Glavna zadaća oružanih snaga u idućoj godini je učvršćenje bojevog potencijala ruske „nuklearne trijade“, izjvio je ruski predsjednik Vladimir Putin na današnjem zasjedanju kolegija Ministarstva obrane te zemlje, na kojem se razgovaralo i o ovogodišnjem radu ruskih oružanih snaga u Siriji i drugim kriznim žarištima i pitanjima iz sfere obrane i nacionalne sigurnosti.

Nužan je još brži prijelaz na suvremeno naoružanje, koje će bolje zaobilaziti protivničke „suvremene sustave proturaketne obrane“, kazao je ruski vođa i dodao slijedeće: „Primjetno je ojačala nuklearna trijada, koja igra ključnu ulogu u očuvanju globalnog pariteta. Udio suvremenog naoružanja ovdje (u nuklearnoj trijadi) čini 82%. Ozbiljni koraci prema napretku učinjeni su u razvoju novog oružja, čijih identičnih obrazaca nema nigdje u svijetu, o kojem sam govorio zastupnicima Federalne skupštine 1. ožujka ove godine“, kazao je predsjednik Putin.

Izjavio je kako se radi o početku serijske proizvodnje raketnog sustava „Avangard“, uspješnom testiranju interkontinentalne rakete „Sarmat“, stavljanju u oružani sastav zemlje nadzvučni sustav „Kinzhal“, kao i razradama za primjenu bojevih laserskih sustava „Peresvet“.

Ruski je čelnik naglasio kako vojno-industrijski kompleks i suvremene razrade u sferi naoružanja na dugo vremena omogućuju osiguranje sigurnosti zemlje. Pri tom je pozvao na pravilno određivanje prioriteta u rashodima za obranu i ne razbacivanje novcima.

Također je izjavio kako je američki vojni proračun „gotovo militaristički“ i da je njihovih 800-tinjak milijardi dolara u usporedbi  s ruskih 46 uistinu velika razlika. Ali, naglasio je Putin, Rusija je svoju modernizaciju oružanih snaga već postigla u proteklih nekoliko godina i Amerikancima će trebati još puno vremena i sredstava da dostignu sadašnja ruska postignuća u sferi suvremenog raketnog, atomskog i nadzvučnog naoružanja. Zaključio je kako ruska vojska mora učvrstiti postignute uspjehe, imajući u vidu razvoj vojno-političkog stanja u svijetu.

Američki predsjednik Donald Trump optužio je čelništva društvanih mreža Facebook i Twitter, kao i pretraživač Google za potporu njegovim protivnicima – demokratima. To je čelnik SAD-a objavio na svojoj stranici upravo na spomenutom Twitteru.

„Facebook, Twitter i Google su toliko angažirani u korist demokrata da je to već smiješno. Twitter je izradio još teži način da bi se ljudi priključili na (stranicu) „realDonaldTrump», napisao je šef Bijele kuće.

Podsjećamo: slične stavove predsjednik Trump iznosio je već i ranije u odnosu na moćni komunikacijski  trolist, tvrdeći kako oni nepošteno postupaju prema republikancima i konzervativno usmjerenim Amerikancima, navodeći za to svoj vlastiti primjer i iskustvo. Također ih je optužio za lažne rezultate u pretrazi vijesti koje se tiču njega osobno.

Zapovjednik Ruske vojske za strateške namjene general Sergey Karakaev izjavio je kako će nove rakete „Avangard“ slijedeće godine prva dobiti jedna od pukovnija te vojske u orenburškoj regiji, na Uralu. Radi se o ruskom najsuvremenijem raketnom sustavu, nadzvučne brzine, visoke preciznosti i nepredvidljive putanje leta, što ga čini neuhvatljivim za bilo koji postojeći protivnički proturaketni sustav (PRO).

Postojanje tog oružja objavio je u ožujku ove godine osobno ruski predsjednik Vladimir Putin, a u više navrata je kazano kako će ono u potpunosti neutralizirati mogućnosti američkog PRO štita.

 

 

 

Kineska državna naftna korporacija China National Offshore Oil Corporation (CNOOC) potpisala je sporazume o strateškoj suradnji s devet međunarodnih naftnih  tvrtki, navodi se u priopćenju CNOOC-a.

Radi se o slijedećim tvrtkama: Chevron, ConocoPhillips, Husky, KUFPEC, Equinor, Shell, Total, Roc Oil i SK Innovation.

„Prema uvjetima sporazuma zone strateške suradnje smještene su u ušću Biserne rijeke  (Zhujiang, kin.) na kineskom šelfu, uključno i zonu A i zonu B. Površina zone A iznosi oko 15,3 tisuća km2, dubina vode između 80 i 120 metara… Površina zone B iznosi cca 48,7 tisuća km2, dubina vode od 0,5-3 tisuće metara“, navodi se u priopćenju kineske državne naftne tvrtke.

CNOOC će sudjelovati u istraživačkim radovima, proizvodnji i prodaji nafte i prirodnog plina kroz svoju tvrtku-kćer CNOOC Limited.

„Sporazumi će omogućiti uspostavu dugoročne i stabilne suradnje i … razvoj strateške suradnje, gradeći uvjete za konačno potpisivanje ugovora“, navodi se u izjavi CNOOC.

Neovisno o jačanju međunarodnog pritiska (američkog i istočnoeuropskog) na vladu u Berlinu, Njemačka se još ne odriče izgradnje tog plinovoda, izjavio je u intervjuu Reutersu njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier.

Prema njegovim riječima, on ne namjerava ustupiti pred pritiscima SAD-a i Ukrajine, ali i svojih stranačkih kolega iz CDU koji se zalažu za izlazak Njemačke iz tog projekta nakon zaoštravanja sukoba između Moskve i Kijeva zbog nedavnog incidenta u Crnom moru.

Altmaier je kazao kako plinovod može biti izgrađen pod uvjetima „očuvanja ključnih ukrajinskih interesa“. U prvom redu očuvanja tranzita plina kroz ukrajinski teritorij nakon 2019.g., kada „Sjeverni tok 2“ mora početi s radom.

Podsjećamo: Europski parlament je 12. prosinca izglasao rezoluciju kojom se poziva na odustajanje od izgradnje „Sjevernog toka 2“ jer on jača ovisnost EU o isporukama ruskog plina i ugrožava unutarnje tržište EU, a suprotan je i energetskoj politici Unije. Međutim, Altmaier tvrdi kako eventualna propast projekta i isporuke ruskog plina po već postojećim plinovodima neće omogućiti smanjenje njemačke ovisnosti o Rusiji. Kazao je kako viša razina te nezavisnosti može biti samo u slučaju ako Njemačka, kao dopunu dugoročnim plinskom ugovorima (s Rusijom), izgradi infrastrukturu za uvoz ukapljenog plina iz drugih zemalja.

Jačaju pritisak: SAD pozvale Njemačku na odustanak od „Sjevernog toka 2“

Nakon sastanka Rusko-francuskog vijeća potpisani su dokumenti o jačanju bilateralne suradnje u nizu ključnih sektora.

Prosvjedi Žutih prsluka u Francuskoj polako jenjavaju. Predsjednik Emmanuel Macron je u zamjenu za vraćanje opasno uzdrmane političke i sigurnosne stabilnosti bio prinuđen na ustupke i usporavanje svojih najavljenih ili već pokrenutih reformi, što je, kako se sada čini, bio mudar potez, dovoljan za smirivanje stanja, barem dok ne završe božićni i novogodišnji blagdani. Paralelno, nadležna državna tijela pokušavaju razjasniti fenomen Žutih prsluka, konkretnije, utvrditi tko iza njih stoji u organizacijskom i logističkom smislu, jer način i uspjeh provedbe njihovih akcija logički ukazuju kako određena struktura moći mora biti u pozadini svega, neovisno o tome što sami Žuti prsluci to odbacuju i predstavljaju se čistim samoorganiziranim i spontanim svenarodnim pokretom. On je to vjerojatno i bio na početku, ali kako su se stvari počele razvijati nedvojbeno je da su i različite pobočne silnice počele širiti svoj utjecaj na njega, nastojeći ga kanalizirati u smijeru koji upravo njima odgovara, prije svega u političkom smislu. I takvih je silnica moglo biti više, već prema sinergiji interesa. Ali tko god bio u pravu, bilo pobočnih i pozadinskih utjecaja ili nebilo, u javnosti su se ipak pojavile špekulacije kako u svemu tome prste imaju i strane obavještajne službe, prije svega one američke zbog loših međusobnih odnosa predsejdnika Macrona i Donalda Trumpa, kao i nedvojbene činjenice da Macron Trumpu smeta za  realiziranje njegovih planova u EU.

Međutim, prošli tjedan pojavile su se i poluslužbene informacije kako francuske sigurnosne službe istražuju i moguću rusku umješanost u spomenute prosvjede (vidi link ispod teksta). I tu dolazimo do paradoksa: ruska vlada je nakon sve češćih objeda u Francuskoj kako iz Žutih prsluka stoje Amerikanci i njihova duboka država stala u svojevrsnu zaštitu SAD-a, kazavši, kako to nije točno, aludirajući upravo na svenarodni karakter samih prosvjeda. Međutim, za takav stav Moskva nije dobila zahvalnicu Washingtona, već upravo suprotno – Washington je optužio Moskvu da ima upletene svoje prste u prosvjede diljem Francuske i time još jednom razgolitio beskrajnu rusku, neću reći naivnost jer Moskva vrlo dobro zna o čemu se radi u njezinim odnosima sa SAD-om, ali onda sigurno stalno tinjajuće, lažne nade kako svojom kooperativnošću ovakvoga tipa mogu zaustaviti američke proturuske planove i okrenuti ih prema normalizaciji međusobnih odnosa. Ali takva politika automatske ruske krivnje za sve negativno što se događa na Zapadu sve teže prolazi u tamošnjoj javnosti, koja postaje svjesna kako vladajuće strukture na taj način mogu vrlo jednostavno skidati odgovornost za sve propuste i negativne poteze koje sami čine i, zapravo, vladati u nedogled, tvrdeći istodobno kako čvrsto stoje na braniku svojih, od zle Rusije ugroženih domovina.

A čini se kako su Francuska i njezina vlada prve odlučile učiniti odmak od takve zapadne  komformističke politike (Pariz je, vjerojatno, unutar sebe duboko svjesan da je organizator nereda u zemlji puno prije na drugoj strani Atlantika nego prema Uralu iako o tome javno ne govori), odbaciti sve stereotipe i učiniti „svetogrđe“: iznova se približiti Rusiji i s njom surađivati po obostrano korisnim sektorima i projektima.

Jučer, 17. prosinca, u Parizu je održan redoviti sastanak  Rusko-francuskog vijeća za ekonomska, financijska, industrijska i trgovinska pitanja. Francusku delagaciju predvodio je ministar gospodarstva i financija Bruno Le Maire (oštar kritičar Trumpove administracije), a rusku stranu predvodio je ministar ekonomskog razvoja u ruskoj vladi Maksim Oreshkin. Njih su dvojica potpisali „putnu mapu“ – mjere za raealizaciju „novog rusko-francuskog partnerstva za ekonomije budućnosti“.

Dokument određuje tri prioritetne sfere globalne suradnje: ekonomske odluke vezane uz promjenu klime, nove oblike prijevoza, inovacije i proizvodnost rada. Osim tog dokumenta potpisan je i niz memoranduma o namjerama.

Na konferenciji za medije Bruno Le Maire je kazao kako Francuska teži prema jačanju ekonomskih odnosa s Rusijom u nizu ključnih smjerova, prije svega u sferi istraživanja ugljikovodika, atomskoj energiji, svemiru i turizmu.

„Potpisali smo tri deklaracije o namjerama, koje sadrže deset konkretnih projekata za jačanje dvostranih gospodarskih veza. Želimo ojačati ekonomske odnose Francuske i Rusije u energetskom, atomskom i svemirskom sektoru. Također želimo razvijati suradnju u turizmu… Smatram kako mi možemo također surađivati po međunarodnim pitanjima, uključno i reformi Svjetske trgovinske organizacije (WTO)“, kazao je francuski ministar nakon sastanka. Također je izjavio kako francuska vlada namjerava proširiti državna jamstva u projektu „Yamal LNG“ (perspektivni ruski arktički projekt za proizvodnju ukapljenog plina, u većinskom vlasništvu ruske tvrtke Novatek, u kojem sudjeluju i kineske tvrtke i francuski Total, op. a.), nazvavši ga primjerom uspješne suradnje između tvrtki dviju zemalja.

S druge strane ruski ministar Maksim Oreshkin, između ostalog, kazao je kako interes francuskih tvrtki postoji i za projekt „Arktik LNG-2“ (realizirat će ga zajednički Novatek i Total, ali interes za njega pokazuje i mnoštvo drugih francuskih tvrtki, op. a.), ali i niz drugih zajedničkih projekata iz sfere alternativnih izvora energije, prometa i td.

Iz svega ovog čini se kako rusko-francuski odnosi ulaze u fazu nove renesanse. Za sada je ona primarno fokusirana na gospodarsku suradnju i politička pitanja oko kojih dvije strane imaju slične ili identične stavove. Ostala pitanja iz međunarodne politike, s obzirom na ukupnost geopolitičkih porocesa kojima svjedočimo, nedvojbeno će čekati neka bolja vremena, a u međuvremenu će ih dvije strane nastojati stavljati u drugi plan i u okvire svojih formalnih, općepoznatih stavova o svakoj od njih (prije svega mislim na krize u Ukrajini i Siriji).

Ukoliko SAD ne slome Macrona, za realizaciju američkih planova i interesa na europskom tlu Washington će se morati usredotočit na promjenu političkih snaga i odnosa u Njemačkoj u svoju korist, na čemu također već dugo intenzivno radi. Jer i bez jedne od dviju najvažnijih država članica EU, Francuske ili Njemačke, Europska unija nema nikakve šanse za uspjeh u realizaciji svojih suverenističkih težnji za vođenje vanjske i obrambene politike, bez kojih je nemoguće biti globalni geoplitički igrač.

Vjerovali ili ne: Francuska istražuje umješanost Rusije u prosvjede „Žutih prsluka“

 

Iako se u globalnom medijskom prostoru polako smanjuje interes za zvjersko ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija, kraljevska obitelj u Rijadu i dalje nema mogućnosti za konačan otklon od tog neugodnog problema po njihov ugled, ali i ugled čitave zemlje u svijetu, koji je ionako ispod svake prihvatljive razine. Jer čini se, kako usprkos Trumpovim pokušajima smirivanja stanja oko tog nemilog događaja i njegovog “pada u zaborav” (poput mnogih neugodnih epizoda i sekvenci iz prošlosti koje se samo tiču, ili je u njih neposredno umješana visoka politika i tzv. nacionalni interesi), na američkoj političkoj sceni napetosti i nesuglasice o tom pitanju sve više jačaju. Tako upravo ovih dana velika većina američkih senatora šalje oštar odgovor Saudijskoj Arabiji zbog ubojstva spomenutog novinara, smatrajući, kako je odgovor predsjednika Donalda Trumpa adresiran Rijadu bio nedovoljan.

Čini se kako neposredni cilj protumjera prema Rijadu nije direktno vezan sa samim Khashoggijevim ubojstvom, već je primarno orjentiran na intervencionističku arapsku koaliciju na čelu sa Saudijskom Arabijom, koja je vojno angažirana u susjednom Jemenu protiv tamošnjih šijtskih pobunjenika tzv. huta, iz političkog pokreta „Ansar Allah“. Naime, američki Senat namjerava provesti do sada neviđeno glasovanje o prekidu američke potpore tom ratnom sukobu – konkretnije – arapskoj koaliciji.

Senator Bernie Sanders iznio je prijedlog rezolucije u skladu sa zakonom o vojnim ovlastima, navevši, kako je Senat po prvi put ovaj zakon želio iskoristiti 1973.g. za ograničavanje američkih vojnih intervencija u inozemstvu. Imajući u vidu da za usvajanje rezolucije treba svega 50 glasova, demokrati su uvjereni da će ona biti i usvojena. Neovisno o protivljenju senatora republikanca Boba Corkera (predsjednik senatskog Odbora za međunarodne odnose) i nekoliko drugih republikanaca, rezolucija ima i jednog koautora iz redova Republikanske stranke – senatora Mikea Lee. Osim zabrane američkog zračnog tankanja goriva za zrakoplove saudijske koalicije (što je Pentagon s Rijadom dogovorio prošloga mjeseca), ova rezolucija, prema navodima pojedinih demokrata, također traži od predsjednika Trumpa obustavu pružanja materjalne i tehničke pomoći.

Međutim, Corker smatra kako rezolucija neće ići tako daleko, kao i da će Trumpova administracija opovrgavati njezinu zakonitost. On, naime, smatra, kako se Saudijskom Arabijom i Jemenom treba pozabaviti kroz drugi zakon, a ne ovaj koji se odnosi na vojne ovlasti. A taj drugi zakonski prijedlog osmišljen je od strane senatora New Jersey Boba Menendeza i ima pet dvostranačkih koautora – uključno i petoricu tzv. iranskih jastrebova. Za razliku od Sandersove rezolucije, Menendez ne nudi potpunu zabranu američke potpore arapskoj koaliciji, već samo onu koja se odnosi na zračno tankanje njihovih zrakoplova u Jemenu. Ali on također zabranjuje prodaju oružja Saudijskoj Arabiji i sankcije protiv saudijskih državnih službenika i članova kraljevske obitelji zbog Khashoggijevog ubojstva i sprječavanja dostave humanitarne pomoći Jemenu. Corker se nada kako će taj zakonski prijedlog uspjeti uputiti senatskom odboru za međunarodne odnose idućega tjedna.

Prošli su tjedan turski mediji priopćili kako je šef turske obavještajne službe (MIT) Hakan Fidan obavio sastanak s američkim senatorima na temu ubojstva Jamala Khashoggija, što također može dati dodatni impuls za potporu spomenutoj Sandersovoj rezoluciji. Naime, poznato je kako Turci posjeduju snimku tog gnjusnog zločina koji se odigrao u prostoru saudijskog generalnog konzulata u Istanbulu. Iz senatskog Odbora za obavještajne poslove potvrdili su natpise turskih medija, ali nisu objavili s kim se točno Hakan Fidan susreo.

Ovdje treba naglasiti i kako se senator Mark Rubio iz Virginie (demokrat) također  pridružio petorici dvostranačkih senatora, predstavivši svoju rezoluciju, u kojoj se navodi kako je Senat „uvjeren da je Muhammed bin Salman bio suučesnik u ubojstvu Jamala Khashoggija“. Inače, Rubio se još u listopadu pridružio četvorici senatora-republikanaca, zatraživši od predsjednika Trumpa obustavu svih pregovora o nuklearnoj suradnji s Rijadom. Narednih dana u Rijad namjerava putovati i američki ministar za energetiku Rick Perry (koji sudjeluje u tim razgovorima).

Istodobno, senator Dick Durbin još je jednom pozvao Donalda Trumpa na protjerivanje saudijskog veleposlanika Khalida bin Salamana iz Washingtona (on je, inače, brat  princa Muhammeda). Princ Khalid navodno je telefonski rekao Khashoggiju kako će dobiti dokumente o razvodu u konzulatu u Istanbulu, da ih dođe podignuti i da mu jamči osobnu sigurnost, a čime je na kraju to jamčenje rezultiralo dobro je znano – komadanjem njegovog tijela i rastakanjem u kiselini te prolijevanjem nastale „razrjeđene kaše“ u kanalizaciju. Podatke o tom razgovoru nedavno je objavila ni manje ni više nego CIA, ne mogavši ih baš sasvim potvrditi kao točne, a što se može protumačiti jedino kalkulacijom u svrhu visoke državne politike i ostavljenja manipulativnog prostora za njezino donošenje konačne odluke oko toga je li saudijski prijestolonasljedni princ kriv ili to nije.

Prije dva tjedna grupu senatskih vođa o ubojstvu saudijskog novinara informirala je direktorica CIA-e Gina Haspel, što je proturječilo izjavama državnog tajnika Mikea Pompea i ministra obrane Jamesa Mattisa od prošloga tjedna, kada su kazali kako nema „neposrednih dokaza“ o sudjelovanju u Khashoggijevu ubojstvu saudijskog prijestolonasljednika Muhammeda bin Salmana. Nedavno je agencija Reuters objavila kako njih dvojica namjeravaju o svemu upoznati Senat. Međutim, iz nekog razloga Gina Haspel ih je preduhitrila.

Senat usvojio dvije „povijesne rezolucije“

I konačno, Senat je 13. prosinca usvojio dvije rezolucije koje već mnogi nazivaju „povijesnim“.   Njima Senat poziva predsjednika Trumpa da zaustavi vojnu pomoć Saudijskoj Arabiji zbog nastavka rata u Jemenu, kao i navodnog sudjelovanja visokih dužnosnika saudijske monarhije u ubojstvu Jamala Khashoggija.

Iako su obje rezolucije u praksi simboličnog karaktera jer će ih u Predstavničkom domu blokirati republikanska većina, radi se o prvoj u povijesti rezoluciji kojom zakonodavna vlast nedvosmisleno kori vladajuću administraciju za njezin stav po pitanju kršenja ljudskih prava od strane najveće arapske monarhije – tradicionalnog američkog vojnog i političkog saveznika na Bliskom istoku.

A sam Trump je dva dana uoči izglasavanja ovih rezolucija iznova dao svoju nedvosmislenu potporu osobno princu Muhammedeu bin Salmanu, saudijskom prijestolonasljedniku, neovisno o izvješću CIA-e o njegovoj mogućoj umješanosti u spomenuto ubojstvo. „Oni (saudijska vlada) su naši jako dobri saveznici“, kazao je Trump u intervjuu Reutersu 11. prosinca.

Nije trebalo čekati dugo niti na reakciju Saudijske Arabije na spomenute senatske rezolucije. U ponedjeljak, 17. prosinca, saudijsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je slijedeće: „Kraljevstvo osuđuje stavove američkog Senata, zasnovane na neutemeljenim činjenicama i prosvjeduje protiv  grubog miješanja u svoje unutarnje poslove.“. Rijad upozorava kako neće trpjeti nikakvo „neuvažavanje“ prema predstavnicima visokog vodstva Kraljevstva. „Taj stav Senata šalje lažni signal svima onima koji žele isprovocirati zahladnjenje odnosa između SAD-a i SaudijskeArabije“, navedeno je u izjavi.

Trump u ime „pakta s Đavolom“ sada mora trpjeti njegove uvrede upućene američkom zakonodavcu. Srozala se američka politika, vjerojatno, kao nikada do sada.

 

Prema istraživanju PwC, umjetna inteligencija može osigurati rast svjetskog BDP-a za 14% u 2030.g., što je ekvivalent od 15,7 trilijuna dolara. To umjetnoj inteligenciji daje ogromnu tržišnu mogućnost u ekonomiji koja se brzo mijenja, stoji u izvješću PwC.

Najveći poticaj od razvoja umjetne inteligencije (UI, engl. AI), prema očekivanju, polučit će Kina (porast BDP-a od 26%, ili 7 trilijuna dolara, u 2030.g.). Na drugom je mjestu Sjeverna Amerika (potencijalni rast od 14%, ili 3,7 trilijuna dolara).

„… SAD jesu i ostat će lider u narednom desetljeću“, prenio je CNBC riječi bivšeg šefa kineskog odjela Googlea. Ali ukoliko se gleda s pozicije cijene proizvodnje, tržišne kapitalizacije, količini korisnika, količini utrška, Kina je, vjerojatno, već sad ispred – tvrdi isti izvor i dodaje, kako UI u nadolazećih 15 godina može zamijeniti 40-50% svih radnih mjesta u SAD-u.

Podsjećamo: krajem siječnja ove godine kineski predsjednik Xi Jinping pozvao je na još snažniju integraciju velikih podataka i UI u realnu ekonomiju, kako bi se potaknuo dugoročni rast države. Razvoj UI ima ključnu ulogu u realizaciji državnog plana „Made in China-2025“, koji predviđa modernizaciju proizvodnje za postizanje visoke razine automatizacije i tehnoloških riješenja. Kina je razvoj UI stavila na razinu nacionalnog prioriteta, želeći postati lider u toj sferi do 2030.g.

U 2017.g. kineski investitori u rizične projekte uložili su rekordne iznose novca u UI – 48% ukupnih rizičnih investiranja u UI u svijetu.
Kineski start-up(eri) prošle su godine privukli investicija u iznosu 4,9 milijardi dolara. Investicije u američke start up projekte lani su iznosile 4,4 milijarde dolara.

Saudijska Arabija osudila je prošlog tjedna izglasane dvije rezolucije američkog Senata, o zaustavljanju američke potpore vojnoj kampanji arapske koalicije u Jemenu, kao i prebacivanju krivnje za ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija  na prijestolonasljednog princa Muhammeda bin Salmana.

„Kraljevstvo osuđuje stavove američkog Senata, zasnovane na neutemeljenim činjenicama i prosvjeduje protiv  grubog miješanja u svoje unutarnje poslove“, navodi se u izjavi saudijskog Ministarstva vanjskih poslova, u ponedjeljak, 17. prosinca.

Rijad upozorava kako neće trpjeti nikakvo „neuvažavanje“ prema predstavnicima visokog vodstva Kraljevstva. „Taj stav Senata šalje lažni signal svima onima koji žele isprovocirati zahladnjenje odnosa između SAD-a i SaudijskeArabije“, navedeno je u izjavi.

Više o navedenim rezolucijama američkog Senata i dubiozama unutar tamošnjih suprostavljenih političkih krugova, možete pročitati u večerašnjoj analizi na našem portalu.

Ukarajinski predsjednik Petro Poroshenko priprema provokaciju na granici s Rusijom, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov.

Prema dobivenim saznanjima radi se o oružanoj provokaciji krajem prosinca, kazao je ruski šef diplomacije i dodao slijedeće: „On (Poroshenko) će dobiti odgovor. Neće biti mali, u to vas uvjeravam.“ Rusija neće dozvoliti da Poroshenko krši prava koja su stanovnici Krima zaštitili u skladu s međunarodnim pravom, kazao je Lavrov i dodao kako ukrajinski čelnik provokacije usuglašava sa svojim „zapadnim kuratorima i skrbnicima“. Oni ga savjetuju da održava vojne aktivnosti maloga intenziteta, kako bi postojano ulijevao „u propagandno polje da Rusi napadaju na Ukrajinu“, ali da pritom vojni potezi ne prelaze u takvu fazu iza koje bi uslijedili snažni protuodgovori, naglasio je Lavrov. Pri tom se, kazao je dalje, „misija OESS-a nalazi pod vrlo ozbiljnim pritiskom, prije svega Ukrajinaca i zapadnjaka… Ta misija čini korake u pravilnom smijeru, istina, pod vrlo ozbiljnim pritisom i ne odmah. …“ Podsjetio je, s kolikim se trudom prije godinu dana pojavilo prvo izvješće te misije koje je utvrdilo kako se velika većina razaranja u civilnom sektoru i žrtvama među civilima nalazi istočno od crte razdvajanja u Donbassu, „tj. tamo gdje žive i štite se pobunjenici“. Lavrov je dodao kako je to izvješće Ukrajina  „snažno željela zaustaviti i ne dopustiti njegovu pojavu u javnosti“, ali da joj to nije uspjelo i da je „OESS postupio, u konačnici, onako kako je bio i obvezan postupiti“.

Na upit novinara radia „Komsomolskaya pravda“ zašto Rusija ne prizna „narodne republike Doneck i Lugansk“, Lavrov je odgovorio kako bi u tom slučaju Rusija izgubila svu ostalu Ukrajinu i „ostavila je nacistima“. „Mi ne ratujemo s ukrajinskim režimom. S ukrajinskim režimom… ratuju ukrajinski građani koji žive u Donbassu“, kazao je ruski šef diplomacije.

Na pitanje, zašto Moskva ne prekine odnose s Kijevom, Lavrov je odgovorio kako „mi imamo odnose s ukrajinskom državom, a ukrajinska država je za nas kudikamo važnija od režima koji se našao na vlasti zahvaljujući izdaji od strane Zapada svih normi međunarodnog prava i međunarodnog ponašanja“.

Ruski šef diplomacije je kazao kako je uvjeren da „većina ukrajinskog naroda želi mir svojoj zemlji, da se želi izbaviti od tog sramotnog režima i vratiti normalnim odnosima s Rusijom“.

Izgradnja plinovoda „Sjeverni tok 2“ negativno utječe na europsku energetsku sigurnost i SAD predlaže Njemačkoj priključenje stavovima susjednih država po tom pitanju, izjavio je američki State Department.

„Pozivamo Njemačku da posluša zabrinutost mnogih susjeda, čija će sigurnost stradati zbog izgradnje tog plinovoda“, navodi State Department i dodaje, kako je „Europski parlament 12. prosinca usvojio rezoluciju u kojoj se još jednom naglašava važna uloga Ukrajine u europskoj opskrbnoj energetskoj mreži i osuđuje politički projekrt „Sjeverni tok 2“ podržan od strane Kremlja“.
Također, SAD pozdravljaju nedavne poteze Europske unije protiv Rusije zbog njezine odgovornosti za incident u Kerčskim vratima, kao i odluku o produljenju gospodarskih sankcija protiv te zemlje. „SAD nastavljaju pozivati Rusiju na odgovornost za svoje ponašanje i radit će s europskim partnerima i saveznicima na izgradnji jedinstvene fronte protiv agresije Kremlja“, zaključuje State Department.

Kina će sniziti carine na uvoz američkih automobila na tri mjeseca, u okviru „trgovinskog primirja“ između dva najveća gospodarstva svijeta.

Od 1. siječnja Kina će ukinuti dodatne carine od 25% uvedene tijekom trgovinskog sukoba sa SAD-om, priopćilo je kinesko Ministarstvo financija.

Ta je zemlja u srpnju povisila carine na uvoz američkih automobila do 40%, svega nekoliko dana nakon što je značajno snizila carine na uvoz automobila i rezervnih dijelova iz drugih država s 25% na 15%.

Podsjećamo: na nedavno održanom (30. studenog i 1. prosinca) summita država članica G20 u Buenos Airesu, američki i kineski predsjednici dogovorili su se o odgodi novih sankcija u idućih 90 dana. Do isteka tog roka države bi morale sklopiti sporazum, a u protivnom SAD najavljuju nove carine na uvoz kineskih proizvoda.

Nakon susreta Donalda Trumpa i Xi Jinpinga u glavnom argentinskom gradu Kina je obnovila uvoz američke soje, odlučila je sniziti carine na uvoz američkih automobila, a moguće je i da obnovi uvoz kukuruza. Prema pojedinim informacijama, kineski trgovac naftom Unipec planira obnoviti uvoz nafte iz SAD-a u ožujku iduće godine.

S druge strane, Bijela kuća planira i službeno odgoditi ranije planirano povećanje carina od 1. siječnja.

Utjecaj „trgovinskog primirja“ na američke proizvođače automobila bit će ograničen. Naime, SAD su 2017.g. u Kinu izvezle oko 250 tisuća automobila za iznos od cca 10 ,5 milijardi dolara. Za usporedbu, Amerikanci su prošle godine kupili više od 17 milijuna automobila (Automotive News). Pa iako General Motors Co. i Ford Motor Co.prodaju većinu automobila u Kini, većina njih proizvedena je u zajedničkim tvornicama u Kini i ne podliježe 40 %-tnim carinama.

Kina je tijekom posljednjih 5 godina bila najveće tržište za GM, izjavila je ta tvrtka, kazavši, kako su u tu zemlju 2017.g.  prodali više od 4 milijuna automobila. Ali jednako kao i u slučaju Forda, većina njih bila je proizvedena u Kini.

Međutim, ova kineska odluka može pomoći tvrtki Tesla, koja se u listopadu požalila da joj trgovinski rat čini štetu i podriva konkurentnost na kineskom tržištu. Zbog carina na uvoz američkih automobila električni automobili Tesla u Kini koštaju čak 60% više nego njihovi konkurenti. Prodaja automobila Tesla u Kini je u listopadu pala za čak 70% na godišnjoj razini.

Smanjenje kineskih carina također je pozitivan signal i za njemačke automobilske koncerne BMW i Daimler. Naime, te tvrtke isporučuju Kini velike količine teretnih vozila s njihovih tvornica u SAD-u.

Samo iz ovih nekoliko podataka vidljivo je koliko je svjetsko gospodarstvo međusobno umreženo i međuovisno i kako jedna pogrešna ili smišljeno pogrešna odluka utječe na čitav niz gospodarskih subjekata pa i čitavih sektora, ne samo u državama koje se međusobno trgovinski sukobljavaju. U takvim okolnostima nemoguće  je govoriti o pobjednicima i poraženima jer gubitnici su svi, a jedino omjeri gubitaka mogu biti različiti.

 

Objavljeno: 30. studenog 2018./7Dnevno

„Učinimo Španjolsku ponovo velikom“ – jedan je od glavnih slogana mitinga krajnje desne i protuimigrantske stranke Vox, održanog prošlog mjeseca u Madridu, kojemu je nazočilo nekoliko tisuća ljudi.

Kako navodi  The Financial Times, nikada ranije nije se okupilo tako puno ljudi na prosvjednoj akciji, a što za njezinog vođu Santiaga Abascala znači još samo jednu potvrdu da njegova nacionalistička i protuimigrantska stranka postaje važan čimbenik na političkoj sceni Španjolske.

„Po čitavoj Europi ljudi traže alternativu statusu quo“, govori Abascal, objašnjavajući rast popularnosti takvih stranaka na europskom tlu, poput njemačke „AfD“ i austrijske „Slobodarske stranke“. U Španjolskoj se događa to isto i postoje svi elementi za naš uspjeh, tvrdi čelnik španjolske stranke Vox, iako ona još nije uspjela dobiti niti jedno zastupničko mjesto na parlamentarnim izborima.

Španjolska se uvijek razlikovala od Europe po tome što u njoj nije bilo euroskeptičnih i stranaka koje su se protivile migraciji, neovisno, što se stanovništvo zemlje od 2000. do 2010. godine povećalo za čak 5 milijuna na račun ljudi rođenih izvan Španjolske, navodi Financial Times.

Američki predsjednik Donald Trump nedavno je španjolskoj vladi predložio izgradnju zida kroz saharsku pustinju, na afričkoj strani španjolskog državnog teritorija, kako bi riješio migracijsku krizu, na isti način kako je on taj projekt počeo graditi na granici SAD-a s Meksikom. To je potvrdio španjolski ministar vanjskih poslova.

Glavno je pitanje, međutim, može li Vox učiniti odlučan iskorak na španjolskoj političkoj sceni? Prema istraživanju javnog mišljenja, on može dobiti svega od 2% do 5% glasova na slijedećim izborima, koji se moraju održati najkasnije u 2020.g. Međutim, Abascalo namjerava testirati popularnost svoje stranke i na predstojećim izborima za Europski parlament u svibnju 2019.g.

Ali, moguće, više važnim od izbornih dostignuća Vox-a je njegov utjecaj na desno-centrističku „Narodnu stranku“ (PP), koja također osjeća i pritisak sa strane centrističkog pokreta „Ciudadanos“, osnovanog 2014. godine.

Bivši španjolski premijer Hose Maria Aznar, pad popularnosti svoje stranke PP objašnjava jačanjem stranke Vox. Prema njegovim riječima, „ono što je bilo jedinstveni prostor u 2003.g., sada je razdjeljeno na tri dijela: PP, Ciudadanos i Vox”. Nesumnjivo je da je on po tom pitanju u pravu, ali isto je tako nesumnjivo kako jačanje migracijskog pritiska i porast broja ilegalnih prelazaka španjolske granice na njezinom afričkom dijelu izaziva sve veće nezadovoljstvo stanovnika. Međutim, ima li Aznar snage tu činjenicu prihvatiti i javno priznati neučinkovitost državnog aparata kojemu je i sam bio na čelu, sasvim je drugo pitanje.

Abascal smatra kako će s jačanjem opasnosti od islamističkog ekstremizma i porastom broja imigranata iz Afrike ideje njegove stranke postati još aktualnije. „Mi se nadamo kako možemo osvojiti nekoliko mjesta na slijedećim izborima“, prognozira taj 42-ogodišnji španjolski političar, i navodi, kako će „tada to biti točka preokreta za jačanje naših pozicija u Španjolskoj“. Obraćajući se svojim simpatizerima u Madridu, vođa stranke Vox je izjavio kako ta stranka ima oko 10 tisuća službenih članova i 70 tisuća pretplatnika stranačkog informativnog biltena.

Vox predlaže „100 mjera“ za Španjolsku, koje uključuju deportaciju ilegalnih migranata, izmjenu zakona protiv nasilja u obitelji, pooštravanje pravila oko izvođenja abortusa i zabranu regionalnih stranaka koje se zalažu za nezavisnost (jasno je kako se to prije svega odnosi na katalonske nacionaliste koji teže proglašenju katalonske nezavisnosti).

Tko je Santiago Abascal?

Možda naizgled čudno, ali lider Vox-a rodio se i odrastao u Baskiji – jednoj od španjolskih regija s najjače izraženim težnjama za neovisnošću (prisjetimo se terorističke organizacije ETA koja je tu nezavisnost nastojala izboriti krvavim metodama), iako su one posljednjih godina otupile pred širokom autonomijom koju su regiji dale središnje vlasti u Madridu. Upravo su ti krvavi događaji  u Baskiji i oblikovali politički habitus Santiaga Abascala i učinili ga oštrim protivnikom regionalnih separatističkih težnji.

Međutim, sami Španjolci i nisu do sada bili previše zabrinuti migracijskom krizom. Do nedavno, većina migranata stizala je u zemlju iz Latinske Amerike, jezično i kulturološki srodnog prostora onom španjolskom, kao rezultat snažnog  kolonijalnog nasljeđa te zemlje. Također, prema mišljenju pojedinih analitičara, pozitivan stav Španjolaca prema migrantima rezultat je i utjecaja Španjolskog građanskog rata i vladavine zemljom diktatora Francesca Franca (od kraja 30.-ih godina prošlog stoljeća do 1975.g.), koji u velikom dijielu španjolske javnosti nije upamćen po dobrom i zbog čega kod njih postoji otpor prema krajnje desnim političkim idejama i pokretima.

Također, posljednjih godina španjolsko gospodarstvo se polako oporavlja i gnjev javnosti, koji je bio usmjeren na vladajuće elite i politički establišment tijekom financijske krize i doveo do popularnosti radikalnih stranaka, poput krajnje lijevog Podemosa, osjetno se smanjio. Međutim, migranti, poglavito oni koji stižu iz Sjeverne Afrike i Sredozemnog mora ilegalno, nemaju nikakve veze sa spomenutim latinskoameričkim migrantima. Štoviše, oni izazivaju strah i neizvjesnost o tome što donosi budućnost i to je posve razumljivo. Ne radi se tu samo o nerazumijevanju drugih kultura, običaja, tradicija – jer stvari su puno dublje i kompleksnije. Radi se o korjenitoj demografskoj promjeni koja može zahvatiti španjolsko društvo ali i čitav prostor Europe, i svemu onome što ona sa sobom donosi, uključno i promjenu sigurnosnog stanja i povećane sigurnosne rizike. I to je ono čega se sve više ljudi u Španjolskoj boji i što polako potiskuje i ona negativna sjećanja iz doba Francove vladavine. Zato Vox danas predlaže ujedinjenje svih stranačkih snaga s ciljem borbe protiv socijalističke vlade u Madridu. Tako, ne samo ideolozi te stranke, već i pojedini politički predstavnici Narodne stranke (PP), još od ljeta govore kako se „ne smije dozvoliti poplava Španjolske milijunima Afrikanaca“ i da se o tome „mora govoriti, čak i ukoliko to zvuči politički nekorektno“ (Pablo Casado, PP).

Takvi stavovi iz drugih političkih tabora samo dodatno populariziraju Vox, pa Santiago Abascal posve pravilno zaključuje: „Čim više ljudi o tome govori, tim više pozornosti i mi dobivamo.“

Međutim, nova europska desnica, iako u stvarnosti daleko najvećim dijelom sastavljena od stranaka zdravog patriotskog naboja i članova – domoljuba, koji istinski vole svoje a ne mrze tuđe, a uz to su i nesumnjivo pobornici općeprihvaćenih demokratskih načela (višestranačje, slobodni izbori, prava glasa za sve i td.), a ne nikakvih diktatura, terora i straha, prečesto se zlonamjerno od mainstream političkih i društvenih elita svodi u okvire nekakvih okorjelih fašističkih falangi, spremnih na najgore poteze prema svojim neistomišljenicima samo na jedan mig svog neprikosnovenog vođe. Naravno, u takvom tendencioznom i krajnje ispolitiziranom prikazu stvarnog stanja oni se  spretno koritste manjinom uvijek i svugdje prisutnih idiota i političkih karikatiura koji se spremno odazivlju na zov minulih totalitarnih režima, a ti su pojedinci i male skupine provokatora nerijetko i smišljeno podvaljenih od strane instrumenata moći dubke države, s ciljem diskretitacije svega pozitivnog i poželjnog đto prijeti okorjelim vladajućim elitama. Osim toga, tu novu europsku desnicu, koja opasno prijeti zauzeti dobar dio budućeg Europskog parlamenta nakon izbora u proljeće iduće godine  i tako pomrsiti brojne kombinacije mainstream političkih stranaka i saveza, neopravdano povezuju bilo s Donaldom Trumpom, bilo s Vladimirom Putinom, aludirajući na možebitnu negativnu percepciju koju ta dvojica najmoćnijih svjetskih političara pobuđuju kod europskih građana. Međutim, činjenica je kako sve veći broj tih istih građana Europske unije nema a priori negativan stav prema bilo kom od njih, neki su posve ravnodušni, a neki ih i otvoreno podupiru. Bilo kako bilo, nova, zdrava europska desnica (tu isključujem stvarno postojeće radikalne i šovinistički nastrojene političke stranke i pokrete, koji su svugdje u zemljama EU velika manjina) čim prije mora uočiti opisane, zlonamjerne propagandističke tendencije svojih političkih protivnika (koje će, nedvojbeno, sve više jačati kako se budu približavali europski izbori) i iznaći pravilan i zajednički uravnotežen politički odgovor i o njemu otovreno i uporno govoriti. Ona se mora distancirati od svih radikalnih elemenata u svojim redovima, ali pri tom ne smije dozvoliti da takav pristup rješavanja ovog, po njih vrlo neugodnog problema, prijeđe u svojevrsan „lov na vještice“ tj. u neku novu krajnost, koja će ih, kao i bezbroj puta do sada, svesti u okvire samog političkog mainstreama. Drugim riječima, njihovi politički predstavnci na taj bi način lako mogli pasti u novu zamku i neočekivano se naći u zoni prihvatljivih – „politički korektnih“ partnera sadašnjim elitama u Bruxellesu i diljem članica EU, kao najbolji alibi, potreban za očuvanje i produžetak njihove vladavine. A narod bi time, opet, po tko zna koji put ostao  izigran, iskorišten i sveden u ulogu iz one narodne mudrosti koja kaže – „za ideale ginu budale“!

U petak, 14. prosinca, kosovski parlament usvojio je niz zakona potrebnih za transformaciju Kosovskih snaga sigurnosti u klasičnu vojsku. Zastupnici stranke kosovskih Srba (“Sjeverna lista“), očekivano, nisu nazočili današnjoj sjednici.  

Danas su, kao dodatna mjera sigurnosti s ciljem sprječavanja mogućih sukoba, snage KFOR-a zauzele položaje na mostu koji dijeli sjever i jug Kosovske Mitrovice.

Nedavno imenovani, novi američki veleposlanik u Prištini Philipp Kosnett na svojoj je Twitter objavi napisao slijedeće: „Dok mi iščekujemo rezultate glasovanja u kosovskom parlamentu, htio bih kazati, kako sigurnost neke države ovisi ne samo o kvaliteti njzinih odnosa sa susjednim državama, već i o snazi i profesionalizmu njezinih oružanih snaga.“

Podsjećamo kako su SAD već ranije Kosovu dostavili višenamjenska oklopna vozila Humwee, koja će biti u sastavu buduće kosovske vojske. Radi se o 51 vozilu te vrste.

Međutim, očito je kako po pitanju osnivanja kosovske vojske neće ići sve tako glatko, iako je nerealno očekivati da do toga čina na kraju neće i doći, upravo iz razloga što iza njega stoje SAD. Naime, Europska unija je kroz svoju vanjskopolitičku info službu danas priopćila kako EU ne podupire transformaciju Kosovskih sigurnosnih snaga u kosovsku vojsku i da o tome ima identičan stav kao i NATO savez. EU smatra kako se ovlasti Kosovskih sigurnosnih snaga mogu mijenjati samo kroz etapni i sveobuhvatni proces u skladu s kosovskim ustavom (pri tom nije objašnjeno što konkretno znači „etapni i sveobuhvatni proces“).

„EU od Kosova očekuje nastavak ispunjavanja svojih obveza iz Prvog sporazuma o načelima normalizacije odnosa (sa Srbijom) od 11 točaka, iz travnja 2013. g.“, navodi se u tekstu EU.

Podsjećamo da je i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg izrazio svoje žaljenje u svezi ove odluke kosovskog parlamenta, kazavši, kako će NATO sada biti primoran razmotriti svoju suradnju s kosovskim snagama. Stoltenberg je potvrdio nastavak misije NATO saveza na Kosovu za potporu sigurnosti.