Vučić: Srbija se razvija ogromnom brzinom zahvaljujući Rusiji i Kini

Zoran Meter

U posljednje vrijeme srpski predsjednik Aleksandar Vučić sve češće daje intervjue ruskim medijima, u kojima hvali svekoliku suradnju Srbije i Rusije, odnosno njihove političke, gospodarske i vojne veze. Vučić za to sigurno ima svoje razloge, što je jasno iz činjenice da Srbija pod njegovim vodstvom već duži niz godina ustrajava na pokušaju vođenja nekog oblika neutralne vanjske politike, iako pri tom ne skriva činjenicu da želi postati punopravna članica Europske unije. To, u eri kada se ova sve više oštro konfrontira s Rusijom, ali i Kinom – baš i ne izgleda kao neka uvjerljiva politika neutralnosti ili nesvrstavanja, međutim službeni Beograd očito smatra kako mu daje pozitivne rezultate.

U kolikoj mjeri to Vučić radi s ciljem svojevrsne ucjene Zapada i želje da mu ovaj osigura što veće dividende po pitanju ostvarenja srpskih nacionalnih interesa u balkanskoj regiji ukoliko želi primiti Srbiju u svoje integracije (a sigurno želi, jer je jedino na taj način Srbiju može iščupati iz orbite ruskih nacionalnih interesa), ili „koketiranjem“ s Moskvom želi samo zadovoljiti interese snažno proruski nastrojene većine srpskih građana dok im u međuvremenu iza leđa „šuruje“ sa Zapadom, ili i jedno i drugo zajedno, možemo samo nagađati. Ali činjenica je da, kada god Zapad više pritisne Beograd po pitanjima koja njemu baš nisu po volji (bilo da je riječ o priznanju Kosova, stanju ljudskih prava i demokracije u Srbiji i sl.), ovaj se intenzivnije okrene Moskvi i tako „živcira“ Bruxelles i Washington, poglavito kada se radi o srpsko-ruskoj vojnoj suradnji.

Svojevrsna je to igra živaca ili partija šaha, u kojoj Zapad nedvojbeno ima jače figure – u rasponu od mogućnosti snažnog utjecaja na geopolitička zbivanja u regiji zapadnog Balkana koja nisu u interesu Beograda ili uvođenja oštrih sankcija protiv Srbije. Međutim problem za Zapad u takvom „prestrogom“ scenariju discipliniranja Beograda je u tome da na taj način širom otvara vrata jačanju ruskog utjecaja na Srbiju i njene regionalne proxy igrače. Zbog toga je čitava stvar, šahovskim rječnikom rečeno, u svojevrsnoj pat-poziciji.

A dok je to tako, Vučić slobodno nastavlja svoju igru.





Tako je u intervjuu za ruski YouTube kanal Soloviev Live, čija je puna verzija prikazana u utorak, 23. studenog, Vučić kazao kako su gospodarska postignuća Srbije postala moguća zahvaljujući prijateljskoj interakciji s Rusijom i Kinom.

“Izgradili smo više bolnica u proteklih sedam godina nego u prethodnih 70 … Tijekom protekle dvije godine, 2020.-2021., imamo najveće stope gospodarskog rasta u zemlji, oko 6,7%. Neki imaju -5%, dok mi imamo +7,5%, 7,6% gospodarski rast. Sve smo to uspjeli, budući da imamo prijateljske odnose s Rusijom i s Kinom. Naravno, ogromna ulaganja dolaze iz Europske unije”, ipak nije zaboravio dodati srpski predsjednik.

Prema njegovim riječima, bit politike Beograda svodi se na to da zemlja bude neovisna u odlučivanju, neovisna i suverena.





“A srpska politika nikada ne može biti neprijateljska prema Ruskoj Federaciji. Govorim o tome otvoreno, i govorim o tome svima na svijetu, nikada to nisam skrivao”, kazao je Vučić.

Vučić je u intervjuu podsjetio kako je prije sedam godina prosječna plaća u Srbiji bila 329 eura, da danas iznosi 560 eura, a iduće godine, prema prognozama, trebala bi biti veća od 610 eura.

“Srbija se razvija ogromnom brzinom i zato su nam potrebni mir i stabilnost. I zato poštujemo one koji poštuju našu neovisnost, naš suverenitet, koji poštuju i rezolucije međunarodnog javnog prava i Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu i Metohiji, poštuju teritorijalni integritet Srbije. I Rusija nas je uvijek podržavala po tom pitanju i zahvalan sam predsjedniku Putinu na njegovoj potpori. Kao i (ruskom ministru vanjskih poslova) Sergeju Lavrovu i (ruskom ministru obrane) Sergeju Šojgu , i svim ljudi iz okruženja predsjednika Putina, zahvalan sam na točnosti, na korektnom odnosu prema Srbiji”, naglasio je u spomenutom intervjuu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Svemu ovome treba dodati i intenzivnu rusko-srpsku suradnju u još jednoj bitnoj sferi – onoj energetskoj, u kojoj se upravo bije boj između SAD-a i Rusije za europsko energetsko tržište. Srbija sada predstavlja neizostavnu kariku za funkcioniranje novoizgrađenog Balkanskog plinovoda kojim se ruski plin iz crnomorskog plinovoda Turski tok preko Turske, Bugarske i Srbije dovodi do Mađarske s perspektivom njegovog prodora i dublje u Srednju Europu – prema Austriji i Slovačkoj. Ovdje možemo spomenuti i pojedine medijske najave o tome kako je Rusija spremna Srbiji isporučiti i svoje suvremene protuzračne sustave S-400 Triumf, one iste koji su ne tako davno digli veliku buru u SAD-u i NATO savezu kada ih je kupila Turska.

Ako tako stvari promatramo, a moramo ih tako promatrati, jasno je kako partnerstvo Srbije i Rusije više nije samo strateško u deklarativnom, već i u praktičnom smislu. A to je već puno ozbiljnija dimenzija jer je jasno da su u nju, sada, i u praktičnom – fizičkom a ne samo političkom smislu, na Balkanu inkorporirani i ruski gospodarski i drugi nacionalni interesi. A od njih se ne odustaje tako lako, poglavito ako u pozadini stoji velika vojna moć.

Odnosno ako bi Moskva s njima jednom i odlučila sa Zapadnom trgovati, sigurno bi ih skupo naplatila, o čemu računa itekako moraju voditi i sve Srbiji susjedne zemlje s prostora ex-SFRJ.

Komentari

komentar

You may also like