NJUJORŠKI SUD ZA TERORISTIČKI NAPAD NA SAD 11. RUJNA 2001. OPTUŽIO – IRAN!

Prije nekoliko dana Geopolitika.news se osvrnula na posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i hrvatske gospodarske elite Iranu, i tom prigodom upozorila na važnost uloge koju državna politika i diplomacija moraju imati u smislu pružanja zaštite i sigurnosti interesu hrvatskog biznisa u njegovim poslovnim odnosima s iranskim tvrtkama (i ne samo iranskim), kroz održavanje međusobnih kontakata i pružanje pravodobnih i relevantnih informacija (poveznica: http://geopolitika.news/vijesti/sjeni-dolaska-hrvatske-predsjednice-teheran-kineski-naftasi-snazno-ulaze-iran/).

Tom prigodom upozorili smo i na složene globalne geopolitičke odnose kao i snažan politički utjecaj SAD-a na EU i njezine članice (tako i Hrvatsku), zbog čega, na jedan „mig“ Washingtona svi poslovi s Iranom mogu vrlo brzo doći na svojevrsnu „crnu listu“, slično kako se to dogodilo i s europskim pokoravanjem SAD-u nakon izbijanja ukrajinske krize, kada su bili razvrgnuti ili „zamrznuti“ mnogi krupni poslovi između pojedinih država EU i Rusije.

A da nismo bili daleko od istine ukazuju i najnovija političko -.diplomatska prepucavanja između Washingtona i Teherana, u koja se uključuju i sudbene istance, a što, sve skupa, pruža realnu perspektivu da od zatopljavanja njihovih odnosa neće biti ništa.

Iran će zatražiti zaštitu međunarodnog suda

15. svibnja 2016. godine 181 od 216 zastupnika iranskog parlamenta – Medžlisa, odobrilo je prijedlog zakona od pet točaka, kojim se od vlade traži podizanje tužbe protiv SAD-a pri Međunarodnom sudu, uz traženje materjalne kompenzacije za štete koje je država pretrpjela zbog američkih neprijateljskih aktivnosti protiv Irana, počevši od 1953. godine.

Suglasno usvojenom zakonu, miješanje SAD-a i nanošenje šteta Iranu počelo je 1953. g., kada je uz potporu CIA-e i britanskog MI-6 isplaniran i proveden državni udar i smjenjena demokratski izabrana vlada premijera Mohammada Mosaddika (Mohammad Mosaddegh, engl.), a umjesto njega postavljen general Fazlollah Zahedi. Razlog puča bila je nacionalizacija iranske naftne industrije proglašena 15. ožujka 1951. g., koja je nanjela velike financijske gubitke Velikoj Britaniji (ona je imala naftne koncesije i upravljala velikim dijelom iranskog naftnog sektora). 1952. g. Mosaddik je najavio prekid diplomatskih odnosa s Velikom Britanijom, a kao odgovor na to, Anglo-iranska naftna kompanija (sadašnja British Petroleum Company) počela je s blokadom iranskih naftnih proizvoda. Proizvodnja nafte snižena je za čak 30 puta. Kako bi se vratili na iransko naftno tržište, američke i britanske tajne službe organizirale su operaciju „Ajax“ i svrgnuli iransku vladu. Zapadne tvrtke vratile su se na iransko tržište, razdjelivši ga među sobom.





Sljedeća iranska optužba odnosi se na pokušaj državnog prevrata 1980. g. i rušenje teokratske vlade premijera Abulhasana Banisadra, nakon islamske revolucije 1979. g. na čelu s ajatolahom Homeiniem. Međutim, iranske vojne i sigurnosne snage uspjele su spriječiti prevrat, uhitivši pritom stotine američkih vojnika u zrakoplovnoj bazi Hozheh, nedaleko od Hamadana. U organizaciji prevrata sudjelovaao je i umirovljeni časnik žandarmerije pri vlasti šaha Reze Pahlavija Mohammad Bakir Bani Amiri, a također, i posljedni šahov premijer Bahtijar.

Iran u usvojenom zakonu optužuje SAD i za potporu režimu Sadama Huseina u vrijeme iračko-iranskog rata od 1980.-1988. godine. O gubitcima iranske strane postoje razni podatci, a u prijedlogu zakona stoji, kako broj poginulih Iranaca iznosi 223 tisuće, a ranjenih 600 tisuća.

Medžlis također namjerava tražiti kompenzaciju i za zračne napade na iranska naftna postrojenja i objekte u Perzijskom zaljevu, a također i za sve blokade iranskih aktiva (imovine) nakon islamske revolucije 1979. godine.





Sud u New Yorku – Iran mora žrtvama isplatiti 10,5 milijardi dolara!

Izglasavanje ovog zakona posljedica je nedavne odluke suda u New Yorku, donešene nakon građanske tužbe sedmoro žrtava terorističkog napada 11. rujna 2001. godine (poveznica: http://geopolitika.news/analize/kriza-odnosa-sjeni-americkih-izbora-ili-zavrsetak-duge-romanse/).

U njoj stoji, kako Islamska Republika Iran nije mogla dokazati svoje nesudjelovanje u organizaciji i izvršenju terorističkog napada u New Yorku. Zato je sud u ožujku ove godine zatražio od Irana isplatu kompenzacija žrtvama terorističkog napada, u iznosu od 10,5 milijardi dolara.

Osim toga, u travnju je američki Vrhovni sud naložio Iranu isplatu odšteta obiteljima oko 300 žrtava terorističkog napada od 23. listopada 1983. godine, na vojnu bazu američko-francuskih mirovnih snaga u Bejrutu, a također obiteljima poginulih u terorističkom napadu u Saudijskoj Arabiji, u Darhanu, 1996. godine, kada je pri eksploziji stambene zgrade poginulo 17 američkih vojnih pilota.

2007. godine Federalni sud SAD-a zatražio je od Irana isplatu 2,65 milijardi dolara kompenzacije žrtvama poginulih u terorističkom napadu u Bejrutu, a 2012. godine Kongres je potvrdio odluku Federalnog suda. Tijekom 2014. godine odluka suda donešena je u svom konačnom obliku, prema kojemu Iran žrtvama mora isplatiti 2 milijarde dolara s u New Yorku blokiranog računa Središnje banke Islamske Republike Irana.

Međutim, Središnja banka IRI osnovana je 1955. godine temeljem dogovora Washingtona i Teherana, i suglasno njemu, SAD nema pravo skidati sredstva s njezinog računa.

Iransko Ministarstvo vanjskih poslova brzo je reagiralo na odluku američkog Vrhovnog suda. U MVP pozvan je švicarski veleposlanik jer upravo ta zemlja predstavlja interese SAD-a u Iranu (nakon zatvaranja veleposlanstva 1979. g. poslje napada teheranskih studenata i zadržavanja 444 djelatnika veleposlanstva kao taoca). Švicarskom veleposlaniku dostavljena su dva dokumenta sa službenim prosvjedom Teherana. U njima je navedeno, kako odluka Vrhovnog suda proturiječi američko-iranskim sporazumima i narušava međunarodne pravne norme.

Glasnogovornik iranskog MVP Jaber Ansari na konferenciji za novinare je izjavio: „Odluka suda predstavlja prisvajanje vlasništva Islamske Republike, i, zato, odgovornost za odluku o kompenzaciji i naknadu šteta, donešene protiv Irana, leži na američkim vlastima.“

Teheran je u svemu iznova uvidio i izraelski trag. Glasnogovornik Ansari je rekao: „Odluka vrhovnog suda SAD-a dokazuje ovisnost američkih vlasti o cionističkim krugovima, neprijateljsko djelovanje vlade protiv Irana se produžuje, što vodi prema (još, op. ZM.) većem nepovjerenju vlade i iranskog naroda prema neprijateljskoj politici SAD-a“.

Iranski šef diplomacije Mohammad Javad Zarif obratio se službenim pismom i glavnom tajniku UN-a Ban Ki-moonu, a u pismu je SAD optužen za protuzakonito prisvajanje iranskih sredstava te je zamoljeno izvršenje pritiska na Washington kako bi ovaj izvršavao svoje međunarodne obveze.

Autor prijedloga novog iranskog zakona i predstavnik regije Hamadan u Medžlisu, Ibrahim Karhanei, izjavio je sljedeće: „Amerika ne razumije jezik zajedničkog djelovanja u tolikoj mjeri, da nakon donošenja Zajedničkog sveobuhvatnog plana aktivnosti, umjesto da snizi neprijateljstvo, naprotiv, raspaljuje ga.“

Iranski presjednik Hasan Rohani (umjereni reformist čija je umjerena, reformistička politička opcija uvjerljivo pobjedila konzervativce na nedavnim parlamentarnim izborima) izjavio je kako namjerava podignuti tužbu protiv SAD-a pri Međunarodnom sudu nakon usvajanja prijedloga zakona u Medžlisu. On je 10. svibnja, u svom govoru u regiji Kerman, odluku američkog Vrhovnog suda nazvao „lopovlukom“ (info: iranska agencija Pars Today). Rekao je: „Po pitanju krađe 2 milijarde dolara iranske imovine, vlada neće žaliti nikakvih napora za ostvarivanje prava iranskoga naroda.“

Iranska istražna komisija

S ciljem istrage čina blokade aktiva iranske Središnje banke u SAD-u, oformljena je posebna vladina komisija, u koju su ušli predstavnici ministarstava ekonomije i financija, vanjskih poslova, obavještajnih službi i pravosudnih tijela, kao i predstavnik Središnje banke. Komisija je donjela zanimljivu izjavu: „Znajući za uzroke neprijateljskih sankcija protiv Irana, donešenih od strane sudbene vlasti i Kongresa, o podatcima o usuglašavanju napora za prisvajanje imovine iranskog naroda, i neovisno o višekratnim upozorenjima inozemnih izvora i domaćih središnjih vlasti o tome, (postavlja se pitanje, op. ZM.) zašto vlada od 2007. do 2008. godine nije poduzela nikakve mjere kako bi vratila iranske aktive iz zemlje koja je već dokazala svoju nepouzdanost?“ Evidentno je kako se u toj izjavi govori o vladi Mahmuda Ahmadinedžada.

Komisija je također pojasnila, kako su konfiscirane 2 milijarde dolara u obliku iranskih obveznica bile u nadležnosti izvjesene povjerljive tvrtke u Luksemburgu. Međutim, ta je tvrtka prebacila dio iranskih sredstava na račun u američkoj banci. U trenutku, kada je postalo jasno kako su prebačene iranske vrijednosnice u opasnosti, Središnja banka Islamske Republike Iran, neovisno o mnogim upozorenjima, prodala je ih je svega u malim količinama. Zbog toga je i došlo do konfiskacije. Komisija je izjavila kako prisvajanje iranske imovine ne predstavlja pravni, politički ili bankarski problem već ugrozu iranske nacionalne sigurnosti.

O tome da SAD ne namjerava mijenjati svoju politiku prema Iranu, upozorio je još u vrijeme pregovaračkog procesa oko iranskog nuklearnog programa (prošlogodišnjeg proljeća i ljeta) iranski vrhovni vjerski vođa Ali Hamenei. Nakon potpisivanja sporazuma Amerikanci nisu žurili s deblokadom iranskih sredstava, našto je iranski vođa reagirao riječima, kako „SAD ispunjava svoje obveze samo na papiru“. Hamenei je na sastanku s veleposlanicima islamskih zemalja u Teheranu izjavio, kako „protuiranska i protušijtska aktivnost predstavljaju temelj politike SAD-a i njihovih saveznika“. On je na susretu s vođom palestinskog „Islamskog džihada“ Ramadanom Abdullom izjavio, kako je iranski neprijatelj broj jedan SAD, „iza čiijih leđa „stoji cionistički režim“. (info: iranska agencija „Mehr“)

Navedena istražna komisija je rezultate svoje istrage dostavila Visokom vijeću za nacionalnu sigurnost, koje ih mora razmotriti i odrediti rok za podizanje tužbe na Međunarodnom sudu.

Od renesanse odnosa između SAD-a i Irana ostale su samo iluzije

Ne tako davno, iz usta mnogih uglednih svjetskih analitičara čule su se optimistične prognoze o tome, da će s dolaskom na vlast u Teheranu umjerenog i reformističkog predsjednika Hasana Rohanija i pobjedom njegove političke opcije na parlamentarnim izborima, američko-iranski odnosi nakon 37 godina neprijateljstva iznova zatopliti, a što bi donjelo koristi objema stranama. Međutim, odlukom Vrhovnog suda SAD-a te su izjave izgubile svaki smisao. Ako je ranije i prevladavalo mišljenje o tome, da je iranski klerikalni režim prekonzervativan i nepomirljiv u odnosu na Zapad te da je glavni kočničar suradnji dviju strana, sada je postalo jasno tko u stvarnosti ne želi primirje i tko je zapravo zabrinut snagom Irana u regiji i šire. Iran nastavlja voditi pragmatičnu i nacionalnim interesima podređenu vanjsku politiku, a što je konstanta te države, svjesne svojeg geostrateškog, geopolitičkog i geoekonomskog položaja te svoje veličine i snage.

S druge strane, sada je već potpuno jasno da se Washington, nakon pobjede u Hladnom ratu, opredijelio za uspostavu pune globalne dominacije (hegemonije) i da, zapravo, njemu nije važno jesu li u nekoj zemlji na vlasti konzervativne ili liberalne političke opcije. Važno je jedino to, je su li one spremne prihvatiti vodeću ulogu SAD-a u suvremenom svijetu, ili ustrajavaju na vođenju samostalnih vanjskih politika. I to je čitava bit političkih i sigurnosnih problema današnjega svijeta.

Zbog toga Geopolitika.news ne gaji bilo kakve iluzije oko konačanog uspjeha iranske tužbe pred Međunarodnim sudom. Dobro se zna tko je ipak u ovoj igri dominantan „igrač“ i na čiju će stranu na kraju strjelica vage pravde pokazati svoj otklon. Jer međunarodno pravo i ljudsku pravdu od pamtivjeka su krojili oni najjači.

Novonastalo pogoršavanje američko-iranskih odnosa otvara i nove nepoznanice o tome, na koji će se način odvijati daljnja gospodarska suradnja Irana i EU, intenzivirana posljednjih mjeseci u oba smjera. U nju se sada ulaže puno nade s obje strane. Zapravo, kroz Iran će se testirati je li EU u stanju izići iz američke dominacijske sjene ili će se definitivno preobraziti u „produljenu ruku“ američkih geopolitičkih interesa.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like