Američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini Michael Murphy ponovo je u srijedu apelirao na vlasti u Federaciji BiH da što prije započnu provedbu projekta povezivanja s plinskom mrežom u Hrvatskoj istaknuvši kako je to od ključnog strateškog značaja za energetsku sigurnost i suočavanje s prijetnjama iz Rusije, prenosi Hina. Murphy je ovo kazao na otvaranju energetskog foruma BiH koji je u Neumu okupio stručnjake i političare iz te zemlje kako bi razmotrili što je potrebno učiniti na donošenju zakona i osiguranju stabilne proizvodnje i opskrbe energijom.

Američki je veleposlanik upozorio kako BiH hitno mora pronaći odgovore na pitanja koja uključuju energetsku tranziciju, ali i odgovor na prijetnje koje proistječu iz ruskog utjecaja odnosno ucjena u opskrbi prirodnim plinom. “Pod hitno je potrebno diversificirati energetske izvore kako bi izbjegli ruske utjecaje”, kazao je Murphy pojašnjavajući kako se to odnosi prije svega na realizaciju projekta Južne interkonekcije odnosno povezivanja plinske mreže u BiH s onom u Hrvatskoj iz pravca Zagvozda ka Posušju i dalje kroz Hercegovinu.

O nužnosti provedbe tog projekta u BiH odavno postoji načelna suglasnost jer ta zemlja sada u cijelosti ovisi o ruskom plinu koji se dobavlja preko samo jednog plinovoda iz pravca Srbije no spor je nastao zbog nesuglasja o tome hoće li projekt izvoditi postojeća tvrtka BH-Gas sa sjedištem u Sarajevu ili pak potpuno nova tvrtka čije bi sjedište bilo u Mostaru. Prvu opciju uz snažnu potporu SAD zagovara bošnjačka strana dok je HDZ BiH predvođen Draganom Čovićem predložio zakon kojom bi se uspostavila nova tvrtka pod nazivom “Južna interkonekcija d.d.” sa sjedištem u Mostaru.

BiH na korak do europskih pregovora, zavrzlama oko plinovoda do Hrvatske

Politizacija pitanja u BiH

O tom zakonu još nema dogovora među partnerima u vlasti na federalnoj razini, a veleposlanik Murphy u srijedu je kazao da se novi zakon mora hitno donijeti te je lokalne političare u BiH pozvao da prestanu blokirati taj projekt. “Sada je vrijeme za djelovanje”, kazao je Murphy. Predsjednik vlade Federacije BiH Nermin Nikšić koji je ujedno i čelnik SDP BiH kazao je u Neumu kako se čini da se veleposlanici više od lokalnih političara trude da BiH ispuni obveze koje je sama preuzela. “Nažalost u BiH se ni u čemu ne može pobjeći od politizacije pa svatko gleda neke svoje interese zbog čega trpe rješenja koja bi svima bila korisna”, kazao je Nikšić ističući kako je i projekt Južne interkonekcije nepotrebno ispolitiziran.

Pojasnio je da u tom srazu različitih interesa njegov prioritet ostaje očuvati jedinstveno vlade a vjeruje kako su u njoj danas ipak nešto bliže zakonskom rješenju koje bi omogućilo izgradnju plinovoda prema Hrvatskoj. “Na to ipak ne možemo čekati unedogled i moramo što prije doći do rješenja kako bi se osigurao još jedan izvor prirodnog plina za BiH”, kazao je Nikšić.

Njemački veleposlanik u BiH Thomas Fitschen potvrdio je u Neumu kako je i njegova zemlja izravno zainteresirana za energetsku sigurnost BiH ali i cijelog zapadnog Balkana. Pojasnio je da je upravo stoga vlada u Berlinu državama regije ponudila suradnju kroz projekt energetskog i klimatskog partnerstva vrijednog 1,5 milijardi eura u razdoblju do 2030. godine. Cilj je primijeniti “zelenu agendu” Europske unije i podržati proces europskih integracija na planu energentske i klimatske politike na zapadnom Balkanu. Fitschen je istaknuo kako je dostupnost čiste energije središnji kriterij za njemačke tvrtke koje planiraju poslovati u BiH.

Zapadni Balkan u raljama geopolitike

EU daje zapadnom Balkanu dvije milijarde pomoći i četiri milijarde zajmova

Odvojeno, Europska unija izdvojit će dvije milijardi eura bespovratne pomoći i četiri milijarde povoljnih zajmova za zapadni Balkan od 2024. do 2027. u sklopu Instrumenta za reforme i rast za zapadni Balkan, nakon što je to odobrio Europski parlament na plenarnoj sjednici u srijedu. “Instrument je središnji dio plana rasta za zapadni Balkan”, kazao je na plenarnoj sjednici u utorak suizvjestitelj Tonino Picula (SDP/S&D), prenosi Hina. Riječ je o financiranju šest zemalja zapadnog Balkana na njihovom putu prema Europskoj uniji.

Europska komisija predstavila je u studenom prošle godine Instrument za reforme i rast za zapadni Balkan za razdoblje od 2024. do 2027. godine koji bi obuhvaćao dvije milijardi eura bespovratne pomoći i četiri milijarde povoljnih zajmova. Izvjestitelji u ime Europskog parlamenta bili su hrvatski eurozastupnici Tonino Picula (SDP/S&D) i Karlo Ressler (HDZ/EPP) Picula je bio suizvjestitelj EP-a ispred Odbora za vanjske poslove (AFET), a Ressler suizvjestitelj ispred Odbora za proračun (BUDG).

Ressler je kazao za Hinu kako je riječ o instrumentu usporedivim s nacionalnim planovima oporavka i otpornosti, ali za šest zemalja jugoistočne Europe izvan EU-a. Istaknuo je kako se isplata sredstava veže “s točno određenim reformskim aktivnostima”. Ressler je apostrofirao kako će se voditi računa i o usklađenosti vanjske i sigurnosne politike te vizne politike s EU-om.

Crna Gora i Srbija već godinama pregovaraju s EU-om, Sjeverna Makedonija i Albanija službeno su ih otvorile prije dvije godine, a čelnici država članica EU-a donijeli su u ožujku odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom. Bruxelles Kosovo i dalje smatra potencijalnim kandidatom.

Plan Z-4: plan za trajnu destabilizaciju Hrvatske

 

Narodna skupština Srbije usvojila je u utorak dvotrećinskom većinom izmjene i dopune Zakona o lokalnim izborima, nakon dvotjednih pregovora koji su podijelili oporbu u odluci o sudjelovanju na već raspisanim beogradskim izborima 2. lipnja, izvještava Hina. Izmjene Zakona usvojene su po hitnom postupku, a podržao ih je i dio oporbe, ali je prethodnih dana tijekom pregovora, u kojima je traženo da se svi lokalni izbori održe istog dana kad i beogradski te odgode na razuman rok, nastao razdor unutar oporbene proeuropske koalicije lijevog centra Srbija protiv nasilja (SPN).

Stajalište dijela SPN-a bilo je da se svi izbori trebaju održati istog dana, no tek uz usvajanje svih preporuka misije međunarodnih promatrača OESS-a (ODIHR), kojima je od vlasti zatraženo uređivanje popisa birača i otvaranja provladinih medija za poruke i stajalište oporbe, te sprječavanje dužnosničke kampanje vladajućih. Neočekivani pristanak na spajanje lokalnih i beogradskih izbora, ali ne i pomicanje datuma do primjene ključnih preporuka, podijelio je oporbu. Dio stranaka i pokreta SPN-a još jučer je, uoči usvajanje izmjena zakona, objavio da će sudjelovati na izborima i istaknuo slogan “Biram borbu”.

Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) pobijedila je na izvanrednim parlamentarnim izborima 17. prosinca prošle godine, a osvojila je većinu i na izborima za vijećnike Skupštine Beograda, no ni poslije tri pokušaja nije uspjela osigurati većinu za izbor gradonačelnika pa su izbori ponovno raspisani. Oporba je optužila vladajuće da su brojnim zlouporabama, izbornim inženjeringom, dovođenjem birača iz Republike Srpske i gradova u kojima nisu bili lokalni izbori, izigrali volju birača u Beogradu. Niz nepravilnosti konstatirala je i promatračka misija ODIHR i sačinila 25 preporuka vlastima da stvore sve preduvjete za poštene izbore, ali to, unatoč nekim ustupcima – još nije učinjeno.

Na izbore će, kako je najavljeno, izići Zeleno-lijeva fronta, Narodni pokret Srbija, Ekološki ustanak, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana i Novo lice Srbije, dok su Stranka slobode i pravde, Srbija centar i desna koalicija NADA najavile da neće sudjelovati jer nema vremena da se do 2. lipnja poboljšaju izborni uvjeti. Na izbore 2. lipnja ne treba izići, jer to nisu izbori. Nijedan uvjet za održavanje izbora nije ispunjen, rekla je nositeljica izborne liste SPN-a na prosinačkim izborima Marinika Tepić.

Srbija razmatra promjenu izbornog zakona, SAD nudi partnerstvo u suočavanju s istinom o Srebrenici

Tren de Aragua je najveća skupina organiziranog kriminala u Venezueli kojoj se može staviti epitet „mafijaška“. Organizacija se proširila diljem Latinske Amerike i vodi ilegalne aktivnosti trgovine ljudima, oružjem, drogom i organizira prostituciju

 

Bolivarijansku Republiku Venezuelu trese groznica uoči predsjedničkih izbora koji će se održati krajem srpnja. Iako se čini se da su izbori prilično udaljeni, predizborna drama odvija se konstantno već godinu i pol. Pitanje je hoće li se izbori održati pod fer pravilima i tko će uopće biti protukandidati aktualnom socijalističkom predsjedniku Nicolasu Maduru. Naime,18. listopada prošle godine u Bridgetownu, pod pokroviteljskom Norveške, potpisan je Barbadoški sporazum između venezuelanske vlade i najsnažnije oporbene grupacije Jedinstvene platforme. Sporazum je integralni dio širih međunarodnih napora za ubrzavanje dijaloga između vlade i oporbe kako bi se postigao dogovor o slobodnim izborima.

Dogovor je predviđao proširenje biračkih popisa, dopuštanje slobodnijeg tiska tijekom kampanje, vršenje revizije izbornog procesa i dopuštanje nazočnosti stranim promatračkim misijama. Već dan kasnije pet osoba pušteno je iz zatvora uključujući novinara Rolanda Carrena iz oporbene stranke Narodna volja i bivšeg zastupnika Juana Requesensa iz stranke Pravda na prvom mjestu. Sporazum su pozdravile zapadne sile poput SAD-a i Europske unije i organizacije za ljudska prava. Kao znak dobre volje, Sjedinjene Države su ublažile sankcije venezuelanskim sektorima nafte, plina i zlata, naglasivši kako mogu vratiti sankcije nakon šest mjeseci ako sporazum propadne.

Maduro izigrao Barbadoški sporazum

U tri mjeseca tekuće godine, polako ali sigurno Madurova vlast prestala se pretvarati kako poštuje uvođenje demokratskih i političkih sloboda. Štoviše, jasno je pokazala kako ne namjerava odustati od autoritarizma i korištenja sredstava prisile kako bi zadržala vlast svim sredstvima. Barbadoški dogovor je uvelike postao mrtvo slovo na papiru i pokazuje se kako venezuelanska vlada nema namjeru održati slobodne predsjedničke izbore zakazane za 28. srpnja.

Štoviše, analitičari govore da bi ovo mogli biti jedni od neslobodnijih izbora u posljednjih 25 godina koliko traje vladavina chavističkih predsjednika pokojnog Huga Chaveza i Nicolasa Madura. Osim što je Nacionalno izborno vijeće (CNE) pod kontrolom režima diskvalificiralo glavne protukandidatkinje na izborima Maríju Corinu Machado i Corinu Yoris, vlast vrši otvorenu represiju prema svim osobama i organizacijama koje smatra političkom prijetnjom. Dogodila su se zatvaranja istaknutih predstavnika civilnog društva (npr. odvjetnice Rocío San Miguel), protjerivanje članova Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava u Venezueli (OHCHR), zatvaranje običnih istaknutih građana poput Youtubera Oscara Alejandra Péreza, a tu je i misteriozno ubojstvo Ronalda Ojede.

Wikimedia Commons

Iznenadna smrt Ronalda Ojede

Ubojstvo bivšeg poručnika u venezuelanskoj vojsci, 32- godišnjeg Ronalda Ojeda, u Čileu, krajem veljače, bacilo je sumnje u umiješanost venezuelanskih tajnih službi. Glavni osumnjičenik je venezuelanska kriminalna skupina Tren de Aragua. Ojeda je bio u Čileu otkako je pobjegao iz Venezuele, gdje su ga vlasti zatočile i mučile zbog navodnog neuspjelog pokušaja svrgavanja predsjednika Madura.

U siječnju je venezuelansko Ministarstvo obrane tvrdilo da je Ojeda planirao „kriminalne i terorističke akcije“ protiv vlade. Najmanje tri osobe odjevene u policajce otele su Ojedu iz njegovog stana na 14. katu u sjevernom Santiagu de Chileu malo nakon 3 sata ujutro 21. veljače i ubacile ga u automobil koji je kasnije pronađen napušten s policijskim odorama. Dana 1. ožujka policijski službenici otkrili su Ojedino tijelo u kovčegu zakopanom ispod cementa u Maipúu, jugozapadnom dijelu Santiaga gdje je prethodno otkriveno više objekata za mučenje Tren de Aragua. Istog dan policija je uhitila 17-godišnjeg Venezuelanca zbog otmice i ubojstva. Potjernice Interpola raspisane su protiv još dvojice osumnjičenika za koje se vjeruje da su pobjegli u Boliviju i Peru.

Dana 11. ožujka čileanski predsjednik Gabriel Borić obećao je uništiti organizaciju. Borićeva izjava uslijedila je nakon što je čileanski državni tužitelj Héctor Barros optužio skupinu za otmicu i ubojstvo Ojede. Izjavio je da je zločin možda naredio netko izvan Čilea i nije isključio političke motive. Ojeda prije otmice nije primao nikakve prijetnje od kriminalnih skupina, ali je osjećao da je u opasnosti. Iako za sada nema dokaza, jedan od osumnjičenih je radio za bivšeg potpredsjednika Venezuele, Tarecka El Aissamija, dok je bio guverner venezuelanske savezne države Aragua. Tijekom El Assaimijevog mandata Tren de Aragua je ojačala i dobila potporu vlasti. Radi se o najvećoj skupini organiziranog kriminala u Venezueli kojoj se može staviti epitet „mafijaška“. Organizacija se proširila diljem Latinske Amerike i vodi ilegalne aktivnosti trgovine ljudima, oružjem, drogom i organizira prostituciju. Venezuelanska vlada, naravno, odbija poveznice s Tren de Aragua.

Pojava Machado

U pogledu izborne utakmice, María Corina Machado je definitivno (bila) najozbiljnija protukandidatkinja Maduru. U kolovozu 2022. potvrdila je svoje sudjelovanje na predizborima Jedinstvene platforme. U ožujku 2023. počela je predizbornu turneju. Kritizirala je vodstvo tradicionalnih stranaka, Demokratske akcije, Pravde na prvom mjestu, Nove ere i Narodne volja.

Dana 30. lipnja 2023. glavni državni kontrolor diskvalificirao je njenu kandidaturu na 15 godina zbog potpore samoproglašenoj vladi Juana Guaida i zbog toga što je podržala međunarodne sankcije protiv Venezuele. Organizacije poput UN-a, Organizacije američkih država (OAS), EU i brojne države Latinske Amerike osudile su zabranu kandidature Machado. To je nije spriječilo u sudjelovanju na predizborima. 26. listopada 2023., nakon uvjerljive pobjede (93% glasova), proglašena je jedinom predsjedničkom kandidatkinjom Jedinstvene platforme.

Machadinu 15-godišnju diskvalifikaciju potvrdio je Vrhovni sud u siječnju ove godine. Ona je imenovala Corinu Yoris svojom zamjenom. I Yoris je Madurov režim onemogućio registraciju te je ona imenovala Edmunda Gonzáleza Urrutiju privremenom zamjenom. Rok za prijavu fotografija kandidata na glasačkom listiću je 20. travnja. Oporba može promijeniti svog kandidata 10 dana prije izbora, ali se njegova fotografija neće pojaviti na glasačkom listiću, što umanjuje šanse za pobjedu.

Machado je bila i ostala najbolja kandidatkinja oporbe jer je ujedinila razjedinjene oporbene skupine u ideji da se promjena uistinu može dogoditi. Ostala je pribrana u kampanji iako su njeni suradnici progonjeni od Madurovog režima i prisiljeni se povući ili su u zatvorima. Režim je čak proglasio Vente Venezuelu, stranku Machado, terorističkom skupinom. Njen život je u opasnosti. Bivši kolumbijski predsjednik, Ivan Duque, upozorio je međunarodnu zajednicu na rizik da će Bolivarijanska obavještajna služba Venezuele (SEBIN) pokušati izvršiti atentat. S obzirom na svoje dugogodišnje političko iskustvo i znanje vanjske politike, Machado ima dobre veze s američkim političkim krugovima te je 2005. imala susret s predsjednikom Georgom W. Bushom. Te veze mogle bi joj pomoći ako bi došla na vlast za eventualni ozbiljni angažman američkih ulagača u posrnulo venezuelansko gospodarstvo.

Foto: Wikimedia Commons, Nicolas Maduro

Manuel Rosales – režimski „trojanski konj“?

U zadnjim satima prijave kandidata, Nacionalno izborno vijeće (CNE) koje kontrolira vlada, nastavilo je registrirati kandidate za izbore samo ne Machado i Yoris. Naposljetku ih je 13. Mnogi od tih kandidata su zapravo „trojanski konji“ režima, tj. lažni oporbenjaci koji služe Maduru kao demokratski ukras za izbore. Postoje pretpostavke kako je jedan od njih i Manuel Rosales, aktualni guverner savezne države Zulia. Njega je kandidirala stranka Novo vrijeme koja se u posljednji trenutak odvojila od Jedinstvene platforme.

Rosales se davne 2006. na izborima sučelio s pokojnim Chávezom. Zbog optužbi za korupciju 2009. otišao je u egzil u Peru, a vratio se u Venezuelu 2015. Nakon povratka ubrzo je poslan u zatvor pa u kućni pritvor. Sljedeće godine je pušten iz zatvora te mu je iznenada ukinuta zabrana kandidiranja na izborima. Zato mnogi promatrači smatraju da se Rosales prodao režimu. Dvaput je obnašao dužnost guvernera države Zulia i prepoznatljiv je političar na nacionalnoj razini.

Machado je napala Rosalesa kao skrivenog režimskog kandidata koji dijelu opoziciju. Što je više kandidata, pogotovo manje popularnih, to je snažnija voda na mlin Maduru. Rosales je negirao optužbe i obećao podržati Machado ako joj CNE naposljetku odobri kandidaturu. Takav scenarij je vrlo malo izgledan i moguć jedino kao posljedica velikog međunarodnog pritiska. Međunarodni pritisak postoji i to ne samo od chavizmu nesklonog Zapada nego i od ljevičarskih vlada Brazila, Kolumbije, Čilea, ali i desnih ili centrističkih vlada Urugvaja, Paragvaja, Ekvadora.

Aktualni progresivni kolumbijski predsjednik Gustavo Petro išao je tako daleko da je Madura prozvao za „antidemokratski puč“ zbog diskvalifikacije Machado. Lula je nedavno kazao kako ne postoji „pravno ili političko objašnjenje za zabranu“njene kandidature. „Rekao sam Maduru da je najvažnija stvar za povratak normalnosti u Venezuelu da se izbjegnu bilo kakvi problemi u izbornom procesu, da se izbori održe na najdemokratskiji mogući način.“ Pitanje je hoće li se u sljedeća tri-četiri mjeseca Machado i Rosales uspjeti dogovoriti oko potpore nekom zajedničkom kandidatu, a to može biti i sam Rosales.

Američki interesi između nafte i demokracije

Vlada SAD-a 18. travnja trebala je odlučiti pridržava li se venezuelanska vlada sporazuma iz Barbadosa i hoće li ili neće ponovo uvesti sankcije. S obzirom na raširene izborne nepravilnosti i nesmiljenu političku represiju sve je jasno i sankcije bi trebale biti ponovo uvedene. Hoće li se to dogoditi je upitno, jer SAD mora donijeti odluku važući gospodarske i sigurnosno-političke interese. Amerikancima odgovara venezuelansko slanje oko 750 tisuća barela nafte dnevno na svjetsko tržište i zato sankcije nisu dobro rješenje.

S druge strane, neuvođenje sankcija vrlo lako znači dodatni priljev migranata iz Venezuele. SAD-u odgovara stabilizacija Venezuele kao države kako bi se smanjio kaos na američko-meksičkoj granici, ali to nije izgledno u skoro vrijeme. Maduru odgovara emigracija kako bi njemu politički neskloni dijelovi stanovništva napustili zemlju. Prema procjenama UNHCR-a, trenutno je 7,7 milijuna venezuelanskih državljana napustilo svoju domovinu. Njih oko 10% stiglo je u SAD. Ako režim namjesti izbore moguće je da će to dodatno potaknuti migrantske valove uoči američkih izbora u studenom.

Optužnica ICC-a – noćna mora Madura i suradnika

Ako bilo koji od kandidata za predsjednika dobije više glasova od Madura, nema sumnje kako će chavistički režim učiniti sve kako bi osporio rezultate. Socijalistički lider ne bi mogao nakon poraza na izborima otići uživati u mirovini poput predsjednika u demokratski uređenim zemljama. Većina vlastitog naroda ga ne voli zbog uvođenja represije i gospodarskog sloma te bi lako mogao postati žrtva atentata.

Da bi izbjegao takav scenarij, Maduro će učiniti sve kako bi ostao u predsjedničkoj palači Miraflores jer mu je to najbolja zaštita od vrlo izglednog kaznenog progona i izručenja Međunarodnom kaznenom sudu (ICC). Naime, u veljači 2018. ICC je otvorio preliminarno ispitivanje nad venezuelanskim vlastima na čelu s Madurom za zločine protiv čovječnosti. Ured tužitelja ICC-a 2020. izjavio je kako vjeruje da postoji „razumna osnova“ vjerovati da su „od barem travnja 2017. civilne vlasti, pripadnici oružanih snaga i provladini pojedinci počinili zločine protiv čovječnosti“, a 2021. tužitelj ICC-a Karim Khan najavio je otvaranje istrage o situaciji u zemlji.

Maduro i suradnici su sigurni su na vlasti dok ih čuva i štiti venezuelanski moćan vojno-policijski aparat. Međutim, ako izgube vlast mogao bi ih čekati isti scenarij kao srpskog predsjednika Slobodana Miloševića i druge visoke srpske dužnosnike koji su bili izručeni Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Kako je prošao Milošević i većina optuženih na tome sudu dobro je poznato, a teško je vjerovati da bi optuženici iz Venezuele prošli drukčije budući da iza ICC-a stoje politički motivi i to nije sporno. Preciznije, optužnicu je u svibnju 2018. inicirao panel „neovisnih stručnjaka“ koje je imenovala multilateralna Organizacija američkih država (OAS) pod američkim utjecajem.

Foto: AP Photo / Eric Gay / Guliver image

Maduro – stare komunističke taktike u novim vremenima

Da se izbori u Venezueli održe po visokim demokratskim standardima jedne Norveške, Danske, Velike Britanije, nema šanse da bi Maduro pobijedio. Prema pojedinim anketama on uživa najviše 15% do maksimalno 20% potpore glasača – više nego mizerne brojke. U istim anketama Machado dobiva od 55 do 70% potpore birača. I bilo koji drugi imalo ozbiljan kandidat koji bi se mogao slobodno natjecati s Madurom pomeo bi ga na izborima. Međutim, Maduro je, kao velemajstor političkog preživljavanja našao načine kako se boriti s lošim rejtingom. U svojem desetljeću vlasti postao je prepoznatljiv po tome što je dobio etiketu „tropskog Staljina“, što je, recimo, opravdao na polju izbora.

Iako Madurova socijalistička vlada nije sposobna koliko-toliko stabilno voditi gospodarstvo za kojeg u 10 godina nije pronašla rješenje (uključujući problem nestašice robe široke potrošnje), pokazala se iznimno vještom u izbornim namještaljkama, uključujući preuzimanje kontrole nad formalno neovisnim CNE-om. Chavistički režim ne samo što  pobjeđuje na svim izborima nego odlučuje tko će na njima izgubiti jer sve relevantne političke protivnike prije izbora diskvalificira (Henrique Capriles, María Machado…) ili suoči s optužnicama, zatvorom i egzilom (Leopoldo Lopez, Juan Guaidó).

Početkom ožujka NCE je poslao poziv promatračima iz EU-a i SAD-a da dođu na izbore, ali im je raspored pretrpan i ne mogu kvalitetno pratiti proces. Venezuelanska dijaspora od preko 7 milijuna ljudi koja je pretežito antisocijalistička je isključena iz izbornog procesa i ne može se prijaviti na glasovanje. Domaće stanovništvo koje prvi put glasuje dobilo je rok za prijavu 16. travnja. Od početka ove godine vlada je zatvorila devet radio postaja koje su kritizirale vladu. Tako je Maduro uistinu preuzeo stare komunističke taktike.

Repriza kubanskog scenarija

Bilo bi ispravno reći kako je Maduro pretvorio Venezuelu u novu Kubu te da je on venezuelanski Fidel Castro bez karizme. Venezuela je, poput Kube, postala „socijalistički raj“ kojeg svi napuštaju usprkos promociji socijalističkih ideala.

Doduše, posljednjih godina stanje se nešto poboljšalo uvođenjem transakcija u dolarima i određenim liberalnim koracima, ali i dalje zemlja je gospodarski pohrana i oporavak se ne nazire. Statistika sve pokazuje. Iako je nacionalni BDP prošle godine porastao za 5%, inflacija je u ožujku iznosila nešto manje od ogromnih 68%. Nezaposlenost je 2023. iznosila 5,9%, a stopa ekstremnog siromaštva 59%. Venezuela je najgora u korupciji u konkurenciji 15 latinoameričkih država, stopa demokratske slobode je 15 od 100.

Predizborna groznica

Madurova pobjeda na izborima 28. srpnja (rođendan Huga Chaveza) je izgledna kad se uzmu u obzir represija i izborne smicalice. Teško je vjerovati da bi se imalo ozbiljniji izborni proces mogao dozvoliti jer izbori su po svojoj prirodi neizvjesni i spontani masovni izlazak naroda može promijeniti sve. Tako je npr. na referendumu 1988. pao režim čileanskog diktatora Augusta Pinocheta.

Međutim, ako izborna krađa zbog loše organiziranosti postane više nego očita javnosti, pojave se veliki ulični nasilni prosvjedi u Caracasu i drugdje uz povećani međunarodni pritisak, moglo bi se dogoditi da chavističke elite odbace Madura kako bi spasile svoju političku ideju i pokret.

Sporna pokrajina Essequibo: Venezuela i Gvajana na rubu rata

Maduro se najviše treba bojati izdaje vlastitog političkog kruga unutar Ujedinjene socijalističke partije Venezuele (PSUV). Postoje indicije kako se vode dvorske intrige u Mirafloresu, odnosno frakcije unutar chavizma žele pronaći izlaz kako okončati desetljeće venezuelanske političko-gospodarske krize.

Zbog nedostatka novca u državnom proračunu vlast ima sve manje mogućnosti kupovati podršku najsiromašnijih slojeva stanovništva koji su temelj chavističke izborne baze. Sigurno je kako Bolivarijansku Republiku Venezuelu trese predizborna groznica te je budućnost države nakon izbora više nego neizvjesna u svakom pogledu.

Kineska ulaganja u Mađarskoj iznose 6 bilijuna forinti (15,3 milijarde eura), uglavnom u obliku izgradnje novih tvornica za baterije za elektirčna vozila, rekao je ministar vanjskih poslova i trgovine Peter Szijjarto tijekom svog posjeta Pekingu, piše Hungary Today.

Samo s jednom velikom tvornicom otvorit će se 25 000 novih radnih mjesta, dodao je. Mađarska je sada postala glavno europsko odredište kineskih korporativnih ulaganja, s nizom ulaganja usmjerenih na industriju baterija. Krajem 2023. Mađarska je imala treći najveći kapacitet proizvodnje baterija za električna vozila na svijetu, koji će porasti sa sadašnjih 50 GWh godišnje na 150 GWh do 2025. godine.

Mađarska ide ka tome da bude najveći svjetski proizvođač baterija

Zemlja zauzima peto mjesto u svijetu u smislu izvoza baterija za električna vozila, koji će se proširiti u nadolazećim godinama jer vodeća tvrtka u tom sektoru, kineski CATL gradi 7,34 milijarde eura vrijednu tvornicu baterija od 100 GWh u istočnom industrijskom središtu Debrecena, blizu rumunjske granice, koja bi trebala biti u pogonu od iduće godine.

Szijjarto je primijetio da sada Kina ima najveći utjecaj na proizvodnju u mađarskom gospodarstvu, uz Njemačku. Trgovinski promet između dviju zemalja premašio je 10 milijardi dolara prošle godine i trebao bi dosegnuti tu razinu i u 2024. Obim trgovine je, međutim, pao sa 12 milijardi dolara koliko je iznosio u 2021.

Prvi čovjek mađarske diplomacije posjetio je sjedište kineskog proizvođača vozila Great Wall Motors u Baodingu. “Mađarska može biti među predvodnicima tehnološke transformacije zahvaljujući bliskoj gospodarskoj i investicijskoj suradnji s Kinom”, rekao je nakon posjeta. Posljednji put Szijjarto je posjetio Kinu u listopadu, kada se u Shenzhenu sastao s osnivačem i predsjednikom BYD-a Wang Chuanfom.

szijjarto i
Szijjarto i Wang Yi, Foto: X/Zoltan Kovacz

Još jedna tvornica, kinesko sveučilište, direktne aviolinije…

Nekoliko tjedana kasnije, taj svjetski proizvođač vozila objavio je da gradi svoj prvi europski proizvodni pogon od procijenjenih 5 milijardi eura ulaganja u južnoj Mađarskoj blizu granice sa Srbijom. Valja spomenuti i da će u Budimpešti uskoro biti otvoreno prvo kinesko sveučilište u Europi (Fudan sveučilište). Otprilike 1,5 milijardi dolara troškova za izgradnju kampusa osigurat će se kreditom kineske banke, pokazali su dokumenti do kojih je došao Direkt36, mađarski istraživačko-novinarski list.

Prvi čovjek mađarske diplomacije otkrio je pokretanje nove izravne avionske linije koja povezuje Budimpeštu i Xian ovo ljeto. Izravni letovi već postoje između Pekinga, Šangaja, Chongqinga i Ningboa.Nova destinacija povećat će broj letova između dviju zemalja na sedamnaest tjedno, što je najviše u regiji, dodao je. Xian, s 13 milijuna stanovnika, 900 km jugozapadno od Pekinga, važno je industrijsko i financijsko središte, navodi Szijjarto.

Mađarska uz kineska ulaganja želi postat bitan igrač u proizvodnji baterija za električna vozila

Britanski ministar vanjskih poslova David Cameron stigao je u središnju Aziju kako bi predstavio novu strategiju razvoja regije s ciljem smanjenja ruskog utjecaja nad Tadžikistanom, Kirgistanom, Uzbekistanom, Kazahstanom i Turkmenistanom.

Prvi čovjek britanske diplomacije posjećuje te zemlje u sklopu nove inicijative C5+1. London je spreman izdvojiti 50 milijuna funti (58 mil. eura) za potporu suverenitetu i neovisnosti srednjoazijskih zemalja u sljedeće tri godine. Također, Cameron je najavio novu inicijativu British Councila za promoviranje engleskog jezika u regiji.

Danas će visoki britanski dužnosnik otputovati u Astanu, glavni grad Kazahstana, gdje će provesti dva dana. Ruski politički analitičar Asilbek Egemberdijev vjeruje da London želi baciti svoj fokus na središnju Aziju i da se tamo sprema suprotstaviti Rusiji i Kini. “Zemlje poput Tadžikistana i Kirgistana uvelike se oslanjaju na vanjske sile. A teška društvena i gospodarska situacija s kojom se te nacije suočavaju zahtijeva inozemnu potporu koju Velika Britanija i Zapad uspješno pružaju putem nevladinih organizacija”, rekao je za ruski medij Nezavisnaja Gazeta.

Centralna Azija

Nove elite obrazovane na Zapadu

Odgojena je nova generacija ljudi obrazovanih na Zapadu koji su se vratili kući kako bi preuzeli vladine položaje, barem u Kirgistanu i Kazahstanu, objasnio je. Naprotiv, ruska meka moć tamo je sve manje prisutna, ruski je sada manje popularan od engleskog, a migrantska radna snaga u Rusiji nije dobrodošla, tvrdi analitičar. “Stoga će se srednjoazijski čelnici uskoro suočiti s teškim izborima”, rekao je Egemberdijev.

Cameronova agenda pokazuje da Velika Britanija nastoji steći utjecaj u regiji, što je, u kontekstu trenutne geopolitičke situacije, očito usmjereno na suprotstavljanje Rusiji i Kini, smatra Aleksandar Vorobjev, istraživač na Institutu za azijske studije Ruske akademije. Osim gospodarskih koristi, suradnja sa Zapadom omogućuje čelnicima Središnje Azije da diverzificiraju svoje vanjskopolitičke veze i ostanu privrženi višesmjernom političkom kursu kao protutežu Moskvi i Pekingu, nastavio je. Regionalni igrači zainteresirani su za tehnološku suradnju sa Zapadom jer očekuju izdašniju potporu usred konfrontacije s Rusijom.

Zapad je u odnosima s Rusijom potpuno žrtvovao svoje ekonomske interese za one geopolitičke, dok se u velikoj šahovskoj igri s Kinom nada geopolitičkoj pobjedi bez takvih žrtava. Krajnje je to rizična američka igra, s golemim negativnim posljedicama ako Peking na zahtjeve Washingtona ne pristane. Još je više rizična po EU

 

Američki državni tajnik Antony Blinken stigao je u srijedu u dvodnevni posjet Kini, čime se nastavlja intenzivno hodočašće visokih američkih dužnosnika u tu zemlju. To je jasan znak međusobnih loših odnosa (da su dobri intenzivna diplomacija ne bi bila nužna). Ali, prema mom mišljenju, to ukazuje i kako je stigao prijelomni trenutak, svojevrsna ključna prekretnica nakon koje će se razaznati u  kojem će se smjeru razvijati budući odnosi između Washingtona i Pekinga u dugoročnoj perspektivi.

Sada je već posve jasno: Amerikanci su otvorili dva opasna fronta istodobno. Prvo, onaj s Rusijom, koju determiniraju ključnom ugrozom po američku nacionalnu sigurnost i s kojom de facto već treću godinu vode oružani sukob (putom posrednika – Ukrajina), plešući na rubu eskalacije, kojemu se kraja ne nazire. I drugo, onaj s Kinom, koju SAD želi sprječavati u njenom visokotehnološkom razvoju i projekciji njenih interesa i utjecaja regionalnog i globalnog karaktera, pri čemu s njom želi zadržati gospodarske odnose u okvirima koji njemu odgovaraju. Kina mu je, za razliku od Rusije kao vojne, najveći konkurent u 21. stoljeću u gotovo svim sferama, uključujući i onu vojnu.

Foto: AP Photo / Susan Walsh / Guliver Image

Washington prelazi s upozorenja na prijetnje

Svega prije desetak dana u Kini je u službenom posjetu boravila i moćna američka ministrica financija Janet Yellen. Ona je, ni manje ni više, kineskim dužnosnicima ultimativno kazala kako Kina mora smanjiti svoj veliki industrijski rast jer on ugrožava američke gospodarske interese. Prije svega se to odnosi na visoku tehnologiju, poput proizvodnje električnih automobila, baterija i solarnih panela gdje Kina postaje  globalno dominantan igrač tj. neposredno ugrožava dosadašnji američki primat.  U intervjuu za CNN Yellen je rekla; “U svojim razgovorima s kineskim predstavnicima, vrlo sam jasno dala do znanja kako to nije problem samo za nas, već i za druge zemlje, Europu, Japan, pa čak i tržišta u razvoju.” Dodala je da se SAD neće odreći “ničega”, uključujući mogućnost nametanja dodatnih carina kako bi se zaustavio protok kineske robe.

Ali to nije bilo sve. Yellen je otvoreno upozorila da se velike kineske banke suočavaju s mogućnošću uvođenja američkih sankcija ukoliko budu obavljale transakcije povezane s ruskim uvozom kineskih visokotehnoloških proizvoda koji mogu biti i vojne namjene.

Gotovo sigurno, istim metodama namjerava se poslužiti i Antony Blinken, neovisno o tome što je Peking prethodno odbacio mogućnost vođenja dijaloga s njim onako kako je to sebi dozvolila Janet Yellen. O tome svjedoče i pisanja pojedinih utjecajnih američkim medija poput The Wall Streeta Journala  koji je jučer izvijestio da Sjedinjene Države namjeravaju uvesti sankcije protiv kineskih banaka, koje su, prema Washingtonu, uključene u izvoz robe dvojne namjene iz Kine u Rusiju.

Jučerašnja objava State Departmenta pak navodi kako je cilj prvi Blinkenovog posjeta „postići napredak u ključnim temama, drugi je jasno i izravno komunicirati zabrinutosti oko bilateralnih, regionalnih i globalnih pitanja“, dok je treći cilj „odgovorno upravljanje konkurencijom kako ne bi došlo do pogrešnih procjena ili sukoba.”

Zanimljivo je da State Department smatra kako je postignut napredak i da odnosi dviju zemalja više nisu na “najnižoj točki u povijesti”. Također priznaje važnost nastavka “diplomacije oči u oči” kako bi se “razriješile napetosti karakteristične za strateško natjecanje između dviju velikih sila”. Osim toga, Washington očekuje nastavak diplomatskih kontakata na visokoj razini između Sjedinjenih Država i Kine “u nadolazećim tjednima i mjesecima”.

Kako je izjavio glasnogovornik State Departmenta, glavna tema razgovora bit će “potpora Kine vojno-industrijskom kompleksu  Rusije”.

“Mislim da je naš cilj jasno ocrtati posljedice takve potpore i objasniti zašto to možda nije u interesu Kine da ide dalje”, – kazao je dužnosnik State Departmenta i dodao kako ta potpora “ne samo što utječe na situaciju na bojnom polju”, već i “predstavlja veću prijetnju europskoj sigurnosti”.

Peking pak naglašava  kako neće dopustiti da se itko miješa u trgovinsku i gospodarsku suradnju između Kine i Rusije.

Kina i Rusija uspješno zaobilaze dolar: Moskva gradi nove međudržavne rute

Jača vojni pritisak na Kinu u Indopacifiku

Washington je zaigrao svoju igru maksimalnog pritiska na Peking u uvjerenju da će ovaj konačno popustiti i da će u ime svojih gospodarskih odnosa sa Zapadom odustati od strateške suradnje s Moskvom i da će pristati na zahtjeve o reguliranju svoje industrijske proizvodnje i igranja po tržišnim pravilima po pitanju konkurencije (Kina subvencionira svoje proizvođače). I u tome Bidenova administracija ima nedvojbenu dvostranačku potporu – republikanaca i demokrata.

Paralelno s jačanjem političke retorike (Janet Yellen) Washington  jača i protukineske poteze vojno-sigurnosnog karaktera. U angloamerički savez AUKUS, kojeg pretvara u vojni blok, sada ubrzano privlači i Japan i Filipine, a na Filipine upravo namjerava rasporediti i američke rakete srednjeg dometa (čiji je razmještaj ranije bio zabranjen sporazumom s Rusijom iz kojeg se Washington samostalno povukao prije nekoliko godina, a odmah ga je u tome slijedila i Moskva). Te će rakete s filipinskih otoka  moći dosegnuti kineske južne regije, skupa s velikim gradovima, a naravno, pokrivat će i Tajvan.

Štoviše! Sjedinjene Države i Filipini upravo sada izvode zajedničke vježbe Balikatan 2024 u Južnom kineskom moru, u blizini zone koju Kina smatra svojim teritorijalnim vodama a što druge zemlje regije osporavaju. Vježbe će trajati do 10. svibnja, a u njima sudjeluje oko 11 tisuća američkih i oko 5 tisuća filipinskih vojnika, kao i australski i francuski vojnici, dok kao promatrači sudjeluju predstavnici 14 zemalja Azije i Europe.

Američki Kongres upravo je odobrio zakon o dodjeli 8 milijardi dolara pomoći Tajvanu, na što Kina ne može biti imuna sve i da hoće. Zapravo predsjednik Joe Biden je taj koji može odlučiti o namjeni te pomoći kako želi, sukladno razvoju odnosa s Pekingom. S Tajvanom mu je lako trgovati s obzirom da Washington formalno priznaje načelo jedne Kine, kao i golemi broj svjetskih država uopće.

Pritisak na Kinu raste i u drugim smjerovima. Tako je američki Senat ovih dana naložio da Kina proda Amerikancima svoju društvenu platformu Tik Tok ili da se ona mora povući s američkog tržišta.

Ovakav pritisak na Kinu do sada nije viđen, a pojedini analitičari ga uspoređuju s Opijunskim ratovima protiv Kine prije 100-tinjak godina, iako su u njima, umjesto Amerike, vodeću ulogu imale europske kolonijalne sile – prije svega Britansko carstvo.

EU se pridružuje američkim pritiscima

Ništa čudno, paralelno s Amerikancima zajedničku protukinesku igru vodi i Europska unija. Nedugo nakon Janet Yellen, u Peking je stigao njemački kancelar Olaf Scholz, bez ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock koja svojim protukineskim izjavama iritira Peking. Zato je sa sobom poveo brojne menadžere velikih njemačkih tvrtki koje posluju u Kini. Iako je hladno dočekan (na aerodromu ga je dočekao samo zamjenik gradonačelnika Pekinga!) obostrano je izražena želja za nastavkom gospodarske suradnje (Kina je za Njemačku druga država po trgovinskoj razmjeni, a Njemačka za Kinu treća). Međutim, Scholz je, kao preduvjet za istu, također, poput Yellen, stavio naglasak na prestanak kineske strateške pomoći Rusiji i kinesko pridržavanje pravila o konkurentnosti.

Kako upravo piše Bloomberg, kineski predsjednik Xi Jinping sprema se na put u Europu, a Bruxelles se već odlučio pripremiti za ovaj posjet na jedinstven način:  pokretanjem istrage o kineskoj medicinskoj opremi. Revizija tržišta medicinske opreme trajat će oko devet mjeseci, a stručnjaci iz industrije istragu nazivaju istragu trgovačkom salvom uoči Xi Jinpingova posjeta EU-u.

Ovome bih dodao i posljednjih dana (odmah nakon povratka kancelara Scholza iz Kine) iznenada pokrenute aktivnosti njemačkih istražnih i sigurnosnih tijela usmjerenih na uhićenje pojedinih osoba osumnjičenih za špijunažu u korist Kine. To je Peking odmah oštro odbacio, okarakteriziravši ta uhićenja kao „političku manipulaciju“ u trgovinske svrhe.

Kancelar Olaf Scholz u Kini: sve više problema u odnosima dviju država

Reakcija Kine

Ako Washington poštuje načelo “jedne Kine” i ne podupire separatističke snage u Tajvanu, to bi trebao pokazati prestankom isporuke oružja otoku, izjavila je danas glasnogovornica kineske vlade za pitanja Tajvana Zhu Fenglian.

“Pozivamo Sjedinjene Države da poduzmu konkretne korake kako bi ispunile svoju obvezu da neće poduprijeti neovisnost Tajvana i da će prestati naoružavati otok na bilo koji način”, – rekla je, komentirajući odluku Kongresa o prijedlogu zakona o vojnoj pomoći Tajvanu.

Kazala je kako prijedlog zakona ozbiljno krši načelo “jedne Kine”, i da šalje pogrešan signal separatističkim snagama koje zagovaraju neovisnost Tajvana.

“Pitanje Tajvana isključivo je unutarnja stvar Kine i ne tolerira nikakvo vanjsko uplitanje,” – naglasila je.

Pritom je dodala kako tajvanska vladajuća stranka “ignorira javno mišljenje i voljna je postati pijun vanjskih sila kako bi obuzdala Kinu”.

“Svaki pokušaj separatista da postignu neovisnost silom ili uz potporu vanjskih sila osuđeni su na propast”, dalje je rekao Zhu Fenglian.

Zaključak

U svibnju će u Moskvi biti održana inauguracija za novi predsjednički mandat Vladimira Putina. Nakon toga moglo bi uslijediti i njegovo prvo vanjskopolitičko putovanje – upravo u Kinu, tamošnjem čelniku Xi Jinpingu, s kojim održava izvrsne odnose i s kojim „mijenja svijet“ iz jednopolarnog u multipolarni.

Otuda i sva nervoza na Zapadu. Hoće li zato njegovi pritisci na Kinu, koji su nikad veći, na kraju i rezultirati kineskim povlačenjem i zapravo predajom saznat ćemo vrlo brzo – svakako već ove godine. Moj je dojam da je Peking itekako svjestan svih ovih velikih igara Washingtona i da će svoje geopolitičke interese staviti izvan onih ekonomskih ma koliko mu bili važni – svjestan da je, u suprotnom, prije ili kasnije Kina na redu za doživjeti sudbinu Rusije. One iste koja sada jedina Kini čuva leđa, ali i osigurava jedini sigurni dostup energentima.

Tjedna analiza Zorana Metera: Kina i Rusija stvaraju savez. SAD na Filipine šalje rakete srednjeg dometa

Upravo to isto čini i Zapad, prije svega u odnosu s Rusijom, gdje je potpuno žrtvovao svoje ekonomske interese za one geopolitičke, dok se u navedenoj velikoj šahovskoj igri s Kinom nada geopolitičkoj pobjedi bez takvih žrtava.

Krajnje je to rizična američka igra, s golemim negativnim posljedicama ako Kina na tražene zahtjeve ne pristane. Još je više rizična po EU koja je puno ovisnija o Kini po pitanju trgovine i međusobnih investicija.

Zapad je zaigrao na sve ili ništa!

Ukrajinske bespilotne letjelice u zoru su pogodile i zapalile skladište nafte RosNjeft u Jarcevu, u regiji Smolensk. Ukrajinska obavještajna služba rekla je da su njezine bespilotne letjelice pogodile dva naftna objekta u regiji Smolenska, oba u vlasništvu ruskog naftnog diva Rosnjefta, prenosi BBC.

U međuvremenu Igor Artamonov, guverner obližnjeg Lipetska, rekao je da su ukrajinske bespilotne letjelice pogodile industrijsku zonu u regiji. Nije rekao što je točno gađano.

Obostrani napadi na energetska postrojenja

Navodno je bespilotna letjelica pogodila postrojenje Rosnjefta dok Ukrajina nastavlja svoju ratnu kampanju bespilotnim letjelicama koja cilja kapacitete ruske rafinerije nafte. Mještani govore o 4-5 eksplozija. Ukrajina je od veljače pokrenula desetak napada na ruske rafinerije od kojih je oko polovica uspjela.

Međutim, kao rezultat naslijeđa Hladnog rata, većina rafinerija, izgrađenih u sovjetsko vrijeme, dobro je zaštićena od napada iz zraka. Dronovi obično uzrokuju požare i rezultiraju privremenim gašenjem kako bi se izvršili popravci, ali ne čine dugotrajnu štetu i brzo su vraćeni u rad. Međutim, ruski naftni derivati ​​smanjeni su za procijenjenih 16% od početka godine. Rusija je itekako odgovorila- napadom projektilima na najveće ukrajinske termoelektrane i električnu mrežu.

Sustavni napadi na ruske energetske objekte

Rusija je ovaj tjedan objavila da se njezina bilateralna trgovina s Kinom gotovo potpuno udaljila od korištenja američkog dolara, ističući predanost dviju zemalja smanjenju ovisnosti o gospodarskom sustavu pod vodstvom SAD-a. Osim smanjenja ovisnosti o globalnoj valuti kojom dominira Zapad, ovi napori na ‘dedolarizaciji’ omogućuju Rusiji i Kini da lakše izbjegnu brojne sankcije koje sada sprječavaju Moskvu da posluje na međunarodnom tržištu.

Zapadne sankcije pomogle su dovesti do procvata trgovine između Moskve i Pekinga od 2022., koja je ove godine porasla za 26% na 240 milijardi dolara. Kina je također postala vodeći svjetski uvoznik ruske nafte. Dedolarizacija nije jedina shema koju Rusija primjenjuje kako bi izbjegla oštre sankcije. Ruski dužnosnici objavili su prošli tjedan na sastanku Ujedinjenih naroda da Kremlj troši milijarde dolara kako bi izbjegao zapadne sankcije razvijanjem novih trgovačkih ruta u Aziji. Postoje naznake da BRICS radi na svom sustavu umrežavanja i bilježenja transakcija.

Dva nova koridora

Ovaj plan uključuje dva nova prometna koridora – jedan koji bi povezivao Rusiju s Kirgistanom preko Kaspijskog mora, a drugi koji bi se protezao od Bjelorusije do Pakistana. Projekti se nadovezuju na prethodne planove za preusmjeravanje trgovine, uključujući koridor sjever-jug, željezničku rutu koja je prvi put zamišljena 2000. godine i koja bi povezivala Rusiju s Indijskim oceanom preko Irana. Nakon godina odgađanja, Moskva je prošle godine Teheranu posudila 1,3 milijarde eura za izgradnju kraka rute sjever-jug, piše Responsible Statecraft.

Sergej Ivanov, izaslanik ruskog predsjednika za ekološka pitanja, rekao je da koridor daje Rusiji puni pristup Perzijskom zaljevu i da “nikakve sankcije neće utjecati na to”. Novonajavljene rute također bi Rusiji omogućile zaobilaženje sankcija i pristup azijskim tržištima. Rusija i Iran također su povećali svoju sposobnost međusobnog poslovanja povezivanjem svojih bankarskih sustava, budući da su obje suočene sa sankcijama koje ograničavaju njihove mogućnosti transakcija sa Zapadom. No, trgovina između Rusija i Irana nailazi na prepreke. O tome više ovdje.

Foto: AP/Ebrahim Noroozi

Ruska nafta pronalazi nove kupce

SAD i europske zemlje oštro su sankcionirale Rusiju od njezine invazije na Ukrajinu 2022., posebno ometajući sposobnost Kremlja da izvozi naftu na Zapad i prodaje je po konkurentnim tržišnim cijenama. Ako Rusija prevozi robu preko kopnenih koridora koji su izvan jurisdikcije zemalja koje su podvrgle sankcijama, zapadnim silama postaje mnogo teže spriječiti ih, istaknuo je Markus Jaeger iz Atlantic Councila

“Oni žele smanjiti ovisnost i ranjivost u odnosu na neprijateljske treće strane”, rekao je Jaeger. Non, sankcije Iranu, uključujući maksimalne sankcije pritiska nametnute tijekom Trumpove administracije, odigrale su veliku ulogu u usporavanju razvoja rute sjever-jug.

Foto: Xinhua/ Guliver

Američki pritisak na Kinu

Rusija sada posuđuje Iranu novac za izgradnju i očekuje se da će potrošiti oko 3,5 milijardi dolara na projekt do 2030., prema zamjeniku ruskog premijera Maratu Husnulinu. Američki pritisak je također zakomplicirao rusko ekonomsko približavanje Kini, koja bi se mogla suočiti s posljedicama Zapada zbog svoje potpore Moskvi, prema Jaegeru. Ukazao je na današnji posjet državnog tajnika Antonyja Blinkena Kini, gdje navodno namjerava upozoriti kineskog predsjednika Xi Jinpinga da je Washington zabrinut zbog pružanja kineske pomoći ruskoj vojsci.

Jaeger je rekao da će, kako se Kina bude više ekonomski angažirala sa sankcioniranim zemljama ili subjektima u Iranu ili Rusiji, rizik da postane meta europskih i američkih sankcija rasti. “Za SAD se nametanje sekundarnih sankcija koje utječu na kineske entitete smatra vrlo antagonističkim korakom Kine, koji riskira dovesti do daljnjih napetosti u američko-kineskim odnosima”, rekao je. Međusobni veliki trgovački rat dvije najveće ekonomske sile bi jako oštetio obje ekonomije i gurnu svijetu u ekonomsku krizu.

Rusija i Iran rade na prometnom koridoru INSTC koji bi bio alternativa ruti kroz Sueski kanal

Službeno izaslanstvo Sjeverne Koreje predvođeno dužnosnikom zaduženim za gospodarstvo krenulo je za Iran, izvijestila je u srijedu službena novinska agencija u povodu rijetkog posjeta izaslanstva te zemlje koji, kako tvrde stručnjaci, izaziva zabrinutost zbog pojačane bilateralne suradnje tih dviju zemalja piše AFP.

Izaslanstvo koje predvodi ministar Sjeverne Koreje za vanjske gospodarske poslove, Yun Jong Ho, krenulo je iz Pjongjanga za Iran u ponedjeljak, prenosi KCNA u kratkoj vijesti bez navođenja detalja tog posjeta.

Taj posjet svjedoči o namjeri Pjongjanga da proširi i osnaži veze s Teheranom, moguće i u obliku dostave oružja koje bi Islamskoj Republici pomoglo u sukobu s Izraelom, ocjenjuje Hong Min, analitičar Južnokorejskog instituta za nacionalno ujedinjenje.

Surađuju oko oružja još od 80-ih

“Na taj posjet treba obratiti veliku pažnju s obzirom na trenutnu situaciju između Teherana i Jeruzalema”, rekao je Hong Min, podsjetivši da su Iran i Sjeverna Koreja dugogodišnji saveznici koji su surađivali na programima naoružanja još u 80-im godinama prošloga stoljeća.

I kao što je Pjongjang isporučivao oružje Rusiji, isto to sad može učiniti i s Teheranom, “u zamjenu za naftu ili financijsku pomoć”, dodaje analitičar. Posjet dolazi nakon što je Sjeverna Koreja posljednjih mjeseci ojačala vojne veze s Moskvom.

Seul tvrdi da je Sjeverna Koreja Rusiji poslala oko 7000 kontejnera oružja za rat u Ukrajini u zamjenu za vjerojatnu tehničku pomoć u okviru razvoja programa špijunskih satelita.

Rusija je, između ostaloga, stavila veto u Vijeću sigurnosti UN-a na nacrt rezolucije o produljenju za godinu dana mandata odbora stručnjaka za nadzor sankcija UN-a uvedenih Pjongjangu.

Zanimljiv tajming

Posjet sjevernokorejskog izaslanstva također dolazi u trenutku kad je Iran prvi put u svojoj povijesti direktno napao Izrael sa stotinama dronova, raketa i krstarećih projektila u noći na 14. travnja.

Taj napad bio je odgovor na napad Izraela 1. travnja na aneks konzularne zgrade Irana u Damasku u kojem je likvidirano sedam pripadnika Iranske revolucionarne garde (IRGC), ideološke oružane sile Islamske Republike, među kojima i dvojicu generala.

IRGC, prvotno zamišljen kao čuvar Islamske revolucije, postao je jedna od najmoćnijih paravojnih organizacija na Bliskom istoku, sa zadatkom davanja potpore militantnim organizacijama u Iraku, Libanonu, Palestinskim područjima, Siriji i Jemenu.

Republikanski senatori poslali su u utorak pismo dužnosnicima Bidenove administracije da “vrate red” dok su propalestinski prosvjedi u kampusu eskalirali diljem SAD-a. Senator Tom Cotton predvodio je 26 svojih republikanskih kolega u Senatu u slanju pisma državnom odvjetniku Merricku Garlandu i ministru obrazovanja Miguelu Cardoni “pozivajući ih da uspostave red u kampusima koje je učinkovito zatvorila antisemitska rulja koja cilja na židovske studente”, prenosi The Hill.

Pismo je stiglo u trenutku kada su prosvjedi zbog izraelskog rata u Gazi zavladali na nekolicini američkih sveučilišta, uključujući Sveučilište Columbia, Sveučilište New York i Yale, dok se dužnosnici bore da uguše demonstracije. “Morate poduzeti mjere kako biste uspostavili red i zaštitili židovske studente na našim sveučilišnim kampusima. Predsjednik (Joe) Biden izdao je izjavu u nedjelju u kojoj navodno osuđuje izbijanje antisemitizma. Ako je ta izjava ozbiljna, mora biti popraćena hitnom akcijom vaših odjela”, napisali su u pismu.

Prizori sa Sveučilišta New York, 22.4. 2024., Foto: AP /Noreen Nasir

Ugroženi židovski studenti

Senatori su zatražili vladu da danas izvijesti o naporima za zaštitu židovskih učenika. Tijekom propalestinskih prosvjeda tijekom noći na Sveučilištu New York na Manhattanu uhićeno je više od 130 ljudi. Represija na NYU uslijedila je nekoliko sati nakon što je policija uhitila 45 ljudi na Sveučilištu Yale u New Havenu i nakon što je njujorško Sveučilište Columbia objavilo da prelazi na online nastavu zbog propalestinskih prosvjeda.

Preko 100 studenata, uključujući kćer američke zastupnice Ilhane Omar, uhićeno je u četvrtak na Columbiji dok su organizirali prosvjed nakon što je predsjednica Sveučilišta Columbia Minouche Shafik pozvala policiju New Yorka (NYPD) da ukloni prosvjednike. Svih 10 njujorških republikanaca u Zastupničkom domu američkog Kongresa pozvali su Shafika da odstupi u ponedjeljak. Konzervativni zakonodavci poručuju Shafik da je dopustila da “anarhija proguta” školski kampus na Manhattanu i optužuju je da nije uspjela pružiti učenicima “sigurno okruženje za učenje”.

Prosvjednici traže da se sveučilišta budu transparentnija oko toga tko ih financira i da se odvoje od tvrtki povezanih s Izraelom i osude izraelski napad na Gazu. Protuprosvjednici koji podržavaju Izrael rekli su da prosvjedi teže antisemitizmu i čine da se židovski studenti osjećaju nesigurno na kampusima.

alexander stubb finska finland finski

Finski predsjednik Alexander Stubb rekao je da ne vjeruje da će nuklearno oružje biti dopremljeno u Švedsku i Finsku, ali je naglasio da je važno održati razinu neizvjesnosti. Predsjednik je to komentirao tijekom dvodnevnog sastanka u Švedskoj na kojem će se dnevni red usredotočiti na odnose i poslovne veze, kao i potporu Ukrajini i pripreme za NATO-ov samit u Washingtonu u srpnju, piše AA.

Stubb je u svom prvom obraćanju razgovarao o paralelnim putevima dviju zemalja ka pridruživanju NATO-u, koji je započeo u svibnju 2022. “Bliskost između naših zemalja dijelom je posljedica našeg zajedničkog razumijevanja sigurnosti. Uvijek smo imali imperijalističkog susjeda. A sada ne mislim na Norvešku”, rekao je u govoru u švedskom parlamentu ili Riksdagu.

Stubb je rekao da Finska i Švedska moraju integrirati svoju obranu u NATO, što je prema njegovim riječima dio približavanja srži zapadnog saveza. Predsjednik je istaknuo da nakon ulaska u NATO Švedska i Finska imaju više manevarskog prostora u vanjskoj politici.

“Ostatak svijeta nije postao poput Švedske i Finske”

Govoreći šire o međunarodnoj politici, istaknuo je kako je “posthladnoratovsko razdoblje završilo”. Čimbenici koji su trebali ujediniti cijeli svijet poput slobodnog kretanja, trgovine, tehnologije, energije, informacija i valute “sada nas razdvajaju”, rekao je. “Metode suradnje se koriste kao oružje. Povijest nije završila. Ostatak svijeta nije postao poput Švedske i Finske”, rekao je. U srijedu će Stubb i Kristersson posjetiti Göteborg u južnoj Švedskoj u pratnji švedskog kraljevskog para.

Finska je podnijela zahtjev za pridruživanje zapadnom savezu zajedno sa susjednom Švedskom, tri mjeseca nakon što je Rusija pokrenula svoju “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini u veljači 2022. Finska se pridružila NATO-u 2023., dok je zahtjev Švedske odgodila Turska zbog pritužbi Ankare da Stockholm nije bio voljan razbiti terorističke skupine na svom tlu, točnije kurdski pokret PKK.

Turski parlament odobrio je kandidaturu Švedske za članstvo u siječnju, ali je Mađarska to odgodila sve dok švedski premijer Ulf Kristersson nije posjetio Budimpeštu 23. veljače, nakon čega je mađarski premijer Viktor Orban prošlog mjeseca odobrio pristupanje Švedske.

Foto: AP/Denes Erdos

Gotova desetljeća vojne neutralnosti

Švedska se službeno pridružila NATO savezu 7. ožujka, okončavši desetljeća neutralnosti nakon Drugog svjetskog rata i postavši posljednja zemlja koja se pridružila zapadnoj obrambenoj skupini. Članstvo Finske u NATO-u izazvalo je vojne prijetnje Kremlja s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji je optužio Zapad za “uvlačenje” nordijskih zemalja u vojni savez i stvaranje raskola između Moskve i Helsinkija.

Finska je u prosincu zatvorila svoju granicu s Rusijom, a finske su vlasti optužile Moskvu da je izvela navodni “hibridni napad” i namjerno pomagala migrantima bez dokumenata da pređu u nordijsku zemlju, što je Rusija demantirala.

Zamjenik ruskog ministra obrane Sergeja Šojgu Timur Ivanov pritvoren je zbog sumnje da je primao mito, proizlazi iz izvješća medijske službe Istražnog odbora koje u srijedu, 24. travnja, prenose ruski mediji.

Prema navodima istog, zamjenik ruskog ministra obrane pritvoren je zbog sumnje da je počinio kazneno djelo primanje mita iz čl. 290 Kaznenog zakona Ruske Federacije.

Ruski predsjednik Vladimir Putin obaviješten je o pritvaranju Timura Ivanova – priopćio je njegov glasnogovornik Dmitrij Peskov.

Prema njegovim riječima, ministar obrane Sergej Šojgu također je unaprijed obaviješten o pritvaranju Ivanova. Trenutačno se provode sve potrebne istražne radnje, a istragom će se tražiti uhićenje službene osobe.

Timur Ivanov obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane od 2016. Nadzire pitanja stambenog zbrinjavanja vojnika, izgradnju i remont objekata ministarstava i vojne hipoteke. Od ožujka 2013. do imenovanja 2016. obnašao je dužnost glavnog direktora tvrtke Oboronstroj, specijalizirane za izgradnju stanova za vojno osoblje.

Za sada nema detalja o samom krimenu. Pojedini ruski mediji pozivaju se na neimenovani izvor iz sigurnosnih struktura Moskve, prema kojem je Ivanov osumnjičen za primanje velikog mita.

Europska javna tužiteljica: Korupcija je svuda, nema ‘čiste’ zemlje u Europskoj uniji

Zakonodavci američke države Tennessee usvojili su u utorak zakon koji bi učiteljima u toj državi dopustio nošenje skrivenog pištolja u školi, dok su prosvjednici s galerije glasno prosvjedovali protiv toga, piše Reuters.

Prijedlog zakona odobren je sa 68-28 glasova u Predstavničkom domu Tennesseeja kojim dominiraju republikanci. Državni Senat usvojio je zakon ranije ovog mjeseca.

Tennessee je doživio žestoku raspravu o zakonima o oružju otkako je u prošlogodišnjoj pucnjavi u školi u Nashvilleu ubijeno troje djece i troje odraslih djelatnika. Neki od demokrata u Zastupničkom domu pomogli su u vođenju prosvjeda u glavnom gradu, što je dovelo do njihovog kratkog izbacivanja iz zakonodavnog tijela prošle godine.

“Umjesto da zaštite djecu, OPET su zaštitili oružje!”

“Ovo je užasan dan za Tennessee, našu djecu, naše učitelje i zajednice”, napisao je na društvenim mrežama Justin Pearson, demokrat koji je prošle godine izbačen iz Zastupničkog doma nakon čega je ponovno izglasan. “Umjesto da zaštite djecu, OPET su zaštitili oružje!”

Republikanci i drugi konzervativci često su tražili da se učitelji naoružaju kao odgovor na brojne školske pucnjave koje su se dogodile u SAD-u u posljednjih 25 godina. Zagovornici ovih mjera tvrde da naoružani učitelji odvraćaju potencijalne pucače u školi. Protivnici kažu da će oružje u školi vjerojatno samo dovesti do tragičnih slučajnih pucnjava.

Otprilike polovica svih država u SAD-u dopušta učiteljima ili drugim školskim zaposlenicima nošenje vatrenog oružja u prostoru škole, navodi Giffords Law Center, grupa za sigurnost oružja.

40 sati obuke

Prema zakonu iz Tennesseeja, svaka osoba koja želi nositi skriveni pištolj u školi mora završiti najmanje 40 sati obuke u školskoj policiji. Trošak obuke, zajedno s vatrenim oružjem, snosi pojedinac.

Identitet učitelja ili osoblja koji nosi oružje ne bi bio javan, prema prijedlogu zakona. Ravnatelji škola moraju dati odobrenje da osoba nosi oružje, a čelnici lokalne policije moraju biti obaviješteni o identitetu nositelja.

Javier Milei, argentinski predsjednik, libertarijanac, koji je na tu dužnost izabran krajem prošle godine, odmah po preuzimanju vlasti počeo je provoditi radikalne reforme s ciljem liberalizacije ekonomije i smanjenja velikog proračunskog deficita, smanjujući brojna radnička i socijalna prava u zemlji. Time je izazvao bijes oporbe i sindikata, ali i običnih građana koji sve više na vlastitoj koži osjećaju posljedice nepopularnih reformi te su sve češće svoje nezadovoljstvo iskazivali u masovnim prosvjedima na ulicama glavnog grada Buenos Airesa.

Tako je bilo i jučer, kada su stotine tisuća Argentinaca izašle na ulice prijestolnice, u protuvladinom prosvjedu protiv smanjenja proračuna javnih sveučilišta. To je i najveći prosvjed dosad protiv bolnih mjera štednje predsjednika Javiera Mileija koje uzrokuju poteškoće u realnom gospodarstvu.

Marševe studenata poduprli su sindikati ne samo u glavnom gradu , već i diljem zemlje. Prosvjednici su nosili transparente s natpisima “Obranite javna sveučilišta”, “Studiranje je pravo” i “Gore s proračunom, dolje s Mileinim planom”. “Ovdje sam kako bih branio javna sveučilišta”, rekao je Pedro Palm, 82-godišnji arhitekt koji je diplomirao na prestižnom Sveučilištu u Buenos Airesu (UBA), koje je nedavno upozorilo da će možda morati zatvoriti svoja vrata nakon što mu je srezan proračun.

Foto: Guliver Image

Udar na obrazovanje

Milei je svojim nepopularnim proračunskim rezovima, kojima želi prevladati naslijeđenu gospodarsku krizu, uspio ove godine ostvariti tromjesečni fiskalni suficit. Ali te su mjere snažno pritisnule javni sektor, tako i obrazovanje. Argentinska javna sveučilišta poput UBA, koja nude besplatno dodiplomsko obrazovanje, uvelike se oslanjaju na državna sredstva.

“Obrazovanje je jedan od temeljnih stupova naše ideologije. Nemamo želju zatvoriti sveučilišta”, rekao je glasnogovornik predsjednika Manuel Adorni, braneći stav vlade i pozivajući na miran prosvjed.

S druge strane, Ivan Massari, nastavnik biologije i genetike, rekao je kako se besplatno obrazovanje mora braniti jer je to najbolji način da se društvo izjednači i otvori pristup i mogućnosti za sve. “Javno obrazovanje je alat za društvenu transformaciju. To je prilika za osobu da se može razvijati, da može pridonijeti društvu i da može graditi svoju budućnost.” – kazao je Massari.

Tisuće Argentinaca prosvjedovalo zbog ekonomske situacije