Z. Meter: Izborne igre su gotove. Počinje prava bitka – za dušu Amerike

Trump je u 4 godine svoga mandata zalijevao sjeme jedne druge, svijetu malo poznate Amerike – konzervativne, tradicionalne. Ono je već odavno posijano ali je tek pri Trumpu izniklo u stablo. Hoće li od njega nastati i čvrsti hrast, s dubokim korijenjem, u čijim će se nebeskim krošnjama čuti pjev konzervativne Amerike koja će biti sposobna odolijevati olujama neoliberalnih udara ostaje tek za vidjeti.

Konačno završava 20-odnevna američka politička „trakavica“ pod nazivom predsjednički izbori 2020. Igra je, zapravo, završila još jučer, 23. studenog, kada je izborna komisija države Michigan i službeno potvrdila pobjedu Joe Bidena, čime je nestala i posljednja Trumpova nada da može prelomiti tijek događaja – blokirati proces službene potvrde izbornih rezultata u spornim državama (uz spomenutu, tu su još i države Arizona, Pennsylvania i Wisconsin).

Već rano jutros aktualni predsjednik Donald Trump na svom je tvitu izjavio kako je preporučio šefici malo poznate savezne agencije, Uprave za opće poslove- GSA Emily Murphy, da „učini ono što je nužno“ u svezi početnih procedura, vezanih uz predaju ovlasti slijedećoj administraciji. Drugim riječima, Trump je odlučio vlast predati Joe Bidenu, iako pri tom još uvijek nije priznao svoj izborni poraz. Naprotiv, kazao je kako namjerava nastaviti sa sudskim tužbama „jer vjeruje u svoju pobjedu“. Ali bez obzira na tu njegovu „izjavu očajnika“, oni koji još do sada nisu čestitali Joe Bidenu na pobjedi, od 24. studenog to mogu slobodno učiniti – jer stvar je i službeno potvrđena!

Stožer Joe Bidena potvrdio je početak formalne procedure primopredaje vlasti nakon što je savezna vlada priznala njegovu i pobjedu potpredsjednice Kamale Harris na izborima 3. studenog.

Američko Ministarstvo obrane potvrdilo je prijam obavijesti o primopredaji vlasti i objavilo žuran početak iste u strukturama Pentagona, dodavši, kako su se već povezali sa službenicima GSA i djelatnicima Bidenovog prijelaznog stožera.




Sada slijedi 14. prosinca i glasovanje na kolegiju elektora koji će i formalno potvrditi Bidenovu pobjedu. Nakon toga, 20. siječnja 2021. g. slijedi i svečana inauguracija novog američkog predsjednika, neovisno o tome, hoće li ili ne Trump priznati svoj poraz.

Dakle, u političkim strukturama i državnom vrhu sve se ipak odvija prema planu i bez velikih potresa kada je riječ o primopredaji vlasti, kako i priliči zemlji veličine i značaja SAD-a. Američka je država predobro organizirana i ustrojena da bi takve potrese, ako do njih i dođe (a „potres“ je pokrenut upravo od strane Trumpa s nepriznavanjem izbornih rezultata – je li to bilo ispravno ili ne odlučit će nadležna sudska tijela, koja će, možda, ako Trump u međuvremenu ne odustane od tužbi, i potvrditi određene nepravilnosti ali uz napomenu, kako one nisu mogle ni na koji način značajnije utjecati na konačne izborne rezultate) predugo tolerirala.

Međutim, na terenu, među običnim ljudima, bitka za pomirbu krajnje politički, ideološki i rasno podijeljene zemlje tek počinje. Ona će biti dugotrajna i sigurno neće završiti s mandatom Joe Bidena ma koliko se on u tome trudio. Trump je u 4 godine svoga mandata zalijevao sjeme jedne druge, svijetu malo poznate Amerike – konzervativne, tradicionalne. Ono je već odavno posijano ali je tek pri Trumpu izniklo u stablo. Hoće li od njega nastati i čvrsti hrast, s dubokim korijenjem, u čijim će se nebeskim krošnjama čuti pjev konzervativne Amerike koja će biti sposobna odolijevati olujama neoliberalnih udara ostaje tek za vidjeti. A političku platformu Trump je za to stvorio i sasvim je sigurno kako će se iznaći političari koji će htjeti iskoristiti taj golemi potencijal i veliku biračku bazu koje je Trump ostavio iza sebe na idejama američkog tradicionalizma, kroz svoj program „America First“. Zato sam i skeptičan kada je riječ o američkoj pomirbi koju najavljuje Joe Biden. Jer u svojoj konačnici ta pomirba ne bi bila ništa drugo do li poraz jedne od Amerika – konzervativne i tradicionalne ili neoliberalne i globalističke. Jedna s drugom jednostavno ne ide. Ili će uspjeti sasjeći navedeni konzervativni „hrast“ ili će se na njemu nepovratno slomiti sve neoliberalne „oluje“ u američkom društvu.





 

 

 

Komentari

komentar




You may also like