Zašto Mladić nije osuđen za genocid u zapadnoj Bosni? Obrazloženje je zanimljivo

Nekada najtraženijem haškom bjeguncu i Miloševićevom krvniku – Ratku Mladiću, suci UN tribunala prekjučer su potvrdili presudu kojom je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu za ratne zločine u BiH od 1992. do 1995. godine, odnosno drugačije/detaljnije  napisano – za protjerivanja, silovanja, okrutna i nečovječna postupanja, za kršenje zakona i običaja ratovanja, za genocidnu namjeru u pet zapadno-bosanskih općina, te za genocid u Srebrenici.

Najviši svjetski čelnici, poput predsjednika SAD-a Joea Bidea i glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga, te regionalno – bošnjački i hrvatski čelnici, već su preksinoć  pozdravili presudu.

No, na srpskoj strani, uslijedile su dijametralno suprotne reakcije javnosti – od onih kojih smatraju da je presuda prilika da se konačno raščisti s duhovima prošlosti i da se narod okrene prema mirnijoj budućnosti, do onih koji nastavljaju s negiranjem genocida i s nastavkom projekta uspostave Male-velike Srbije (za sada Srbija, RS/BiH, CG i Sj. Kosovo). U tom je smislu i sam Ratko Mladić nakon izrečen presude svome sinu i srpskoj javnosti, moglo bi se reći, „slavodobitno“ izjavio: „Čuvajte Republiku Srpsku ja nisam bitan“!

Dakle, prema viđenom i znanom, kod Mladića nema kajanja, retorika mu je i dalje nasilnička, njome nastoji tvrditi da je on tek kao oficir, profesionalni vojnik „štitio svoj narod“. Uostalom, svojedobno je zapovijed koju je dobio od svojih „vrhovnih komandanata” – odmah na početku rata, precizno razumio. Naime, već je tada shvatio da se od njega očekuje da organizira genocid Bošnjaka i Hrvata… Dakle, čovjek koji je naredio snajpersku vatru u kojoj je ubijeno više od 1.600 sarajevske djece i biće čije će riječi: “I kad god krenem pored Sarajeva, svratim i ubijem nekog uz put…“,  u hašku je sudnicu ušao nasmijan…

Ipak, Sud ga je osudio, ali i „nagradio“ jer mu nije presuđeno za genocid u Prijedoru.




Naime, njegovi zločini u tom su gradu okarakterizirani kao genocidna namjera: „ono, htio je počiniti genocid, ali nije u potpunosti uspio…“. A što se 1992. dogodilo u Prijedoru – pita se crnogorski pisac Andrej Nikolaidis? Znate li da su tamo Bošnjaci i Hrvati natjerani da nose bijele trake oko ruke, kao nekada Židovi žute? Znate li da su bili natjerani da na svoje kuće ovjese bijelu posteljinu i tako ih obilježe – da se Mladićevi vojnici ne iscrpljuju u potrazi kada im prhne da nekoga zakolju? Znate li da je iz Prijedora protjerano 53.000 nesrba, da je tamo tijekom lipnja, srpnja i kolovoza prve godine rata ubijeno 3.176 ljudi, od kojih 256 žena i 102 djece? Znate li koliko je koncentracijskih logora, da – koncentracijskih logora bilo organizirano u Prijedoru? Znate li koliko je žena, djece i muškaraca tamo silovano? Dakle, Srebrenica nije bila nikakav incident, nego tek dio genocidnog plana koji je u Bosni pažljivo provođen od prvog dana rata.

I nije po Nikolaidisu, sud u Haagu onaj koji Srbima nameće kolektivnu krivnju, već su to srpske vlade koje to čine u kontinuitetu, pri čemu im pomažu mediji, akademije, sveučilišta, pisci, redatelji, a to i nije drugo nego udruženi zločinački pothvat protiv srpskog naroda. Naime, Sud u Haagu učinio je sve da krivnju individualizira, dok srpske vlade krivnju neprekidno kolektiviziraju i tako svoje građane pretvaraju u živi štit zločinačkog projekta.

Da bi konačno, Nikolaidis zaključio – Republika Srpska je dokaz da se zločin isplati, objasnivši to činjenicom da je Srebrenica, mjesto genocida, pripalo Republici Srpskoj, ujedno je naglasio kako se promašaj „Projekta Haag“ sastoji se u tome što se sudilo ljudima, ne konkretno velikosrpskoj ideji.





Dakle, istina je i po analitičaru Davoru Gjeneru da ICTY i MMKS nisu uspjeli doprinijeti poslijeratnoj pomirbi, te objašnjava da to što režim Aleksandra Vučića u Beogradu Mladića oslikava kao heroja, pokazuje dubinu regresije što se provodi u Srbiji, te naglašava zašto to Vučić ustvari čini:

Prvo, da na taj način, razaranjem morala, relativiziranjem svih ljudskih i demokratskih vrijednosti, želi vremenski neograničeno održati autoritarni režim koji je uspostavio (kao što je to činio i Slobodan Milošević),

a drugo, da guranjem svog naroda u moralnu krizu i entropiju vrijednosti, zapravo priprema nove ratove u kojima će im ponovno biti potrebni dehumanizirani, svirepi počinitelji zla!

 




 

Komentari

komentar

You may also like