Ukarajinski predsjednik Petro Poroshenko priprema provokaciju na granici s Rusijom, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov.

Prema dobivenim saznanjima radi se o oružanoj provokaciji krajem prosinca, kazao je ruski šef diplomacije i dodao slijedeće: „On (Poroshenko) će dobiti odgovor. Neće biti mali, u to vas uvjeravam.“ Rusija neće dozvoliti da Poroshenko krši prava koja su stanovnici Krima zaštitili u skladu s međunarodnim pravom, kazao je Lavrov i dodao kako ukrajinski čelnik provokacije usuglašava sa svojim „zapadnim kuratorima i skrbnicima“. Oni ga savjetuju da održava vojne aktivnosti maloga intenziteta, kako bi postojano ulijevao „u propagandno polje da Rusi napadaju na Ukrajinu“, ali da pritom vojni potezi ne prelaze u takvu fazu iza koje bi uslijedili snažni protuodgovori, naglasio je Lavrov. Pri tom se, kazao je dalje, „misija OESS-a nalazi pod vrlo ozbiljnim pritiskom, prije svega Ukrajinaca i zapadnjaka… Ta misija čini korake u pravilnom smijeru, istina, pod vrlo ozbiljnim pritisom i ne odmah. …“ Podsjetio je, s kolikim se trudom prije godinu dana pojavilo prvo izvješće te misije koje je utvrdilo kako se velika većina razaranja u civilnom sektoru i žrtvama među civilima nalazi istočno od crte razdvajanja u Donbassu, „tj. tamo gdje žive i štite se pobunjenici“. Lavrov je dodao kako je to izvješće Ukrajina  „snažno željela zaustaviti i ne dopustiti njegovu pojavu u javnosti“, ali da joj to nije uspjelo i da je „OESS postupio, u konačnici, onako kako je bio i obvezan postupiti“.

Na upit novinara radia „Komsomolskaya pravda“ zašto Rusija ne prizna „narodne republike Doneck i Lugansk“, Lavrov je odgovorio kako bi u tom slučaju Rusija izgubila svu ostalu Ukrajinu i „ostavila je nacistima“. „Mi ne ratujemo s ukrajinskim režimom. S ukrajinskim režimom… ratuju ukrajinski građani koji žive u Donbassu“, kazao je ruski šef diplomacije.

Na pitanje, zašto Moskva ne prekine odnose s Kijevom, Lavrov je odgovorio kako „mi imamo odnose s ukrajinskom državom, a ukrajinska država je za nas kudikamo važnija od režima koji se našao na vlasti zahvaljujući izdaji od strane Zapada svih normi međunarodnog prava i međunarodnog ponašanja“.

Ruski šef diplomacije je kazao kako je uvjeren da „većina ukrajinskog naroda želi mir svojoj zemlji, da se želi izbaviti od tog sramotnog režima i vratiti normalnim odnosima s Rusijom“.

Izgradnja plinovoda „Sjeverni tok 2“ negativno utječe na europsku energetsku sigurnost i SAD predlaže Njemačkoj priključenje stavovima susjednih država po tom pitanju, izjavio je američki State Department.

„Pozivamo Njemačku da posluša zabrinutost mnogih susjeda, čija će sigurnost stradati zbog izgradnje tog plinovoda“, navodi State Department i dodaje, kako je „Europski parlament 12. prosinca usvojio rezoluciju u kojoj se još jednom naglašava važna uloga Ukrajine u europskoj opskrbnoj energetskoj mreži i osuđuje politički projekrt „Sjeverni tok 2“ podržan od strane Kremlja“.
Također, SAD pozdravljaju nedavne poteze Europske unije protiv Rusije zbog njezine odgovornosti za incident u Kerčskim vratima, kao i odluku o produljenju gospodarskih sankcija protiv te zemlje. „SAD nastavljaju pozivati Rusiju na odgovornost za svoje ponašanje i radit će s europskim partnerima i saveznicima na izgradnji jedinstvene fronte protiv agresije Kremlja“, zaključuje State Department.

Kina će sniziti carine na uvoz američkih automobila na tri mjeseca, u okviru „trgovinskog primirja“ između dva najveća gospodarstva svijeta.

Od 1. siječnja Kina će ukinuti dodatne carine od 25% uvedene tijekom trgovinskog sukoba sa SAD-om, priopćilo je kinesko Ministarstvo financija.

Ta je zemlja u srpnju povisila carine na uvoz američkih automobila do 40%, svega nekoliko dana nakon što je značajno snizila carine na uvoz automobila i rezervnih dijelova iz drugih država s 25% na 15%.

Podsjećamo: na nedavno održanom (30. studenog i 1. prosinca) summita država članica G20 u Buenos Airesu, američki i kineski predsjednici dogovorili su se o odgodi novih sankcija u idućih 90 dana. Do isteka tog roka države bi morale sklopiti sporazum, a u protivnom SAD najavljuju nove carine na uvoz kineskih proizvoda.

Nakon susreta Donalda Trumpa i Xi Jinpinga u glavnom argentinskom gradu Kina je obnovila uvoz američke soje, odlučila je sniziti carine na uvoz američkih automobila, a moguće je i da obnovi uvoz kukuruza. Prema pojedinim informacijama, kineski trgovac naftom Unipec planira obnoviti uvoz nafte iz SAD-a u ožujku iduće godine.

S druge strane, Bijela kuća planira i službeno odgoditi ranije planirano povećanje carina od 1. siječnja.

Utjecaj „trgovinskog primirja“ na američke proizvođače automobila bit će ograničen. Naime, SAD su 2017.g. u Kinu izvezle oko 250 tisuća automobila za iznos od cca 10 ,5 milijardi dolara. Za usporedbu, Amerikanci su prošle godine kupili više od 17 milijuna automobila (Automotive News). Pa iako General Motors Co. i Ford Motor Co.prodaju većinu automobila u Kini, većina njih proizvedena je u zajedničkim tvornicama u Kini i ne podliježe 40 %-tnim carinama.

Kina je tijekom posljednjih 5 godina bila najveće tržište za GM, izjavila je ta tvrtka, kazavši, kako su u tu zemlju 2017.g.  prodali više od 4 milijuna automobila. Ali jednako kao i u slučaju Forda, većina njih bila je proizvedena u Kini.

Međutim, ova kineska odluka može pomoći tvrtki Tesla, koja se u listopadu požalila da joj trgovinski rat čini štetu i podriva konkurentnost na kineskom tržištu. Zbog carina na uvoz američkih automobila električni automobili Tesla u Kini koštaju čak 60% više nego njihovi konkurenti. Prodaja automobila Tesla u Kini je u listopadu pala za čak 70% na godišnjoj razini.

Smanjenje kineskih carina također je pozitivan signal i za njemačke automobilske koncerne BMW i Daimler. Naime, te tvrtke isporučuju Kini velike količine teretnih vozila s njihovih tvornica u SAD-u.

Samo iz ovih nekoliko podataka vidljivo je koliko je svjetsko gospodarstvo međusobno umreženo i međuovisno i kako jedna pogrešna ili smišljeno pogrešna odluka utječe na čitav niz gospodarskih subjekata pa i čitavih sektora, ne samo u državama koje se međusobno trgovinski sukobljavaju. U takvim okolnostima nemoguće  je govoriti o pobjednicima i poraženima jer gubitnici su svi, a jedino omjeri gubitaka mogu biti različiti.

 

Objavljeno: 30. studenog 2018./7Dnevno

„Učinimo Španjolsku ponovo velikom“ – jedan je od glavnih slogana mitinga krajnje desne i protuimigrantske stranke Vox, održanog prošlog mjeseca u Madridu, kojemu je nazočilo nekoliko tisuća ljudi.

Kako navodi  The Financial Times, nikada ranije nije se okupilo tako puno ljudi na prosvjednoj akciji, a što za njezinog vođu Santiaga Abascala znači još samo jednu potvrdu da njegova nacionalistička i protuimigrantska stranka postaje važan čimbenik na političkoj sceni Španjolske.

„Po čitavoj Europi ljudi traže alternativu statusu quo“, govori Abascal, objašnjavajući rast popularnosti takvih stranaka na europskom tlu, poput njemačke „AfD“ i austrijske „Slobodarske stranke“. U Španjolskoj se događa to isto i postoje svi elementi za naš uspjeh, tvrdi čelnik španjolske stranke Vox, iako ona još nije uspjela dobiti niti jedno zastupničko mjesto na parlamentarnim izborima.

Španjolska se uvijek razlikovala od Europe po tome što u njoj nije bilo euroskeptičnih i stranaka koje su se protivile migraciji, neovisno, što se stanovništvo zemlje od 2000. do 2010. godine povećalo za čak 5 milijuna na račun ljudi rođenih izvan Španjolske, navodi Financial Times.

Američki predsjednik Donald Trump nedavno je španjolskoj vladi predložio izgradnju zida kroz saharsku pustinju, na afričkoj strani španjolskog državnog teritorija, kako bi riješio migracijsku krizu, na isti način kako je on taj projekt počeo graditi na granici SAD-a s Meksikom. To je potvrdio španjolski ministar vanjskih poslova.

Glavno je pitanje, međutim, može li Vox učiniti odlučan iskorak na španjolskoj političkoj sceni? Prema istraživanju javnog mišljenja, on može dobiti svega od 2% do 5% glasova na slijedećim izborima, koji se moraju održati najkasnije u 2020.g. Međutim, Abascalo namjerava testirati popularnost svoje stranke i na predstojećim izborima za Europski parlament u svibnju 2019.g.

Ali, moguće, više važnim od izbornih dostignuća Vox-a je njegov utjecaj na desno-centrističku „Narodnu stranku“ (PP), koja također osjeća i pritisak sa strane centrističkog pokreta „Ciudadanos“, osnovanog 2014. godine.

Bivši španjolski premijer Hose Maria Aznar, pad popularnosti svoje stranke PP objašnjava jačanjem stranke Vox. Prema njegovim riječima, „ono što je bilo jedinstveni prostor u 2003.g., sada je razdjeljeno na tri dijela: PP, Ciudadanos i Vox”. Nesumnjivo je da je on po tom pitanju u pravu, ali isto je tako nesumnjivo kako jačanje migracijskog pritiska i porast broja ilegalnih prelazaka španjolske granice na njezinom afričkom dijelu izaziva sve veće nezadovoljstvo stanovnika. Međutim, ima li Aznar snage tu činjenicu prihvatiti i javno priznati neučinkovitost državnog aparata kojemu je i sam bio na čelu, sasvim je drugo pitanje.

Abascal smatra kako će s jačanjem opasnosti od islamističkog ekstremizma i porastom broja imigranata iz Afrike ideje njegove stranke postati još aktualnije. „Mi se nadamo kako možemo osvojiti nekoliko mjesta na slijedećim izborima“, prognozira taj 42-ogodišnji španjolski političar, i navodi, kako će „tada to biti točka preokreta za jačanje naših pozicija u Španjolskoj“. Obraćajući se svojim simpatizerima u Madridu, vođa stranke Vox je izjavio kako ta stranka ima oko 10 tisuća službenih članova i 70 tisuća pretplatnika stranačkog informativnog biltena.

Vox predlaže „100 mjera“ za Španjolsku, koje uključuju deportaciju ilegalnih migranata, izmjenu zakona protiv nasilja u obitelji, pooštravanje pravila oko izvođenja abortusa i zabranu regionalnih stranaka koje se zalažu za nezavisnost (jasno je kako se to prije svega odnosi na katalonske nacionaliste koji teže proglašenju katalonske nezavisnosti).

Tko je Santiago Abascal?

Možda naizgled čudno, ali lider Vox-a rodio se i odrastao u Baskiji – jednoj od španjolskih regija s najjače izraženim težnjama za neovisnošću (prisjetimo se terorističke organizacije ETA koja je tu nezavisnost nastojala izboriti krvavim metodama), iako su one posljednjih godina otupile pred širokom autonomijom koju su regiji dale središnje vlasti u Madridu. Upravo su ti krvavi događaji  u Baskiji i oblikovali politički habitus Santiaga Abascala i učinili ga oštrim protivnikom regionalnih separatističkih težnji.

Međutim, sami Španjolci i nisu do sada bili previše zabrinuti migracijskom krizom. Do nedavno, većina migranata stizala je u zemlju iz Latinske Amerike, jezično i kulturološki srodnog prostora onom španjolskom, kao rezultat snažnog  kolonijalnog nasljeđa te zemlje. Također, prema mišljenju pojedinih analitičara, pozitivan stav Španjolaca prema migrantima rezultat je i utjecaja Španjolskog građanskog rata i vladavine zemljom diktatora Francesca Franca (od kraja 30.-ih godina prošlog stoljeća do 1975.g.), koji u velikom dijielu španjolske javnosti nije upamćen po dobrom i zbog čega kod njih postoji otpor prema krajnje desnim političkim idejama i pokretima.

Također, posljednjih godina španjolsko gospodarstvo se polako oporavlja i gnjev javnosti, koji je bio usmjeren na vladajuće elite i politički establišment tijekom financijske krize i doveo do popularnosti radikalnih stranaka, poput krajnje lijevog Podemosa, osjetno se smanjio. Međutim, migranti, poglavito oni koji stižu iz Sjeverne Afrike i Sredozemnog mora ilegalno, nemaju nikakve veze sa spomenutim latinskoameričkim migrantima. Štoviše, oni izazivaju strah i neizvjesnost o tome što donosi budućnost i to je posve razumljivo. Ne radi se tu samo o nerazumijevanju drugih kultura, običaja, tradicija – jer stvari su puno dublje i kompleksnije. Radi se o korjenitoj demografskoj promjeni koja može zahvatiti španjolsko društvo ali i čitav prostor Europe, i svemu onome što ona sa sobom donosi, uključno i promjenu sigurnosnog stanja i povećane sigurnosne rizike. I to je ono čega se sve više ljudi u Španjolskoj boji i što polako potiskuje i ona negativna sjećanja iz doba Francove vladavine. Zato Vox danas predlaže ujedinjenje svih stranačkih snaga s ciljem borbe protiv socijalističke vlade u Madridu. Tako, ne samo ideolozi te stranke, već i pojedini politički predstavnici Narodne stranke (PP), još od ljeta govore kako se „ne smije dozvoliti poplava Španjolske milijunima Afrikanaca“ i da se o tome „mora govoriti, čak i ukoliko to zvuči politički nekorektno“ (Pablo Casado, PP).

Takvi stavovi iz drugih političkih tabora samo dodatno populariziraju Vox, pa Santiago Abascal posve pravilno zaključuje: „Čim više ljudi o tome govori, tim više pozornosti i mi dobivamo.“

Međutim, nova europska desnica, iako u stvarnosti daleko najvećim dijelom sastavljena od stranaka zdravog patriotskog naboja i članova – domoljuba, koji istinski vole svoje a ne mrze tuđe, a uz to su i nesumnjivo pobornici općeprihvaćenih demokratskih načela (višestranačje, slobodni izbori, prava glasa za sve i td.), a ne nikakvih diktatura, terora i straha, prečesto se zlonamjerno od mainstream političkih i društvenih elita svodi u okvire nekakvih okorjelih fašističkih falangi, spremnih na najgore poteze prema svojim neistomišljenicima samo na jedan mig svog neprikosnovenog vođe. Naravno, u takvom tendencioznom i krajnje ispolitiziranom prikazu stvarnog stanja oni se  spretno koritste manjinom uvijek i svugdje prisutnih idiota i političkih karikatiura koji se spremno odazivlju na zov minulih totalitarnih režima, a ti su pojedinci i male skupine provokatora nerijetko i smišljeno podvaljenih od strane instrumenata moći dubke države, s ciljem diskretitacije svega pozitivnog i poželjnog đto prijeti okorjelim vladajućim elitama. Osim toga, tu novu europsku desnicu, koja opasno prijeti zauzeti dobar dio budućeg Europskog parlamenta nakon izbora u proljeće iduće godine  i tako pomrsiti brojne kombinacije mainstream političkih stranaka i saveza, neopravdano povezuju bilo s Donaldom Trumpom, bilo s Vladimirom Putinom, aludirajući na možebitnu negativnu percepciju koju ta dvojica najmoćnijih svjetskih političara pobuđuju kod europskih građana. Međutim, činjenica je kako sve veći broj tih istih građana Europske unije nema a priori negativan stav prema bilo kom od njih, neki su posve ravnodušni, a neki ih i otvoreno podupiru. Bilo kako bilo, nova, zdrava europska desnica (tu isključujem stvarno postojeće radikalne i šovinistički nastrojene političke stranke i pokrete, koji su svugdje u zemljama EU velika manjina) čim prije mora uočiti opisane, zlonamjerne propagandističke tendencije svojih političkih protivnika (koje će, nedvojbeno, sve više jačati kako se budu približavali europski izbori) i iznaći pravilan i zajednički uravnotežen politički odgovor i o njemu otovreno i uporno govoriti. Ona se mora distancirati od svih radikalnih elemenata u svojim redovima, ali pri tom ne smije dozvoliti da takav pristup rješavanja ovog, po njih vrlo neugodnog problema, prijeđe u svojevrsan „lov na vještice“ tj. u neku novu krajnost, koja će ih, kao i bezbroj puta do sada, svesti u okvire samog političkog mainstreama. Drugim riječima, njihovi politički predstavnci na taj bi način lako mogli pasti u novu zamku i neočekivano se naći u zoni prihvatljivih – „politički korektnih“ partnera sadašnjim elitama u Bruxellesu i diljem članica EU, kao najbolji alibi, potreban za očuvanje i produžetak njihove vladavine. A narod bi time, opet, po tko zna koji put ostao  izigran, iskorišten i sveden u ulogu iz one narodne mudrosti koja kaže – „za ideale ginu budale“!

U petak, 14. prosinca, kosovski parlament usvojio je niz zakona potrebnih za transformaciju Kosovskih snaga sigurnosti u klasičnu vojsku. Zastupnici stranke kosovskih Srba (“Sjeverna lista“), očekivano, nisu nazočili današnjoj sjednici.  

Danas su, kao dodatna mjera sigurnosti s ciljem sprječavanja mogućih sukoba, snage KFOR-a zauzele položaje na mostu koji dijeli sjever i jug Kosovske Mitrovice.

Nedavno imenovani, novi američki veleposlanik u Prištini Philipp Kosnett na svojoj je Twitter objavi napisao slijedeće: „Dok mi iščekujemo rezultate glasovanja u kosovskom parlamentu, htio bih kazati, kako sigurnost neke države ovisi ne samo o kvaliteti njzinih odnosa sa susjednim državama, već i o snazi i profesionalizmu njezinih oružanih snaga.“

Podsjećamo kako su SAD već ranije Kosovu dostavili višenamjenska oklopna vozila Humwee, koja će biti u sastavu buduće kosovske vojske. Radi se o 51 vozilu te vrste.

Međutim, očito je kako po pitanju osnivanja kosovske vojske neće ići sve tako glatko, iako je nerealno očekivati da do toga čina na kraju neće i doći, upravo iz razloga što iza njega stoje SAD. Naime, Europska unija je kroz svoju vanjskopolitičku info službu danas priopćila kako EU ne podupire transformaciju Kosovskih sigurnosnih snaga u kosovsku vojsku i da o tome ima identičan stav kao i NATO savez. EU smatra kako se ovlasti Kosovskih sigurnosnih snaga mogu mijenjati samo kroz etapni i sveobuhvatni proces u skladu s kosovskim ustavom (pri tom nije objašnjeno što konkretno znači „etapni i sveobuhvatni proces“).

„EU od Kosova očekuje nastavak ispunjavanja svojih obveza iz Prvog sporazuma o načelima normalizacije odnosa (sa Srbijom) od 11 točaka, iz travnja 2013. g.“, navodi se u tekstu EU.

Podsjećamo da je i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg izrazio svoje žaljenje u svezi ove odluke kosovskog parlamenta, kazavši, kako će NATO sada biti primoran razmotriti svoju suradnju s kosovskim snagama. Stoltenberg je potvrdio nastavak misije NATO saveza na Kosovu za potporu sigurnosti.

Kanadsko tržište nafte jedna je od najinteresantnijih pojava energetskog tržišta u cjelini. Samo u toj državi cijena barela nafte može biti manja za 40 dolara u odnosu na čitav svijet. Osim toga, samo u Kanadi u roku od svega nekoliko dana cijene nafte mogu porasti za 85%.

Još nedavno cijena kanadske nafte Western Canadian Select spustila se niže od 20 dolara. Takva anomalija povezana je s problemima transporta i samo je veliki diskont mogao ponukati nekoga da tu naftu i kupi, jer je veliki dio troškova odlazio upravo na logistku.

Međutim, stanje se naglo promijenilo i cijena je poletjela za čak 85%. To se dogodilo nakon što je premijerka kanadske savezne države Alberta, u kojoj se i proizvodi najviše kanadske nafte, Rachel Notley objavila o smanjenju proizvodnje za 325 tisuća barela dnevno. Reakcija tržišta bila je promptna.

Zerohedge

Na taj se način diskont kanadske nafte u odnosu na američku WTI smanjio za gotovo dva puta i previsio je 40 dolara za barel.

Zerohedge

Popust se može sniziti još više jer će najavljeno smanjenje proizvodnje početi tek u siječnju, a proizvođači i prerađivači vode pregovore o budućim isporukama. To će koristiti kanadskim proizvođačima koji su već počeli iznova razmatrati plan kapitalnih rashoda za 2019. g. pod pritiskom niske cijene njihove nafte.

Podsjećamo: Pad na kanadskom naftnom tržištu počeo je krajem rujna i nastavio se u listopadu. Naftne tvrtke te zemlje prodavale su naftu za 40-50 dolara za barel jeftinije nego njihove američke kolege. Niska cijena pokazuje probleme kvalitete kao i cijenu transporta iz nalazišta u Alberti u američkim rafinerijama.

Najveći problem nastao je u rujnu: osim stalnog problema s naftovodima, pojavio se i novi negativni čimbenik: u SAD-u je počela sezona preventivnih provjera i modernizacije rafinerija, zbog čega je srušena potražnja. Cijene kanadske nafte WCS spustila su se u zonu od 20 dolara za barel, tj. popust u odnosu na američku sortu WTI dosegao je 50%.

U petak, 14. prosinca, u Damasku je održan sastanak rusko-sirijske međuvladine komisije (ruski dio komisije predvodio je potpredsjednik vlade Yuri Borisov) za trgovinsku, gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju. Tijekom sastanka dvije su strane sklopile niz međuvladinih i trgovinskih sporazuma vezano uz istraživanje i eksploataciju sirijskih ugljikovodika. Pripremljena je i potpisana i „putna karta“ o suradnji u sferi industrije.

Također je dogovoreno i osposobljavanje sirijskih stručnjaka na Moskovskom državnom tehnološkom sveučilištu „Stankino“.

Iz svega je ovog razvidno kako se Rusija još dugo namjerava zadržati u Siriji, ne samo u vojnom smislu kroz već postojeće vojne baze – pomorske u Tartusu i zrakoplovne u Hmeymimu pokraj Latakije, već i u onom gospodarskom, prije svega industriji i energetici, kao strateškim segmentima svake ekonomije.

U bližoj perspektivi američka administracija ne razmatra mogućnost susreta američkog vođe Donalda Trumpa i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina, kazao je danas savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost John Bolton.

Glavna prepreka za provedbu susreta je zarobljavanje ukrajinskih brodova od strane Rusije vezano uz nedavni incident u Kerčskim vratima. „Predsjednik Trump jasno je dao do znanja ruskoj strani, kako mi ne možemo provesti taj susret dok Rusija zadržava (ukrajinske) brodove i njihove članove posade. To je bilo razumljivo iz Trumpovih riječi, kada je on najavio stopiranje ranije najavljenih pregovora“, kazao je Bolton.

Ovdje je zgodno napomenuti, kako je jučer austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo o svojoj spremnosti za provedbu summita američkog i ruskog predsjednika, ukoliko se, naravno, oni o tome dogovore.

Podsjećamo: dvojica vođa trebala su se susresti na nedavnom summitu zemalja G20 u argentinskoj prijestolnici Buenos Airesu, ali je Trump, svega nekoliko sati nakon što je prethodno potvrdio taj susret, sastanak odgodio zbog incidenta u Azovskom moru koji se dogodio, začudo, svega dan ranije. Inače, dvojica državnika svoj su prvi summit održali 16. srpnja ove godine u Helsinkiju. Dobro ozračje i najavljeni pozitivni koraci na tom summitu vrlo su brzo poništeni unutarnjoameričkim političkim sukobima i već toliko puta isprobanom proturuskom histerijom za dobivanje političkih bodova, kao i optužbama upućenim prema Donaldu Trumpu zbog navodne predizborne suradnje s Rusijom, da ovaj ništa drugo osim zamrzavanja odnosa dviju velesila sve i da hoće ne može učiniti. Teško je vjerovati kako će se ti odnosi i sada uspjeti pomaknuti s „mrtve točke“, imajući u vidu nove i nove Trumpove probleme kod kuće koji mu smanjuju manevarski prostor za bilo kakvo vođenje samostalne politike.

 

Nakon više desetljeća mučnog stanja, neplodnih pregovora pod međunarodnim pokroviteljstvom i potpuno neprijateljskih odnosa (uključno i međusobnih ratova) između Armenije i Azerbajdžana vezano uz problem Nagorno Karabaha, azerbajdžanskog teritorija većinski naseljenog etničkim Armencima, koji se uz vojnu pomoć Armenije svojedobno odcijepio od Azerbajdžana što do danas prijeti opasnim vojnim sukobom koji se lako može preliti u čitavu regiju pa i šire, konačno je stigla i jedna pozitivna vijest koja daje nadu u bolje sutra.

Naime, u četvrtak, 13. prosinca, azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev izjavio je kako se sada stvorila pozitivnija situacija za riješenje nagorno-karabaškog sukoba (info: azerbajžanska informativna agencija Azertaj. Agency). Azerbajdžanski čelnik je kazao kako o tome govore mnogi čimbenici. „U prvom redu to je rastuća moć, potencijal, ekonomska, vojna i politička sila Azerbajdžana, naš položaj na međunarodnoj sceni“, izjavio je Aliev, dodavši, kako smatra da se danas „pojavila najzahvalnija situacija za riješenje sukoba … Mi ćemo nastaviti provoditi svoju (korak po korak) politiku u tom smijeru“.

Podsjećamo: predsjednik Ilham Aliyev je 6. prosinca, u ruskom Sankt Peterburgu, na neformalnom susretu čelnika država članica ZND-a porazgovarao i s novim armenskim premijerom Nikolom Pashinyanom. Kako je naknadno rečeno od strane administarcije Ilhama Aliyeva, dvojica su vođa razgovarali o nastavku aktivnih pregovora za riješenje sukoba u Nagorno Karabahu i jačanje održavanja prekida vatre na liniji sukoba dviju vojski, gdje u posljednje vrijeme vlada relativni mir, a što daje dobar ton za vođenje intenzivnih pregovora za riješenje sukoba. „To sve ne smije dovesti do zamrzavanja sukoba ili očuvanja nedopustivog statusa quo“, stoji u priopćenju ureda azerbajdžanskog predsjednika.

Podsjećamo, također, da su dvojica vođa razgovarali i na summitu ZND-a, održanog 28. rujna u Dušanbeu (glavnom gradu Tadžikistana), kada su izrazili svoju privrženost pregovorima oko riješenja navedenog sukoba. Također, Armenija i Azerbajdžan su odlučile uspostaviti mehanizam operativne veze između određenih državnih struktura, a dvojica čelnika su se dogovorili kako će naložiti svojim ministrima obrane da snize napetosti na granici između dviju zemalja.

U jučerašnjem komentaru dana pisali smo, kako­­, za razliku od ruske službene politike, pojedini ruski mediji i tamošnji analitičari počinju najavljivati pripremu ukrajinske vojske za provokaciju koju će iskoristiti kao alibi za pokretanje sveobuhvatne vojne operacije za vraćanje pobunjenih regija istoka zemlje u ukrajinski ustavno-pravni poredak. Pri tom se spominjalo i dizanje u zrak kemijske tvornice u Mariupolju  za što bi se onda optužilo proruske pobunjenike, ali i iznosio podatak kako ta vojna operacija počinje 14. prosinca tj. sutra.

Međutim, danas se na tu temu javnosti i medijima obratilo i rusko Ministarstvo vanjskih poslova, upozorivši na moguću želju ukrajinskog predsjednika Petra Poroshenka za napad na regije Doneck i Lugansk zbog poboljšanja svog lošeg političkog rejtinga prije ukrajinskih predsjedničkih izbora.

Glasnogovornica ruskog MVP Maria Zaharova izjavila je kako to ministarstvo raspolaže informacijama o pripremi vojne provokacije od strane „Poroshenkovog režima”. Kao potvrda tome navodi se dopremanje teške vojne tehnike na liniju sukoba s tamošnjim pobunjenicima i korištenje nedavno proglašenog ratnog stanja. Navodno se priprema snažni napad iz smjera lučkog grada Mariupolja, zauzimanje prostora pod nadzorom pobunjenika i izbijanje na granicu s Ruskom Federacijom. Ukrajinska vojska, navodi se dalje, tijekom posljednjih mjeseci popunjavala je i pojačavala tamošnje ukrajinske postrojbe novim vojnicima i vojnom tehnikom. Navodi se, također, kako će ta vojna avantura, čak i ukoliko završi propašću, omogućiti predsjedniku Petru Poroshenku da u zemlji proglasi ratno stanje i obustavi provedbu predstojećih izbora.  Zaharova je također kazala kako ukrajinska vojska od kraja studenog izvodi vojne vježbe „Sjever“ u blizini regije Donbass, koje su, zajedno s predsjednikom Poroshenkom, nadgledali predstavnici članica NATO saveza, između ostalih i zapovjednik američke kopnene vojske u Europi Christopher Cavoli i zapovjednik kanadske kopnene vojske Jean-Marc Lantier.

Rusi tvrde: Ukrajina priprema „sirijski scenarij“ s kemijskim napadom u Mariupolju, kao opravdanje za pokretanje rata (Video)

Na sinoćnjem zasjedanju Europski je parlament izglasao rezoluciju kojom se traži obustava izgradnje plinovoda „Sjeverni tok 2“, koji dnom Baltičkog mora spaja rusku obalu s Njemačkom. U tekstu rezolucije taj je projekt nazvan političkim i ugrožavajućim po europsku sigurnost. U njemu se, također, naglašava ključna uloga Ukrajine za osiguranje energetske opskrbe Europe.

Danas je ovu vijest prokomentiralo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, kroz izjavu glasnogovornice Marije Zaharove: „Istupati protiv energetske suradnje … to je bezumlje za Europu kojoj su potrebni energetski dobavljači.“

Podsjećamo kako glavnu riječ po ovom pitanju ima Europska komisija, koja je za sada u „čvrstim rukama“ Njemačke. Berlin i dalje zastupa tezu o dominantnoj tržišnoj, a ne geoplitičkoj  komponenti spomenutog plinovoda, koju naglašavaju Sjedinjene Države i njihovi saveznici iz „istočnog krila“ EU, prije svega Poljske i pribaltičkih država, a onda, naravno i Ukrajine. Ukrajina nije članica EU ali je se to pitanje itekako tiče s obzirom na primicanje roka završetka važenja ugovora s Gazpromom o tranzitu ruskog plina preko njezinog teritorija u EU (krajem 2019.g.), za čije će produljenje Kijevu pasti akcije ukoliko do tada, kako je planirano, bude izgrađen „Sjeverni tok 2“. Sve ovo dodatno ukazuje kako ovaj energetski projekt sve snažnije dijeli EU iznutra: naime, Bruxelles je s jedne strane izložen snažnim američkim pritiscima da se od projekta odustane (u čemu ima potporu spomenutih zemalja), a s druge je strane sve više nervozan zbog spomenutog približavanja roka isteka ugovora između Rusije i Ukrajine o isporukama plina Europi, pri čemu na vidiku nema nikakvih pomaka oko usuglašavanja stavova za njegovo produljenje. Osim toga, stavljati naglasak na Ukrajinu, kao budućeg glavnog igrača za opskrbu Europe plinom za Bruxelles je vrlo rizično i s obzirom na tamošnje složeno sigurnosno stanje koje u svakom trenutku može eskalirati u ozbiljan vojni sukob, kao unutar same Ukrajine tako i onaj sa susjednom joj Rusijom. Zato se obustavom izgradnje „Sjevernog toka 2“ EU može suočiti s nesagledivim problemima u smislu budućih pouzdanih izvora opskrbe, ali, ne manje važno, i cijene plina. Zbog toga je sigurno kako sadašnji saziv Europske komisije po tom pitanju neće donositi nikakve dramatične odluke i da će o svemu zadnju riječ prepustiti Berlinu.

Međutim, u svemu ovome itekako treba imati u vidu i izbore za Europski parlament koji se održavaju iduće proljeće i koji mogu puno toga promijeniti. Naime, nije isključeno da na izborima pobijede niti euroskeptici niti neki novi eurofili. A kako god bilo, nesumnjivo je da će se u oba slučaja nastojati formirati neka nova ukupna EU politika, pa tako i ona energetska. U kojem smjeru, to za sada nitko ne zna. Dakle, sve je ovo još pod velikim znakom pitanja, ali se sa sigurnošću zna da će na kraju glavnu riječ ipak imati Njemačka, u kojoj se isto tako na političkom planu štošta može promijeniti.

 

Američki državni tajnik Mike Pompeo jučer je, na marginama zasjedanja Vijeća sigurnosti UN-a najavio američki strogi nadzor provedbe protuiranskih sankcija, naglasivši, kako je Washington spreman kazniti bilo kojeg prekršitelja. Pritom neće biti isključena niti Europska unija, a SAD će pozorno razmatrati bilo koji instrument posredstvom kojeg se te sankcije budu željele zaobilaziti. EU dobro zna što SAD dopušta, a što ne, pri čemu je Pompeo spomenuo mogućnost slobodne dostave u Iran humanitarne i slične pomoći. Za sve ostalo slijedit će kazne, bio je i više nego jasan američki državni tajnik.

Američki farmeri mogu odahnuti: Kina je ovog tjedna obnovila uvoz američke soje, nakon što je, prethodno, u listopadu o.g. uvoz te žitarice iz SAD-a smanjila za čak 95%, kao odgovor na uvođenje američkih protukineskih carina. Ovaj će potez, vjerojatno, Pekingu pomoći prigodom pregovora s Washingtonom o uzajamnoj trgovini.

Prema podacima američkog Vijeća za izvoz soje, u posljednja 24 sata kineske su tvrtke uvezle između 1,5 milijuna do 2 milijuna tona te žitarice, ključnog izvoznog proizvoda američkih farmera u Kinu. Standardne isporuke počet će već u 1. kvartalu 2019.g.

Još uvijek nije jasno hoće li Kina ukinuti carine na američku soju i ukapljeni prirodni plin (LNG) iz SAD-a. Međutim, vlada može kompenzirati troškove kineskim kupcima. S druge strane ova će vijest najviše obradovati američke farmere Srednjeg zapada, koji su i bili najvjerniji Trumpovi birači i kojima njegova administracija isplaćuje kompenzacije zbog troškova nastalih obustavom izvoza njihovih proizvoda u Kinu. Međutim, među njima je vladala bojazan o tome, do kada će se te kompenzacije isplaćivati tj. hoće li takvu politiku subvencioniranja podržati i neka druga američka administracija.

Podsjećamo: jučer je stigla vijest kako je, najvjerojatnije pod utjecajem bilateralnih, američko-kineskih pregovora (njihovog 3. kruga) koji se vode u Pekingu, kineski energetski div CNCP zamrznuo svoje učešće u velikom iranskom energetskom projektu – eksploataciji plinskog nalazišta „Južni Pars 11“, najvećeg nalazišta toga energenta na svijetu. Ukoliko tu vijest sagledamo u kontekstu ove današnje, postaje jasno kako su se dvojica lidera najjačih gospodarstava svijeta, Donald Trump i Xi Jinping, na nedavno održanom summitu G20 u Buenos Airesu uistinu uspjeli dogovoriti oko pojedinih poteza koji će pomoći relaksirati napete odnose između dviju zemalja i time pridonijeti povoljnijem ozračju za nastavak konkretnih razgovora koji bi morali rezultirati konačnim dogovorom o načinima budućeg vođenja međusobne trgovine. Na tom je summitu, između dvojice državnika dogovoreno kako SAD slijedećih 90 dana neće povećavati carine na kineske proizvode.

TOP VIJEST: Kina popušta pred SAD-om i povlači CNPC iz golemog plinskog projekta u Iranu

 

 

Hrvatski istraživački novinar Robert Valdec, koji je za portal dnevno hr. u prošlu subotu uživo iz Pariza pratio zbivanja vezano uz prosvjede Žutih prsluka protiv aktualnih francuskih vlasti i njihovih gospodarskih i financijskih poteza, za isti portal oglasio se jučer i o temi terorističkog napada u francuskom gradu Strasbourgu. Tekst prenosimo u cijelisti, a u originalu ga možete pročitati na slijedećem linku: https://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/valdec-za-dnevno-hr-o-napadu-u-strasborugu-ljude-u-zutim-prslucima-su-hapsili-dok-je-terorist-planirao-napad-1258919/

Sinoćnji pokolj u Strasbourgu, u kojem je, za sada, ubijeno najmanje dvoje, a ranjeno više od 10 civila, a kojeg je izveo 29-ogodišnji Cherif Chekatt, francuski državljanin – dijete useljenika u Francusku, razotkriva definitivno svo licemjerje francuske, ali i cjelokupne EU i svjetske, globalističke politike, otvara mnoga pitanja i baca sumnju na službene verzije prošlih terorističkih napada. Istovremeno, ogoljuje svu prljavštinu borbe za vlast i ostanak na njoj, ne samo u Francuskoj, jer slične modele vladajuće globalističke strukture primjenjuju svuda.

‘Pokupili su više od polovice ljudi koji su jutros stigli na prosvjed  u Pariz iz Burgundije – sredovječne ljude, radnike, obrtnike, vlasnike malih poljoprivrednih gospodarstava… Oduzeli su im mobitele i odveli. Ne znamo što je s njima’ – ispričao nam je u subotu navečer u Parizu jedan od  pripadnika pokreta ‘Žutih prsluka’, objasnivši kako su uhićene, očigledno, već imali na nekom popisu vodećih pripadnika pokreta. Pokreta koji, temeljno, čine upravo radnici, srednja klasa, mali poduzetnici iz provincije, najvećim dijelom ‘pravi’ Francuzi koji su, kao najveće žrtve politike vladajuće elite, odlučili dići svoj glas. U roku od samo nekoliko tjedana, sigurnosne službe i mainstream mediji, po nalogu vladajuće elite, uspjele su od legitimnog prosvjednog pokreta, manipulacijama, provokacijama, ubacivanjem raznih grupa među njih, uhićenjima, maltretiranjem…, stvoriti u javnosti, francuskoj i svjetskoj, sliku o ‘Žutim prslucima’ kao o skupini pučista, huligana, rušitelja, pljačkaša i primitivaca koji zaslužuju i suzavac, i pendrečenje i gumene metke i uhićenja.

Za razliku od pekara iz Burgundije, tvorničkog radnika iz Pikardije, frizerke iz nekog malenog grada u Normandiji, Cherif Chekatt iz Strasbourga, nije bio preventivno uhićen proteklog vikenda. Za razliku od tisuća uhićenih ‘Žutih prsluka’ u Francuskoj proteklog vikenda, koji su se spremali zatresti predsjedničku fotelju  pulena globalističkog bankarskog lobija Emanuella Macrona, Cherif Chekatt je punio svoje okvire streljivom i planirao napad. Bio je on zatvaran, robijao je dvije godine u Njemačkoj, registrirani je razbojnik, pljačkaš, koji se nakon zatvora radikalizirao i kao takav upao na tzv. ‘Popis S’ na kojem su oni koji su ocijenjeni kao teroristička prijetnja nacionalnoj sigurnosti Francuske. Na tom su popisu bili i gotovi svi počinitelji terorističkih napada u Francuskoj u posljednjih desetak godina.

Dakle, bio je pod nadzorom policije i tajnih službi kao potencijalna teroristička prijetnja, no policija je, doznajemo iz raznih izvora, jučer ujutro upala u njegov stan gdje ga, naravno, nisu pronašli. Ali su zato pronašli eksplozivne naprave. Također, neslužbeno doznajemo kako je jučer ujutro ‘skinut’ razgovor s njegovog mobitela u kojem mu nepoznata osoba kaže kako je ‘sada pravi trenutak’.

Niti pola sata kopanja po njegovom facebook profilu i profilima njegovih facebook prijatelja, bilo nam je dovoljno da se slika o njemu dodatno razbistri. Samo na toj društvenoj mreži, a ne sumnjamo da koristi i twiter i kriptirane poruke na mreži ‘telegram’, a zacijelo ima i nekoliko lažnih profila, pronašli smo osobe iz Njemačke u koju je, navodno, pobjegao – jedan njegov ‘prijatelj’ iz Konstanza čak ima i profilnu sliku s ‘pumpericom’ u rukama, neki imaju kalašnjikove, dobar dio njih je iz Alžira, Saudijske Arabije, Ingušetije i Čečenije…

Ne treba biti iskusan analitičar protuobavještajne službe da bi se, samo iz toga moglo puno zaključiti. I reagirati na vrijeme. Ali nije.

Naslovnice francuskih novina su sada, naravno, pune priča iz Strasbourga, ‘Žuti prsluci’ su otišli u treći, peti plan. Po svoj prilici zbog sinoćnjeg napada u Francuskoj je uvedeno i izvanredno stanje. A ono, uz sve ostalo, uključuje i zabrane okupljanja, demonstriranja, prosvjeda… Božić je sve bliže, javnost je dobila novu temu, Macron je održao svoj ‘povijesni govor’, o kojem je čak i vanjskopolitički analitičar Jutarnjeg lista ispisao odu, panegirik, kakvih se ne bi postidjeli niti svojevremeni obožavatelji Staljina ili Josipa Broza.

Nije nam namjera čitateljima nametati zaključke. Iznijeli smo tek neke činjenice, na temelju kojih, sigurni smo, onaj tko to želi, može i sam zaključiti što se, zapravo, događa.