Glavni stožer Ukrajine izvijestio je o velikom broju ruskih napada u zemlji i upozorio na opasnost od zračnih napada iz Bjelorusije.

Glavno žarište borbi je istočna Ukrajina, u kojoj je odbijeno 11 napada, navodi se u dnevnom izvješću o stanju u zemlji, prenosi Reuters. Ukrajini nastavlja prijetiti ruska saveznica Bjelorusija, koja se službeno ne bori u ratu.

Zabilježene su žestoke borbe oko ukrajinskog grada Severodonjecka dok Rusija sve jače pokušava zauzeti cijelu istočnu regiju Lugansk. Prije rata je u Severodonjecku živjelo nešto više od 100 tisuća stanovnika. Sada je postao glavno uporište ukrajinskog opora u regiji Lugansk gdje su i premjestili lokalnu ukrajinsku upravu nakon što je grad Lugansk postao administrativni centar proruske Luganske Narodne Republike (LNR) u 2014. Lokalni ukrajinski guverner Serhij Haidai rekao je da Rusi “uništavaju” grad Severodonjeck dok ga postupno okružuju. Preko Telegrama je rekao je da su njegove trupe odbile 11 napada na bojišnici i da je pri tome uništeno osam ruskih tenkova. Dopisnik BBC-ja piše kako je Rusija pojačala svoje topničke i zračne napade, kao i raketne napade u Lugansku i da su Ukrajinci prisiljeni na povlačenje. On kaže da Rusi “imaju mnogo više slobode kretanja” dok se vojnici premještaju nakon uspješne opsade Mariupolja.

“Rusi nikada nisu imali dovoljno vojnika za takve razmjere operacija, da napadnu sve kao što su to činili na početku”, rekao je za Washington Examiner ukrajinski sigurnosni dužnosnik koji je tražio da ostane anoniman. “Puno nam je teže jer su trenutno sve svoje snage usredotočili na neke realnije ciljeve. … Mnogo nam je teže čak i braniti svoju poziciju”. Takva preraspodjela možda nije riješila sve probleme koji su osujetili ambicije Kremlja u prvim tjednima rata, slažu se zapadni analitičari. Ipak, omogućio je ranjenoj ruskoj vojsci da zada veće probleme Ukrajini na istoku i neke od najbolnijih ratnih udaraca, čak i nakon slavlja Ukrajine zbog povlačenja ruskih trupa iz okolice Harkova. “To nije bila neka vrsta odlučujuće bitke za Harkov ili bilo što drugo”, priznao je ukrajinski dužnosnik i dodao: “Samo su premjestili svoje trupe iz okolice Harkova jer nikada nisu imali dovoljno vojnika da ih zadrže u Harkovu”.

Osim toga, brodovi ruske mornarice raspoređeni su u Crnom te Azovskom moru zbog borbenih i izviđačkih operacija, dodaje se u dnevnom izvješću ukrajinske vojske. Glavni stožer objavio je da ruski vojnici sprječavaju civile da pobjegnu s područja Hersona na teritorij pod ukrajinskom kontrolom te da blokiraju nove humanitarne koridore. S druge strane, tvrde da ruski vojnici prisilno evakuiraju civile iz Mariupolja koji je nakon tri mjeseca pao.

U međuvremenu je rusko ministarstvo obrane objavilo da je ispalilo projektile na ciljeve u Ukrajini s brodova u Crnom moru. Oružje dopremljeno iz Europe i Sjedinjenih Država uništeno je u regiji Žitomir, tvrdi Moskva. Vojni kamp za obuku u blizini lučkog grada Odese napadnut je projektilima i topništvom, dodaje se.

Moskva dugo pamti, a ima i dugu ruku

Zoran Meter

„Ruski svijet – to je rak koji ždere ne samo veći dio ruskog društva, već predstavlja smrtnu opasnost za svu Europu. Zato nije dosta podržavati Ukrajinu u njenoj vojnoj borbi s Rusijom. Mi moramo u potpunosti iskorijeniti tu novu čudovišnu ideologiju. Kako je ranije Njemačka bila denacificirana, tako je danas jedina šansa za Rusiju i civilizirani svijet – „deputinizacija“, izjavio je ni manje ni više nego poljski premijer Mateusz Morawiecki. Moskva ovakve stvari ne prašta

Amerika gubi svoje orijentire u Ukrajini i oni iskaču izvan okvira njenih nacionalnih interesa – sve je češća teza pojedinih američkih analitičara, svjesnih opasnosti eskalacije ukrajinskog sukoba aktivnim uvlačenjem SAD-a u isti kroz isporuke golemih količina naoružanja Kijevu tj. neizravno – a da i ne govorimo o davanju obavještajnih informacija o položajima ruske vojske, djelovanju američkih i NATO-ovih vojnih instruktora na terenu, sudjelovanju u pripremi vojnih akcija ukrajinske vojske i td., što se već puno teže može svoditi pod frazu neizravne umiješanosti.

To postupno uvlačenje SAD-a u sukob u konačnici može rezultirati nekontroliranim američko-ruskim vojnim srazom, nakon kojeg ne bi ostalo šanse za izbjegavanje nuklearnog sukoba sa svim njegovim posljedicama.

Jačanju napetosti pridonose i izjave američke strane prema kojima ona ne vidi perspektivu rusko-ukrajinskih pregovora o političkom rješavanju sukoba, barem u kratkoročnoj perspektivi. Kako je Washington onaj koji kurira usvajanje ključnih odluka Kijeva, jasno je kako onda upravo on sada nije zainteresiran za politički dogovor (ili je vojno stanje na terenu onakvo kakvo mu ne ide u prilog, ili smatra kako će nastavak rata dovesti do kolapsa Rusije, ili jedno i drugo). To, uostalom, jasno proizlazi i iz do sada nikad u povijesti izrečenih izjava najviših američkih dužnosnika, onih od prije dva tjedna, o tome kako je glavni cilj SAD-a u ukrajinskom ratu nanijeti strateški poraz Ruskoj Federaciji (drugim riječima, sama Ukrajina tj, njezina sudbina pada u posve drugi plan).

A kada je riječ o želji za nanošenjem strateškog poraza Rusiji, stvari postaju puno ozbiljnije od onih koje se javnosti prikazuju posredstvom medija ili izjava političara ove ili one razine iz struktura EU – koji su samo servis američkih interesa, lišeni bilo kakve strateške vizije onoga što se Europi sprema.

Uplitanje SAD-a u ukrajinski sukob kao „vrhunac gluposti“

S obzirom na rastuću neprijateljsku retoriku, ali i sve opasnije praktične poteze samih vlasti, posljednjih su dana, pa i tjedana, sve češći osvrti zapadnih političara, analitičara i medija vezano uz porast opasnosti od izbijanja nuklearnog rata upravo u kontekstu ukrajinskog sukoba. U tom bih smislu izdvojio tekst američkog mainstream medija The New York Timesa. U autorskom članku Thomasa Friedmana sugerira se kako bi američko djelovanje trebalo biti u granicama pomoći Kijevu pri čemu Biden treba razmisliti kako ne pasti pod „mlinski kamen“ kijevske kaotične politike.

Friedman, tako, između ostalog navodi kako je medij Times izvijestio da su “prema visokim američkim dužnosnicima, Sjedinjene Države dale Ukrajini obavještajne podatke o ruskim postrojbama, što je Ukrajincima omogućilo da ‘ciljaju’ i ubiju mnoge ruske generale.” Isti medij, kaže on dalje, poziva se na izvješća NBC Newsa koji se pak poziva na američke dužnosnike, i navodi da su Sjedinjene Države “pružile obavještajne podatke koji su pomogli ukrajinskim snagama da otkriju i napadnu” krstaricu Moskva, vodeći brod ruske Crnomorske flote. Ta pomoć u određivanju cilja “pridonijela je konačnom potonuću” “Moskve” od dvije ukrajinske krstareće rakete, navodi Friedman u svom tekstu.

Pri tom konstatira slijedeće: „Zapanjujuća krajnja crta ovih curenja informacija je da oni sugeriraju kako više nismo u stanju “neizravnog” rata s Rusijom, već se približavamo izravnom ratu s njom. I nitko nije pripremio američki narod ili Kongres za to

Friedman svoj tekst zaključuje riječima: „Imamo posla s nevjerojatno nestabilnim čimbenicima, poglavito s politički ranjenim Putinom. Hvaliti se kako se ubilo njegove generale i potopilo njegove brodove, ili da je upao u ljubavne zamke Ukrajine kako bi se zauvijek zapleo u njih, vrhunac je gluposti.“

Kongres daje golemu pomoć Ukrajini od 40 milijardi dolara

Zastupnički dom američkog Kongresa prošlog je tjedna potvrdio svoje čvrsto opredjeljenje za pomoć Ukrajini izglasavanjem prijedloga zakona o dodjeli dodatnog paketa pomoći Ukrajini u vrijednosti od 40 milijardi dolara. To je više od onog što je od njega tražio predsjednik Biden, zahtijevajući 33 mlrd. čime Kongres na njega vrši pritisak da čini još više za Ukrajinu, iako ona čak nije niti formalni američki saveznik. Kongres se do sada još samo jedno postavio na sličan način, kada je bila riječ o pružanju vojne pomoći Izraelu (iako je tada bila riječ o daleko manjem iznosu), međutim on je ipak američki formalni bliskoistočni saveznik.

Zanimljivo je ukazati kako je 12. svibnja republikanski senator iz Kentuckyja Rand Paul blokirao brzo usvajanje ovog zakona u gornjem domu – Senatu (info: Bloomberg) pa od brze pomoći Kijevu za sada nema ništa.

“Rand Paul je sam blokirao brzo pružanje pomoći Ukrajini. On tjera Senat da uključi novu formulaciju u prijedlog zakona, navodeći problem javnog duga i inflacije u Sjedinjenim Državama”, napisao je novinar agencije Stephen Dennis na Twitteru. “Ako Ukrajini bude dat takav dar, ukupan iznos naše pomoći ovoj zemlji bit će jednak vojnom proračunu Rusije, taj novac nam ne leži pod nogama, morat ćemo ga posuditi od Kine da bismo ga poslali u Ukrajinu kasnije”, napisao je Paul.

Pa iako će ovaj zakon drugi tjedan sigurno biti izglasan – sa ili bez uključivanja Paulovih opaski, one jasno ukazuju na sve vidljiviji otpor Amerikanaca daljnjim uvlačenjem zemlje u rizičnu ukrajinsku „pustolovinu“. Iako će taj otpor, prema mom mišljenju – biti uzaludan. Jer Amerikancima je „bačena kost“ bavljenja primarno rastom inflacije, najvećom u zadnjih 40 godina (8,5%), i drugim rastućim gospodarskim i socijalnim problemima, dok će pritom „duboka država“ biti fokusirana na vanjsku politiku. U njoj još uvijek dominantan utjecaj predstavljaju oni koji smatraju kako se Rusiju može i mora slomiti upravo sada – aktivnom „ukrajinskom avanturom“ SAD-a. Rizici se pri tom stavljaju po strani.

Razlika oko shvaćanja sigurnosnih prijetnji u Washingtonu i Moskvi

Čini se, međutim, kako usprkos svemu i mainstream krugovi u Washingtonu, uključujući, naravno, i Bidenovu administraciju, počinju vjerovati kako ruski predsjednik Vladimir Putin po pitanju vojne intervencije i odlučnosti da u njoj ustraje do ispunjenja zadanih ciljeva uz oštra upozorenja Zapadu da ga u tome ne ometaju – ne blefira! Zahtjeva li to i pripremu „exit strategy“ Washingtona još je prerano reći.

Međutim, za sada Zapadu ne ostaje drugo nego ustrajavati na pomoći Ukrajini (ako uspije u namjeri da Kijev zaustavi rusku agresiju dobro, ako ne – nikom ništa), uz opetovane izjave kako SAD i NATO ni pod koju cijenu neće ulaziti u vojni sukob s Rusijom.

Zanimljivo je, također, kako je iz službenog diskursa Washingtona sada posve nestao donedavno javno proklamirani cilj „rušenja Putinovog režima“, vjerojatno zbog svijesti o iznenađujuće slabom kratkoročnom učinku pokrenutih golemih proturuskih sankcija, kao i činjenice da su se ruska javnost, političke stranke, ali, ne manje važno i ruski krupni biznismeni (tzv. oligarsi) koji su u zemlji homogenizirali oko Putinove vlade i da (prema posljednjim istraživanjima javnog mišljenja) sa čak 89% podupiru rusku, kako je Moskva službeno naziva, specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini.

Pri tom službeni Washington uporno ponavlja stavove kako on na ukrajinskom terenu ne vodi nikakav proxy rat protiv Rusije, da ovo nije američko-ruski rat ili  rat NATO saveza s Rusijom, već isključivo sukob Rusije i Ukrajine. Takve izjave Bidenove administracije umiruju prosječnog Amerikanca kojem se govori kako vlada samo pomaže Ukrajini u pravednoj borbi protiv ruske agresije što nikako ne prijeti američkoj sigurnosti i što je pravedno i s moralne točke gledišta. Pri tom Washington vjeruje da će to, tj. činjenica kako američki vojnici direktno ne pucaju na ruske biti dovoljno da se Moskva ne odluči za radikalnije poteze koji bi doveli do eskalacije. Tj. Bidenova administracija smatra kako se SAD mogu nastaviti ovako ponašati i pri tom Rusiju još snažno koristiti kao političku platformu prema kojoj je upravo ona krivac za sve ključne međunarodne probleme i novonastale krize koje upravo počinju i koje će oblikovati budući svijet – od sigurnosnih preko energetskih, do krize s hranom, nove pojave siromaštva i gladi, …

Problem je, međutim, u slijedećem: Moskva na tu stvar gleda potpuno drukčije i o tome posljednjih dana daje oštra priopćenja (službena, a ne individualna mišljenja političara) iz najviših krugova vlasti, koja se mogu shvatiti jedino kao krajnje (posljednje) upozorenje.  Naime, Moskva u njima otvoreno upozorava kako se protiv Rusije sada u Ukrajini vodi proxy, hibridni rat od strane kolektivnog Zapada (riječi zamjenika ruskog veleposlanika pri UN-u Dmitrija Poljanskog na sjednici VS prošloga tjedna). Moskva optužuje Washington za provociranje globalne ekonomske krize pri čemu mu u tu svrhu upravo služe proturuske sankcije (riječi V. Putina od 12.5.). Njima će slomiti EU, izvršiti njenu deindustrijalizaciju i staviti je „pod noge“ američkih interesa upravo slamanjem njenih odnosa s Rusijom.

I možda ono najvažnije – Moskva navodi kako Washington ne samo što ne uzima u obzir rusku zabrinutost za svoje sigurnosne interese, već o njima ne želi niti raspravljati, o čemu najbolje svjedoči najavljeno proširenje NATO saveza na Finsku i Švedsku što bi se moglo dogoditi već u lipnju, na summitu na vrhu NATO-a u Madridu.

To je u potpunoj suprotnosti s Putinovim zahtjevima iz prosinca prošle godine upućenim SAD-u o neprihvatljivosti daljnjeg širenja NATO-a na ruske granice. A ulaskom Finske, Rusija i NATO dobit će dodatnih oko 1500 kilometara zajedničke granične crte (uz već onu, malu, s Estonijom, i između ruske baltičke enklave Kalinjingrad smještene između Poljske i Litve).

Europske zemlje morat će kupovati američko suvremeno (i skupo) naoružanje

Niti na spomenutu pomoć SAD-a Ukrajini od 40 mlrd. dolara Moskva ne gleda spokojno iako se tu ne radi o novcu kojeg će direktno „na ruke“ dobiti Kijev, već o sredstvima koja će u prvom redu dobiti američka vojna industrija. Pentagon će Ukrajini, umjesto novca, isporučivati svoje starije naoružanje (dio njega već je stigao na bojišnice Donbasa), a američka vojska ovim bi dobila suvremene tipove oružja.

Osim toga prodavala bi ga i europskim saveznicima koji sada Ukrajini moraju isporučivati svoje oružje, što za poneke od njih predstavlja pravi sigurnosni problem jer iscrpljuju svoje nužne rezerve naoružanja koje mora imati svaka vojska. Sada će ih definitivno morati obnavljati kroz nabavu novih i suvremenijih tipova (jasno, američkih), ali, naravno – ne besplatno, kao što su ga one besplatno isporučile Kijevu.

Drugim riječima, konačno se ušlo u onu fazu američko-europskog vojnog savezništva kroz NATO, u kojoj je završilo vrijeme lagodnog i jeftinog ulaska pod američki „sigurnosni kišobran“. Washington je svima jasno dao do znanja kako je sada došlo vrijeme da saveznici počnu aktivno provoditi ono zbog čega savezi, uostalom, i postoje – u ovom slučaju provoditi američke nacionalne interese političkog i vojnog karaktera na tlu Europe. Zato neće biti nikakvo čudo ako, barem neke od saveznica, budu u to ime krenule i u opasnije avanture od samih isporuka oružja Ukrajini, o čemu više u nastavku teksta.

Poljska dramatično radikalizira proturusku retoriku i „zvecka oružjem“

SAD i NATO sigurno neće ratovati s Rusijom, i tu nema nikakve dvojbe. Međutim, ono na što navodno Washington sada stavlja uloge i što bi trebalo ovisiti o tome gdje se Rusija misli zaustaviti u Ukrajini (hoće li se zadovoljiti vjerojatnom, prije ili kasnije izvojevanom pobjedom na istoku Ukrajine, ili će se nakon toga odlučiti i na „forsiranje Dnjepra“ tj. prebacivanje rata na zapadni dio zemlje) – jest davanje tihe suglasnosti, prije svega Poljskoj koja je za to najzainteresiranija, da svoje vojne postrojbe prebaci u dio zapadne Ukrajine bliže svojoj granici, koji je svojevremeno povijesno bio pod njenom kontrolom. Varšava bi to trebala učiniti samostalno, tj. na vlastitu odgovornost (možda uz još koju zainteresiranu zemlju), bez uvlačenja NATO saveza kao takvog čime bi se izbjegla primjena famoznog 5. članka, koji bi, u slučaju sukoba s ruskim snagama tražio određeno uključivanje čitavog NATO-a. Tako su ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i njegov poljski kolega Andrzej Duda prošli tjedan kazali da bi se trebale izbrisati granice između dviju država. Naravno, to je rečeno u kontekstu postojanja bezgraničnog režima unutar EU, ali Ukrajina ipak nije članica EU a krajnje je upitno hoće li to ikada i biti.

Da se nešto u tom smislu priprema svjedoči i slijedeće:

Duglas McGregor (savjetnik ministra obrane u Trumpovoj administraciji), 10. svibnja za The American Conservative kaže slijedeće: „Kako bi spasili ukrajinske snage od neizbježnog uništenja Bidenova administracija očajno nastoji prelomiti situaciju i spasiti obraz. Poljska, čini se, predlaže izlaz. … Prema nepotvrđenim podacima iz Varšave, nakon što je Washington odbacio prijedlog o uvođenju zone zabrane leta nad Ukrajinom, poljskom Glavnom stožeru su tajno poručili izraditi plan uvlačenja u ukrajinski sukob, zahvaćajući zapadni dio Ukrajine. Naravno, vojni potezi takvog opsega moraju biti odobreni od Kijeva, no, imajući u vidu de facto kontrolu Washingtona nad vladom Zelenskog, odobrenje poljske vojne intervencije ne bi trebao biti problem.“

Ali ako ste mislili da je to sve, evo jedne druge izjave koja puno više „bode oči“ i koja ukazuje koliko je, zapravo, dramatično povećanje poljske ratoborne retorike – što sigurno ne može biti slučajno. Radi se o izjavi poljskog premijera Mateusza Morawieckog, od 10. svibnja, za britanski The Telegraph:

„Ruski svijet – to je rak koji ždere ne samo veći dio ruskog društva, već predstavlja smrtnu opasnost za svu Europu. Zato nije dosta podržavati Ukrajinu u njenoj vojnoj borbi s Rusijom. Mi moramo u potpunosti iskorijeniti tu novu čudovišnu ideologiju. Kako je ranije Njemačka bila denacificirana, tako je danas jedina šansa za Rusiju i civilizirani svijet – „deputinizacija“. Ako se mi žurno ne zauzmemo za tu zadaću, izgubit ćemo ne samo Ukrajinu, već i svoju dušu, slobodu i suverenitet. Zato, jer se Rusija neće zaustaviti na Kijevu. Ona je krenula u dugi hod na Zapad i od nas ovisi gdje ćemo je zaustaviti.“

Moskva ovakve stvari sigurno ne oprašta i ova se izjava, vjerojatno ne bez razloga, često ponavlja na programima ruskih televizija. Izjave ovakvog tipa mogu tumačiti i svojevrsnom pripremom javnosti na poljski vojni angažman u zapadnoj Ukrajini, koji je, eto, neizbježan, jer je nužno zaustaviti „poludjelog“ Putina od daljnjeg suludog prodora u Europu. Međutim teško je vjerovati da bi sama Poljska – bez NATO-a i SAD-a, bila u stanju Rusiju zaustaviti ako bi ovoj to stvarno i bio vojni cilj. Međutim možda je „kvaka“ u nečem drugom:

Ruska vanjska obavještajna služba SVR, kroz riječi svog ravnatelja Sergeja Nariškina, objavila je 28. travnja kako raspolaže obavještajnim podacima da Washington i Varšava rade na planovima za uspostavu čvrste poljske vojno-političke kontrole nad zapadnim dijelom Ukrajine, kojeg Varšava smatra “svojim povijesnim posjedom”. Navodi se kako se planira rasporediti poljski “mirovni kontingent” u onim dijelovima Ukrajine gdje je prijetnja izravnog sukoba s ruskom vojskom minimalna. Istodobno, ulazak poljske vojske u zapadnu Ukrajinu vrlo vjerojatno će dovesti do kolapsa same Ukrajine, kažu poljski analitičari, a kako to tvrdi SRV.

Ovdje je, bez obzira na moralnost i emocije koje su ovih mjeseci dominantno iznad trezvenosti, nužno hladno analitičko promišljanje koje će nam jedino omogućiti da nas događaji koji slijede neće iznenaditi kao obične pučkoškolce. Zato bih kazao slijedeće (isključivo u spomenutom kontekstu): u uvjetima sve kaotičnijeg stanja na ukrajinskim bojišnicama i de facto komadanja te zemlje – koje je počelo već ranije, ruskim pripajanjem Krima 2014., preko priznavanja Moskve samostalnosti ukrajinskih istočnih regija „DNR“ i LNR“ što je i prethodilo ruskoj intervenciji 24. veljače, pa do zauzimanja pojedinih strateških ukrajinskih teritorija koje Moskva sigurno neće vratiti (prije svega Hersonska regija, kojom se osigurava opskrba vodom čitavog Krima i daje mu se sigurnosna strateška dubina) – sve je manje onih koji govore o miru u toj državi.

Ali s obzirom kako će do njega prije ili kasnije morati doći i da je krajnje neozbiljno (o čemu znaju i svi ključni američki stratezi) očekivati da će Ukrajina Rusiji nanijeti vojni poraz i vratiti spomenute teritorije pod svoj suverenitet, jasno je kako ta zemlja, u obliku kakav je bio prije ruske invazije – ne može opstati. Zapravo može, ali bi to onda podrazumijevalo prethodni potpuni politički, društveni pa i državni kolaps današnje Rusije – za što je pak nužni preduvjet opet ruski vojni poraz u Ukrajini. Zbog tog je on nemoguć i zbog toga se ovih tjedana globalna fokusiranost toliko usmjerava na prosudbe o tome koliko je vjerojatan nuklearni rat i pod kojim uvjetima. Jer Putin je na njega u određenim, po Rusiju egzistencijalnim pitanjima sasvim sigurno spreman – bez obzira na to što zna sve rizike i sve posljedice donošenja takve odluke.

Uostalom, ako potpunog pobjednika u ukrajinskom ratu i ne bude tj. zaraćene se strane nađu u pat-poziciji, s prostorima pod svojim čvrstim nadzorom, i kada je određeni sporazum nužan jer je daljnji nastavak borbi besmislen i preskup, nikako ne može biti isključen i scenarij de facto podjele te zemlje jer za to ima sasvim dovoljno interesanata. Osim Rusije, za to su zainteresirani i drugi ukrajinski susjedi: od Poljske preko Mađarske do Rumunjske (dovoljno je pogledati kako su izgledale povijesne geografske karte tih prostora, ili slušati izjave pojedinih njihovih javnih osoba).

Upravo bi taj posljednji trio mogao biti onaj koji bi u svojstvu „mirotvoraca“ umarširao svaki u „svoj“ dio zapadne Ukrajine koji smatra povijesnim dijelom svog nacionalnog teritorija.

Dakako, ovakav scenarij uvelike će ovisiti o Kijevu, ali sigurno još više o Washingtonu bez kojeg sadašnja ukrajinska vlada i njezina vojska nemaju baš nikakve šanse u borbi protiv Rusije. Pri tom ne zaboravimo: netko će Kijevu nakon rata morati davati i kredite za obnovu porušene zemlje i uništene ekonomije, a zna se dobro pod čijim su nadzorom svjetske financijske institucije i tko ih je utemeljio. Moskva mu kredite sigurno neće davati.

 

Ruska mornarica je odabrala novi zapovjedni brod Crnomorske flote nakon što je vodeća raketna krstarica ruske mornarice “Moskva” sredinom travnja potopljena ukrajinskim projektilima Neptun (prema tvrdnji Ukrajine) ili požarom u skladištu streljiva (prema tvrdnji Rusije).

Fregata Admiral Makarov klase Admiral Grigorovič (ili Krivak IV klase) novi je vodeći brod ruske Crnomorske flote, piše Naval News. Baza fregate je u Sevastopolju. U prosincu 2017. službeno je ušla u službu u ruske mornarice. Fregata je duga 125 metara te ima širinu od 15 m i gaz od 4.2 m.

U jednom trenutnu se prema neslužbenim izvorima s ukrajinske strane pojavila informacija da je projektilom pogođena i ova fregata, ali čini se da to nije istina.

Fregatu pokreću motori ukupne snage od oko 61 000 konjskih snaga.  Maksimalna brzina fregate je 30 čvorova (56 km/h). Posadu čini 200 mornara. Fregata Admiral Markov opremljena je s tri glavna radara i to: radarom za zračnu pretragu Fregat M2M, radarom za površinsku pretragu 3Ts-25 Garpun-B i Nucleus-2 6000A te radarom za upravljanje paljbom JSC 5P- 10 Puma FCS.

Glavno naoružanje sastoji se od pomorskog topa A-190 Arsenal kalibra 100 mm, 8 UKSK VLS ćelija za protubrodske/krstareće rakete Kalibr, Oniks ili Cirkon te 24 ćelije za protuzračne rakete 9M317M. Osim toga ima dvije dvostruke torpedne cijevi širine 533 mm i jedan raketni bacač RBU-6000. Brod ima heliodrom za polijetanje i slijetanje helikoptera serije Ka-27.

Prema informacijama ruske državne novinske agencije TASS, na raketnoj krstarici je izbio požar koji je uzrokovao eksploziju streljiva kojim je brod bio naoružan ili je streljivo transportirao. TASS je obavijestio da je cijela posada broda evakuirana. No, prema ukrajinskoj strani obalni protubrodski projektil Neptun je iz blizine Odese pogodio je rusku krstaricu uzrokujući eksploziju i potonuće broda.

Mađarski premijer Viktor Orban poručio je danas da Mađarska i Srbija mogu računati jedna na drugu za vrijeme galopirajuće inflacije u Europi, prijeteće gladi u svijetu, rasta cijena i krize izazvane ratni sukobima u Ukrajini, dok je sankcije Bruxellesa prema Rusiji usporedio s atomskom bombom, prenosi HINA.

Dobra vijest je da, na temelju prethodnih razgovora s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Mađarska može računati na Srbiju i Srbija na Mađarsku jer su obje zemlje poljoprivredno jake i bit će osigurane u pogledu prehrambenih proizvoda, rekao je Orban na sajmu poljoprivrede u Novom Sadu, na kojem je Mađarska zemlja-partner.

“Ako Mađarskoj nedostaje nešto – tu smo, ako nama nedostaje, zvat ćemo prvo Budimpeštu”, rekao je Vučić, koji je službeno otvorio sajam. On je zahvalio Orbanu na “prijateljskom i partnerskom odnosu prema Srbiji” i za “nevjerojatan napredak odnosa” dviju zemalja.

Mađarski premijer rekao je da Budimpešta ne pristaje na ekonomski neprihvatljive mjere koje se donose u Bruxellesu, usporedivši pojedine sankcije prema Rusiji s atomskom bombom, te upozorio da bi to moglo izazvati novi val migracija.

Govoreći o ratu u Ukrajini, Orban je naglasio da je “Srbiji teško jer nije članica Europske unije (EU), a Mađarskoj jer je članica EU-a”. “Teško je uvijek biti pametan, ali bilo što da se dogodi, važno je da naše dvije zemlje mogu računati jedna na druga i u slučaju bilo kakve nedoumice, trudit ćemo se da usuglasimo naša stajališta, bilateralno i multilateralno”, ponovio je Orban. On je ocijenio da će, kao što su liječnici bili heroji u vrijeme pandemije covida, to sada morati da budu poljoprivrednici jer treba osigurati da “svi imaju kruha na stolu” i hranu za sve kako bi se izbjegle migracije onih “koji će se boriti da prežive” u teškim uvjetima krize.

Srbijanski predsjednik uvjeren je da se “kriza još ne vidi” u punom svjetlu, ali da “teška zima čeka cijeli svijet”. Ustvrdio je kako Srbiji ništa ne nedostaje, ali da treba riješiti pitanje opskrbe energentima. “Pitao sam premijera Orbana možemo li čuvati dio energenata u Mađarskoj, a on mi je u roku od sekunde rekao da nema problema i da je to riješeno, a da ćemo sljedećeg tjedna to i formalno završiti”, istaknuo je Vučić. On je rekao da je Mađarska bila sedma zemlja EU-a po trgovinskoj razmjeni sa Srbijom, a danas je druga i da svota na godišnjoj razini “prelazi 200 milijuna eura”.

Grčka je sinoć izdala službenu pritužbu Turskoj nakon, kako je rekla, “kršenja nacionalnog suvereniteta Grčke bez presedana od strane dva turska borbena zrakoplova”, izvijestila je agencija AFP.

Grčko ministarstvo vanjskih poslova izdalo je “trenutni i žestoki prosvjed” turskom veleposlaniku u Ateni, rekavši da Turska “krši sva temeljna pravila međunarodnog prava”. U njemu se navodi da su turski borbeni zrakoplovi “nezakonito ušli u naš nacionalni zračni prostor i približili se Alexandroupolisu na udaljenosti od samo 2.5 nautičkih milja”. Ova akcija predstavlja jasnu eskalaciju turskog provokativnog ponašanja, tvrde iz Atene.

“To potkopava NATO-ovu koheziju i hitne prioritete te predstavlja jasnu prijetnju Europskoj uniji u kritičnom trenutku, budući da je luka Alexandroupolis ključno središte za prijevoz vojnika i opreme za jačanje naših saveznika”. Naime, tu vojnu bazu često koristi američka vojska. Ministarstvo je priopćilo kako će o incidentu obavijestiti NATO, EU i Ujedinjene narode. Grčka i Turska su susjedi i saveznici unutar vojnog saveza NATO-a, ali godinama imaju zategnute odnose, koji su nedavno pogoršane turskim bušenjem u potrazi za fosilnim gorivima u Sredozemnom moru u prostoru za koji Grčka tvrdi da je njezin. Problem je i spor oko Cipra. Atena redovito optužuje turske ratne zrakoplove za narušavanje njezina zračnog prostora.

Poginulo čak 1459 britanskih mornara

Tri britanske krstarice: Aboukir, Hogue i Cressy, su u ophodnji Sjevernim morem nedaleko nizozemske obale. Datum je 22.09.1914. „Veliki rat“ je tek počeo i spomenuti flotni sastav još nije primijetio nijedan protivnički brod.

Ono čega na britanskim brodovima nisu svjesni je da ih kroz periskop promatra posada njemačke podmornice U-9.



Sl.1 i 2. Britanska krstarica HMS Cressy

Tri oklopne krstarice su prilično stari brodovi napravljeni još 1890-ih. Od tada najveći dio vremena provele su u pričuvi vezane uz obalu rijeke u Kentu. Na početku Prvog svjetskog rata reaktivirane su iz „hibernacije“ a za posadu su uzeti lokalni rezervisti, poglavito oni iz lučkog grada Chatham. Brodovi, svi iz iste Cressy klase, bili su dugi 144 metra, maksimalne brzine 21 čvor, a naoružani su bili s 2 topa 234 mm i 12 od 152 mm. Posada je brojila 773 člana, a brod je težio 28 000 t istisnine.

Zapovjednik krstaričkog sastava, čija glavna uloga je zaštita transportnih brodova koji preko La Manche prebacuju vojnike u Francusku, je admiral Arthur Christian.

Stare krstarice patile su od čestih tehničkih kvarova, a i strojevi na njima gutali su ogromne količine uglja. Kao da se sve urotilo protiv Britanaca toga dana – i vrijeme je bilo loše s velikim valovima, jakim vjetrom. Sve to, uz sporost brodova i neuvježbanu posadu kao da su prizivali katastrofu, a katastrofa je bila bliže nego što se itko nadao.

Više britanskih admirala uvidjelo je kako krstarice nemaju nikakvu šansu u eventualnom srazu s modernijim njemačkim površinskim brodovima i o tome se povela rasprava s prvim lordom admiraliteta Winstonom Churchillom. Ipak, na snazi je ostala zapovijed da plovni sastav ostane na ophodnoj dužnosti ispred nizozemske obale.

Noć s 21. na 22. rujna dočekala je krstarice u sumornom raspoloženju, ružnom vremenu, a da stvari budu još teže, i admiral Christian nije bio prisutan sa svojim sastavom, već je stjecajem okolnosti ostao u luci. Njegovu dužnost preuzeo je zapovjednik broda Aboukir.

Smjer kretnja plovnog sastava vodio ih je pravo u zasjedu koju je postavio 32-godišnji zapovjednik podmornice U-9 poručnik Otto Weddigen.

Sl.4. njemačka podmornica U-9

Podmornica je bila malena, samo 493 t istisnine, naoružana s četiri torpedne cijevi, a posadu je činilo 28 podmorničara. Uvjeti rada i života bili su spartanski i ne bez opasnosti – nevezano za neprijatelja Zaronjena podmornica bila je spora, zrak je bio težak i nerijetko opasan za zdravlje.

Njemački poručnik Weddigen i posada upali su u isto ono nevrijeme kao i Britanci. U samo svitanje 22. rujna U-9 je ušla u mirne vode i podigla je svoj periskop da izvidi situaciju. Na iznenađenje, ugledali su tri krstarice udaljene nekih 1200 metara. I na krstaricama se raspoloženje popravilo zbog boljeg vremena ali i zbog saznanja da im u pomoć dolazi još jedna moderna laka krstarica i 14 razarača. Do njihovog dolaska dijelilo ih je četiri sata.

Sl.5. njemački poručnik Otto Weddigen

Oko 5 sati, u to sudbonosno jutro, nastavila se pravocrtna plovidba krstarica brzinom od 10 čvorova. Iako u zoni potencijalnih sukoba, krstarice su plovile ravno bez uobičajene cik-cak plovidbe dok su samo dva topa bila posjednuta od posada na svakome od brodova.

Nakon manevriranja pod morem i zauzimanja pravog položaja, sa samo 300 metara daljine njemačka podmornica U-9 ispalila je, u 6:20, prvi torpedo koji je pogodio Aboukira u desni bok. Odmah je došlo do velikog prodora mora u kotlovnicu i bojlere i brod se zaustavljen naglo nagnuo. Isprva se mislilo da je brod naletio na sidrenu minu ali je pregled štete pokazao pogodak torpeda. Odmah su o tome obavještene i posade ostala dva broda. Pogođeni Aboukir se nakon 25 minuta izvrnuo dok je na stotine mornara ostalo plutati na površini. Uvidjevši stradanje i dramu na Aboukiru kapetan Hoguea je odlučio potpuno zaustaviti svoj brod i k tonućem brodu poslati svoje spasilačke čamce.

Sl.6. potonuće britanske krstarice Aboukir

Njemački poručnik Weddigen je bio potpuno zaprepašten kad je u 6:50 oprezno podigao periskop i na 270 metara vidio zaustavljenu drugu krstaricu. Ne čekajući odmah je na nju lansirao oba pramčana torpeda. Dvije snažne eksplozije potresle su krstaricu koja je nedugo zatim potonula. Ubrzo se mjestu punom preživjelih mornara približila i jedina preživjela krstarica Cressy. I oni su počeli spašavati što više ljudi se moglo. Pokazalo se i da je racionalno rasuđivanje bilo narušeno činjenicom da je većina mornara bila iz istih mjesta i stoga dodatno motivirana da spasi svoje prijatelje i rodbinu.

Usprkos niskom stanju u baterijama koje su služile za podmorsku vožnju, Otto Weddigen se odlučio i za treći napad. U 7:10 ispalio je dva krmena torpeda. Na krstarici su na vrijeme uočili torpeda i pala je zapovijed „naglo naprijed“. To je pomoglo u izbjegavanju jednog torpeda ali je drugi pogodio Cressy. Želeći biti siguran da će i treći brod biti poslan na dno, Weddigen je okrenuo svoju podmornicu i ispalio posljednji pramčani torpedo. Pogodak je rastvorio brod u visini bojlera i isti je odmah počeo tonuti. Podmornica je ubrzo napustila mjesto boja a u hladnom je moru ostalo više tisuća mornara.

Sl.7. njemački heroj Otto Weddigen

Nizozemski ribarski brod koji se slučajno zatekao nedaleko tonućih brodova odmah je krenuo u spašavanje. Krajnje brojke su bile zastrašujuće: čak 1459 ljudi je poginulo dok ih je 837 spašeno. U Njemačkoj je poručnik Weddigen postao prvi istinski heroj i odlikovan je Željeznim križem prve klase za spomenutu akciju.

 

 

Rusija neće nikoga besplatno opskrbljivati ​​plinom, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov novinarima komentirajući izjavu finske tvrtke Gasum da neće ispuniti zahtjev o plaćanju u rubljima, prenosi rusku TASS.

“Nemamo informacije o svim tvrtkama s kojima je Gazprom sklopio ugovore, to nije naša ovlast. Trebalo bi kontaktirati Gazprom o detaljima, naravno. Ipka, [Rusija] očito neće nikome ništa isporučiti besplatno”, rekao je. Finska državna plinska tvrtka Gasum izjavila je u priopćenju ranije ovog tjedna da ne prihvaća zahtjev Gazprom Exporta da prijeđe na plaćanje u rubljima te da stoga neće vršiti plaćanja u rubljima prema predloženom aranžmanu plaćanja. Finska strana odlučila je sporove oko ugovora o nabavi iznijeti pred međunarodnu arbitražu, dodala je tvrtka.

Ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je 23. ožujka da “neprijateljske” države moraju plaćati ruski plin u rubljima, rekavši da će Moskva odbiti prihvatiti plaćanja prema plinskim ugovorima s tim državama u “kompromitiranim” valutama, posebice u dolarima i eurima. Zapad tvrdi da je potez ruskog državnog Gazproma zapravo reakcija na pristupanje Finske NATO savezu.

Z. Meter: Njemačka, Francuska i Italija mogle bi plaćati plin prema ruskom modelu

Rusko ministarstvo obrane danas je priopćilo da je njihova vojska uništila veliku pošiljku oružja iz zapada u Žitomiru u Ukrajini, zapadno od Kijeva, koristeći se raketama Kalibr.

Ministarstvo obrane kazalo je u priopćenju da je pogođena “velika količina oružja i vojne opreme dostavljene iz SAD-a i europskih zemalja” koja je bila namijenjena ukrajinskoj vojsci u istočnoj regiji Donbasu gdje se vode bitke, prenosi RIA. Također, tvrde da su ruske rakete pogodile skladišta goriva u blizini Odese na obali Crnoga mora i srušile dva ukrajinska aviona Su-25 te 14 dronova.

U posljednjem izvješću o ratu, a koji Rusija redovito naziva “posebnom vojnom operacijom”, ministarstvo obrane također je kazalo da je Rusija pogodila mnoga ukrajinska zapovjedna mjesta.

Zapad Ukrajinu opskrbljuje oružjem intenzivnije od 24. veljače kad je počela invazija, a ruska vojska nastoji ga presresti i uništiti oružje. Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je rekao kako će takve pošiljke biti smatrane “legitimnom metom”.Moskva tvrdi da SAD i njegovi saveznici slanjem oružja Kijevu te nametanjem drastičnih sankcija kojima teže uništiti rusku ekonomiju, izazivaju “rat preko posrednika”.

Malenu i siromašnu Moldaviju se itekako tiče što se događa na njezinim istočnim granicama.  Slično kao i Ukrajina, na istoku zemlje, u poluautonomnoj regiji Pridnjestrovlje vladaju proruski separatisti. Nedavno je u toj regiji zabilježen porast oružanih napada.

Britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss sugerirala je da bi Moldavija trebala biti naoružana prema standardima NATO-a, iako nije članica tog Saveza, prenosi BBC. Ministrica, koja se čak i na Zapadu ističe po proturuskoj retorici, rekao je da ta zemlja mora biti “trajno osposobljena da se brani”. Rekla je da o toj ideji raspravlja s britanskim saveznicima. Rekla je da je jasno da je, unatoč ograničenom uspjehu u Ukrajini, predsjednik Vladimir Putin zadržao “ambicije da stvori veliku Rusiju”. Moldavija, nekoć sovjetska republika, nalazi se na jugozapadnoj granici Ukrajine. Ne dijeli granicu s Rusijom, ali je relativno blizu nekih regija koje trenutno zauzimaju ruske snage na jugu Ukrajine. U Pridnjestrovlju je trenutno oko 5000 pripadnika proruskih “mirovnih snaga”.

Njezini komentari uslijedili su nakon što je Rusija izjavila da ima potpunu kontrolu nad ukrajinskom lukom Mariupol. Moskva je tvrdila da je grad u potpunosti “oslobođen” – nakon što su posljednji ukrajinski branitelji položili oružje. To će osloboditi dodatne ruske snage za sudjelovanje u, čini se, velikoj ofenzivi u regiji Lugansk. Dani pojačanog bombardiranja omogućili su proboj nekih ukrajinskih položaja.

Rusija je u subotu prekinula isporuke prirodnog plina Finskoj koja je odbila plaćati energent u ruskoj nacionalnoj valuti, objavila je nacionalna finska energetska tvrtka Gasum, prenosi AFP. Time se obistinila naša najava, o kojoj smo na portalu Geopolitika News pisali još 18. svibnja (vidi poveznicu ovdje ili ispod teksta).

Ruska državna tvrtka Gazprom Export zatražila je da europske zemlje plaćaju ruski plin u rubljima zbog sankcija nametnutih Moskvi. U petak je Gazprom Export obavijestio finski Gasum da će isporuke prirodnog plina prestati 21. svibnja ujutro.

“Isporuke prirodnog plina Finskoj prekinute su”, objavila je kompanija u priopćenju. Plin će se sada Finskoj isporučivati iz drugih izvora putem plinovoda Balticconnector, koji povezuje Finsku i Estoniju.

Iako najveći dio plina koji se koristi u Finskoj dolazi iz Rusije, plin čini samo 5 posto godišnje energetske potrošnje u toj zemlji. Finska je već u petak predstavila planove za sljedeću zimu bez ruskog plina i najavila je da će na deset godina unajmiti zajedno s Estonijom, plutajući terminal za regasifikaciju prirodnog ukapljenog plina (LNG).

Finska je ovaj tjedan podnijela zahtjev za pridruživanje NATO-u, a taj je potez kritizirala Rusija koja se dugo žalila da zapadni obrambeni blok zadire do njezinih granica i pokrenula je napad na Ukrajinu kako bi, među ostalim, zaustavila vladu te zemlje da razmotri članstvo u NATO-u.

Z. Meter: Njemačka, Francuska i Italija mogle bi plaćati plin prema ruskom modelu

Stanovnici Belgije s navršenih 16 godina moći će glasovati na europskim izborima jer je savezni parlament odobrio smanjenje dobne granice za glasanje, izvještava Anadolu Agency.

Više od 283 000 dodatnih građana Belgije i EU-a koji borave u toj zemlji može dati svoj glas o sastavu Europskog parlamenta 2024. nakon odluke belgijskog saveznog parlamenta usvojene kasno u četvrtak. “Dajući mladim ljudima priliku da aktivno sudjeluju u našoj demokraciji, dopuštamo im da se njihov glas čuje i dodatno potičemo njihov interes za politiku”, rekla je ministrica unutarnjih poslova Annelies Verlinden u izjavi, nazvavši odluku “povijesnim korakom”.

Mladi se prvo moraju registrirati za glasanje, a u skladu s belgijskim ustavima, nakon toga će biti obvezni sudjelovati na izborima. Odluka se odnosi samo na europske izbore jer bi smanjenje opće dobi za glasanje za savezne i lokalne referendume zahtijevalo ustavne promjene i dvotrećinsku većinu u parlamentu.

Belgija je četvrta zemlja u Europi koja omogućuje mladima da se izjasne na europskim izborima nakon Austrije, Grčke i Malte.

Ruska vojska je u petak objavila da je nakon predaje posljednjih ukrajinskih vojnika “u potpunosti oslobodila” čeličanu Azovstal u Mariupolju na jugoistoku Ukrajine, izvještava Reuters.

“Prostor čeličane Azovstal u potpunosti je oslobođen”, priopćilo je rusko ministarstvo u petak. “Od 16. svibnja predalo se 2439 nacista pukovnije Azov i ukrajinskih vojnika blokiranih u čeličani. Danas, 20. svibnja, predala se posljednja skupina od 531 borca”, rekao je glasnogovornik ruskog ministarstva obrane Igor Konašenkov.

Zapovjednik pukovnije Azov Denis Prokopenko rekao je ranije u video poruci objavljenoj u petak da su civili i teško ranjeni ukrajinski borci evakuirani iz čeličane Azovstal u razrušenom gradu Mariupolju. Prokopenko je rekao i da su posljednji ukrajinski borci dobili od Kijeva naredbu da “prekinu s obranom grada”. “Visoko vojno zapovjedništvo dalo je naredbu da se spase životi vojnika našeg garnizona i prekine s obranom grada”, dodao je Prokopenko.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) trebala bi u petak održati hitan sastanak na kojem će se raspravljati o majmunskim boginjama, prema izvorima bliskim agenciji UN-a, izvještava Reuters.

Više od 100 slučajeva virusne infekcije, koja se širi bliskim kontaktom i obično je blaga, nedavno je prijavljeno izvan zemalja u Africi gdje je ta bolest endemska. Prvi put identificirana kod majmuna, bolest je koja se rijetko širila izvan Afrike pa je ova serija slučajeva izazvala zabrinutost, navodi Reuters. Međutim, znanstvenici ne očekuju da će situacija evolvirati do pandemije pošto se virus ne širi lako za razliku od virusa COVID-19.

Odbor koji se treba sastati je Strateška i tehnička savjetodavna skupina za zarazne opasnosti s pandemijskim i epidemijskim potencijalom (STAG-IH), koja savjetuje Svjetsku zdravstvenu organizaciju o rizicima zaraze koji bi mogli predstavljati prijetnju globalnom zdravlju. STAG-IH nije odbor unutar WHO-a koji bi predložio da se majmunske boginje proglase javnozdravstvenim izvanrednim stanjem od međunarodnog značaja, najvišim oblikom upozorenja WHO-a, koji se trenutno primjenjuje na pandemiju COVID-19. Riječ je o savjetodavnoj skupini stručnjaka koju čine znanstvenici iz cijelog svijeta, a predsjeda joj David Heymann, profesor epidemiologije na London School of Hygiene and Tropical Medicine.

Fabian Leendertz s Instituta Robert Koch smatra da je riječ o epidemiji. “Malo je vjerojatno da će ova epidemija trajati dugo. Slučajevi se mogu dobro izolirati putem praćenja kontakata, a postoje i lijekovi i učinkovita cjepiva koja se mogu koristiti ako je potrebno”, rekao je. Ipak, šef ureda WHO-a za Europu rekao je da je zabrinut da bi se virus mogao brže širiti u regiji zbog okupljanja na partijima i festivalima u ljetnim mjesecima. “Kako ulazimo u ljetnu sezonu u Europi s masovnim okupljanjima, festivalima i zabavama, zabrinut sam da bi se prijenos mogao ubrzati, budući da su slučajevi koji se trenutno otkrivaju povezani sa seksualnom aktivnošću, a simptomi su mnogima nepoznati”, poručio je priopćenjem Hans Kluge.

WHO je objavio da su rani slučajevi bili neobični iz tri razloga –  svi osim jednog nemaju povijest putovanja u područja gdje su majmunske boginje endemske, većina slučajeva otkrivena je prilikom zdravstvenih usluga povezanih sa spolnim zdravljem i među muškarcima koji imaju seks s muškarcima, dok široka geografska rasprostranjenost u Europi sugerira da se virus možda prenosi već određeno duže vrijeme.

Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost kazala je da od 20 identificiranih slučajeva većina otpada na homoseksualne i biseksualne muškarce. Od 14 slučajeva u Portugalu svi su otkriveni u klinikama za spolno zdravlja kod homoseksualnih i biseksualnih muškaraca od 20 do 40 godina. Španjolske zdravstvene vlasti objavile su da su potvrđena 23 nova slučaja u petak, većinom u Madridu, a povezani su sa saunom za odrasle. Prerano je za reći jesu li se majmunske groznice pretvorile u spolno prenosivu bolest, kazao je Alessio D’Amato, pročelnik za zdravstvo talijanske regije Lazio.

Ranije danas, glasnogovornik WHO-a rekao je na konferenciji za novinare u Ženevi da agencija radi na razmjeni informacija i organiziranju sastanaka o izbijanju majmunskih boginja.

Zapovjednik ukrajinske pukovnije Azov rekao je u videu objavljenom u petak da su civili i teško ranjeni borci evakuirani iz čeličane Azovstal u Mariupolju, ne dajući više naznaka o sudbini ostalih njezinih branitelja, izvještava Reuters.

“Stalno smo isticali tri najvažnija uvjeta za nas: civile, ranjene i mrtve”, rekao je potpukovnik Denys Prokopenko, zapovjednik, u videu podijeljenom u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram. “Civili su evakuirani. Teško ranjenima je pružena potrebna pomoć i oni su evakuirani, da bi kasnije bili razmijenjeni i dopremljeni na teritorij pod kontrolom Ukrajine”, rekao je Prokopenko.

Ukrajina je u ponedjeljak naredila garnizonu u Mariupolju da se povuče, ali je od tada dala svega nekoliko pojedinosti o onome što opisuje kao pokušaj spašavanja boraca iz Azovstala, posljednjeg bastiona ukrajinskog otpora. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu rekao je da se u Azovstalu do sada predalo gotovo 2000 ukrajinskih vojnika. Ukrajinski dužnosnici nisu potvrdili taj broj, a Reuters ga nije uspio provjeriti.  Ujedinjeno Kraljevstvo u petak je priopćilo da se oko 1700 boraca predalo, a nepoznati broj ostao je unutra. Potpuno napuštanje bunkera i tunela bombardirane tvornice okončalo bi najrazorniju opsadu rata koji je započeo kada je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače. Prokopenko je rekao da je proces uklanjanja mrtvih iz Azovstala još u tijeku. “Nadam se da će u bliskoj budućnosti rodbina i Ukrajina moći časno pokopati svoje vojnike”, rekao je.

Rusiji je potreban Mariupolj, jedna od glavnih ukrajinskih morskih luka, kako bi učvrstila svoju kontrolu nad zemljom koju je zauzela duž obale, sežući sve do anektiranog Krima. Grad je sada urbana pustoš razbijena topništvom i uličnim borbama. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kaže da su posljednji branitelji Mariupolja – redovni vojnici, kao i pripadnici Nacionalne garde, kojoj pripada i pukovnija Azov – nacionalni heroji i da se nada da ih je moguće zamijeniti za ruske zarobljenike. Moskva pukovniju Azov naziva “nacistima”. Postrojba, formirana 2014. kao milicija za borbu protiv separatista koje podržava Rusija, poriče da je fašistička, a Ukrajina kaže da je reformirana od svog radikalnog nacionalističkog podrijetla.

Kremlj je rekao da će se branitelji Azovstal tretirati u skladu s međunarodnim normama. Neki ruski zastupnici zahtijevali su da im se sudi za ratne zločine, a jedan je rekao da bi se trebali suočiti sa smrtnom kaznom. Međunarodni odbor Crvenog križa kaže da je dobio pristup popisu stotina zatvorenika iz pogona, ali nije precizirao koliko ih ima.

 

Crveni križ počeo popisivati ratne zarobljenike iz Azovstala