Iznenadna smrt dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića potresla je Zagreb, Hrvatsku i regiju. Taj osebujni i po mnogočemu originalni političar, i hvaljen i „pljuvan“ kao rijetko koji tijekom svoje duge političke karijere i više od dva desetljeća upravljanja hrvatskom prijestolnicom, skončao je život rano jutros u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh od posljedica srčanog udara.
Posebno su tužno vijest o njegovoj smrti primili u rodnoj mu Hercegovini, a o Bandićevoj smrti s pijetetom izvješćuju i brojni mediji diljem regije.
Zapravo, kako to često i biva, stvarnu veličinu i značaj nekog čovjeka uviđamo tek nakon njegove smrti, kada, u pravilu, barem na kratko, zašute i nad svim se dobro zamisle i svi njihovi dotadašnji najveći kritičari i suparnici ali i brojne „sitne duše“ iz javnog života i medija koji osim naslađivanja tuđim nevoljama i problemima za ništa drugo i nisu sposobni. Upravo se to sada događa i s likom i djelom pok. Milana Bandića. Koliko god kontroverzna njegova politička karijera bila, često „popločana“ i ideološkim vrludanjima, nepobitna je činjenica da se radilo o organizacijski vrlo sposobnom čovjeku, politički snažno potkovanom, koji bi redovito isplivljavao na površinu i pobjeđivao i onda kada su ga baš svi – i mediji i političari – proglašavali političkim „mrtvacem“. Sada, kada su Bog ili priroda (kako tko želi) učinili svoje i rekli svoju zadnju riječ – Milan Bandić više nije mogao pobijediti.
Ali pravu Bandićevu veličinu moći ćemo spoznati tek nakon proteka vremena i kada se smire sada uzavrele političke strasti i borbe. Tada ćemo shvatiti dubinu traga kojeg je ostavio iza sebe, kako za grad Zagreb tako i za čitavu Hrvatsku i Hrvate u BiH, hrvatske branitelje kojima je nesebično pomagao prije svega praktičnim djelovanjem – i to ne samo u najtežim trenucima uzrokovanim poslijeratnim ili okolnostima prouzrokovanim prirodnim nepogodama ili katastrofama, kakvih, na žalost, u Hrvatskoj nije nedostajalo posljednjih 20-ak i više godina.
I tu nikakve veze nemaju motivi zbog kojih je on to činio – tzv. skupljanje političkih bodova ili glasova birača, altruizam ili pak nešto treće .. Jer na kraju svega, pa tako i ljudskog života, ostaju i broje se jedino djela, humanost, rad, odnos prema bližnjima i slabima…. I to je ono po čemu će svatko od nas biti upamćen i s čim ćemo jedino u rukama stati pred lice Božje.
A za sve one dežurne kritičare Milana Bandića iz redova prljave politike (jer ona čista biti ne može), poručio bih samo jedno: Hrvatska bi bila puno bolja zemlja da je u njenim državnim tijelima i lokalnim sredinama bilo više političara Bandićevog kova i njegove sposobnosti. Političari, bilo gdje u svijetu ne mogu biti neovisni od biznisa i njegovih struktura (oni koji to tvrde lažu) pa to sigurno nije bio ni Milan Bandić. Ali oni se razlikuju po tome kako se s tom ovisnošću nose, kako iz nje mogu izvući maksimum po širu zajednicu koju predstavljaju ili zastupaju. Jer, na žalost, najviše je upravo onih koji, kada se jednom dočepaju visokih položaja, osim sebe i svojih probitaka i užitaka na sve druge zaboravljaju ili prema njima i njihovim potrebama postaju ravnodušni. Bandić, usprkos svemu, ovim ili onim aferama, stvarnim ili izmišljenim – jednostavno nije bio takav.
U ime redakcije portala Geopolitika News i u svoje osobno ime izražavam najdublju sućut svim članovima obitelji, rodbini i prijateljima pokojnog Milana Bandića. Neka ti je laka hrvatska zemlja u kojoj ćeš od sada počivati i konačno pronaći zasluženi mir.
Zoran Meter
Komentari
