Foto: preuzeto s dnevno.hr
U američkoj prijestolnici Washingtonu, pod pokroviteljstvom SAD-a, jučer su počeli pregovori između Srbije i Kosova o normalizaciji međusobnih odnosa. Srpsku delegaciju predvodi predsjednik zemlje Aleksandar Vučić, a kosovsku premijer Avdullah Hoti. U svojstvu američkih posrednika i svojevrsne treće strane u pregovorima (jer SAD su snažno zainteresirane za rješenje ovog problema, kako zbog geopolitičkih tako i zbog američkih unutarnjopolitičkih razloga), angažiran je politički snažan dvojac – posebni izaslanik predsjednika SAD-a za pregovore Kosova i Srbije Richard Grenell (ujedno i veleposlanik SAD-a u Njemačkoj) i Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert O’Brien. Nakon ne tako davne propasti ove američke inicijative, kada je kosovska delegacija odbila doći u Washington na sastanak sa srpskom delegacijom zbog neposredno prije najavljenog pokretanja istrage haaškog tužiteljstva protiv Hashima Tachija za navodne zločine nad srpskim stanovništvom u vrijeme rata na Kosovu 1999. godine, pojavile su se glasine i kako bi, u slučaju uspjeha, Grenell za nagradu mogao dobiti i funkciju državnog tajnika tj. zamijeniti Mikea Pompea, koji nije klasični diplomat, već je na tu dužnost došao s položaja direktora CIA-e. Ali to su već kalkulacije koje ipak prepuštam Trumpu i njegovoj administraciji.
Međutim ono što se sa sigurnošću može reći – aktualnom američkom predsjedniku eventualno međusobno priznanje Srbije i Kosova predstavljalo bi pravi vanjskopolitički trofej – nužan, u kulminaciji američke predizborne kampanje koja uskoro slijedi, jer do izbora je ostalo tek nepuna dva mjeseca.
Nakon završetka jučerašnjeg kruga razgovora Aleksandar Vučić je odbio potpisati dokument pod nazivom „Gospodarska normalizacija“, koji je u svom početnom obliku sadržavao točku o međusobnom priznanju Srbije i Kosova. To je, naravno, bilo i očekivano s obzirom na javno iznesene maksimalističke pozicije i Beograda i Prištine, ponajprije za uši njihove javnosti. Vučić je kazao kako se „Trumpovi ljudi s uvažavanjem odnose prema srpskom stavu“ i da spomenute točke u završnom dokumentu, kao i u nastavku pregovora neće biti.“
Time je postalo posve jasno kako će se naglasak staviti na gospodarsku a ne političku dimenziju pregovora. Prema navodima beogradskog medija Politika, ekonomski aspekti pregovora uključuju raspravu o izgradnji infrastrukture, izgradnje željezničkih pruga i automobilskih prometnica, kao i pomoć malim i srednjim tvrtkama. Srpska strana predlaže po pitanju gospodarskog razvoja regije investicije u iznosu od 3 do 4 milijarde eura.
Danas bi se Aleksandar Vučić i Avdullah Hoti trebali najprije sastati s državnim tajnikom Mike Pompeom, a potom, odvojeno, i s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom tijekom procedure potpisivanja spomenutog dokumenta o ekonomskom sporazumu Beograda i Prištine.
On, dakle, neće sadržavati točku o međusobnom priznanju, ali je, očito, i ovaj korak po Trumpa dovoljan za opravdanje njegovih uloženih napora za rješenje ovog teškog i dugogodišnjeg spora – makar i po načelu – „bolje išta nego ništa“. Uostalom, sporazum o gospodarskoj suradnji objema suprostavljenim stranama može samo koristiti, a za rješavanje teških političkih pitanja očito će se morati čekati povoljnije vrijeme i neke druge globalne geopolitičke okolnosti.
