Zoran Meter
Izrael je Rusiji nedvojbeno važna zemlja, ali nipošto toliko koliko Izraelu Rusija s obzirom na njen tradicionalni ali i rastući utjecaj u bliskoistočnoj regiji, kao i na sve bolje odnose sa spomenutim izraelskim antagonistima. Ali nikako ne manje važno – i s Palestinskom samoupravom, pri čemu je važno naglasiti kako je palestinsko pitanje uvijek u središtu izraelske politike i doživljava se gotovo kao egzistencijalno
Rusko-izraelski politički odnosi ubrzano se pogoršavaju. To sigurno nije u stvarnom interesu obiju zemalja, ali globalna geopolitička realnost, koja ostavlja sve manje mjesta za vanjskopolitičku neutralnost čak i jedne takve zemlje poput Izraela koja je tradicionalno navikla vući samostalne poteze koji se tiču izraelskih nacionalnih, prije svega sigurnosnih interesa – očito čini svoje.
Izrael se, tako, dugo vremena opirao uvođenju proturuskih sankcija od strane Zapada (još im se uvijek nije priključio) i nije se previše miješao u ukrajinsko pitanje nakon ruske vojne intervencije u toj zemlji, ali je američki pritisak zbog toga na Izrael postajao sve jači.
On se najbolje vidio i u nedavnom posjetu američkog predsjednika Joe Bidena toj zemlji, kada je, kako se čini, čitava stvar i definitivno prelomljena. Izrael, očito, po prvi put u svojoj modernoj povijesti sve svoje uloge namjerava staviti na jednu kartu – konkretno, onu američku.
Moskva je to očito tako i percipirala i posljednjih je dana poduzela poteze koje je Tel Aviv odmah označio kao tektonski opasne po buduće odnose dviju država. Riječ je, ponajprije, o mogućoj ruskoj zabrani djelovanja izraelske organizacije Sohnut, koja se bavi repatrijacijom u Izrael i pomoći repatrijantima na teritoriju Ruske Federacije.
Izraelski premijer Yair Lapid odmah je naložio svom ministarstvu vanjskih poslova pripremu “niza političkih mjera” protiv Rusije u slučaju zabrane aktivnosti Sokhnuta (info: Israel Hayom). Prema tom mediju Rusija još nije dogovorila vize za članove izraelske delegacije koja bi trebala stići u Moskvu na pregovore.
Dodatni signal nezadovoljstva Moskve izraelskom retorikom bio je i Putinov prošlotjedni dolazak u Teheran na trojni summit na vrhu između Rusije, Irana i Turske – najblaže rečeno s državama koje Izrael smatra ili neprijateljskim (Iran) ili potencijalnim prijetnjama njegovim interesima pa i onim sigurnosnim u svom susjedstvu (Turska). Tada je, između ostalog, izrečena i vrlo znakovita zajednička izjava predsjednika triju država, kojom oni osuđuju izraelske zračne napade na Siriju i pozivaju Tel Aviv na njihov prekid.
Jučer je o Izraelu govorila i glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova i to u ne baš pozitivnom tonu, kako je to već desetljećima više-manje slučaj: još od doba uspostave ruske državne suverenosti nakon raspada SSSR-a.
Proturuski stav Izraela o situaciji oko Ukrajine je nekonstruktivan i pristran te izaziva pitanja i žaljenje Moskve, izjavila je jučer Zaharova na ruskoj televiziji.
“Na žalost, posljednjih mjeseci iz Tel Aviva slušamo apsolutno nekonstruktivnu i, što je najvažnije, pristranu retoriku… Kada su proturuske ocjene davane od strane rukovodstva Izraela na raznim razinama, a one su zvučale upravo tako, i kada je pozicija bila oblikovana isključivo u pro-ukrajinskom smjeru, i to ne u smislu ukrajinskog naroda, već samo u potpori kijevskom režimu, i bilo je apsolutno u skladu s čudnim i divljim glasom Zapada – to je uistinu izazvalo pitanja” – kazala je Zaharova.
Skrenula je pozornost na činjenicu da poticaj za kompliciranje bilateralnih odnosa s Izraelom nije došao iz Rusije.
“Kad sada čujemo komentare vodstva ove zemlje da neke akcije Rusije na bilateralnom planu mogu utjecati na odnose, želim pitati ne misle li ti isti ljudi da su svojim postupcima i izjavama tijekom ovih mjeseci već utjecali na bilateralne odnose?”
Pretpostavljam da Zaharova, između ostalog, misli na neočekivano oštru reakciju izraelskog državnog vrha na riječi ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova u proljetnom intervjuu za izvjesni talijanski medij, kada je pozivanje ukrajinskog predsjednika Zelenskog na svoje židovsko porijeklo kritizirao u odnosu na postupke Ukrajine prema žrtvama holokausta i sjećanju na isti. Brojni izraelski političari i javni djelatnici tada su smatrali neumjesnim Lavrovljevo korištenje holokausta u, kako su rekli – političkom obračunu Moskve s Kijevom.
No možda će se pad rusko-izraelskih odnosa ipak uspjeti, ako već ne spriječiti a ono barem usporiti. O tom bi mogle svjedočiti danas objavljene riječi izraelskog predsjednika Yitzhaka Herzoga kako njegova zemlja pokušava smanjiti stupanj napetosti u odnosima s Rusijom koji je nastao oko aktivnosti spomenute židovske organizacije (info: The Times of Israel).
Govoreći na konferenciji koju je organizirao izraelski informativni medij Thirteen, predsjednik Herzog, koji je vodio Židovsku agenciju Sohnut od 2018. do 2021., izjavio je, da, iako mu je to pitanje “blizu srca”, vjeruje kako je najbolje da ga se javno spominje u minimalnim količinama.
“U potpunosti surađujem s premijerom Yairom Lapidom. Pomoći ću gdje god mogu”, kazao je predsjednik koji se s Lapidom sastao u ponedjeljak navečer.
“Neke je stvari bolje ne reći” – kazao je dalje. “Što manje budemo pričali o tome, to će nam biti bolje. Ovo će ispravno riješiti problem”, kazao je Herzog.
Pri tom je skrenuo pozornost na važnost odnosa s Rusijom i njezinu ulogu u svjetskim razmjerima.
“Rusija je važna zemlja. Scenariji i objašnjenja zašto i kako se to dogodilo mogu biti mnogi. Razmislimo o ovom pitanju. Što manje govorimo o tome, a što više radimo, to bolje”, ponovio je.
Usprkos minornoj ulozi koju izraelski predsjednici imaju u kreiranju vanjske politike, sadašnja vlada često se koristi Herzogovim diplomatskim vještinama.
S druge strane Kremlj je objavio kako je prijedlog za zatvaranje navedene židovske organizacije u Rusiji čisto pravna stvar. Ruske nadležne institucije sada „češljaju“ njezinu dokumentaciju i traže dokaze proturuskih aktivnosti koje navodno postoje.
“Situaciju ne treba politizirati niti projicirati na cjelokupne rusko-izraelske odnose”, izjavio je novinarima glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.
“Postoje problemi u pogledu usklađenosti s ruskim zakonodavstvom”, skrenuo je pozornost. “Ovu situaciju treba tretirati vrlo pažljivo.”
To, prevedeno s političko-diplomatskog na dobri stari hrvatski jezik znači samo jedno: motrit ćemo izraelske političke poteze i retoriku u odnosu na Rusiju i sukladno tome donositi daljnje odluke.
Izrael je Rusiji nedvojbeno važna zemlja, ali nipošto toliko koliko Izraelu Rusija s obzirom na njen tradicionalni ali i rastući utjecaj u bliskoistočnoj regiji, kao i na sve bolje odnose sa spomenutim izraelskim antagonistima. Ali nikako ne manje važno – i s Palestinskom samoupravom, pri čemu je važno naglasiti kako je palestinsko pitanje uvijek u središtu izraelske politike i doživljava se gotovo kao egzistencijalno po pitanju same opstojnosti židovske države.
