Zoran Meter: London i Moskva „toplo-hladno“: Johnson pozvao Putina na virtualni summit

Čudni su ljudi ti Englezi, preciznije – njihovi političari. Još se možemo itekako lako prisjetiti ne tako davnih događaja, kada je upravo službeni London (pred)vodio  teške bitke ili, bolje rečeno,  klasični propagandni rat protiv Moskve vezano uz navodno rusko trovanje svog bivšeg špijuna Sergeya Skripalja i njegove kćeri Yulie na tlu Ujedinjenog Kraljevstva. Zbog tog su, u praksi nikada ne dokazanog i do kraja istraženog slučaja ili afere (koju više nitko gotovo niti ne spominje), svejedno protiv Rusije od strane Velike Britanije uvedene dodatne sankcije, kojima se, naravno, vrlo brzo priključio i Washington, stajući promptno na stranu svog najvećeg političkog i vojnog saveznika.

I prije i poslije spomenute afere rusko-britanski odnosi, počevši od ukrajinske krize 2014.g. pa do sada, bili su sve prije negoli dobri i stabilni. Velika Britanija (tada još u njenom sastavu) predvodila je Europsku uniju po pitanju nužnog, snažnog sankcijskog suprostavljanja Rusiji nakon što je ova pripojila poluotok Krim i time, zapravo, nastavila proces promjene europskih granica (ne)zakonitim putom (ovisno o tome kako ga koja od suprostavljenih  strana tumači) započet još proglašenjem kosovske nezavisnosti.

Ali, kako kaže mudri narod, “vrijeme liječi sve rane”. A u konkretnom slučaju, o kojem ću odmah ispod i izvijestiti, čini se kako pandemija koronavirusa „liječi sve rane“, ma koliko to samo po sebi paradoksalno zvučalo. Evo o čemu se radi:

Boris Johnson, predsjednik britanske vlade, službeno je pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina na sudjelovanje na virtualnom summitu o razradi cjepiva protiv koronavirusa COVID-19, priopćeno je u utorak, 26. svibnja, iz veleposlanstva Velike Britanije u Moskvi.

„4. lipnja vlada Velike Britanije provest će Global Vaccine Summit 2020. Britanski premijer Boris Johnson službeno je pozvao predsjednika Rusije Vladimira Putina da sudjeluje na virtualnom summitu“,  navedeno je u objavi britanskog veleposlanstva u Rusiji.

Ništa neobično, ukoliko znamo da je Boris Johnson Vladimira Putina prvi put na isti summit pozvao još početkom svibnja, tijekom njihovog telefonskog razgovora, posvećenog 75. godišnjici Dana pobjede. Tada je Johnson Putinu izrazio priznanje čitavog britanskog naroda za odlučujuću ulogu SSSR-a u pobjedi nad nacizmom.





Kao što sam rekao na početku: Englezi su majstori politike i improvizacije. Zato me ne bi ni malo začudilo da Velika Britanija (poglavito u slučaju pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 3. studenog ove godine) vrlo brzo (sada, već, kao od EU potpuno free-zemlja nakon provedenog Brexita) izgladi svoje odnose s tradicionalnim „mrskim neprijateljem“ – Rusijom, i da na kraju, paradoksalno, upravo EU, kao strana koja je zbog snažnih gospodarskih odnosa s Rusijom najmanje željela uvođenje proturuskih sankcija, ostane usamljena u svojoj sankcijskoj politici prema toj zemlji.

Naravno, ovo je samo glasno razmišljanje. Možda čak i u sferi puke fantazije ukoliko trezveno sagledamo trenutačnu globalnu geopolitičku zbilju, koja, zapravo – nije ništa drugo nego novi – klasični hladni rat (ovoga puta bez ideološkog predznaka kada je njegova ruska, a ne kineska komponenta u pitanju). Ali nije velika tajna niti to, da bi pojedini politički i analitički krugovi u SAD-u i Velikoj Britaniji itekako željeli vidjeti Rusiju na svojoj strani, u upravo pokrenutoj globalnoj američkoj bici protiv po sebe puno opasnijeg protivnika – Kine.

Ali i to je, barem za sada, samo u sferi znanstvene fantastike. Jer nije ni Putin „veslo sisao“ da bi dozvolio da Rusija „dvaput stane na iste grablje“ (digresija na rusku tragičnu zbilju 90.-ih godina prošloga stoljeća, nakon raspada SSSR-a i velikih dogovora između Mihaila Gorbačova i njegovih zapadnih partnera oko ruske „svijetle budućnosti“ u novom – posthladnoratovskom svijetu. A ta je “budućnost”  umalo dovela do njezine potpune dezintegracije i nestanka s političke karte svijeta).





Komentari

komentar

You may also like