(Video) Haftarova vojska napala turski brod s oružjem u luci Tripoli!

Slučajno ili ne, sa zaoštravanjem rusko-turskih odnosa oko ofanzive sirijske vojske u regiji Idlib, jačaju i ofanzivne akcije libijskog generala Khalife Haftara i njegove Libijske nacionalne vojske (LNA) na vladine snage u Tripoliju. Dobro je znano kako iza vlade u Tripoliju otovreno stoje Turska i Katar (od europskih zemalja Italija), a da iza Haftara i njegove vojske istočne Libije stoje Egipat, UAE i Rusija, kao i Francuska. Također je znano  kako je upravo nakon sastanka Putin-Erdogan 8. siječnja u Istanbulu i prethodnog održanog sastanka u Moskvi između Haftara i libijskog premijera Fayeza Sarraya uz posredništvo Rusije i Turske, dominantna vojna sila u Libiji, ona Haftarova, prekinula intenzivne operacije s ciljem zauzimanja prijestolnice Tripolija i time, de facto, ovladavanja čitavom zemljom čiji najveći dio LNA sada faktički i kontrolira. Prethodno je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan zaprijetio Haftaru neposrednom turskom vojnom intervencijom ako odmah ne obustavi svoju ofanzivzu, a već prije toga počeo je i s prebacivanjem islamističkih boraca iz sjevero-zapadne sirijske regije Idlib na bojišnice oko Tripolija, naravno, na strani međunarodno priznate vlade premijera Sarraya. S njom je Ankara krajem prošle godine potpisala sporazum o vojnoj suradnji, ali, što je puno važnije, i sporazum o međusobnom razgraničenju u vodama istočnog Sredozemnog mora, čime je Turskoj omogućen pristup tamošnjim zonama bogatim prirodnim plinom. Toj su se akviziciji Ankare i Tripolija odmah snažno usprotivile Grčka, Cipar, Egipat i Izrael, a na njihovu su stranu stale i EU i SAD, zajednički izjavivši kako je za njih taj libijsko-turski sporazum ništavan i posve neprihvatljiv. I to su, ukratko, glavne vojno-političke okolnosti kada je riječ o Libiji, kao i vanjskim igračima koji su upleteni u njezin unutarnji sukob, a koje su bile potrebne za spomenuti kako bi se lakše shvatila intencija ali i složenost vijesti koja je maloprije prispjela. Evo o čemu se radi:

Vojska maršala Khalife Haftara (LNA) napala je turski vojni transportni brod u luci libijskog glavnog grada Tripolija, priopćila je u utorak, 18. veljače, panarapska televizija Al Arabiya. Prema informacijama zapovjedništva LNA, turski brod je prevozio oružje i streljivo za postrojbe koje se bore na strani Vlade nacionalnog sporazuma na čelu s premijerom Fayezom Sarrayom. Pritom nije priopćeno je li u tom napadu bilo žrtava. Napad na turski brod možete pogledati na twitteru na ovom linku:

https://twitter.com/AlArabiya_Eng/status/1229750421515882496

Podsjećamo: u Tripoli je već ranije morskim putom stigla pošiljka s turskom teškom vojnom tehnikom. Radi se o pješačkim transporterima ACV-15, višecjevnim bacačima raketa, kao i samohodnom topničkom sustavu T-155 Firtina koje je i najmoćnije oružje isporučeno Sarrayevoj vladi. Samohodni top kalibra 155 mm može uništiti cilj na udaljenosti do 30 kilometara, a ovisno o korištenim granatama on može dosegnuti ciljeve i do 40 km udaljenosti. Brzina paljbe iznosi respektabilnih 6 ispaljivanja u minuti. Ako se tome pridodaju i turske bespilotne letjelice „Bayraktar“ za korekciju navođenja vatre, koje su također isporučene Tripoliju, kao i turski sustavi PZO, gubici u ljudstvu i tehnici Haftarove vojske mogu postati osjetni, a njezini napadi otežani i usporeni. Zato se čini kako Haftar više ne želi čekati i da u praksi počinje provoditi još ranije izrečene prijetnje Ankari kako će potapati sve turske brodove koji uđu u libijske teritorijalne vode.

U svakom slučaju ovo znači samo daljnje usložnjavanje stanja u i oko Libije. Ostaje za vidjeti i reakcija međunarodne zajednice, prije svega EU i NATO saveza koji upravo ovih dana govore o nedopustivosti kršenja UN-ovog embarga na izvoz oružja u Libiju, iako taj embargo u praksi ne znači ama baš ništa, jer je ta zemlja ionako već prepuna oružja. Ovdje će se prije svega raditi o političkim interesima različlitih vanjskih čimbenika, a velikoj većini njih tursko jačanje vojne nazočnosti u Tripoliju ne odgovoara iako je ono, to je potpuno sigurno, teritorijalno vrlo limitirano i ograničeno isključivo na zonu glavnoga grada. Turska za svoje aktivne vojne avanture u toj zemlji nema niti interesa niti mogućnosti s obzirom na geografsku udaljenost, otežanost logističke potpore i složenog stanja u kojoj se nalazi njezina ekonomija, pa će se uloga Ankare u ovoj velikoj igri s velikim vanjskim igračima u Libiji svoditi isključivo na pružanje potpore u vojnoj tehnici i eventualnom nastavku slanja islamističkih snaga iz Idliba vladi u Tripoliju, što će primarno ovisiti o daljnjem razvoju stanja u Siriji. Ankara će nastojati svim silama (o)braniti opstojnost Sarrayeve vlade, ponajprije zbog spomenutih sporazuma ali i imidža kojeg želi imati kao zemlja koja nastoji aktivno ući na prostore Afrike – i politički i gospodarski, a onda, naravno, i vojno, jer bez ovog posljednjeg nema niti onog prethodnog. Turska je, u svakom slučaju, počela aktivno „rastezati“ svoje političke i vojne ambicije u regiji, ali pritom itekako mora voditi računa da ne dođe do „prenapregnutosti“, „prezagrijanosti“ i „pucanja“ sistema.



Zoran Meter: Rusi srušili američki dron! Svi u završnu bitku za libijsku naftu (1)

 

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like