i nekoliko ratova. Onaj najveći i posljednji odigrao se 1962. g., kada je u zoni indijske sjevero-zapadne države Arunachal-Pradesh došlo do snažnog vojnog sukoba u kojemu je pobjedu na kraju odnijela Kina. Inače, te dvije, po broju stanovnika najveće zemlje svijeta, i u ljeto 2017. g. bile su na rubu izbijanja novog velikog rata, ali se ipak čini kako u 21. stoljeću razum na kraju uvijek prevlada (barem u kinesko-indijskim odnosima). Naime, obje su strane i više nego svjesne činjenice kako i jedna i druga ovladavaju nuklearnim naoružanjem i dobro znaju koje bi sve posljedice ta činjenica mogla proizvesti u slučaju izmicanja vojnog sukoba izvan kontrole. Zato se posljednjih godina između vojnika dviju mega-država umjesto klasične razmjene vatre sve češće uočava međusobno nabacivanje kamenjem, kao i klasični fizički obračuni „starim dobrim šakama“, a koje, onda, obje strane iz nekog, samo njima znanog razloga uredno snimaju kamerama na licu mjesta. Naravno, nešto od toga zna završiti i na društvenim mrežama što sve češće, umjesto zabrinutosti izaziva smijeh jer je vidljivo kako se niti jednima niti drugima baš i ne ratuje previše za koji metar ili kilometar kvadratni planiske pustopoljine.
Međutim, naravno kako stanje s geopolitičkog gledišta nije niti malo smiješno, poglavito ako indijsko-kineske pogranične prijepore za svoje interese želi iskoristiti netko treći, što ne bi bilo prvi put. Ali baš činjenica kako obje zemlje raspolažu nuklearnim arsenalom (iako Kina u njemu ima znatnu prednost) i jest najbolji jamac suzdržavanja i zadržavanja nadzora nad sveukupnim sigurnosnim stanjem od strane (prije svih) samih New Delhija i Pekinga. Jer i Indija je, poput većine drugih kineskih susjeda danas, uključno od prije nekoliko godina i Vijetnama, jasna u pogledu svojih namjera da ne postane „meso za odstrijel“ u globalnom američko-kineskom razračunavanju. Poglavito uz spoznaju kako obje zemlje (Kina i Indija) itekako dobro međusobno trguju, a aktivno rade i na proširenju te suradnje, uključno i u sklopu Šangajske organizacije (ŠO. Član te organizacije je i Pakistan – kojemu se, kao i Indiji, također međusobno ne ratuje pa se svi vojni incidenti posljednjih dvaju desetljeća završavaju relativno brzo, s potpunom kontrolom stanja i s jedne i s druge strane. Jer i Pakistan posjeduje atomsko naoružanje, a i glavni gradovi – Islamabad i New Delhi – relativno su blizu međusobne granice a time i na dometu ubojitog oružja za masovno uništenje.
