U većini zemalja EU veleprodajna cijena električne energije na burzi premašila je 400 eura po MWh. Istodobno, u Poljskoj je ta cijena za znatno niža (oko 344 eura) zahvaljujući vlastitoj proizvodnja ugljena koji joj omogućuje minimiziranje rekordne cijene plina i pad pokazatelja zelene energije. Poljska još nije odustala od proizvodnje ugljena (za razliku od, primjerice Njemačke) i u tome nije jedina – isto čine i Rusija ali i SAD (one čak i povećavaju proizvodnju ugljena) usprkos snažnom zalaganju za zelenu energiju primjerice upravo od strane Bidenove administracije
Cijena plina u Europi od početka trgovanja u ponedjeljak ujutro skočila je za više od 300 dolara – na iznos od 1921 dolar za tisuću kubnih metara. To se dogodilo nakon objave o smanjenju opskrbe plinovodom Yamal-Europe, niskim rezervama prirodnog plina u skladištima i novom zahlađenju (temperaturnom, iako ne treba isključivati niti ono političko vezano uz Rusiju, op.GN.) u EU, prema podacima o trgovanju na londonskoj ICE burzi.
Ovo je maksimum od početka listopada, kada su cijene bile skočile 39% na novi povijesni rekord od 1940 dolara. Cijena se prošlog tjedna popela na 1700 dolara, ali je u petak pala na 1600 dolara. Dakle, s obzirom kako vikendom nema burzovnog trgovanja, jasno je kako se radi o golemom skoku cijene plina u ponedjeljak u odnosu na petak od spomenutih čak 300 dolara.
Rusija ispunjava svoje obveze isporuke plina Europi, ali rast cijena se nastavlja, napisao je šef diplomacije EU Josep Borrell na svom blogu u nedjelju, 19. prosinca. “Cijene plina porasle su za oko 40% samo u prosincu i za oko 300% od ovog ljeta. Svaka rasprava o Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji uključuje energetski aspekt, s obzirom da 40% uvoza plina u EU dolazi iz Rusije, uglavnom u tri tranzita rute kroz ove zemlje“, izjavio je Borrell.
Naglasio je i kako usprkos tome što Moskva ispunjava svoje obveze, ona ne usmjerava dodatne isporuke plina Europi, što bi mogla, a što pridonosi rastu cijena. Prema riječima šefa europske diplomacije, energetska ovisnost Europe jedno je od ključnih pitanja u odnosima s Rusijom.
“EU ovisi o uvozu fosilnih goriva iz Rusije, ali rusko gospodarstvo i vlada također trebaju prihode od našeg uvoza energije”, objasnio je.
Zaključno, Borrell je skrenuo pozornost na činjenicu da su energetska pitanja važan razlog zašto “EU treba postati ujedinjenja u odnosima s Rusijom, kao i da zadrži svrhu jedinstva među članicama”.
Ovdje bismo dodali kako su brojne članice EU sklapale bilateralne dugoročne ugovore o opskrbi plinom s Rusijom i time osiguravale povoljne cijene i sigurnost i stabilnost opskrbe tim, uz naftu ključnim energentom. Međutim, od 2014. g. tadašnja Europska komisija izdala je preporuku državama članicama da u buduće ne sklapaju dugoročne ugovore s Gazpromom, već da nabavu plina osiguravaju kratkoročnim tzv. terminskim ugovorima (futuresima) na spot tržištu na europskim plinskim čvorištima ili nabavom ukapljenog – LNG plina. Ta se odluka Bruxellesa pokazala pogubnim u najvećoj mjeri upravo od ljeta ove godine. Osim što su mnogim zemljama istekli dugoročni ugovori s Rusijom ili im se približavaju rokovi završetka, američki i katarski ukapljeni plin od proljeća je počeo zaobilaziti europske LNG terminale u širokom luku i odredišta pronalazio (i to još uvijek čini) na azijskim tržištima, prije svega u Kini, Japanu i Indiji, gdje postiže puno povoljniju cijenu. Dodatno je svemu „kumovala“ i pandemija koronavirusa Covid-19 koja je dramatično smanjila potrebe za uvozom plina tj. punjenje skladišta zbog pada gospodarske aktivnosti u čitavom svijetu. Međutim, svakako jedan od najvažnijih uzroka sadašnje energetske krize na tlu EU i Velike Britanije ipak je njihova odluka o ubrzanoj energetskoj tranziciji tj. prijelazu s fosilnih na obnovljive izvore energije odnosno one bez štetnih emisija CO2. Ti novoizgrađeni „zeleni“ proizvodni kapaciteti (vjetro i solarne elektrane) pokazale su se nedovoljnim za kompenzaciju „zlih prljavaca“ – u prvom redu ugljena a onda i prirodnog plina iako je on u svojoj osnovi vrlo čist energent s relativno malom emisijom CO2. U sklopu tako radikalne politike, u Bruxellesu je čak donijeta i odluka da se odustaje i od nuklearne energije iako je upravo ona najčistija tj. uopće nema emisjie CO2 u proizvodnji električne energije. Osim toga, zauzima i značajan dio ukupne opskrbe električnom energijom, npr. u Francuskoj to iznosi čak oko 80%.
Što se to dogodilo u subotu, da je tržište plina u Europi tako negativno reagiralo?
U subotu su isporuke ruskog plina Njemačkoj preko jednog od ključnih plinovoda u EU, Yamal-Europe, pale za čak 8 puta, dok se europske rezerve plina ubrzano troše, navodi njemački operater za tranzit plina Gascade.
Ubrizgavanje plina kroz plinovod Yamal-Europe, drugi najveći izvozni plinovod iz Rusije u EU, pao je 18. prosinca na 1,217 milijuna kWh u energetskom smislu, u usporedbi s prosjekom od 10 milijuna kWh koliko je iznosio u petak na prijamnom mjestu u Malnu u Njemačkoj, na granici s Poljskom. Izvoz je pao 17% i u petak, u odnosu na 12 milijuna kWh u četvrtak, 16. prosinca. Prethodno je Gazprom objavio kako odabire najoptimalnije rute isporuke, uzimajući u obzir najveću potražnju.
A što se tu dogodilo? Poljska je, naime, prije godinu dana odbila isporuke od Gazproma i potpisivanje novog dugoročnog ugovora s tom tvrtkom za svoje potrebe (sada je zbog toga u velikim problemima i primorana je plin, između ostalog, dobivati i iz Njemačke, pri čemu se radi o tom istom – ruskom plinu, naravno po većoj cijeni, ali to je tema za posebnu analizu). Plinovod Yamal-Europe Gazprom sada puni sukladno izvršavanju narudžbi za svaku zemlju. “Zahtjevi europskih potrošača ispunjavaju se u potpunosti. Oscilacije u potražnji za ruskim plinom ovise o stvarnim potrebama kupaca”, priopćila je medijska služba Gazproma.
Plinovod Yamal-Europe duljine je više od 2 tisuće kilometara, a vodi od Rusije preko Bjelorusije i Poljske do Njemačke – do prihvatne točke Malno i povezuje plinska polja na sjeveru Zapadnog Sibira s potrošačima u Europi. Kapacitet plinovoda je 33 milijarde kubičnih metara plina godišnje. Poljska tvrtka EuroPol Gaz vlasnik je dionice plinovoda na poljskom teritoriju u dužini od 683 km. Yamal-Europe počeo je s radom 1999. godine.
On je drugi najveći izvozni plinovod nakon Sjevernog toka (1). Plinovod Sjeverni tok je kapaciteta 55 milijardi kubičnih metara godišnje i opskrbljuje plinom potrošače u zapadnoj Europi izravno od Rusije kroz Baltičko more, zaobilazeći tranzitne zemlje.
Veliki skok cijena struje u većini zemalja EU
U većini zemalja EU veleprodajna cijena električne energije na burzi premašila je 400 eura po MWh. Istodobno, u Poljskoj je ta cijena za znatno niža (oko 344 eura) zahvaljujući vlastitoj proizvodnja ugljena koji joj omogućuje minimiziranje rekordne cijene plina i pad pokazatelja zelene energije. Poljska još nije odustala od proizvodnje ugljena (za razliku od, primjerice Njemačke) što traži Bruxelles i u tome u svijetu nikako nije jedina – isto čine i Rusija ali i SAD (one čak i povećavaju proizvodnju ugljena) i mnogi drugi manji proizvođači usprkos snažnom zalaganju za zelenu energiju primjerice upravo od strane Bidenove administracije u Washingtonu.
Prema EnergyLiveu i NordPoolu, veleprodajni trošak električne energije u većini zemalja EU premašio je 400 eura po MWh. Tako je cijena isporuka (dan unaprijed) 21. prosinca u Francuskoj skočila na 442 eura po MWh, u Njemačkoj – do 431 MWh, a u baltičkim državama – do 413 MWh. U Sloveniji sada iznosi 422, a u Hrvatskoj oko 417 eura.
Više o temi energetske krize u Europi, ali i prijetnji da se ista proširi i na SAD, možete pogledati ovdje ili na poveznici ispod teksta.
Z. Meter: Stigla zima, energetska kriza prijeti i SAD-u. Što se zapravo događa
