Z. Meter: Zbog američko-kineske borbe za dominaciju prijeti nam nestašica hrane i glad

Slika: Zoran Meter

Kineska gospodarska aktivnost i dalje je vrlo velika pa će za riskantnu protukinesku igru zapadnim stratezima očito trebati puno više vremena od očekivanog, što može imati vrlo ozbiljne posljedice i za ekonomiju Zapada ali i čitavog svijeta. Poglavito ako svemu ovome pridodamo i moguće skore nestašice hrane i povećanje cijena, o čemu, kao o realnoj mogućnosti već govore i UN-ova izvješća koja ukazuju i na porast broja gladnih ljudi u svijetu koji se sada kreće oko 680 milijuna

Usprkos svim političkim, diplomatskim, carinskim udarima i pritiscima na Kinu, uključno i one vojnog karaktera, ta zemlja, čini se, nezaustavljivo kroči putom gospodarskog jačanja u uvjetima dok se većina svijeta suočava s posljedicama pandemije koronavirusa ali i najnovije energetske krize.

Prema najnovijim pokazateljima, Kinezi su rekordno povećali isporuku proizvoda u druge zemlje: luke Dalekog istoka preopterećene su kineskim proizvodima, a kineski trgovinski suficit u listopadu je iznosio 84,5 milijardi dolara. Radi se o najvećem pokazatelju u čitavoj povijesti promatranja, proizlazi iz podataka tamošnje državne statistike.

U razdoblju od siječnja do listopada ove godine kineski izvoz u druge zemlje porastao je za 32,3% u odnosu na isto razdoblje prošle godine – na 2,7 bilijuna dolara. Istodobno je uvoz u Kinu porastao za 31,4%, na 2,2 bilijuna dolara. Kineska vanjska trgovina porasla je za 32% i iznosi 4,9 bilijuna dolara. Vanjskotrgovinski suficit te zemlje u razdoblju od siječnja do listopada porastao dosegao je 510,6 milijardi dolara.

Najveći trgovinski partner Kine postala je EU, dosegnuvši 670,4 milijarde dolara, na drugom su mjestu Sjedinjene Države – 610 milijardi dolara, dok je na trećem mjestu Rusija, s kojom je, također, u prvih 10 mjeseci ove godine porastao  trgovinski promet za 31% – i iznosio je 115,7 milijardi dolara. Ruski izvoz u Kinu porastao je za 31,2% i iznosi 62,8 milijardi dolara. Kinesko-ruska trgovina je pandemijske 2020. bila smanjena za 2,9% i iznosila je 107,8 milijardi dolara.

Iako je kineski gospodarski rast usporen zbog globalne krize i najnovijih poteza Zapada pokrenutih s ciljem ometanja globalne projekcije Pekinga, kineska gospodarska aktivnost i dalje je vrlo velika pa će za riskantnu protukinesku igru zapadnim stratezima očito trebati puno više vremena od očekivanog, što može imati vrlo ozbiljne posljedice i za ekonomiju Zapada ali i čitavog svijeta. Poglavito ako svemu ovome pridodamo i moguće skore nestašice hrane i povećanje njezinih cijena, o čemu, kao o realnoj mogućnosti već govore i UN-ova izvješća koja ukazuju i na porast broja siromašnih i gladnih ljudi u svijetu koji se sada već kreće oko 680 milijuna.




Za razliku od „crne Afrike“ i pojedinih dijelova Azije i Latinske Amerike, zone gladni po prvi se put pojavljuju i na prostoru zapadnog Balkana, kao i dijelovima bivšeg SSSR-a, poput Gruzije.

A zbog energetske krize i visokih cijena plina i električne energije, veliki problemi predstoje upravo agrarnom sektoru. Jedan od najvećih svakako je nestašica umjetnog gnojiva čiji se proizvodni pogoni zatvaraju diljem EU i Velike Britanije zbog nedostatka plina ili njegovih visokih cijena. A nedostatak umjetnog gnojiva za poljoprivrednike ne znači ništa drugo nego pad prinosa.





Zaključak što slijedi iza toga (u što, svakako, treba uključiti i narativ pandemije Covida-19 s njegovim zabranama i restrikcijama, uključno i propadanje tvrtki i porast nezaposlenosti), nameće se sam po sebi. Pojava otpuštenih i gladnih ljudi, energetske i ekonomske krize velikih razmjera uz politički i medijski šizofreni propagandni stroj koji neprestano ukazuje na „mrskog neprijatelja“ sa suprotne strane koji samo što nas nije napao, idealna su podloga za stvaranje identičnog scenarija onome uoči Drugog svjetskog rata. Sjetimo se samo burzovnog kraha u SAD-u 1929., posljedičnog nezadovoljstva golemih slojeva ljudi i gladi diljem SAD-a i Europe, ubrzane pojave Hitlera i njegovog usmjeravanja, a onda i usmjeravanja čitave Europe na sukob sa sovjetskim komunizmom i td. Rezultat svega toga dobro je poznat.

Međutim, igrati na sličan scenarij danas, 80 godina kasnije, s posve drugim igračima i drugim ekonomskim i vojnim uvjetima – ne samo da je vrlo rizično, već i suludo. Upravljanje procesima u takvim okolnostima jednostavno ne može biti zajamčeno, a to znači kako zajamčen ne može biti niti željeni kraj tog opasnog procesa koji je već pokrenut, a veliko je pitanje može li uopće više biti i zaustavljen (o tome smo već ranije pisali u našoj analizi, pogledaj ovdje ili ispod teksta)? Sudeći prema količinama „usijanih glava“ i ulozima koji su u pozadini – vrlo teško.

Poruka je ovo najviše vođama malih i slabih država da se ostave slijepog uvlačenja u kolo velikih i moćnih, da im se od njega na kraju ne zavrti u glavi i da treskom ne padnu o tlo skupa sa zemljama koje vode. Ovo je poruka njima da se okrenu zaštiti barem onoga što se još zaštititi može a tiče se osnovne egzistencije, kao što je zajamčena opskrba hranom. Jer ušli smo u predskozorje potpuno neizvjesnih i zlokobnih vremena, i kada mudrost i odgovornost političara nikad nije bila potrebnija.

Z. Meter: Počela globalna energetska kriza! Manjak hrane, krah industrije, rat




Komentari

komentar

You may also like