Na području strateški važnog grada Ain Issa, smještenog na sjeveroistoku Sirije, u regiji Raqqa, ujutro 2. ožujka, izbili su snažni oružani sukobi između sirijskih vladinih snaga i proturskih skupina. Izvor iz sfere sigurnosti je za agenciju Shafaq izjavio kako je “sirijska vojska pucala na ciljeve militanata podržanih od Turske u blizini sela Sharmarak istočno od Ain Isse”.

U više smo navrata u zadnje vrijeme upozoravali kako je najteže sigurnosno  stanje na sjeveru Sirije posljednjih tjedana upravo je ono na području grada Ain Issa za kojeg se bore kurdske i snage proturskih oružanih organizacija. Sjedište grada pod nadzorom je kurdskih snaga SDF („Sirijske demokratske snage“ sastavljene najvećim dijelom od kurdskih boraca i manjim dijelom od boraca lokalnog arapskog stanovništva) koje podupiru Sjedinjene Države, čiju okosnicu, međutim, čine postrojbe kurdske narodne samoobrane – YPG, koje pak Turska smatra terorističkom organizacijom pod nadzorom zabranjene Radničke stranke Kurdistana. U tom gradu svoju bazu ima i ruska vojska.

Već smo ranije prenosili izjave pojedinih predstavnika SDF-a i sirijskih Kurda kako bi uskoro trebala početi nova „invazija“ turske vojske na sjeveru Sirije koja će „uzdrmati čitavu regiju“ (vidi poveznicu ispod teksta), a najeksplozivnije je stanje upravo oko spomenutog grada kojeg od kurdskih snaga sada žele preuzeti proturske oružane postrojbe.

Rusija Kurdima predlaže savezništvo s Assadovom vojskom

Rusija je već ranije kurdskim snagama SDF uputila zahtjev da se povežu sa sirijskom vojskom i da zajednički s njom djeluju protiv napada proturskih snaga. U međuvremenu pridošla sirijska vojska i od ranije nazočne ruske postrojbe vojne policije počele su s raspoređivanjem  nadzornih točaka na obodu tog grada.

Međutim po SDF je stanje vrlo složeno. S jedne strane vojno i politički ih podupire Washington što sprječava njihovo značajnije povezivanje s Assadovim snagama iza koji otvoreno stoji Moskva. Međutim s druge pak strane kurdske postrojbe očito nemaju dovoljno snage za samostalno sprječavanje združenih akcija turskih i proturskih snaga većeg intenziteta. Oslanjati se na eventualna diplomatska rješenja po Kurde, povijesno gledano, nikada nije završavalo dobro, pa nema pretjeranog razloga vjerovati da će i sada biti drugačije neovisno o tome što su upravo kurdski predstavnici prije cca mjesec dana pozivali ukupnu međunarodnu zajednicu da se aktivno uključi u sprječavanje nove „turske agresije“ koja se upravo sprema – između ostalih i Rusiju.

Međutim, Moskva, očito, ne želi neposredno stati u kurdsku zaštitu s obzirom kako su se oni i politički i vojno već ranije odlučili na čvrstu suradnju sa SAD-om po sirijskoj problematici. Moskva bi time, posve sigurno,  dodatno narušila ionako krhku rusko-tursku suradnju na sirijskoj „šahovskoj ploči“. Rusija, stoga, lukavo poziva Kurde da se okrenu suradnji sa sirijskom vojskom koja se već više puta dokazala dovoljno sposobnom nositi se ne samo s proturskim organizacijama, već i samim turskim postrojbama na području regije Idlib, o čemu je svjedočila i tzv. Božićna ofanziva sirijske vojske na tu regiju s kraja 2019. sve do početka veljače 2020. g. U njoj se, u jednom trenutku, radilo o pravom pravcatom, istina kratkotrajnom sirijsko-turskom ratu s puno žrtava s obje strane, koji je okončan tek nakon novog rusko-turskog sporazuma u Moskvi. Taj je sporazum, podsjetimo, de facto „zaledio“ stanje na terenu i potvrdio činjenicu da su sirijske snage pod svoj nadzor nakon ofanzive stavile gotovo polovicu regije Idlib, kao posljednje tzv. zone deeskalacije koja još nije pod nadzorom Damaska zapadno od rijeke Eufrat, ali i očistile velike prostore zapadno od drugog po važnosti i veličini sirijskog grada Aleppa koji su bili pod nadzorom proturskih snaga i odakle su se često vršili topnički napadi na sam grad.

Zbog turske vojne operacije ruska i sirijska vojska prešle su Eufrat

Ovdje treba naglasiti još nešto bitno: nakon turske vojne operacije na sjeveroistoku Sirije iz listopada 2019. g. i uspostave tzv. sigurnosne zone duge nešto više od 100 i široke 30-ak kilometara od sirijsko-turske granice u dubinu sirijskog teritorija, pretežito naseljenog kurdskim stanovništvom – za koju je Ankara dobila potporu Moskve, došlo je do bitnog strateškog pomaka. Naime, ruska je vojska, zajedno sa sirijskom, od prošle godine upravo zahvaljujući toj turskoj operaciji po prvi put prešla imaginarnu granicu unutarnje podjele Sirije na istočni i zapadni dio duž korita rijeke Eufrat, kao prirodne granice. Do tada je, prema nekom nepisanom pravilu, zapadni dio zemlje bio pod nadzorom vlade u Damasku, osim Idliba), dok je istočni dio bio pod nadzorom američkih snaga i njima odanih postrojbi sirijskih Kurda iz spomenute organizacije SDF. Tadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump zbog spomenute turske vojne operacije (koju nije odobravao ali ju nije niti sprječavao) odlučio je povući američke vojnike sa sjeveroistoka Sirije u Irak. Međutim naknadno ih je, nakon velikih kritika kako Kurda koji su Amerikance zbog toga nazvali izdajnicima kurdskih interesa, tako i samih američkih političkih i vojnih krugova, u nekoliko intervala vraćao u Siriju. Međutim, u međuvremenu su izgubili većinu svojih napuštenih baza, koje su zauzele ili ruske ili sirijske snage. Američki vojnici sada su svojom glavninom razmješteni u središnjoj regiji Deir ez-Zor istočno od Eufrata, bogatoj naftom koju sada eksploatiraju Kurdi i što izaziva bijes Damaska koji je zbog toga primoran uvoziti naftu s obzirom da je Kurdi pod zaštitom američkih snaga izvoze prema Iraku.

Ali vratimo se današnjoj vijesti. Spomenuti strateški bitan grad Ain Issa za sirijske Kurde je vrlo važan od kada su se njihove postrojbe morale povući iz spomenute turske sigurnosne zone u dubinu sirijskog teritorija. Vojni gubitak i grada Ain Isse značio bi i kraj snova o uspostavi bilo kakve održive autonomne kurdske teritorijalne jedinice na prostoru Sirije.

Kako to najčešće i biva, presudnu riječ i o ovom pitanju imat će ključne geopolitičke silnice. Kurdskim oružanim postrojbama, međutim, do tada treba izdržati na bojnom polju, inače se i neće imati o čemu previše pregovarati kada bude riječi o kurdskom pitanju unutar razgovara o budućem državnom i političkom ustroju Sirije koji će prije ili kasnije uslijediti. Što će Kurdi u tom smislu poduzeti ostaje tek za vidjeti. Ulozi su im u svakom slučaju golemi, barem onoliko koliki su i rizici. Sjediti na „dvije stolice“ uvijek je opasno ako se obje izmaknu, ali i oslanjanje samo na jednu, u ovako složenim geopolitičkim odnosima kakvi su danas u bliskoistočnoj regiji i svijetu općenito, ništa manje nije udobno – što najbolje pokazuje i opisani primjer u kojem su se našle snage SDF-a.

Turska pokreće operaciju u Siriji koja će potresti čitavu regiju?

 

Nakon što je Europska unije odlučila uvesti sankcije protiv pojedinih “visokih dužnosnika” (vidi poveznicu ispod teksta) vezano uz stanje oko Alekseja Navaljnog (iako njihova imena još nisu službeno objavljena, najvjerojatnije se radi, kako smo već ranije izvijestili, o glavnom tužitelju Ruske Federacije Igoru Krasnovu , šef Istražnog odjela Aleksandaru Bastrykinu , šefu Federalne službe za kaznionički sustav Aleksandru Kalašnjikovu i šefu ruske Nacionalne garde Viktoru Zolotovu), na isti su se potez odlučile i Sjedinjene Države.

To je danas najavljeno iz Bijele kuće, priopćenjem njezinog glasnogovornika na telefonskoj konferenciji za medije: „Danas, kao dio odlučnog odgovora američkih tijela na trovanje i zatvaranje oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog, Ministarstvo financija izriče sankcije protiv sedam visokih ruskih državnih dužnosnika. Kao dio ovih mjera, Ministarstvo financija pridružuje se State Departmentu i Ministarstvu trgovine.”

SAD također pooštravaju zabranu izvoza u Rusiju, stavljajući 14 institucija na tzv. crnu listu.

„Danas ćemo u saveznom registru objaviti popis od 14 institucija koje će biti podvrgnute najstrožim izvoznim propisima. Devet ih je iz Rusije, tri iz Njemačke, jedna iz Švicarske, a jedan je državni istraživački institut. Svi su oni uključeni u aktivnosti koje su u suprotnosti s američkim interesima na području nacionalne sigurnosti i vanjske politike ”, objavljeno je u Bidenovoj administraciji.

Kao što je rečeno, “sve su te stranke uključene u različite aspekte proizvodnje elemenata biološkog i kemijskog oružja”.

“Naši postupci i postupci naših partnera moraju jasno nametati odgovornost na Rusiju kada ona  prelazi granice koje su prihvatile i poštovale druge zemlje”, stoji u izjavi.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov danas je već najavio kako će Rusija odgovoriti na američke sankcije. “Reagirat ćemo nedvosmisleno, nitko nije ukinuo jedno od pravila diplomacije – uzajamnost”, kazao je šef ruske diplomacije.

Lakrdija od EU sankcija Rusiji: kažnjena četvorica dužnosnika sigurnosnih snaga

 

 

 

Turska mornarica u četvrtak je pokrenula veliku pomorsku vježbu Plava domovina-2021 u Egejskom moru i Istočnom mediteranu, koja će trajati do 8. ožujka, piše Naval News.

Tursko ministarstvo obrane objavilo je da će u vježbi sudjelovati čak 82 broda, 17 letjelica, amfibijske snage, jedinice turskog zrakoplovstva i specijalni timovi.

Prvi dio vježbe održava se u lukama Aksaz, Izmir i Golcuk, a sudjelovat će i dronovi turske proizvodnje.

 

Slovačka je postala druga zemlja EU-a, nakon Mađarske, koja je kupila rusko cjepivo Sputnik V, prije no što ga je odobrila europska regulatorna agencija za lijekove EMA, piše Politico.eu.

Slovačka je kupila čak 2 milijuna doza ruskog cjepiva. Premijer Igor Matovič kazao je da će ruskim cjepivima ubrzati program cijepljenja stanovništva za 40 posto.

Za sada je stiglo u zemlju, prema Slovak Spectatoru, 200 tisuća doza ruskog cjepiva, dok će još 800 tisuća stići u ožujku i travnju.

Milijun doza ruskog cjepiva trebalo bi stići u Slovačku u svibnju i lipnju.

Odluka o nabavi cjepiva izazva je probleme u slovačkoj vladi pa je tako, primjerice, ministar vanjskhi poslova kritizirao premijera jer je “dočekao” u zračnoj luci dolazak ruskih cjepiva, iako ga nije odobrila EMA.

Ministar Beroš prestrašeno oko nabave cjepiva Sputnik V. Evo kako to rade Slovaci

Prošlotjedni američki zračni napad na proiranske snage na sirijsko-iračkoj granici, u zoni grada Al-Bukamal, prvi je takav napad američkih snaga od preuzimanja vlasti od strane administracije Joe Bidena. O njemu smo, kao o napadu koji je predstavljao protuodgovor na prethodni napad na američku bazu u Iraku 15. veljače od strane tamošnjih proiranskih skupina, već detaljnije izvijestili, jednako kao i o navodima stranih nadzornih organizacija i pojedinih medija kako je tom prilikom poginulo najmanje 17 proiranskih boraca.

Međutim, Pentagon se tek danas, četiri dana nakon spomenute akcije, službeno oglasio po tom pitanju kroz priopćenje svog glasnogovornika Johna Kirbyja na medijskoj konferenciji. On je izjavio kako je u američkom zračnom napadu na ciljeve u istočnoj Siriji, koje su koristile proiranske milicije, poginuo jedan pripadnih tih snaga, dok su dvojica bila ranjena. Istodobno je uništeno devet objekata na mjestu zračnih napada (info: Associated Press, 2. ožujka).

 

SAD-ov napad na Siriju jasna poruka Iranu

 

Kina je poručila Visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet da su vrata Xinjianga “uvijek otvorena”, nakon što je ona optužila Kinu za represiju Ujgura u toj pokrajini.

State Department je u posljednjim danima Trumpove administracija okarakterizirao represiju Ujgura u Xinjangu kao genocid, što je nedavno učinio i nizozemski parlament, a nešto ranije i Kanada. Peking pak tvrdi da su Ujguri smješteni u, kako navode, “obrazovne kampove”, zbog terorizma.

Bachelet je kazala kako je potrebna neovisna istraga o navodima o kršenju ljudskih prava Ujgura, na što je kineska delegacija pri Vijeću UN-a u Ženevi, ponudila “suradnju”, piše RT.

Međutim, istaknuli su kako “takozvana istraga” ne smije biti biti provedena s pretpostavkom o “krivnji”.

“Vrata Xinjianga uvijek su otvorena i pozivamo Visoku povjerenicu da posjeti Xinjiang”, poručila je kineska delegacija.

Maroko je suspendirao kontakte s njemačkim veleposlanstvom u zemlji zbog stava Berlina o Zapadnoj Sahari, objavio je Reuters.

U dokumentu marokanskog ministarstva vanjskih poslova govori se o “dubinskom neslaganju” po pitanju Zapadne Sahare, zbog čega je zatraženo od ministarstava i vladinih tijela da ne održavaju kontakte s njemačkim veleposlanstvom, kao i s njemačkim humanitarnim i političkim organizacijama u zemlji.

Visoko rangirani marokanski diplomat naveo je kao razloge za odluku njemačku reakciju na američko priznanje marokanskog suvereniteta nad Zapadnom Saharom te odluku Njemačke da ne pozove Maroko na međunarodni sastanak o Libiji prošle godine, što je pokazalo “nepoštivanje” Maroka.

Gerilski front Polisario bori se desetljećima, uz pomoć Alžira, za neovisnost Zapadne Sahare. Maroko je sagradio veliki zid usred pustinje, zapadno od kojega Polisaro kontrolira, otprilike trećinu teritorije Zapadne Sahare, španjolske kolonije do 1975.

Trump je, nakon sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i Maroko rpiznao marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom, a njemačka je sazvala sastanak Vijeća sigurnosti UN-a o tom pitanju.

Sjedinjene Države objavile su nove videosnimke i fotografije (pogledaj ispod teksta), koje su prethodno bile namijenjene službenoj uporabi za Pentagon, o iranskom raketnom napadu na američku vojnu bazu Ain al-Assad u Iraku u siječnju 2020. godine. 

Američko Središnje zapovjedništvo (CENTCOM), čiji operativni nadzor pokriva područje šireg Bliskog istoka, u ponedjeljak, 1. ožujka, objavilo je detaljnu snimku s mjesta iranskog napada balističkim raketama malog dometa, koji je bio osvetnički potez Teherana zbog prethodne američke likvidacije najpoznatijeg iranskog generala Qassema Soleimanija u bagdadskoj međunarodnoj zračnoj luci početkom siječnja prošle godine.

Domet iranske rakete Qiam, korištene u spomenutom napadu, iznosi do 800 km, a u operativnoj je uporabi Korpusa straže islamske revolucije i iranske vojske u dvije verzije: Qiam-1 i Qiam-2. Projektil je opremljen navođenom bojevom glavom.

 

Andrey Kobolev, predsjednik ukrajinske energetske tvrtke Naftogaz Ukrainy, u intervjuu za medij Ukrainskaya Nedelya izjavio je kako se Kijev pripremio za scenarij dovršetka ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2.

“Pripremili smo se za ovaj scenarij. Ako pogledate brojeve ovog ljeta, zahvaljujući našim podzemnim skladištima i zbog pune integracije u europski sustav za tranzit plina, imat ćemo ravnotežu energetskih resursa i primat ćemo ih po poštenoj cijeni”, izjavio je Kobolev.

Pri tom je priznao kako zbog pokretanja navedenog plinovoda Ukrajina riskira gubitak prihoda od tranzita i “sigurnosne komponente”, ali je istodobno uvjeren kako u zemlji neće nedostajati plina.

“Na tržištu plina relativno smo zaštićeni, pa čak i ponovno izvozimo plin iz podzemnih skladišta. Ali na tržištu električne energije sada ovisimo o uvozu iz Bjelorusije. Ako sutra, iz nekog razloga, opskrba od tamo prestane, zemlja će se možda suočiti s neprekidnim zastojima”, kazao je predsjednik uprave ukrajinskog  Naftogaza.

Podsjećamo: prije samo 15-ak dana Andriy Kobolev je izjavio kako je zaustavljanje izgradnje ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2 pitanje „života i smrti“ za Ukrajince (vidi poveznicu ispod teksta). Tada je kazao kako je, dok tranzit plina za Europu prolazi kroz Ukrajinu, „ ukrajinski plinovodni sustav dio obrambenog sustava”, a da bi promjena u zemljopisnom položaju opskrbe štetila Ukrajini“… „Tada će naša zemlja postati mnogo ranjivija na rusku agresiju. Zbog toga je zaustavljanje  Sjevernog toka 2, bez pretjerivanja, pitanje života ili smrti naših građana”, izjavio je predsjednik ukrajinske energetske tvrtke.

Što se promijenilo u ova dva tjedna, da bi od pitanja „života i smrti“ po Ukrajinu zbog puštanja u rad spomenutog plinovoda ono sada predstavljalo scenarij za koji je ta zemlja spremna nije baš jasno. Možda je ova najnovija izjava ukrajinskog službenika samo priprema za suočavanje s realnošću, iako još nitko sa 100-postotnom sigurnošću ne može reći kako će spomenuti baltički plinovod biti i dovršen. Međutim medijske glasine koje se čuju i idu baš u tom smjeru za sada su dominantne usprkos američkim sankcijama protiv Sjevernog toka 2 i snažnog pritiska koje Washington vrši na Berlin s ciljem njegovog odustajanja od tog energetskog projekta. Njega SAD i dobar dio članica EU predvođenih Poljskom smatraju geopolitičkim i štetnim po energetsku sigurnost EU.

Obustava izgradnje „Sjevernog toka 2“ za Ukrajinu je pitanje „života i smrti“

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko kazao je da se svijet toliko promijenio da je “glupo” razmatrati mogućnost spajanja Rusije i Bjelorusije, piše RIA, pozivajući se na pisanje Sputnika Bjelorusija.

Lukašenko je rekao da je s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom razgovarao o odnosima unutar Saveza Bjelorusije i Rusije, a ne o spajanju dvije zemlje.

Bjeloruski se predsjednik referirao na “neke izmišljotine i laži iz raznih izvora” o spajanju Bjelorusije i Rusije, naglasivši da “Bjelorusi žive u svom stanu”.

“I mi smo suverena i nezavisna država. Svijet se toliko promijenio da bi naprosto bilo glupo raditi u tom smjeru”, kazao je Lukašenko.

Savez Bjelorusije i Rusije postoji od 1996., a često se spekulira o mogućoj daljnjoj integraciji tog naddržavnog entiteta. Postojeći savez omogućava slobodan protok ljudi između dvije zemlje.

Džihadisti su napali bazu UN-a na sjeverozapadu Nigerije, zbog čega je 25 humanitarnih radnika pod opsadom, objavio je AFP.

Borci Islamske države u zapadnoj Africi (ISWAP) napali su grad Dikwa u nigerijskoj državi Borno.

Protjerali su vojnike iz baze UN-a i zapalili sjedište humanitarne misije.

ISWAP je skupina koje se odijelila od Boko Harama 2016., najveće džihadističke skupine u Nigeriji.

“Imamo 25 djelatnika koji su se sklonili u bunkeru pod opsadom militanata, ali za sada nisu pogođeni”, rekao je anonimni izvor za AFP.

Vojna pojačana poslana su u žarište kako bi se odbacio napad džihadista.

Više od desetljeća nigerijska vojska bori se protiv džihadista na sjeveru zemlje, pri čemu je nekoliko desetaka tisuća ljudi izgubilo život.

“Dezinformacije su posebno zlokobne u ovo vrijeme pandemije“, izjavio je visoki predstavnik EU za vanjske i sigurnosne poslove Josep Borrell u ponedjeljak, u Bruxellesu, na saslušanju odbora Europskog parlamenta za strano miješanje u demokratske procese Europske unije.

“Vidjeli smo razmnožavanje pro-kremaljskih biltena tvrdeći da je nošenje maski beskorisno. Rusija je također učinila sve da diskreditira cjepiva koja koristimo, hvaleći pritom vlastito cjepivo i mehanizam njegove distribucije uveden u Rusiji“, kazao je Borrell, dodavši kako se danas dezinformacije šire u “industrijskim razmjerima“, čemu Rusija daje značajan doprinos.

Kao primjer naveo je svoj nedavni posjet Moskvi.

“Pokušao sam započeti konstruktivan dijalog. Ruskim se vlastima ovo nije svidjelo. Nisu željeli da govorim o stvarima koje ne cijene: primjerice o ljudskim pravima, a također i o “slučaju Navalny”. Vidjeli smo namjernu i koordiniranu manipulaciju, kampanju dezinformacija protiv Europske službe za vanjsko djelovanje (EMU). Brzo smo identificirali te manevre“, kazao je Borrell.

Poglavito je osporio tezu Moskve o nezakonitosti sankcijskih mjera koje je Europska unija primijenila protiv Rusije, budući da se, prema njegovim riječima, u tim sankcijama doslovno poštivalo međunarodno pravo.

Borrell se napomenuo kako posljednjih godina, s ciljem identificiranja takvih dezinformacija i koordiniranja napora za njihovo razotkrivanje, pod vodstvom EMU-a stvorena radna skupina East StratCom (Operativna radna skupina za strateške komunikacije). Ovaj je alat pomogao da se bolje razumiju taktike i tehnike državnih i nedržavnih aktera na polju dezinformacija i da se počne djelovati proaktivno, rekao je Borrell.

„Podsjećam vas da je Europska unija u srpnju i listopadu prošle godine prvi put uvela sankcije protiv fizičkih i pravnih osoba odgovornih za ozbiljne hakerske napade, uključujući one usmjerene na srce njemačke demokracije – Bundestag”, izjavio je Borrell, dodavši kako će EMU nastaviti raditi na tome da “pomogne zaštiti vlada, građana i tvrtki od zlonamjernog cyber prostora“.

Armenija je ispalila najmanje jednu rusku balističku raketu Iskander na Baku u studenom 2020., tijekom rata za Nagorno Karabah, ali ju je presrela azerbajdžanska obrana, i to pomoću izraelskog proturaketnog sustava, otkriva portal Middle East Eye, pozivajući se na visokog dužnosnika.

Visoki dužnosnik tvrdi da je Rusija ohrabrila Armeniju da koristi Iskander te je pružila materijalnu podršku za lansiranje kako bi time prisilila Azerbajdžan na potpisivanje primirja.

Podsjetimo, primirje je sklopljeno ruskim posredstvom, a Azerbajdžan je zauzeo velik teritorij koji je do tada bio pod kontrolom nepriznate Republike Nagorno Karabah. Sada je jedina poveznica Armenije i Nagorno Karabaha uski koridor Lachin koji čuvaju ruski mirotvorci.

“Balističku raketu Iskander ispalio je Erevan izravno na prijestolnicu (Azerbajdžana, op.a) nekoliko dana prije primirja. To je bilo zabrinjavajuće za azerbajdžanske dužnosnike. Međutim, obrambeni sustav azerbajdžanske vojske, izraelski Barak-8, srušio je raketu”, kazao je dužnosnik za Middle East Eye.

“Daljnja upotreba tih raketa zbilja je mogla eskalirati situaciju na terenu. Mislim da je, među ostalim, time azerbajdžansko vodstvo uvjereno da uzme primirje”, dodao je.

Can Kasapoglu iz turskog think thanka EDAM rekao je za Middle East Eye da je Baku bio u dometu raketnog sustava Iskander iz Nagorno Karabaha te da njegovo istraživanje pokazuje da je raketa ispaljena 24 ili 48 sati prije potpisivanja primirja.

 

Ruski mediji danas objavljuju, pozivajući se na vojne izvore od 1. veljače, kako je prekjučerašnji izraelski zračni napad na predgrađe Damaska (kojeg neki nazivaju osvetom za prošlotjedni napad na izraelski trgovački brod u Omanskom zaljevu) odbijen ruskim sustavima Pantsir-S1 i Buk-M2 isporučenih sirijskoj vojsci, što je dokazalo njihovu učinkovitost.

Uz pomoć tih protuzračnih sustava sirijska je vojska uništila lansirne rakete, bez da su ove dosegle cilj, navodi neimenovani vojni izvor. Napad je Izrael izvršio svojim višenamjenskim lovcima F-16, ispaljivanjem raketa iznad Golanske visoravni, ne ulazeći u zračni prostor Sirije. Gađali su južni dio predgrađa Damaska, gdje je, kako se vjeruje, sjedište libanonskog Hezbollaha i drugih proiranskih formacija.

Podsjećamo: ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je 18. siječnja kako Rusija poziva Izrael da dostavi dokaze o prijetnji koja toj zemlji dolazi od strane Sirije. Kazao je kako je više puta rekao izraelskoj strani: „Ako vidite takve prijetnje, molim vas, dajte nam odgovarajuće informacije. Mi, Rusija, apsolutno ne želimo da se sirijski teritorij koristi protiv Izraela, niti da se sirijski teritorij koristi, kao što bi mnogi željeli, kao poprište iransko-izraelskog sukoba.” Moskva je u tom slučaju, naglasio  je tada Lavrov na medijskoj konferenciji, spremna poduzeti sve mjere kako bi eliminirala prijetnje izraelskoj sigurnosti iz Sirije, ako ih ima.

Izrael, očito, poruku ruske strane nije shvatio ozbiljno i djeluje samostalno prema ciljevima u Siriji za koje smatra da su mu potencijalna prijetnja po nacionalnu sigurnost. Jedino što je u znatnoj mjeri promijenjeno je to, da Izraelski zrakoplovi sada najčešće djeluju s distance, izbjegavajući ulaz u sirijski zračni prostor – bilo da ciljeve raketira s područja sjevernog Izraela ili naletima preko libanonskog zračnog prostora.

Krug nasilja: Izrael gađao iranske ciljeve u Siriji zbog napada na izraelski brod