Zoran Meter
Nakon još jednog smanjenja ključne kamatne stope prošloga tjedna od strane Središnje banke Turske i izjava predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana o nastavku tekućeg financijskog tečaja, nacionalna valuta je jučer na veče deprecirala za 15 posto u odnosu na američki dolar, dosegnuvši najnižu cijenu svih vremena od 13,45 lira za 1 dolar. Samo u ovom mjesecu, lira je izgubila 32 posto svoje vrijednosti, što je čini valutom s najvećom stopom deprecijacije na svijetu.
“Patnja” lire dovela je očajne građane na ulice turskih gradova, objavila je u srijedu, 24. studenoga, turska agencija Bianet.
Osim oporbenih zahtjeva za održavanjem prijevremenih izbora, ljudi su također pozvali vladu Recepa Tayyipa Erdogana na podnošenje ostavke.
Navečer 23. studenoga održani su prosvjedni marševi i demonstracije u nekoliko četvrti Istanbula, a policija je blokirala ulaze na trg Taksim.
Članovi Turske radničke stranke (TİP) marširali su od okruga Karakoy do ureda središnje banke u Istanbulu. Aktivisti Socijalističke renesansne partije (SYKP) nosili su plakat s natpisom “Ovo ne može ovako, Tayyip, odlazi!” S bakljama u rukama hodali su uzvikujući svoje parole. Primijećeno je da ih lokalni stanovnici podržavaju udaranjem lonaca s prozora njihovih kuća.
U Ankari su održani prosvjedi u različitim četvrtima glavnog grada. U četvrtima Esata u Cankayi, grupe ljudi marširali su uzvikujući “Vlado, podnesi ostavku!”
Lokalni novinar Burcu Yıldırım objavio je fotografije s mjesta događaja, koje pokazuju kako policijski timovi pokušavaju ometati napredovanje prosvjednika. Prosvjedovali su i studenti Bliskoistočnog tehničkog sveučilišta (METU) skandirajući: “Vlado, daj ostavku!”, “Teret krize je na vlasti!” Kako je broj ljudi koji su se pridružili prosvjedu rastao, policija je na vratima kampusa spriječila studente da krenu prema centru grada. Istodobno, prema riječima svjedoka, korištena su specijalna sredstva i suzavac.
Posvijedi su održani i u pokrajinama Izmir, Kocaeli, Eskisehir i Samsun. Policija je privela sedam osoba u Kocaeliju i šest u Eskisehiru, navodi medij Eadaily.
Inflacija u Turskoj trenutačno iznosi gotovo 20%, a skupa s njom, pad nacionalne valute stanje čini gotovo neupravljivim, prenosi iti medij.
Ovdje treba dodati i slijedeće: ovakav razvoj gospodarskog stanja, koji prijeti i pogoršanjem socijalne slike društva odnosno padom kupovne moći i osiromašenjem građana, nikako ne ide u prilog predsjedniku Erdoganu, koji, iako najavljuje kako je spreman prihvatiti i prijevremene izbore ako bude trebalo i da će u njima „pomesti oporbu“ – nikako ne može biti uvjeren u pobjedu niti na parlamentarnim niti na predsjedničkim izborima. Oporba, naime, itekako koristi ekonomske i socijalne probleme u društvu, a ne treba zaboraviti niti da upravo ona nadzire i većinu velikih turskih gradova nakon prošlih lokalnih izbora, uključujući i najveći turski grad Istanbul ali i glavni grad Ankaru.
Sam Erdogan još uvijek ima potporu velikog dijela turskih građana, najviše u ruralnim sredinama, ali ako se gospodarsko stanje u zemlji ubrzo ne stabilizira (da o popravljanju istoga uopće i ne govorimo), baš nitko ne može jamčiti buduće izborne rezultate. I to neovisno o tome što Erdogan i njegova vladajuća stranka kontroliraju ne samo sve ključne medije u zemlji, već i sve državne i javne institucije – uključno i pravosuđe. A to, složit će te se – nije mali predizborni kapital za iskusnog političkog „lisca“ – kakav je trenutačni turski predsjednik.
Svemu ovome određenu težinu daje, sasvim sigurno, i globalna složena geopolitička situacija. Nije nikakva tajna da se Erdogan ne sviđa ni američkom predsjedniku Joe Bidenu, ni čelnicima EU, ali ga, opet, s druge strane učvršćuje važnost Turske u ukupnoj strategiji NATO saveza, u kojemu je ona ključna članica, prije svega u njegovom odnosu prema Rusiji (bez obzira na rusko-tursku “zaigranost” po pitanju tema od zajedničkog interesa, poput energetike, Sirije, Južnog Kavkaza). Također nije posebna tajna da su se sve željene protumjere od strane EU ili njenih pojedinih ključnih članica s ciljem “discipliniranja” Erdogana – poput Francuske – nasukale i razbile upravo o hridi spomenute činjenice.
Erdogan, po Washington, možda i nesvjesno, također obavlja još jednu drugu važnu zadaću – sprječava jedinstvo EU u njenom vanjskopolitičkom segmentu koje joj je i ključno za njeno globalno geopolitičko pozicioniranje a čemu se SAD protive jer Uniju ne žele kao konkurenta, već kao svog poslušnika. To najbolje čini kroz tursko oštro sukobljavanje s Grčkom, Ciprom i Francuskom, pri čemu Njemačka, htjela to ili ne, mora stati u zaštitu “omraženog” turskog vođe u ime viših, prije svega vojno-sigurnosnih ciljeva – što nervira i ponižava Pariz – a Erdogan to jako dobro zna.
Zbog svega ovog neizvjesnost turskih izbora, bez obzira kada će se održati, dodatno dobiva na snazi.
