Uoči Putinovog obraćanja naciji ruski sindikati predlažu nacionalizaciju strateških tvrtki!

Treba li i Hrvatskoj “humana nacionalizacija”?

Uoči današnjeg televizijskog obraćanja ruskog predsjednika Vladimira Putina širokoj javnosti, koje se očekuje u kasnim posljepodnavnim satima prema srednjoeuropskom vremenu (pretpostavlja se kako će se isto odnositi na stanje u svezi epidemije koronavirusa koja se širi i na prostorima Ruske Federacije), sa zanimljivom inicijativom oglasio se i predsjednik Federacije nezavisnih ruskih sindikata Mikhail Shmakov. Inicijativa je na tragu sve češćih, sličnih izjava na Zapadu, uključno i od strane najviših državnih dužnosnika, poput, primjerice, u Francuskoj. Evo o čemu se radi:

Sindikati su odlučili dati svoj doprinos u zaštiti domaćeg gospodarstva u ovom kriznom vremenu. Shmakov je zabrinut prijetnjom preuzimanja strateški važnih tvrtki, čija je vrijednost naglo pala zbog novonastale krize. Zbog toga Federacija ruskih nezavisnih sindikata vladi predlaže početak nacionalizacije.

U pismu, kojega je Mikhail Shmakov uputio premijeru Mikhailu Mishustinu, predlaže se određivanje strateških kompanija u suradnji s Ruskom trostranom komisijom za reguliranje socijalnih i radnih odnosa. (inače, ta struktura djeluje pri ruskoj vladi,  a u nju su uključeni prestavnici Vlade RF, sindikata i sveruskih udruga.)

„Pad vrijednosti dionica tvrtki i njihovi gospodarski problemi mogu dovesti do rasta spekulativnih poslova s ciljem preuzimanja tvrtki“, naglašava Shmakov, i dodaje, kako je nužno proglasiti godišnji moratorij na reprivatizaciju struktura koje su u međuvremenu ponovo došle u vlasništvo države.



S obzirom kako se ovakve i slične inicijative, koje idu u smijeru otvorenog državnog intervencionizma i „reinkarnacije“ odavno zaboravljene i od mnogih omražene nacionalizacije (omražene, kada se ima u vidu postratovska brutalna otimačina privatne imovine od strane komunističkih režima), u svijetu postaju sve češće (nedavno je takvu mogućnost, kao ozbiljnu, najavio i francuski premijer Edouard Phillipe zbog krize nastale epidemijom CIVID-19), nije isključeno kako se počinje s dubinskim restrukturiranjem dosadašnjeg neoliberalnog kapitalizma koji se posve iscrpio i doveo do ozbiljnih globalnih problema. Njegova socijalna i svekolika neosjetljivost za probleme običnih ljudi koji su dovedeni „na prosječki štap“, dovela je do sve snažnijeg i organiziranijeg otpora obespravljenih „masa“ – još donedavno pripadnika tzv. srednjeg društvenog sloja koji je na Zapadu gotovo posve išćezao a tradicionalno je bio nositelj stabilnosti svakoga društva.

Ali za takav dubinski globalni preustroj potreban je i isto takav globalni „šok“, a on se upravo događa kroz pandemiju i sveopću histeriju s njom povezanu. Naravno, COVID-19 i nastala posljedična paraliza svjetskog gospodarstva, izvrsna su prigoda da se upravo njega proglasi glavnim krivcem za sve ekonomske i socijalne nedaće, koje, međutim, svijet tište znatno ranije od pojave novog koronavirusa koji taj proces samo ubrzava i dovodi do njegove završne faze tj. do neizbježne „kliničke smrti“. Jer financijski „balon“ već je odavno prenapuhan i prostora za njegovo širenje više nema. U 2021. godini počet će bankroti i prvih velikih korporacija. Zato je svijetu sada nužan neki  novi ekonomski model. A u kojem će se smijeru ići ostaje tek za vidjeti. Ali i u nekom novom modelu preraspodjele društvene moći i odnosa snaga, i dalje će ostati jedna povijesna konstanta, koja je jednostavno, ali iskreno i točno, možda i najbolje prikazana kroz riječi jedne poznate hrvatske pjesme u kojoj se kaže: „bogati se za sebe uvijek pobrinu“. A nama je bolje pozorno motriti na to što će biti s nama – „običnim smrtnicima“.

I za sam kraj: možda bi i hrvatska vlada trebala razmisliti o sličnim mjerama, iako bi ih se od strane vječitih kritičara svega i svakoga vjerojatno odmah okarakteriziralo kao povratak u socijalizam. Jednostavno zato što praksa i događaji u svijetu ukazuju kako će na kraju opstati samo one zemlje i narodi koje uspiju zadržati određeni stupanj samostalnosti u ključnim segmentima vlasti i gospodarstva. Jer lako je kritizirati državu i vladu dok su ti puni džepovi, ali kada dođe kriza i na vrata zakuca glad, tada se automatski, kao nešto posve normalno, od te iste države odmah moli i zahtjeva pomoć. A kako će ona pomoći ako u svojim rukama više nema ničega strateškoga i ako je sve u stranim rukama. Primjerice, ne bi li u sadašnjoj globalnoj zdravstvenoj krizi bilo prekrasno da je u hrvatskim rukama opet nekadašnji srednjoeuropski farmaceutski div “Pliva” sa svojim najsuvremenijim i strateški važnim istraživačkim laboratorijem (otovrenim, ovo podsjećam upravo zbog spomenutih vječnih kritičara i nezadovoljnika, u vrijeme Domovinskog rata i na osobni zahtjev tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana upravo državnim novcem) , ili da opet proradi naš Imunološki zavod, kako bismo, kao i ranije, imali vlastita cjepiva a ne uvoz tko zna čega, ili da je opet u hrvatskim rukama u ovoj naftnoj krizi i globalnom “naftnom ratu” nekadašnji naftni lider Jugo-istočne i Srednje Europe – INA? Odgovor se, vjerojatno, nameće sam po sebi. Zato, iskoristimo i mi nastali globalni šok i učinimo našto korisno za našu zemlju i za svoj narod.

Komentari

komentar

loading...

You may also like