(Video) CRTICE IZ VOJNE POVIJESTI: Iranski Top-gun F-14 Tomcat

U vrijeme dobrih odnosa SAD-a i Zapada s Iranom tijekom vladavine iranskog šaha Reze Pahlavia, uz ogromne količine najsuvremenijeg naoružanja Iran je nabavio flotu od 77 glasovitih američkih mornaričkih lovaca F-14  Tomcat,  poznatih iz filma „Top Gun“, naoružanih  raketama zrak-zrak velikog dometa tipa AIM -54  Phoenix . Prvi  F-14 A, pod registarskom brojem  3-6001, Iranu je isporučen u siječnju 1976. godine. Prema raspoloživim podacima, dio tih zrakoplova još i danas je operativno sposoban . Tako je nedvojbeno potvrđeno da je iransko ratno zrakoplovstvo tijekom preleta ruskih borbenih zrakoplova preko iranskoga teriorija prema ciljevima u Siriji  tijekom operacija u 2015. i 2016. godini, ruske zrakoplove štitilo uz pomoć Tomcata.

Nakon državnog udara  protiv legalno izabranoga iranskog premijera Mohammada Mosaddegha 1953. godine, u režiji britanskih i američkih obaviještajnih službi, na vlast u Iranu silom je ponovo  doveden šah Reza Pahlavi. Preuzimanjem vlasti u Teheranu on je opet iransku naftnu industriju, koju je Mosaddegh nacionalizirao, većim dijelom vratio u ruke britanskih i američkih naftnih kompanija. Njegov režim postao je pouzdani saveznik SAD-a i Zapada u regiji Perzijskog zaljeva i cijelog Bliskog istoka. Iran je u tom razdoblju, temeljem ugovora o  vojnoj pomoći a dijelom i kupovinom, počeo primati velike količine najsuvremenijeg američkog i zapadnog naoružanja.

Važnost Irana i prijateljskog šahovog režima za američku politiku još je više porastao nakon britanske objave o povlačenju britanskih trupa s područja „istočno od Sueza“. Naime, u siječnju 1968. godine tadašnji laburistički britanski premijer Harold Wilson i njegov ministar obrane Denis Healey javno su obznanili da će se britanske trupe do 1971. godine potpuno povući iz svojih baza u Jugistočnoj Aziji, istočno od Adena, uključujući i trupe raspoređene u Maleziji i Singapuru, Perzijskom zaljevu i Maldivima. Masovno povlačenje snaga uistinu je izvršeno do zadanog roka.

Irancima su otvoreni američki i britanski arsenali i šah je mogao dobiti uistinu sve što je zaželio, svaki borbeni zrakoplov, oklopno vozilo ili raketni sustav. Iranci su pažljivo birali oružane sustave koje nabavljaju i plaćaju,  a ugovori su uključivali ne samo borbena sredstva nego i obuku posada, tehničkog osoblja i ogromne količine pričuvnih dijelova. Tako su, primjerice, uz borbene zrakoplove isporučivani i pričuvni motori i praktički se od dodatno isporučenih dijelova moglo sastaviti gotovo polovina isporučenih borbenih zrakoplova. Zahvaljujući tome, oružni sustavi nabavljeni iz vremena dobrih odnosa sa SAD-om i Zapadom, kao što su, primjerice, tenkovi M-60 Patton ili borbeni zrakoplovi F-4  Phantom, još su i danas u naoružanju iranske vojske i borebeno sposobni. Nešto pričuvnih dijelova tijekom godina nabavljeno je i iz drugih izvora pa i s crnog tržišta ali velika većina je iz iranskih skladišta napunjenih za vrijeme šahova režima.

Američka politika pod Nixonovim predsjedništvom,   oslanjajući se na Iran i Saudijsku Arabiju, uspostavila je sigurnosni obrambeni sustav tzv. „dva stupa“ za zaštitu svojih interesa na području Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka. Zbog svoje snage, kako geopolitičke tako i vojne, Iran je u tom sustavu preuzeo ključnu ulogu što je izrazito smetalo regionalnim interesima Saudijske Arabije i Velike Britanije i što će otvorititi put kasnijim dramatičnim zbivanjima u Iranu i cijelom Perzijskom zaljevu.

Odmah nakon rušenja Mosaddegha američka i iranska vojska uspostavile su blisku suradnju, a isto tako i obaviještajne službe. Kako je Iran graničio s tadašnjim SSSR-om, američke vojne i civilne obavještajne službe uspostavile su  baze u Iranu. Osim elektronskog prisluškivanja komunikacija, vršene  su i operacije nasilnog izviđanja sovjetskog teritorija. Iz baza u Iranu polijetali su američki i iranski zrakoplovi i prodirali u sovjetski zračni prostor kako bi utvrđivali rute kroz koje bi u slučaju eventualnoga ratnoga sukoba mogli napadati američki bombarderi. U prvo vrijeme korišteni su iranski RF- 5A  s miješanim posadama, no već od 1971. godine u upotrebu su ubačeni moderni, izvidnički zrakoplovi, puno većih manevarskih sposobnosti i brzina – iranski RF-4 Phantom II. Slijedećih godina iranski RF-4 izvršili su stotine ilegalnih izviđanja duboko na teritoriju SSSR-a, Saudijske Arabije, Iraka i Južnog Jemena. Dio tih letova obavljan je u sklopu zajedničke američko-iranske operacije pod nazivom „Operation Dark Genie“, a dio u iranskoj samostalnoj režiji. U studenome 1973. godine sovjetski mig je uspio oboriti jedan iranski RF-4 čija je posada bila sastavljena od američkog pilota i iranskog kopilota. Unatoč tome operacija je nastavljena u velikom opsegu pa je došlo do paradoksalne situacije, da su do 1978. godine neki iranski piloti  zabilježili više sati leta u sovjetskom zračnom prostoru od većine pilota sovjetskih zrakoplovnih snaga.

Sovjeti su 70 ih godina letovima stranih zrakoplova pokušali parirati  najnovijim lovcima presretačima MIG – 25 koji su dostizali brzinu od 2,8 Macha, odnosno,  gotovo trostruku brzinu zvuka. Ta činjenica omogućila je administraciji predsjednika Nixona i šahovim generalima izliku za kupnju najmoćnijih američkih zrakoplova toga doba koji su se još uvjek nalazili u fazi razvoja – mornaričkih lovaca F-14. Još 1967. godine je Iran od SAD-a kupio 32 borbena zrakoplova F-4 D Phantom, a potom, 1969. godine, šah i njegovi vojni stručnjaci uspjeli su sklopiti ugovor za nabavku 130 još modernijih Phanotoma F-4E. Svi naručeni zrakoplovi su isporučeni. No Iranci, pravdajući se pojavom sovjetskih migova-25, podržani od američke adminsitracije, zatražili su od Amerikanaca sklapanje ugovora o  prodaji 80 primjeraka Tomcata F-14 i 7 zrakoplova za radarsko promatranje i navođenje Boeing E-3 Sentry AWACS. No problem s Tomcatima je bio u tome što je američki Kongres zbog njihove složenosti i cijene odbijao odobriti početak proizvodnje i uvođenje u naoružanje američke mornarice. No šah Reza Pahlavi je bio uporan pa je prema njegovom nalogu iranska banka Mehli kreditirala proizvođača Grummana za proizvodnju 80 F-14 za Iran. Nakon toga američka politika nije imala izbora nego odobriti nastavak financiranja razvoja i proizvodnje borbenih zrakoplova F-14 i njihovo uvođenje u naoružanje američke mornarice. Tako je, zahvaljujući Iranu, Tomcat ušao u naoružanje amričkog mornaričkog zrakoplovstva i zauzeo palube američkih nosača zrakoplova.

Iranski F-14 Tomcat već su na početku rata s Iranom ostvarili prve zračne pobjede. Korišteni su kao zrakoplovi za osiguranje zračne nadmoći i uglavnom su uspješno  štitili borbene zrakoplove F-4 Phantom prigodom njihovih ubitačnih napada na iračke kopnene i pomorske snage. Samo jedan udar Phantoma,   koji su u napadu koristili američke pametne  aviobombe i vođene projektile zrak-zemlja AGM -65 Maverick,   podržan i zaštićen od strane Tomcata, uništio je cijelu iračku ratnu mornaricu.

Iransko ratno zrakoplovstvo (Islamic Republic of Iran Air Force -IRIAF) i danas koristi glasovite F-14 Tomcate i F-4 Phantome.

 

 

0 komentara

You may also like