Dvije priče o Velikoj Srbiji – jedna mala i jedna velika
Crnogorski političari Vuksanović (Hrvat) i Bečić (Srbin) – pogledi na „Oluju“
U sjeni proslave vojno-redarstvene akcije „Oluje“ u Hrvatskoj, ističemo jedan incident koji se prije par dana dogodio u Crnoj Gori, gdje je na vlasti prosrpska („klerofašistička“) Vlada…
Predsjednik HGI (Hrvatske građanske inicijative) Adrijan Vuksanović, je povodom prijetnji smrću – koje su mu upućene u komentaru na prosrpskom portalu In4s, podnio jučer kotorskoj policiji prijavu protiv N.N. lica (autora šovinističkih komentara i portala In4s, koji ih je objavio i koji ih ne briše).
Naime, Vuksanović je reagirao na prekjučerašnju izjavu / želju predsjednika Skupštine CG Alekse Bečića „da se ‘Oluja’ nikada više ne ponovi“, riječima da neka on (Bečić) ostane miran, te da se Oluja više nikada neće ponoviti…
Preciznije, Vuksanović je Bečiću napisao preko Portala analitika da ga ima potrebu osloboditi svake vrste bojazni, dodavši neka „bude miran. Sigurno se više nikada neće ponoviti vojno – redarstvena, oslobodilačka akcija ‘Oluja’, jer više neće nikome pasti na pamet da osvaja hrvatske teritorije, da četiri godine vrši progon stanovništva, da bezdušno bombardira gradove diljem RH, kao i njen glavni grad”.
…“Neće se više nitko usuditi da vrši agresiju na RH, kao što je to bilo nedavno, u čemu je sudjelovala treća vojna sila u Europi, tzv. JNA”, istakao je Vuksanović.
Podsjetio je i da su Crna Gora i Hrvatska dvije prijateljske države i partneri u NATO savezu: “Poznato Vam je i koliko RH pomaže našoj državi na putu europskih integracija. Od Vas očekujemo da kao predsjednik Skupštine CG date doprinos u jačanju relacije između Podgorice i Zagreba, kao što sve vrijeme na tome predano radi hrvatska zajednica u Crnoj Gori. Za tako nešto potreban je objektivan pristup prošlosti, uz jasnu percepciju agresora i žrtve. Tragedija ne počinje 1995., već 1991. i onim bacanjem cvijeća na tenkove koji hrle sijati smrt. Žalimo zbog svih nevinih žrtava, ali njih ne bi bilo da nije bilo jedne sulude velikodržavne ideje, koja je započela rat, a čije posljedice i dalje živimo”, zaključio je Vuksanović.
Nakon tih Vuksanovićevih riječi Bečiću u skandaloznom komentaru prepunom uvreda i prijetnji, između ostalog, piše da je „trebalo sve Hrvate iz tadašnje Jugoslavije pobiti i protjerati“, Boka se spominje kao „srpski zaljev“ u kojem neće ostati nijedan Hrvat, a da će Vuksanović platiti među prvima. Bokeljsku mornaricu neutvrđeni autor komentara naziva „klerikalno – ustaškom organizacijom“. Ujedno, lideru HGI-ja Vuksanoviću je sa spomenutog velikosrpskog portala, čiji je jedan od osnivača aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore dr Vladimir Božović, zaprijećeno i da mu „ne gine ražanj“.
O svemu ovome Vuksanović je izjavio da će obavijestiti sva veleposlanstva u Crnoj Gori, institucije RH, kao i izvjestitelja EU za Crnu Goru Tonina Piculu. Kazao je kako ovaj incident treba iznijeti u javnost i to na najtransparentniji način, jer je i to vid borbe da bi ljudi sa strane pravilno participirali procese koji se dešavaju u Crnoj Gori…
*
Mudre misli ANDREJA NIKOLAIDISA: Otvoreni Balkan? Hvala, dobra je nama i EU
Evo sada i malo strateškog okvira kojeg nam daje druga priča o Velikoj Srbiji, a tiče se Inicijative „Mini Schengen“ – čiji su nositelji predsjednici Srbije, Albanije i Makedonije Aleksandar Vučić, Edi Rama i Zoran Zaev.
Na ovu je temu crnogorski pisac Andrej Nikolaidis dao briljantan osvrt kojega ćemo uglavnom citirati za čitatelje našeg portala…
Dakle, 1. ulazak u Mini Schengen koji je nedavno preimenovan u Open Balkans znači “zbogom EU”. Europski mediji pišu o tome. Može i tako, ali da netko o tome pita građane: da li ste za to da, nakon godina i godina pregovora s EU i usklađivanja domaćeg zakonodavstva s “pravnim stečevinama Europske unije”, nakon što smo dopustili veleposlanstvima zemalja EU da, u ime budućeg članstva u “prestižnom klubu” praktično upravljaju našom zemljom, sve to odbacimo i završimo u staroj, dobroj balkanskoj krčmi ukrašenoj novim, svijetlećim neonskim natpisom na engleskom?
- Open Balkans je kopija već postojećeg Berlinskog procesa – samo što tu bofl-inicijativu ne vodi Berlin, nego Beograd i Tirana. To frazi “s konja na magarca” daje posve novo značenje…
- “Open Balkans” je preimenovani “Mali Schengen”, baš kao što je “Srpski svet” preimenovana “Velika Srbija”. Govoreći onomad o “Malom Schengenu”, Vučić i Rama priopćili su da to nije nova Jugoslavija. To je istina. U pitanju je nešto mnogo gore od toga – replika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Preciznije: ono što pokušavaju napraviti je Kraljevina Srba i Albanaca.
Neće to, dakako, i formalno biti kraljevina. Ali neće biti ni demokracija – naprotiv, bit će tu gomila autoritarnih lidera, od kojih će svaki, u praksi, biti kralj na teritoriji koju bude kontrolirao. Bit će tu, dakako, i gomila nacionalizama, i još više korupcije nego što je do sada bilo…
Neće, dakako, ta država/savez odmah biti proglašena – koliko “da se Vlasi ne dosjete”… Počet će sa slobodnom trgovinom i protokom ljudi, jer to je, znate, kako nam poručuju, “ekonomski a ne politički sporazum”. Baš kao što je i EU počela s ugljenom i čelikom. Završit će sa zajedničkim parlamentom i zajedničkom kontrolom granica.
Zašto tako mislim? Zato što je sam Vučić tako rekao. Evo vam njegova izjava od prekjučer: “Srbi, Albanci i Makedonci nisu ništa manje pametni i vrijedni od Francuza, Nijemaca, Talijana i drugih koji su kroz Zajednicu za ugljen i čelik krenuli u gradnju EU”. Čovjek s Ramom pravi svoju verziju EU, u kojoj će Beograd biti Berlin a Tirana – Pariz. Ili obratno. Kako bilo, u tom aranžmanu Podgorica bi bila Dobroesti – selo pored Bukurešta.
Takav savez možda odgovara megalomanskoj, duboko anakronoj prirodi velikoalbanskog i velikosrpskog nacionalizma, ali ne odgovara Crnoj Gori koja je, u tom aranžmanu, tek teritorija koju će na interesne sfere podijeliti ta dva nacionalizma.
Dakle vijek nakon što su velike sile stvorile Kraljevinu SHS, one (ili barem neke od njih), pokušavaju na Balkanu “implementirati” eksperiment zapanjujuće sličnosti. (Ovoga puta, čini se, da je to inicijativa Velike Britanije -op. A.M.)
Poslije Prvog svjetskog rata, Francuska i ostale pobjednice htjele su Malu Antantu na Balkanu: pa su napravili Jugoslaviju Karađorđevića. Druga je priča što je to bila najgora država koju može napraviti bilo čovjek, bilo životinja – ona je, ta država, uostalom, uz zvjerstva okončala svoj vijek. Da nije bilo Tita i partizana, koji su na ruševinama te države stvorili nešto posve drugo, njenu suprotnost takoreći, ideja južnoslavenskog zajedništva bi nakon tiranije Karađorđevića ostala upisana slovima crnjim od sipinog mastila, crnjim od Crne ruke, u imaginarnoj knjizi zajedničke historije.
Kako izgleda kada zapad na Balkanu pravi kompleksnu državnu tvorevinu, shodno svojim potrebama, vidjeli smo, dakle, godine 1918. Shodno tadašnjim geopolitičkim projekcijama, prvenstveno Francuske, ugašena je, recimo, država Crna Gora. Svrgnuta je njena dinastija, razvaljeni parlament i ustav, izbrisan svaki subjektivitet te međunarodno priznate države, nakon čega je Srbiji dozvoljeno da je anektira. Onda su se, prije koju godinu, Francuzi javno ispričali živim potomcima dinastije Petrović Njegoš i Crnoj Gori. Da bi imperij danas ponovo stvarao uvjete da se Crnoj Gori dogodi isto. Što da vam kažem: svako onaj tko je bio toliko glup da povjeruje u iskrenost i priče o „civilizaciji i vrijednostima“ imperija zaslužio je sve što će mu imperij učiniti.
Vučićev i Ramin „Mali Shengen“ je model koji bi osigurao da, umjesto da budu poraženi i odbačeni, dva velikodržavna projekta koja su najveća prijetnja sigurnosti ove regije – budu namirena i realizirana. U državnoj skalameriji koju prave Vučić i Rama doista bi bilo ostvareno ono: „svi Srbi i svi Albanci u jednoj državi“.
Kao i 1918, to je upakirano kao navodno „progresivna“ ideja zajedništva i suradnje. Pa ti odbij ono što je „napredno“ i u „duhu integracija“…
Nešto se pitam… A tko je Vučiću i Rami do sada branio da surađuju? Što je bila prepreka saradnji i normalizaciji odnosa, ako ne njihovi nacionalizmi, koji sada trebaju biti nahranjeni Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i MAKEDONIJOM?
Za “Mali Schengen” je, kada je predstavljen, a isto važi i za “Open Balkans”, priopćeno da podrazumijeva i “jačanje prekogranične saradnje u oblasti sigurnosti”. “Oblast sigurnosti” je također, je li, ekonomija? Podrazumijeva i uklanjanje granica i slobodno kretanje ljudi.
- „Ekonomski interes“ Crne Gore i njenog turizma je da stranci kupuju i izdaju kuće na crnogorskom primorju i za to ne plaćaju porez? Interes Crne Gore je da se pare od crnogorskog turizma slijevaju u kase izvan Crne Gore? Interes crnogorskih građana je da jeftina radna snaga iz Srbije, Makedonije i Albanije preplavi crnogorsko primorje i preuzme sve poslove na njemu? Ali nema veze: s druge strane, crnogorski građani mogli bi raditi na „baušteli“ u Tetovu, Surdulici i Korči, pa smo na istom, je li tako? Svima iste šanse, je li tako? Interes Crne Gore je da Srbija kupi njenu Elektroprivredu – jer ako smo u zajednici, zajednička nam je i struja, zajedničko nam je i more, je li tako? Tako je.
Uzgred… Reklo bi se kako su navedeni ciljevi „Otvorenog Balkana“ bili ostvareni još 1992. Tada je, naime, realizirana potpuna „prekogranična saradnja u oblasti sigurnosti“ između Srbije i dijela BiH – danas mu je ime entitet Republika Srpska.
Kako izgleda ta suradnja imao se prilike uvjeriti i sam Aleksandar Vučić, kada je onomad obišao srpske artiljerijske položaje iznad Sarajeva. Od Beograda do Sarajeva je putovao bez putovnice i bez bilo kakve granično-carinske kontrole, što znači da je još tada bilo osigurano slobodno kretanje (naručito naoružanih) ljudi. Kao i slobodno kretanje roba (naručito oružja).
- Ideja da će „ekonomska suradnja“ pacificirati balkanske nacionalizme je ujedno smrtno opasna i urnebesna u svom idiotizmu. Opasna je prije svega jer bi neminovni (ne tako daleki) raspad te zajednice značio novi rat.
Tako je… Imamo li iskustvo s raspadom kompleksnih državnih tvorevina? Imamo. Je li taj raspad doveo do klanja 1941? Jeste. A je li bez klanja prošao raspad 1991? Nije. Pa zašto mislite da će bez klanja proći sutrašnji raspad Vučić-Ramine Kraljevine Srba i Albanaca?
Predstavnici „škole mišljenja“ po kojoj su ekonomija i slobodno tržište lijek za nacionalizam vele kako sukobi nastaju iz siromaštva, dok razvoj ekonomije podstiče stabilnost.
Da vas podsjetim: Titova Jugoslavija se raspala, a klaonica otpočela, ne onda kada smo bili siromašni, nego baš onda kad smo bili najbogatiji u čitavoj svojoj povijesti. Onda kada je Marković digao jugoslavensku ekonomiju, kada se činilo kako se dešava gospodarsko čudo.
Nema čuda. Postoje samo trikovi i iluzije. Otvoreni Balkan, velikodržavlje presvučeno u gospodarstvo i dobrosusjedstvo, nije više od amaterskog trika izvedenog na seoskom vašaru.
*
Mogući zaključak
Obrana demokratske Crne Gore je notorno u hrvatskom i EU interesu – jer se njome eliminira mogućnost novog rata; glede druge povezane priče – o hipotetičkom „Srpsko-albanskom kraljevstvu“ čini se da bi ona mogla, između ostaloga, završiti i protjerivanjem srbijanskih i crnogorskih Sandžaklija (Bošnjaka) u BiH (Hercegovinu) tj. na prostore etničkih Hrvata, a što bi onda induciralo drugi dio (nastavak) „rata u ratu“, kojega su velikosrbi već kreirali 90-tih godina a što bi ugrozilo Hrvatsku od Neretve do Prevlake, odnosno Dubrovnik!
