Organizacija Gong (Građani organizirano nadgledaju glasanje) u subotu je ocijenila kako se predsjednik Republike Zoran Milanović ne ponaša kao odgovoran državnik, ali niti Ustavni sud ne djeluje kao čuvar Ustava jer se s1vojim loše obrazloženim upozorenjem Milanoviću stavio iznad Ustava. “Ako predsjednik Republike podnese ostavku, ništa ne smije sprječavati izabrane zastupnike Sabora da odaberu Milanovića za predsjednika Vlade”, smatra Gong, prenosi Hina.
Većina na Ustavnom sudu smatra da je predsjednik svojim sudjelovanjem u kampanji kontinuirao kršio Ustav, no, dodao je Gong, Ustavni sud nikad nije donio odluku da je predsjednik kršio Ustav. “Dapače, većina ustavnih sudaca ističe kako rezultati izbora nisu na bilo koji način sporni. Nejasno je stoga kako izostanak bitne povrede može za posljedicu imati drakonsku kaznu koja nije predviđena nijednom odredbom Ustava”, ističe se. Većina ustavnih sudaca svojim zaključkom prijete uskratom političkih prava Milanoviću i volji zastupnika da biraju tko će biti mandatar, upozorava Gong.
S druge strane, u skladu sa svojom ulogom čuvara stabilnosti državne vlasti, Milanović je morao dati ostavku na mjesto predsjednika države kada se odlučio sudjelovati u parlamentarnim izborima, što nije učinio nego je čak i najavljivao svoje buduće ministre. “Važna ustavna uloga predsjednika jest povjeravanje mandata za sastavljanje Vlade. Kako taj proces može biti nepristran, ako Milanović s pozicije predsjednika pomaže jednoj strani u sastavljanju većine”, pita se u Gong.
Ustavni sud je po svojoj već ustaljenoj praksi, na koju su iz Gonga upozoravali u slučaju Markova trga, propustio kvalitetno i precizno argumentirati odluku, koja je po svojoj formi upozorenje protiv kojeg nema pravnog lijeka, stoga ni mogućnosti Milanoviću da se eventualno obrati Europskom sudu za ljudska prava. “Sud izriče zabrane na temelju paušalnog pozivanja na određene ustavne norme, dok u isto vrijeme navodi da tijekom cijelog predizbornog razdoblja predsjednik svojim ponašanjem nije napravio značajan utjecaj na ishod izbora”, navodi Gong.
Skupština Srbije u ponedjeljak će razmotriti prijedlog izmjena Zakona o lokalnim izborima koje bi omogućile održavanje svih lokalnih izbora 2. lipnja za kad su već raspisani izbori u Beogradu, dok se lijeva i desna oporba još nisu usuglasile hoće li izići u susret vladajućem SNS-u. “Postigli smo više od dvotrećinske većine zastupnika koji su podržali izmjenu zakona – ukupno 184, mada je i manje dovoljno”, rekla je u subotu novinarima predsjednica parlamenta Ana Brnabić, prenosi Hina.
Uz zastupničke klubove vladajuće koalicije prijedlog izmjene tog zakona podržalo je i više njih iz oporbe – Narodni pokret Srbije, Zeleno-lijeva fronta Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak, samostalni zastupnici Pokreta slobodnih građana, bošnjačka Stranka demokratske akcije (SDA), te Partija za demokratsko djelovanje. Oporba je, optužujući vladajuće za pokradene izbore u prosincu prošle godine – posebno u Beogradu, zatražila da se beogradski i svi lokalni izbori održe u isto vrijeme, ali tek nakon što budu prihvaćene ključne preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) – međunarodne misije promatrača Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) – kojima bi se stvorili uvjeti za pošteni izborni proces.
Vlast već dulje od dva mjeseca odugovlači s prihvaćanjem preporuka – ponajprije o uređivanju popisa birača i otvaranja provladinih medija za poruke i stajalište oporbe, te za sprječavanje dužnosničke kampanje, kojoj vladajući pribjegavaju – pa je neočekivani pristanak na spajanje lokalnih i beogradskih izbora podijelio oporbu. Ta je odluka potaknula podjele i u dosad homogenoj oporbenoj koaliciji lijevog centra Srbija protiv nasilja (SPN), čije sve članice sad nemaju isti pogled na spajanje izbora.
Stranke i pokreti iz te koalicije koji nisu skloni izići na izbore kao ključni argument navode da preporuke (ODIHR) neće biti primjenjene, te samim tim ne mogu biti stvoreni ni zahtjevani uvjeti za fer izborni proces, utoliko prije što za kampanju ostaje malo vremena. Na izbore 2. lipnja ne treba izići, jer to nisu izbori. Nijedan uvjet za održavanje izbora nije ispunjen, rekla je nositeljica izborne liste SPN-a na prosinačkim izborima Marinika Tepić. Ona je objasnila da isto stajalište imaju Stranka slobode i pravde (SSP), najjača u toj koaliciji, te Srbija Centar umirovljenog generala Zdravka Ponoša, nekad vladajuća Demokratska stranka i liberalno lijeva stranka Zajedno.
Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) pobijedila je na izvanrednim parlamentarnim izborima 17. prosinca prošle godine i osvojila većinu na izborima za vijećnike Skupštine Beograda, ali ni poslije tri pokušaja nije uspjela osigurati većinu za izbor gradonačelnika, pa su izbori ponovno raspisani. Oporba je optužila vladajuće da su brojnim zlouporabama, izbornim inženjeringom, dovođenjem birača iz Republike Srpske i gradova u kojima nisu bili lokalni izbori, izigrala voilju birača u Beogradu. Niz nepravilnosti konstatirala je i promatračka misija ODIHR i sačinila 25 preporuka vlastima da stvore sve preduvjete za poštene izbore.
SAD nudi partnerstvo Srbiji u suočavanju s istinom o Srebrenici
Sjedinjene Američke Države poručile su Srbiji u subotu, u vezi prijedloga rezolucije o genocidu u Srebrenici čije se usvajanje očekuje u UN-u, da je “neophodno suočavanje s istinom”, u čemu će Washington partnerski pomoći Beogradu, izvještava Hina.
Pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja James O’Brien istaknuo je, poslije razgovora sa srbijanskim predsjednikom Aleksandarom Vučićem u Beogradu, kako Washington želi da SAD i Srbija nastave dugogodišnje parnerstvo, a da je “glavna tema” današnjeg susreta bilo kako da dvije zemlje budu partneri.
Pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja James O’Brien nazoči plenarnoj sjednici sastanka ministarskog vijeća OESS-a (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju), u Skoplju, Sjeverna Makedonija, u četvrtak, 30. studenog 2023. (Foto: AP Photo / Boris Grdanoski / Guliver image)
O’Brien je rekao da je u Srebrenici počinjeno “kazneno djelo i zločin”, te da su mnogi počinitelji u sudskom postupku osuđeni, ali da je i danas potrebno suočiti se s istinom. Podsjetio je da je, kao mladi odvjetnik, radio na istraživanju zločina u Srebrenici kada je tom timu partner bila Vlada Srbije, a cilj je da i sada to bude rezultat – da postoji partnerstvo sa Srbijom i da se svi suoče s istinom. “Tada nam je Vlada Srbije jamčila sigurnost i tada su predstavnici UN-a bili s nama dok smo tražili istinu. To radimo i danas, a moramo se suočiti s istinom. Bili smo tada partneri i sada trebamo biti”, rekao je američki dužnosnik.
Milorad Dodik, patrijah Porfirije, Aleksandar Vučić (Foto: AP Photo / Darko Vojinovic / Guliver image)
“Znamo da smo mali”
Vučić je, govoreći o rezoluciji u Srebrenici, rekao da je iznimno zabrinut jer zna da će ta rezolucija poremetiti odnose u regiji. Istaknuo je da će se Srbija boriti protiv usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini UN-a. “Znamo da smo mali, znam da je pored mene Amerika supersila, ali mi ćemo se suprotstavljati tom nasilju nad srpskom državom i srpskim narodom”, rekao je Vučić na zajedničkoj konferenciji za novinare poslije sastanka s O’Brienom.
Američi dužnosnik istaknuo je, u vezi s dijalogom Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa, da međunarodna politika prema srpskoj zajednici na Kosovu počiva na ispunjenju obećanja i osnivanju Zajednice srpskih opština (ZSO), na kojem ustrajava Beograd. “Ako postoji zabrinutost (Srbije) da međunarodna zajednica ne ispunjava svoju obvezu, mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da ispunimo obećanje i sebi i drugima”, naglasio je O’Brien.
Srbijanski predsjednik izjavio je ranije da je Srbija u iznimno teškoj političkoj situaciji jer “plaća visoku cijenu” zbog svoje geopolitičke pozicije, prije svega odnosa prema sukobu u Ukrajini, sankcija koje ne želi uvesti Rusiji, te zbog Kosova koje ima snažnu međunarodnu podršku, uključujući i podršku prijemu u Vijeće Europe.
Mike Johnson (Foto: CNP / INSTARimages / Guliver image)
Američki Zastupnički dom, u kojem većinu imaju republikanci, u subotu će glasati o paketu sigurnosne pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan u vrijednosti od 95 milijardi dolara. Očekuje da će paket biti usvojen unatoč protivljenju stranačkih tvrdolinijaša. Zastupnički dom dio je Kongresa SAD-a, koji se sastoji od dva doma: Zastupničkog doma (House of Representatives) i Senata. Zajedno, ova dva doma čine zakonodavnu granu američke vlade.
Prošlo je više od dva mjeseca otkako je većinski demokratski Senat izglasao sličnu mjeru, a američki dužnosnici, od demokratskog predsjednika Joea Bidena do glavnog republikanskog senatora Mitcha McConnella, pozivaju predsjedatelja Zastupničkog doma Mikea Johnsona da sazove glasanje. Johnson je ovog tjedna odlučio ignorirati prijetnje o vlastitoj smjeni koje su mu uputili tvrdolinijaši iz njegove svadljive većine od 218 naprema 213 zastupnika te je na dnevni red stavio glasanje o mjeri koja uključuje 60,84 milijarde dolara za Ukrajinu koja se dvije godine suočava s ruskom invazijom.
Paket također predviđa sredstva za Izrael, sigurnosnu pomoć za Tajvan i saveznike u indo-pacifičkoj regiji te mjere koje uključuju sankcije, prijetnju da se zabrani aplikacija društvene mreže TikTok i potencijalni transfer zaplijenjene ruske imovine Ukrajini.
Europska unija odlučno odbacuje pokušaje nijekanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine i traži od političara u BiH da to prestanu činiti, stoji u posebnoj izjavi koju je u subotu objavila Delegacija Europske unije u Sarajevu, prenosi Hina.
Reagirajući na postupke političara i vlasti u Republici Srpskoj koji su ovog tjedna pojačali kampanju čiji je cilj osporiti genocid u Srebrenici, kao i brojku od preko osam tisuća bošnjačkih žrtava koje su 1995. ubili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba, Delegacija Europske unije istaknula je kako osuđuje ponovljeno nijekanje činjenica o srebreničkom genocidu. Posebice upozorava na neprihvatljive odluke i rasprave tijekom sjednice Narodne skupštine Republike Srpske 18. travnja i mitinga koji je nakon toga održan u Banjoj Luci uz nazočnost najviših dužnosnika RS-a, ali i predstavnika vlasti Srbije poput predsjednice srbijanskog parlamenta Ane Brnabić.
Скуп у Бањалуци је био величанствен, а поруке које су са њега послате показују да не можемо прихватити да један слободарски српски народ буде етикетиран као геноцидан. Очекујем да и међународна јавност препозна и схвати поруке које су послате из Српске.
Parlament RS-a u četvrtak je usvojio revizionistički izvještaj o Srebrenici što ga je 2021. sačinila komisija koju je uspostavila i platila entitetska vlada, a u njemu se iznose tvrdnje kako genocida u Srebrenici nije bilo te da je tamo poginulo najviše tri i pol tisuće Bošnjaka. Odmah nakon toga na “narodnom mitingu” kojega je organizirao čelnik RS-a Milorad Dodik ključni političari iz tog entiteta, kao i srbijanska predsjednica parlamenta Brnabić, ponovili su takve tvrdnje osuđujući sve one koji su spremni podržati usvajanje rezolucije u Ujedinjenim narodima kojom bi se 11. srpnja proglasio međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida.
“Nema mjesta nijekanju genocida, revizionizmu i veličanju ratnih zločinaca”
Iz Europske unije sada ih upozoravaju kako genocid počinjen u srpnju 1995. u Srebrenici nije stvar nečije osobne prosudbe i stajališta. “Riječ je o povijesnoj činjenici utvrđenoj u sudskim procesima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju 2004. i Međunarodnim sudom pravde 2007. U Europi nema mjesta nijekanju genocida, revizionizmu i veličanju ratnih zločinaca i mi odbacujemo svako nijekanje, relativizaciju ili pogrešno tumačenje srebreničkog genocida”, navodi se u izjavi.
➡️ Српски народ не може да живи у истој земљи с онима који покушавају да га прогласе геноцидним. У име Републике Српске желим да изразим посебан пијетет свим страдалим и саучешће њиховим породицама. То је био злочин на крају рата, након замора и мржње, али није био геноцид.
U posebnoj izjavi Europske unije dodaje se kako je temelj istinskog pomirenja u BiH empatija i uvažavanje činjenica o stradanju svih građana BiH tijekom posljednjeg rata, a osporavanje čvrstih činjenica o srebreničkom genocidu stvara dodatnu bol i traumatizira obitelji žrtava. “Pozivamo sve političke lidere i druge na vodećim pozicijama u BiH da pokažu put (ka pomirenju) kroz iskazano poštovanje prema žrtvama i promociju pomirenja. Politički akteri bi se trebali suzdržati od provokativne retorike ili poteza te se fokusirati na iskorake zemlje na njenom europskom putu što je željeni cilj velike većine građana BiH”, poruka je iz EU političarima u BiH.
Kongres upravo odobrava veliku pomoć Ukrajini od 61 milijarde dolara; Kina i Rusija kreću u zajedničko suprotstavljanje SAD-u; Amerikanci šalju rakete srednjeg dometa na Filipine s jasnom namjerom prijetnje Kini. Istovremeno ključa i Bliski istok
Nekoliko događaja globalnog geopolitičkog karaktera zbilo se prošloga tjedna, od kojih jedan ima krajnje destabilizirajući sigurnosni karakter: izraelski zračni napad na zgradu iranskog konzulata u sirijskoj prijestolnici Damasku i iranski vojni odgovor, što može zapaliti ne samo čitavu bliskoistočnu regiju.
Ostali događji su posjet ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Kini, te dolazak japanskog premijera Fumia Kishide u Sjedinjene Države i de facto sklapanje novog trojnog saveza između SAD-a, Japana i Filipina čiji se čelnik Ferdinand Marcos Jr. također za tu priliku pojavio u Washingtonu.
Naravno, tu je i neizostavni ukrajinski rat koji je odavno prerastao ulogu rusko-ukrajinskog sukoba, odnosno onoga koji će isključivo definirati odnose dviju zemalja.
Foto: AP Photo / Evan Vucci / Guliver Image
Peking – prijestolnica političkog hodočašća
Uoči dolaska Sergeja Lavrova u Kinu tamo je boravila i američka ministrica financija Janet Yellen, Gotovo da su se susreli u pekinškoj međunarodnoj zračnoj luci – ona na odlasku, a on na dolasku.
Jasno je kako Bidenova administracija želi održati odnose s Kinom u po sebe prihvatljivom gospodarskom okviru, a u onom geopolitičkom, pokušati nagovoriti tu zemlju na odustajanje od pomoći Rusiji u sferama visoke tehnologije vojne ili dvojne namjene. Istodobno Kinu strateški i doktrinarno nastavlja pozicionirati kao najvećeg američkog suparnika u 21. stoljeću, kojeg će, prema svom mišljenju uspjeti obuzdati, dok Rusiju definira kao najveću neposrednu vojnu prijetnju SAD-u i de facto američkog neprijatelja.
U tom je smislu SAD Kinu stavio u povoljniji položaj od Rusije, ali politička retorika, potezi i metode koje pritom koristi Washington kod Pekinga nailaze na sve veći otpor i jednostavno ga primoravaju na još veću suradnju s Moskvom, što pak strategiju SAD-a prema Kini čini blago rečeno upitnom po pitanju postizanja željenih ciljeva.
O tome najbolje svjedoči činjenica kako je Janet Yellen usred Pekinga i razgovora s Kineskim vladinim dužnosnicima, na medijskoj konferenciji izjavila ni manje ni više nego da Kina mora smanjiti svoj veliki industrijski rast jer on ugrožava američke gospodarske interese. Prije svega se to odnosi na visoku tehnologiju u tzv. zelenoj sferi – proizvodnji električnih automobila, baterija i solarnih panela gdje je Kina postala globalno dominantan igrač. Tako Kina danas, na užas SAD-a i njegovih „favorita“ poput tvornice Tesla Elona Muska, proizvodi i u svijet plasira više električnih automobila nego SAD i EU zajedno – što je do prije par godina bilo nezamislivo. Takav su scenarij trebali spriječiti sankcijski i carinski protukineski potezi Washingtona još iz doba Donalda Trumpa, a u međuvremenu još i dodatno zaoštreni u vrijeme Joe Bidena (što samo potvrđuje američki dvostranački konsenzus po pitanju sprječavanja Kine), usmjereni kako na kineski IT sektor tako i na poremećaj lanaca globalne trgovine koji bi trebao destabilizirati kineski izvoz o kojemu gospodarstvo te zemlje snažno ovisi neovisno o sve većoj domaćoj apsorpciji kineskih industrijskih proizvoda povezano s povećanjem kupovne moći kineskog stanovništva. U sferi solarnih panela stvar je po zapad još gora, jer tu Kina ima gotovo monopol, prije svega u odnosu na Europsku uniju.
Yellen je u intervjuu za CNN rekla;“U svojim razgovorima s kineskim predstavnicima, vrlo sam jasno dala do znanja da to nije problem samo za nas, već i za druge zemlje, Europu, Japan, pa čak i tržišta u razvoju.” Dodala je da se SAD neće odreći “ničega”, uključujući mogućnost nametanja dodatnih carina kako bi se zaustavio protok kineske robe.
Kineski državni mediji pišu o drskosti spomenutog zahtjeva Yellen prema Kini i najavljuju nastavak suverene državne politike po pitanju kineskog razvoja u svim sferama.
Međutim, Janet Yellen je na spomenutoj medijskoj konferenciji upozorila i na još nešto. Rekla je kako se kineske velike banke suočavaju s mogućnošću uvođenja američkih sankcija ukoliko budu obavljale transakcije povezane s ruskim uvozom kineskih visokotehnoloških proizvoda vojne i dvojne namjene. I tu je stvar po Rusiju puno ozbiljnija, jer se sada, nakon što ju je Zapad sankcijski uvelike odsjekao od svog tržišta (ne u cijelosti jer još uvijek postoji određena suradnja u sferi energetike, isporukama prirodnih resursa poput ruskog urana ili pak suradnje u svemirskim letovima između Roskosmosa i NASA-e, ali u visokoj tehnologiji suradnja je prekinuta definitivno), Rusija oslanja isključivo na Kinu. Moskva posljednje dvije godine ubrzano razvija svoj visokotehnološki sektor ali on je još uvijek slab u odnosu na američki i kineski iako su ruski dužnosnici uvjereni da će zaostatak uspjeti nadoknaditi. Ali dok to eventualno uspiju, po pitanju uvoza ključnih visokotehnoloških komponenti (u izvozu kojih opet Kina ima gotovo monopolističku globalnu poziciju) ruski proizvođači u IT sektoru u potpunosti ovise o Kini.
Osim toga, velike kineske državne banke daleko najveći promet ostvaruju u transakcijama sa zapadnim partnerima, pa u kontekstu prijetećih sankcija nemaju previše manevarskih mogućnosti za dvostruke igre sa Zapadom i Rusijom zbog prevelikih rizika.
Iako je američko-kineska trgovinska razmjena prošle godine pala na oko 650 milijardi dolara, što je pad od čak 12% u odnosu na godinu ranije, ona kineska s EU-om i dalje je golema (golema je naravno i ova prva) i kreće se oko 800 milijardi dolara. Što je po Kinu još neugodnije, ona i sa SAD-om, a poglavito sa EU-om ima veliki suficit tj. puno više izvozi nego što iz njih uvozi pa bi joj time i štete od eventualnih sankcija bile puno veće.
Onaj pak sektor, koji u Americi počinje jako patiti a izrazito je izvozno orijentiran na Kinu – je poljoprivreda. Jer Kinezi su se nakon uvedenih Trumpovih carina neočekivano okrenuli ruskim proizvođačima – od uvoza ruske soje (što je posebno bolno za američke proizvođače sa srednjeg zapada čija je golema proizvodnja soje završavala gotovo u cijelosti u Kini), preko žitarica ali i prehrambenih proizvoda. Uz energetsku i vojnu suradnju, upravo poljoprivreda postaje sve važniji segment kinesko-ruske trgovinske razmjene. A ona je prošle godine dosegla već dovoljno respektabilni iznos od 240 milijardi dolara (za usporedbu, do prije cca 5 godina najveći ruski trgovinski partner bila je Njemačka s iznosom od 60 milijardi dolara, što govori o dinamici rasta trgovine između Moskve i Pekinga). Pa iako, ukupno gledano, kad se zbroji trgovinska razmjena Kine i Zapada – ona s Rusijom po Kinu izgleda ne pretjerano impresivno , Peking itekako mora voditi računa o širim geopolitičkim interesima u odnosu na samo one (geo)ekonomske.
Foto: Joe Biden i Xi Jinping (AP Photo / Alex Brandon / Guliver image)
Lavrov došao pripremiti put za Putinov posjet Kini
Upravo u tom posljednjem kontekstu se može i mora promatrati službeni posjet 9. travnja šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova Kini. Osim što je obavio razgovor s kineskim kolegom Wang Yijem, drugi dan razgovarao je i s kineskim čelnikom Xi Jinpingom. Jedna od zadaća tog posjeta bila je i priprema predstojećeg prvog inozemnog posjeta Vladimira Putina nakon prošlomjesečnih predsjedničkih izbora i njegovog novog mandata Kini, a što bi se moglo dogoditi u svibnju. Osim toga, dvojica državnika još će se sastati u lipnju, u Biškeku, na summitu Šangajske organizacije, kao i na jasen – na summitu grupe BRICS u ruskom Kazanu.
Krajnje složeni međunarodni odnosi, ali i sve veća spoznaja Pekinga (što dugo nije želio priznati računajući na golemu kinesku važnost po američke gospodarske interese iako ga je Moskva upozoravala da mu slijedi sve ono što je slijedilo i Rusiji nakon ukrajinske revolucije 2014. godine kad su rapidno počeli degradirati rusko-zapadni odnosi, a ukrajinski rat samo je njihova kulminacija) da mu Washington „radi o glavi“ ali uporabom „mekše sile“ u odnosu na Rusiju – doveli su do ključnih promjena. Kina se u geopolitičkom smislu čvrsto vezala uz Rusiju, a potonja je svoj smjer ubrzanog preokreta na globalni Istok počela još spomenute 2014. predmijevajući što slijedi. Dvije se zemlje sada službeno zalažu za multipolarni svijet, a jedna drugoj čuvaju leđa u ključnim međunarodnim političkim organizacijama, prije svega u Vijeću sigurnosti UN-a.
Znajući što Sjedinjene Države Kini pripremaju u Indopacifičkoj regiji (o tome malo kasnije u tekstu), jednu, prema mom mišljenju vrlo važnu rečenicu na sastanku s Lavrovom izrekao je Wang Yi. Njome se po prvi put javno potvrđuje na koji način Kina promatra današnji svijet, kako ga vidi u budućnosti, na koga se pritom namjerava oslanjati a koga smatra neprijateljem koji ima drukčije planove.
„Dvojno protudjelovanje protiv dvojnog obuzdavanja“
Moćni kineski šef diplomacije i najbliži suradnik Xi Jinpinga Wang Yi u razgovoru s ruskom delegacijom izjavio je o nužnosti kinesko-ruskog „dvojnog (zajedničkog) protudjelovanja protiv dvojnog obuzdavanja“ Sjedinjenih Država.
Naime, SAD se na kraju, usprkos ranijim upozorenjima pojedinih iskusnih geostratega i analitičara poput pok. Henryja Kissingera da to ne čini, ipak odlučio pokrenuti istodobnu politiku sprječavanja Rusije i Kine (kako sam gore rekao, različitim metodama ali s istim ciljem). Spomenuta izjava Wang Yija u dubljem smislu ukazuje kako Kina i Rusija namjeravaju svoje sveobuhvatno strateško partnerstvo na praktičnoj razini svesti u okvire klasičnog savezništva, iako će se na onoj političkoj i retoričkoj Moskva i Peking i dalje nedvojbeno zadržavati na željama za izvanblokovski svijet, bez stvaranja savezništava jednih protiv drugih. Kako su ona već zapravo stvorena, prije svega potezima Sjedinjenih Država koje je primoran slijediti i čitav združeni Zapad, jasno je kako svijet ubrzanom ide prema novoj blokovskoj podjeli i Hladnom ratu, ali ovoga puta združenog Zapada (kojem se pridodaju i novi azijski partneri) i Rusije (slijednice SSSR-a), kojoj je sada pridružuje Kina.
Ovdje je zanimljivo dodati kako uskoro u Peking stiže i američki državni tajnik Antony Blinken. Međutim, ovoga puta zadaća bi mu mogla prije svega biti povezana uz ukrajinski rat. Naime, pod neformalnim vodstvom SAD-a a uz formalno posredništvo Švicarske, u toj bi se zemlji u lipnju trebala održati međunarodna konferencija o Ukrajini, osmišljena na način da u njenom fokusu bude tzv. formula mira Volodimira Zelenskog. SAD na sastanak ne želi pozvati Rusiju, a ova ni sama ne želi doći, jer navedenu formulu odbacuje kao ultimativnu i nerealnu – gotovo kao poziv na rusku kapitulaciju. Pristup, sličan Moskvi, ima i Peking koji zbog toga nije želio doći niti na prethodnu konferenciju istog tipa iako je bio na onoj prvoj u Saudijskoj Arabiji prošle godine. U međuvremenu je Zelenski najavio određene modifikacije svoje formule, ali još ne znamo o čemu je riječ.
Ono što bi Blinken, moguće, sada želio postići je da nagovori Kinu na sudjelovanje na navedenom sastanku, jer bi za sobom povukla i druge zemlje Globalnog juga koje su u najvećoj mjeri neutralne prema ukrajinskom ratu odnosno ne osuđuju Rusiju niti su prihvatile sankcije uvedene protiv nje. Ako bi se u Švicarskoj uspjela progurati formula Zelenskog kao ključna za postizanje mira, a s obzirom da bi na sastanku, ako bi sudjelovale Kina i Indija tada moglo sudjelovati čak i više od 100 zemalja – Washington bi na idući sastanak pozvao i Rusiju. Time bi ona bila pod velikim pritiskom većine država da prihvati prekid vatre i mir na po Kijev i Washington prihvatljivim uvjetima.
SAD bi, ukoliko bi mu prošla ova zamisao i s obzirom kako Moskva na tako nešto, što predlaže Zelenski nikada neće pristati, mogao pokušati dobiti puno veću izolaciju Moskve u svijetu nego je to sada slučaj, kada je ona izolirana gotovo isključivo od geopolitičkog Zapada. Naravno, prije sastanka u Švicarskoj vjerojatno će se dogoditi spomenuti između Putina i Xija u Pekingu – o čemu će mnogo toga ovisiti.
Foto: Chen Yehua/Guliver Image
Vojno-političko stanje u Ukrajini
Istodobno se Ukrajina suočava s teškim stanjem na bojišnicama u kojima ruske snage imaju inicijativu, a u dva smjera sada vrše i snažne ofenzivne operativne akcije koje mogu, ako bi bile uspješne, kumulativno imati čak i strateški značaj za ukupni tijek daljnjih vojnih operacija.
Radi se, prvo, o smjeru prema Časiv Jaru, gradu od 17 000 stanovnika zapadno od puno poznatijeg Bahmuta, do čijeg su predgrađa ruske snage već došle iako je otpor ukrajinske vojske izrazito jak a pojačanja stižu objema stranama. Nakon zauzimanja Časiv Jara Rusima bi se otvorile nove operativne mogućnosti za napredovanje prema ključnoj aglomeraciji za čitav Donbas, onoj Kramatorsk-Slavjansk (gradovi s oko 100 000 stanovnika svaki).
Drugi smjer intenzivnih ruskih napada je zapadno od početkom veljače osvojenog najutvrđenijeg ukrajinskog grada Avdiivke gdje napadi od tada ne prestaju.
Ukrajinci sada u zoni Harkiva, ali i još zapadnije, u regiji Sumi koja graniči s kijevskom regijom, ubrzano nastoje izgraditi čvrsta obrambena uporišta, slična tzv. Surovikinovoj liniji zahvaljujući kojoj je ruska vojska na jugu, u Zaporiškoj regiji slomila veliku ukrajinsku ljetnu protuofenzivu 2023. godine. Naime, i Kijev i brojni zapadni analitičari najavljuju mogućnost nove velike ruske ofenzive do kraja ove godine. Moskva, za razliku od Kijeva i Zapada prošle godine kada je bila riječ o spomenutoj ukrajinskoj protuofenzivi koju su najavljivali na sva zvona, o svemu tome šuti.
Ali ne šuti ruska vojska koja već nekoliko tjedana vrši snažne zračne napade diljem Ukrajine, po njenoj energetskoj i vojnoj infrastrukturi: od Harkiva na sjeveroistoku, preko Dnjepropetrovska i Zaporižja, do Odese na jugu te Kijeva i Lavova na zapadu zemlje. Uništena je već brojna kritična energetska infrastruktura poput termoelektrana u Harkivu i Kijevu, do hidroelektrana u Zaporižju i Dnjepropetrovsku. Moskva te napade smatra osvetom za ukrajinske napade na ruske rafinerije, učestalo vršene prošloga mjeseca.
Na crtama bojišnica Rusi koriste ubojite avio bombe iz sovjetskog doba, modernizirane sustavima za satelitsko navođenje FAB, oznaka 250, 500 i 1500 (bombe oznake 3000, a što zapravo znači tri tone eksploziva, još ne koristi) – koje stvaraju pravu pustoš i paniku.
U napadima na spomenutu infrastrukturu ukrajinskih gradova koriste i 300 mm vođene projektile 9M544 i 9M549 sustava Tornado-S, projektile 9M723-1 lansirnog mobilnog sustava Iskander –M dometa do 500 kilometara (može nositi i nuklearno punjenje), kao i višenamjenske stealth krstareće rakete Kh-59MK/MK2. Također masovno koristi i dronove, dijelom za same napade a dijelom za zavaravanje protivničke protuzračne obrane jer nakon njih slijede spomenuti ubojiti i precizni projektili čime se smanjuje mogućnost njihove neutralizacije.
Upravo je uništena i nedostatna protuzračna obrana sada najveći problem za Ukrajinu čiji je ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba zbog toga prošli tjedan izjavio kako je „vrijeme uljuđene ukrajinske diplomacije prošlo“ i da će sada početi ona agresivna prema zapadnim partnerima s obzirom kako Kijev zna da mnoge zemlje posjeduju američke sustave PRO Patriot ali ih ne žele isporučivati. Ukrajini treba njih „svega“ 24 da bi zaštitila zemlju, smatraju vlasti u Kijevu (ali oni su i skupi i trebaju i Izraelu). Onih nekoliko, koliko su dobili prošle godine, ili je uništeno ili čuvaju ključne objekte u najvažnijim gradovima poput Kijeva.
S druge pak strane, na političkoj razini u Kijevu je bila vidljiva potpuna šizofrenija. Barem ako je suditi prema izjavama predsjednika Zelenskog u brojnim intervjuima koje posljednjih dana daje zapadnim medijima. U jednima, doslovno ovim riječima, govori kao će Ukrajina doživjeti vojni poraz ukoliko američki Kongres ne odobri Bidenovu novu pomoć Kijevu u iznosu od 60 milijardi dolara. U drugima govori kako prijeti slom ukrajinske fronte i predstojeća nova ruska ofenziva. Ali samo dan prije pisanja ovog teksta Zelenski je izjavio kako Ukrajina priprema novu ofenzivu i nova iznenađenja za rusku stranu.
Jasno je kako Zelenski na domaćoj sceni, ionako od rata koji se neočekivano dugo produžio sve umornijim građanima ne može govoriti o slomu bojišnice i porazu jer bi to katastrofalno utjecalo na njihov moral i na novu mobilizaciju. Njima u redovitom obraćanjima govori kako je stanje na bojišnicama stabilno i da nema opasnosti ni šansi za ruske vojne uspjehe.
S druge pak strane američkim medijima mora govoriti o slomu i porazu Ukrajine, jer to od njega očekuje njegov glavni sponzor Biden, kako bi potakao Kongres na djelovanje i republikancima nametnuo „povijesnu krivicu“ ako ostanu imuni na vapaje Kijeva i dođe do ukrajinskog poraza.
Istu igru igrao je prošli tjedan i britanski ministar vanjskih poslova David Cameron koji je stigao u Washington i pozvao Kongres na izglasavanje proračuna za pomoć Ukrajini. Čak je posjetio i Donalda Trumpa u njegovoj rezidenciji na Floridi, zamolivši ga da svojim utjecajem pobudi republikance da izglasaju Bidenov proračun, ali Trump za to nije želio niti čuti te je zauzeo još čvršću protuukrajinsku poziciju. Štoviše, nakon što je razgovarao s Trumpom Camerona nije želio primiti predsjednik Zastupničkog doma Kongresa trumpist Mike Johnson ispričavši se zbog zauzete satnice, što je bio otvoreni šamar Cameronu o kojem su, kao o takvom – pisali i pojedini britanski mediji.
Zelenski je išao toliko daleko da je u intervju za njemački Bild oštro kritizirao njemačkog kancelara Olafa Scholza jer je odbio Ukrajini isporučiti suvremene krstareće rakete Taurus dometa do 500 kilometara. Pritom je omalovažio Scholzovo obrazloženje da to ne čini isključivo zbog sprječavanja sukoba između Njemačke i Rusije, aludirajući vjerojatno na činjenicu da su svoje rakete sličnog karaktera Storm Shadows i SCALP Kijevu već isporučili Velika Britanija odnosno Francuska pa se ništa nije dogodilo. Ali Zelenski je u intervjuu otišao još i dalje te optužio SAD zbog sporosti oko obećanih isporuka borbenih zrakoplova F-16 i američkih raketa ATACMS od čega za sada nema ništa.
Međutim, jasno je kako je sve ovo bila samo izvrsno osmišljena igra. Niti je u ukrajini tako kritično vojno stanje za takve vapaje, niti je Zelenski izgubio živce. Sve je to bio orkestrirani i zajednički političko-medijski pritisak na republikance u Zastupničkom domu američkog Kongresa da konačno popuste i odobre Bidenovu pomoć Ukrajini u iznosu od gotovo 61 milijardu dolara. Na kraju je urodio plodom i republikanci su se povukli te će se u subotu, 20. travnja, konačno održati glasovanje na kojem će, bez ikakve sumnje i na radost demokrata i Ukrajine – pomoć biti izglasana. O toj važnoj temi više će riječi biti u idućoj tjednoj analizi. Također, i kritizirani Olaf Scholz je popustio i prekjučer obećao Ukrajini još jedan njemački protuzračni sustav Patriot i dugoročnu vojnu pomoć. Europljani, koji su bili ustrašeni američkim financijskim povlačenjem i oprezni sa svojim isporukama, počeli su masovno odrješivati kese za Kijev čim im je iz SAD-a odaslan signal da će u Kongresu proći navedena američka pomoć.
SAD stvara azijski NATO
U Washington je prošli tjedan stigao japanski premijer Fumio Kishida, kod kuće suočen s nikad viđenom nepopularnošću (između ostalog i zbog sve većih japanskih gospodarskih problema), koja je čak puno gora i od one koju u SAD-u ima Joe Biden i koja je također povijesno rekordna. Međutim, važnost susreta dvaju državnika bila je golema: Japan će se i službeno priključiti nedavno ustrojenom protukineskom (iako to nije službeno, svi dobro znaju da mu je upravo to ključna namjera) vojnom savezu AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD). Istina – kao članica druge razine, a nešto slično će postati i Filipini. Njihov je predsjednik Marcos Jr. brzo stigao u američku prijestolnici i priključio se sastanku s američkim kolegom i japanskim premijerom. Ubrzo je uslijedila i prva protukineska izjava, kojom tri zemlje „osuđuju aktivnosti kineske obalne straže u zoni Južnokineskog mora“.
Zanimljivo u ovoj priči je da Japan i Filipini nisu u istoj razini AUCUS-a s njegovim utemeljiteljima, a za to su moguća samo dva razloga: prvi je da anglosaksonska komponenta želi osigurati svoju ekskluzivu po pitanju donošenja odluka (iskustvo s europskim NATO savezom im možda za to daje opravdanje, jer se u Aziji ne žele previše naprezati oko donošenja odluka koje u NATO-u uvijek moraju biti donijete uz suglasnost svih njegovih članica; i drugo, Tokio i Manila možda ipak žele ostati u određenoj mjeri autonomni po pitanju vojnih odluka prema Kini, ne želeći se dovesti u položaj EU-a odnosno ključnih europskih država koje su se stavljanjem pod punu vlast Washingtona u vanjskopolitičkoj sferi, u onoj vojnoj dovele u neugodan položaj. Postaju sve izloženije direktnom sukobu s Rusijom kojeg nikada nisu željele, i to u vrijeme dok se SAD nastoji potpuno fokusirati na Aziju i obračun s Kinom, dok bi NATO i EU ostavio da se primarno bave sprječavanjem Rusije u zapadnom smjeru.
Međutim, koliko Filipini mogu biti autonomni, ne znam. Amerikanci su upravo poslali teret s raketama srednjeg dometa koji putuje prema Filipinima, u namjeri da ih tamo i instaliraju. Više o tome u idućoj tjednoj analizi.
Međutim, sve bi ove strategije i politike vrlo lako mogle biti bačene u prah i pepeo. I to u doslovnom smislu. Naime, Izrael je prošli tjedan smišljeno povukao krajnje rizičan potez, razorivši zgradu konzulata u iranskom diplomatsko predstavništvu u Damasku i ubivši pritom visokog iranskog generala i još šestoricu službenika.
Svima je potpuno jasno: radi se o napadu na suvereni iranski teritorij, jer su diplomatska predstavništva prema međunarodnim konvencijama teritoriji zemalja koje predstavljaju. Dakle, i Tel Avivu je jasno kako u tom kontekstu Teheran de facto mora vojno odgovoriti ukoliko želi sačuvati obraz i kod kuće i u regiji. Teheran to uopće i nije skrivao pa je na kraju i odgovorio prilično impresivnim raketnim i napadima dronovima, ali je jasno da je pritom izbjegavao civilne žrtve i da je Izraelu dao desetak dana vremena da pripremi svoju protuzračnu obranu.
Pa iako zbog toga Iran nitko ne može osuditi, izraelski državni vrh je prije iranskog napada najavio kako će u slučaju istoga vojno odgovoriti svim raspoloživim sredstvima, što znači i onim nuklearnim. Međutim, odgovor izraela na kraju je bio vrlo mršav i vidljivo oprezan, o čemu više u idućoj analizi.
U sklopu pokušaja rješavanja palestinskog pitanja silom i jednom zauvijek, izraelski državni vrh želi konačno skinuti i problem libanonskog proiranskog šijitskog Hezboillaha sa svojih leđa, ali najviše problem Irana koji predstavlja daleko najveću prijetnju izraelskoj opstojnosti od mora arapskih država kojima je okružen. Samostalno udariti po velikom i dovoljno moćnom Iranu Izrael se ipak ne usuđuje, pa je htio, prema svojim procjenama, izabrati najbolji način za provociranje oštre reakcije Irana nakon koje Sjedinjenim Državama ne bi preostalo nikakve mogućnosti (o)stajanja po strani. Osim toga Izrael je već puno ranije davao do znanja kako će prvi udariti po Iranu, prije negoli ovaj izradi atomsku bombu i prvi na njega udari.
Međutim, protiv Izraela sada su stale gotovo sve arapske i islamske zemlje, ali i većina zemalja svijeta općenito – zbog njegove goleme i nesrazmjerne uporabe vojne sile u Gazi u obračunu s Hamasom, gdje na ovaj ili onaj način, u neviđenim patnjama u modernoj ljudskoj povijesti sada stradava više od 1200 000 civila. Zato se Teheran sada ne boji za svoj ugled, jer je Izrael za dugo vremena u međunarodnoj zajednici (uz malobrojne iznimke) uništio onaj svoj.
A vrijeme za Iran ne radi samo u smislu pridobivanja, ako već ne simpatija ono sigurno razumijevanja i od ključnih arapskih država za njegov vojni protuodgovor, već i po pitanju izrade atomske bombe. Brojni ugledni analitičari u svijetu smatraju kako je Teheran vrlo blizu stvaranja nuklearnog oružja. Na to su prošli tjedan ukazali i pojedini ruski analitičari bliski Kremlju, a na isto je upozorio i The Washington Post. Navodno se više ne radi ne samo o mjesecima i tjednima, već i o danima, smatra taj medij.
Teheran se u slučaju prevelikog pritiska Zapada može odluči ti ina prekid suradnje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, pa nikakav nadzor nad iranskim nuklearnim programom više ne bi mogao postojati. Uostalom, Teheran već dugo upozorava i ukazuje na čudnu logiku da on ne smije imati atomsko oružje, a mogu ga imati, npr. osim Izraela, i jedan Pakistan, Indija ili pak Sjeverna Koreja.
Zaključak
Kako god bilo diplomatska aktivnost ponovo je dobila prednost nad već toliko dominantnom vojnom silom u rješavanju globalnih problema proteklih nekoliko godina. Vrag je očito odnio šalu. Tako su se u pokušaj smirivanja eksplozivnog stanja u bliskoistočnoj regiji, koje odjednom prijeti i uporabom nuklearnog oružja – uključile sve ključne zemlje: SAD, Kina, Rusija.
Uvlačenje SAD-a u rat s Iranom nije u interesu Washingtona, poglavito u predizborno vrijeme, jer bi to po Bidena bilo ravno političkom samoubojstvu. Iran nije Afganistan, Libija ili Sirija, već vojno, gospodarski i demografski vrlo velika i potentna zemlja.
S druge strane i Teheran dobro zna za spomenutu neugodnu poziciju Bidena i demokrata. Ali također zna i kako je alternativa Bidenu Donald Trump – osvjedočeni izraelski prijatelj i zakleti iranski neprijatelj.
Sve ovo skupa – i najnovija bliskoistočna kriza i ono o čemu je bilo riječi u gornjem dijelu ove analize – ukazuje na potpuno sluđeni svijet, u kojem više ništa nije sigurno i nemoguće. Sve su opcije otvorene ali je, bez obzira na to (ili baš usprkos tome) već sada jasno kako multipolarnost presnažno kuca na svjetska vrata a da bi mogla biti ignorirana.
Washington ju eventualno može samo usporiti ali nikako ne i zaustaviti. O tome i svjedoče njegove sadašnje užurbane diplomatske aktivnosti diljem arapskog i drugog svijeta, poput Kine – što je jasan znak kako Sjedinjene Države više ne mogu samostalno rješavati globalne probleme po načelu Pax Americana. U suprotnom bi za rješavanje najnovije bliskoistočne krize bilo dovoljno, kao i ranije, uplovljavanje jednog moćnog američkog nosača zrakoplova u pratnji grupacije brodova i podmornica u Perzijski zaljev ili istočno Sredozemlje pa da se strasti brzo smire, a stvari budu riješene na po Washington željen način. Danas moćni američki i saveznički brodovi nisu u stanju riješiti niti problem jemenskih Hutista u Crvenom moru.
Naravno, sve bi se to moglo uporabom nuklearnog oružja. Ali onda se otvara Pandorina kutija te daje „zeleno svjetlo“ da i suparnici na isti način počnu rješavaju svoje sigurnosne probleme a da ih se pritom ne bi moglo kritizirati.
Davno sam rekao, još prije ruske invazije na Ukrajinu, da je SAD zaigrao krajnje rizičnu geopolitičku igru, koja bi ga dugoročno, ako se nešto uskoro ne promijeni, i samog mogla skupo koštati.
Sjedinjene Američke Države povući će svoje trupe iz Nigera, rekao je Reutersu kasno u petak upućeni izvor, dodajući da je postignut dogovor između zamjenika američkog državnog tajnika Kurta Campbella i vodstva Nigera.
Nešto više od tisuću američkih vojnika stacionirano je u Nigeru. Američka vojska u Nigeru djelovala je iz dvije baze, uključujući i bazu bespilotnih letjelica poznatu kao Zračna baza 201 izgrađenu u blizini Agadeza u središnjem Nigeru za više od 100 milijuna dolara. Od 2018. baza se koristi protiv militanata Islamske države i organizacije Džamat Nusrat al-Islam val-Muslimin koja je podružnica Al Kaide u Sahelu.
Prošle je godine vojska preuzela državnim udarom vlast u Nigeru. Do državnog udara Niger je bio ključni sigurnosni partner SAD-a i Francuske. Međutim, nova vlast u Nigeru pridružila se huntama u susjednom Maliju i Burkini Faso i okončala vojni sporazum s nekadašnjim zapadnim saveznicima. Vojna hunta u Nigeru napustila je regionalni politički i ekonomski blok ECOWAS i njeguje bliske veze s Rusijom.
U narednim danima razgovarat će se o tome kako će povlačenje trupa izgledati, rekao je anonimni izvor za Reuters. Izvor je rekao da će unatoč ovom koraku i dalje postojati diplomatski i gospodarski odnosi između SAD-a i Nigera. New York Times izvijestio je ranije u petak da će više od 1000 američkih vojnika napustiti Niger u nadolazećim mjesecima.
Rusi dobrodošli
Prošlog mjeseca nigerska vladajuća vojna hunta poručila je da je s trenutačnim učinkom povukla vojni sporazum koji je dopuštao djelovanje u zemlji vojnom i civilnom osoblju američkog ministarstva obrane. Pentagon je nakon toga objavio da traži pojašnjenje, dodavši da je američka vlada imala “izravne i iskrene” razgovore u Nigeru prije te objave vojne hunte i da nastavlja komunicirati s vladajućim vojnim vijećem Nigera.
Stotine ljudi prošloga je tjedna na ulicama glavnog grada Nigera zahtijevalo odlazak američkih postrojbi iz zemlje, nakon što je vlast dodatno promijenila svoju strategiju okončanjem vojnog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama i dobrodošlicom ruskim vojnim instruktorima.
Osam državnih udara u zapadnoj i središnjoj Africi tijekom četiri godine, uključujući Burkinu Faso, Mali i Niger, potaknulo je rastuću zabrinutost zbog demokratskog nazadovanja u regiji.
Fregata Hessen (Foto: Thomas Koehler / Guliver image)
Njemački ratni brod završio je u subotu rano ujutro svoju misiju zaštite trgovačkih brodova od hutista, militanata u Jemenu, i isplovio iz Crvenog mora, javlja dpa. Fregata je bila dio obrambene pomorske misije EU-a Aspides, a raspoređena je u Crvenom moru krajem veljače kako bi zaštitila trgovačke brodove od napada militanata u Jemenu, koji prosvjeduju protiv rata u Gazi. Crveno more područje je najvažnijeg pomorskog puta iz Azije u Europu, koji prolazi kroz Sueski kanal. Militantni hutisti, koji su u savezu s Iranom, žele svojim napadima prisiliti na prekid izraelske vojne operacije u Pojasu Gaze.
Fregata, s posadom od 240 članova, završila je misiju i napustila područje operacija, priopćio je Bundeswehr. Posada na Hessenu više puta je oborila bespilotne letjelice koje su lansirali militanti u prvoj misiji te vrste koju je pokrenula njemačka mornarica. Brod je raspoređen 23. veljače nakon niza napada na trgovačka plovila. Velike brodarske tvrtke počele su izbjegavati Crveno more, dio najkraće pomorske rute između Azije i Europe, što utječe na globalno gospodarstvo.
Njemačko ministarstvo obrane priopćilo je da je brod sigurno pratio 27 trgovačkih brodova kroz područje operacije. U četiri slučaja bespilotne letjelice i projektili koje su ispalili hutisti uspješno su zaustavljeni, priopćilo je ministarstvo. Ukupno je fregata prešla više od 11.000 kilometara u zoni djelovanja.
Novinske agencije izvijestile su u veljači da je navedena njemačka fregata u Crvenom moru umalo slučajno oborila američki dron. Njemačko ministarstvo obrane potvrdilo je da se dogodio incident s dronom u koji je bila uključena saveznička država, ali nije navelo o kojoj je državi riječ. Ministar obrane Boris Pistorius rekao je tada da je fregata Hessen otvorila vatru nakon što su pokušaji identificiranja nepoznatog drona “bili neuspješni.” Glasnogovornik ministarstva Michael Stempfle rekao je: “Slučaj je riješen kada se pokazalo da nije bila neprijateljska bespilotna letjelica, što je postalo jasno tek naknadno.”
Srećom, dva projektila ispaljena na dron promašila su cilj i srušila se u more zbog “tehničkog kvara”, prema novinskom časopisu Der Spiegel, koji je također ustvrdio da je u pitanju američki izviđački dron Reaper. Ne navodeći svoje izvore, Spiegel je nagađao da je dron možda bio u tom području “kao dio američke protuterorističke misije” koja nije povezana s misijom na Crvenom moru, ali je naveo da vojni dužnosnici vjeruju da je incident prijateljske vatre pokazao da se koordinacija između uključenih saveznika u raznim misijama u regiji oko Jemena “treba poboljšati”.
Dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung dodao je kako je “opće poznato da se u regiji koriste američke borbene bespilotne letjelice koje nemaju nikakve veze s operacijom u Crvenom moru”.
Sjeverna Koreja u subotu je priopćila da je testirala “superveliku” bojevu glavu krstareće rakete i novu protuzračnu raketu. Ispitivanje snage bojeve glave dizajnirane za stratešku krstareću raketu Hwasal-1 Ra-3 i probno lansiranje protuzračne rakete Pyoljji-1-2 održano je u petak, izvijestili su državni mediji.
“Probnim lansiranjem postignut je određeni cilj”, izvijestila je KCNA. Navodi se da su testovi od petka bili dio redovnih vojnih aktivnosti Sjeverne Koreje i da nemaju “nikakve veze s okolnom situacijom”.
Foto: KCNA
Rezolucije UN-a zabranjuju Sjevernoj Koreji testiranje balističkih projektila bilo kojeg dometa, od kojih su neki sposobni nositi nuklearnu bojevu glavu. Probe krstarećih raketa nisu predmet sankcija Pjongjangu. Takvo se oružje, međutim, također može koristiti za isporuku nuklearnih bojevih glava.
U pozadini sukoba oko sjevernokorejskog programa nuklearnog oružja, napetosti na Korejskom poluotoku ponovno su značajno porasle. Sjedinjene Američke Države i Južna Koreja pojačale su svoju vojnu suradnju, uključujući zajedničke manevre, kao odgovor na višestruka testiranja projektila sposobnih za nuklearno oružje koja je Pjongjang izveo u posljednje dvije godine.
Glavni tajnik NATO saveza, Jens Stoltenberg, izrazio je zabrinutost zbog situacije na Bliskom istoku nakon izraelskog napada na Iran. “Ključno je da sukob ne izmakne kontroli, i stoga pozivamo sve strane da se suzdrže”, rekao je Stoltenberg u Bruxellesu u petak. “Nitko nema koristi od rata na Bliskom istoku”, rekao je, prenosi dpa.
Prema medijskim izvješćima, Izrael je napao iransku pokrajinu Isfahan rano u petak kao odgovor na veliki napad Irana dronovima i projektilima prošli vikend. Prema izraelskim novinama Jerusalem Post, napad je ciljao zračnu bazu u Isfahanu, nedaleko od iranskih nuklearnih postrojenja. Međutim, prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), nuklearna postrojenja nisu pogođena.
Izraelski dronovi nisu prouzročili štetu ili žrtve
Iranski ministar vanjskih poslova Husein Amirabdolahian rekao je da dronovi za koje izvori kažu da je Izrael ispalio na grad Isfahan u petak nisu prouzročili štetu ili žrtve, u komentarima koje je uputio izaslanicima muslimanskih nacija u New Yorku koje su prenijeli iranski mediji, javlja Reuters. “Pristaše cionističkih medija u očajničkom nastojanju pokušale su iznjedriti pobjedu iz svoga poraza, dok srušeni mini-dronovi nisu prouzročili nikakvu štetu ili žrtve”, rekao je Amirabdolahian. Teheran je dao naslutiti da nema planove odmazde.
Izraelska vojska i ministarstvo vanjskih poslova nisu željeli komentirati napad i visoki izraelski političari još nisu ništa javno komentirali, osim ministra za sigurnost Itamara Ben-Gvira koji je na platformi X objavio samo jednu riječ: “Slabašno!”. U intervjuu za državnu televiziju, stanovnik Isfahana opisao je eksplozije koje su se dogodile rano ujutro kao “ništa više od petardi”.
Izrael tvrdi da je 276 kamiona s pomoći došlo u Pojas Gaze
Izrael je u petak priopćio da je pojačao svoje napore u opskrbi ljudi u Pojasu Gaze humanitarnom pomoći te da je 276 kamiona s pomoći stiglo u Gazu. U četvrtak je 276 kamiona koji su prevozili hranu i lijekove došlo do ugroženog obalnog pojasa, objavila je u petak izraelska uprava COGAT odgovorna za kontakte s Palestincima i humanitarnu pomoć, prenosi dpa.
Istog dana iz zraka su bačene i 144 palete hrane a još 700 kamiona prošlo je sigurnosne provjere i čekalo je iza kontrolne točke Kerem Shalom u Pojasu Gaze da humanitarne organizacije UN-a preuzmu distribuciju humanitarne pomoći, dodao je COGAT. Ukupno 100 kamiona dovezlo je pomoć na sjever Pojasa Gaze, gdje humanitarne organizacije kažu da je najveća potreba. Kroz novi prijelaz na sjeveru Pojasa Gaze prošlo je samo šest kamiona. Prema informacijama iz izraelskih sigurnosnih izvora, prijelaz nije pogodan za veće transporte.
S obzirom na katastrofalnu humanitarnu situaciju u Pojasu Gaze, Sjedinjene Američke Države i drugi zapadni partneri te Ujedinjeni narodi više puta su pozvali Izrael da hitno poveća isporuke pomoći za civilno stanovništvo. Humanitarne organizacije naglasile su da je došlo do blagih poboljšanja. Međutim, premalo kamiona i dalje je stizalo u Pojas Gaze, a borbe koje su se vodile nisu dopuštale sigurnu, sveobuhvatnu distribuciju, kažu oni.
Armenija je pristala vratiti nekoliko sela Azerbajdžanu što je, kako su u petak opisale obje strane, važna prekretnica dok se približavaju mirovnom sporazumu nakon dva rata od raspada Sovjetskog Saveza, izvještava Reuters.
Glasnogovornik azerbajdžanskog ministarstva vanjskih poslova Aykhan Hajizada objavio je na X-u da će Armenija vratiti četiri sela blizu zajedničke granice zemalja koja su bila “pod okupacijom” od ranih 1990-ih, i opisao to “dugo iščekivanim povijesnim događajem”.
‼️Long-awaited historic event: 📢
As a result of the 8th meeting of the State Commissions on the delimitation of the state border between #Azerbaijan and #Armenia, Armenia has agreed to return 4 villages of Azerbaijan that were under the occupation since early 1990s. pic.twitter.com/qoHA9urFKv
“U ovom procesu, Republika Armenija dobiva smanjenje rizika povezanih s razgraničenjem granica i sigurnošću”, citirala je državna novinska agencija izjavu armenskog premijera. Primopredaja je u praksi uključivala samo “dva i pol sela” jer je Azerbajdžan već djelomično kontrolirao pridružena naselja, ali se demarkacija granice smatra “značajnim događajem”, dodaje se.
Naselja su napuštena, ali su strateški važna jer su blizu glavne armenske autoceste sjeverno prema granici s Gruzijom preko koje se odvija velik dio njezine trgovine, kao i cjevovoda preko kojeg dobiva plin iz Rusije. Dogovor je postignut na sastanku na granici dviju zemalja.
Azerbajdžan je zahtijevao povratak sela kao preduvjet za mirovni sporazum nakon više od tri desetljeća sukoba, uglavnom usmjerenog na regiju Karabah. Od 2020. godine u Karabahu su se nalazile ruske mirovne snage, ali je Rusija ovaj tjedan objavila da ih je počela povlačiti. Predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev trebao bi se u ponedjeljak sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Vojnik sjedi u rovu u blizini Bahmuta, Ukrajina (Foto: Violeta Santos Moura / Reuters / Guliver image)
Nakon više od dvije godine intenzivnog ratovanja u Ukrajini, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u petak je ponovno potvrdio da Moskva polaže prava vladanja susjednom zemljom. U najboljem slučaju, budućnost zapadne Ukrajine je nepoznata, rekao je Lavrov u intervjuu u Moskvi za nekoliko ruskih televizija. Inače će postojati samo Ukrajina “koja je istinski ruska, koja želi biti dio ruskog svijeta, koja želi govoriti ruski i školovati svoju djecu”, rekao je, prenosi Reuters.
Nema govora o bilo kakvoj alternativi, prema Lavrovu (74), koji je ministar vanjskih poslova od 2004. godine te je vjerna podrška i osoba od povjerenja predsjednika Vladimira Putina. Rusija ne želi napasti NATO zemlje, kako se tvrdi na Zapadu da se uplaše glasači, rekao je Lavrov. “No ako žele dovesti NATO na naše granice, onda ćemo to naravno znati spriječiti u Ukrajini.”
Poput drugih viših članova ruskog vodstva, Lavrov je rekao da je Rusija spremna na pregovore s Ukrajinom, no samo pod posebnim uvjetima. Neće biti prekida vatre tijekom mogućih pregovora, razgovori s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim su besmisleni, a Kijev mora odustati od svoje mirovne formule, rekao je. U jesen 2022. godine, Zelenski je iznio deset točaka za mir među kojima se ističu povlačenje ruske vojske, obnova i odšteta i kazneni progon ratnih zločinaca.
Scholz: Rat u Ukrajini mogao bi potrajati još nekoliko godina
Njemački kancelar Olaf Scholz izjavio je kako vjeruje da bi se rat u Ukrajini mogao produžiti još nekoliko godina. Nitko ne može reći hoće li ovaj rat potrajati možda pet godina, rekao je Scholz u petak navečer u gradu Chemnitzu na istoku Njemačke.
Kancelar je branio njemačku vojnu pomoć Ukrajini i dodao da se uz to mora njegovati diplomacija. Od početka rata, međutim, ruski predsjednik Vladimir Putin nije pokazao znakove pomaka, rekao je. Diktirani mir je neprihvatljiv, naglasio je Scholz. “Ne smije se dopustiti da se provuče s ovim.”
Scholz je bio gost panel rasprave u petak navečer koju su organizirale novine Freie Presse pod nazivom “Njemačka pod pritiskom. Kako koalicija može djelovati pod novim uvjetima?”.
Ruski dužnosnici suočeni su s ograničenjima inozemnih putovanja
Ruski dužnosnici suočeni su s raznim ograničenjima vezanim za putovanja u inozemstvo, objavio je Kremlj u petak nakon što je izvješće Reutersa povezalo ograničenja sa strahovima da bi strane sile mogle pokušati dobiti pristup državnim tajnama, izvještava The Moscow Times.
U izvješću objavljenom u četvrtak, Reuters je citirao devet anonimnih izvora povezanih s državom koji detaljno opisuju “kaotični” sustav pravila putovanja za dužnosnike u državnim tijelima – čak i za putovanja u zemlje koje Moskva smatra “prijateljskim”. Navodi se da su glavni razlozi koji su doveli do strožih pravila bili strahovi da bi ruski dužnosnici mogli biti “zarobljeni” i prisiljeni odati državne tajne ili pritvoreni i izručeni Zapadu.
Rusija je navodno uvela neformalnu zabranu putovanja za dužnosnike 2022., kada je Moskva izvršila invaziju na Ukrajinu, a njezine veze sa Zapadom pogoršale su se na najniže razine nakon Hladnog rata. Reuters je izvijestio da je zabrana putovanja službeno usvojena sredinom 2023. godine, a slična ograničenja sada su uvedena za nositelje državnih tajni u svim ruskim ministarstvima.
Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov zanijekao je u veljači 2023. postojanje zabrana putovanja u inozemstvo za dužnosnike nakon što su se prvi put pojavila izvješća o ograničenjima. Tog je travnja potvrdio da su “stroža pravila” formalizirana za one koji rade u “osjetljivim” područjima, rekavši za Financial Times da se “više pozornosti posvećuje tom pitanju” od invazije na Ukrajinu.
Bivši i sadašnji dužnosnici rekli su za The Moscow Times otprilike u to vrijeme da je višim dužnosnicima bilo potrebno “dvostruko odobrenje” i od svojih neposrednih nadređenih i od šefova za bilo kakva inozemna putovanja. To je značilo da šef kabineta Kremlja Anton Vaino ili čak sam predsjednik Vladimir Putin moraju osobno potpisati inozemna putovanja.
Viktor Orban (Foto: AP Photo / Virginia Mayo / Guliver image)
Najviši dužnosnici Europske unije moraju otići i ne zaslužuju drugu priliku nakon izbora za Europski parlament, rekao je u petak mađarski premijer Viktor Orban. Nacionalistički čelnik suočava se s jednim od najtežih izbora u svojoj 14-godišnjoj vladavini. Gospodarstvo je u recesiji, njegovu platformu s obiteljskim vrijednostima u samoj srži potresa skandal sa zlostavljanjem, a tu je i politički pridošlica koji prijeti promijeniti status quo. Unatoč tim izazovima, Orbanov Fidesz i dalje je najpopularnija stranka u Mađarskoj. No pojava bivšeg insajdera iz vlade, Petera Magyara, glasnog kritičara premijera, unijela je u izbore dodatnu neizvjesnost.
“Ima problema u Bruxellesu, velikih problema. Vodstvo (EU-a) je zakazalo”, rekao je Orban pristašama, u neuobičajeno kratkom 15-minutnom govoru, kojim je pokrenuo Fideszovu kampanju za lokalne i europske izbore od 6. do 9. lipnja. “Ako ste u mandatu loše radili, doveli svoje birače u opasnost i ako ne očekuju ništa više od vas, preostaje vam samo jedno – pokupite stvari i odlazite”, rekao je Orban.
🇭🇺🇪🇺 @PM_ViktorOrban: Despite the decline and challenges posed by Brussels’ leadership, Hungarians know they are better off now and consistently support us in elections. The current leadership in Brussels has failed; it’s time for a change. pic.twitter.com/gxAczWLc9c
Orban je rekao da je europsko gospodarstvo u padu i kritizirao politiku Zapada da podrži ukrajinske ratne napore protiv ruske invazije. Tvrdi da bi moglo doći do šireg sukoba ako Europska unija ne promijeni pristup. Orban je dugo u sukobu sa svojim saveznicima u EU-u i Washingtonu zbog niza pitanja, uključujući odbijanje slanja oružja Kijevu i nastavak održavanja gospodarskih veza s Moskvom od napada ruskih snaga na Ukrajinu 2022. godine. Budimpešta se spori i s Europskom komisijom zbog pravosudnih reformi što je rezultiralo obustavom isplate milijardi eura iz europskih fondova.
Dok se Orban obraćao, novi ured za ispitivanje stranog miješanja u mađarske izbore pokrenuo je istragu protiv Magyara zbog sumnje u inozemno financiranje njegovih kampanja. Magyar obilazi seoska područja kako bi pridobio podršku i nada se da će imati koristi od ekonomskih problema Mađarske i raširenog razočaranja birača drugim oporbenim strankama koje nisu uspjele postaviti vjerodostojan izazov Orbanu tijekom više izbornih ciklusa.
We delivered on our promises made to Hungarian citizens. We restored public security, created a million jobs, protected our families from gender propaganda and put an end to migration. This is not #populism. This is #leadership! pic.twitter.com/c8DGkpvkqi
“Iako je politička i ekonomska pozadina povoljna za Magyarovu stranku TISZA da ostvari relativno dobre rezultate na izborima za Europski parlament i lokalnim izborima, nije ni blizu tome da nadmaši Fidesz”, rekao je Andrius Tursa iz think-tanka Teneo. “Vladajuća stranka je u anketama na 40 do 42 posto, ima stabilnu i predanu biračku bazu i može upotrijebiti ogromne administrativne resurse u svoju korist”, rekao je Tursa.
Andrej Plenkovic,Gordan Jandrokovic,Zoran Milanovic (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Ustavni sud u petak je odlučio da se predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović svojim izjavama i ponašanjem, odnosno sudjelovanjem u kampanji bez podnošenja ostavke na predsjedničku dužnost doveo u poziciju da ne može biti mandatar za sastav buduće vlade kao ni premijer, izvještava Hina. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović kazao je da je Milanović, za razliku od SDP-a, kršio upozorenje Ustavnog suda od 18. ožujka i izrijekom ponavljao da je u kampanji kao budući predsjednik vlade.
Takvim izjavama i postupanjem Milanović se stavio u položaj sudionika u parlamentarnim izborima, što on po svom ustavnom položaju dok je predsjednik Republike ne može biti, zaključio je Ustavni sud. Dodaju da je ustavni položaj predsjednika Republike nespojiv s položajem sudionika u izborima za Hrvatski sabor. Ustavni sud ističe da su izborni postupci uvijek najvažniji test privrženosti istinskoj političkoj demokraciji koja je utjelovljena u Ustavu. Tijekom cjelokupne izborne kampanje Milanović je postupao suprotno Ustavu te je doveo u pitanje vladavinu prava i demokratski višestranački sustav kao najviše vrednote Ustava, zaključio je Ustavni sud.
“Stoga, polazeći od svojih ustavnih ovlasti u postupku nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora, kao i svojih općih nadzornih ovlasti kao čuvara Ustava, Ustavni sud utvrđuje da se svojim izjavama i ponašanjem predsjednik Republike, a da prethodno, u skladu s Upozorenjem od 18. ožujka 2024., nije podnio ostavku na dužnost predsjednika Republike, doveo u poziciju da ne može biti ni mandatar za sastav buduće vlade ni predsjednik vlade”, navodi se u odluci Ustavnog suda.
Šeparović: Ne dovodimo u pitanje volju birača
Za tu je odluku glasovalo devet ustavnih sudaca, protiv su bili suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, a sutkinja Ingrid Antičević Marinović nije došla na sjednicu. Troje sudaca koji su bili protiv ovog, ali i ranijeg upozorenja Ustavnog suda, najavili su izdvojena mišljenja koja će biti objavljena na internetskoj stranici suda.
U priopćenju objavljenom na stranici Ustavnog suda stoji da od 18. ožujka kada su SDP i Milanovića upozorili da ako želi sudjelovati u izborima mora podnijeti ostavku, nisu željeli do dana održavanja parlamentarnih izbora novim upozorenjima ili priopćenjima utjecati na volju birača. Naglašavaju i da ni današnjim upozorenjem, neovisno o ustavnopravno neprihvatljivom postupanju predsjednika Republike, ne dovode u pitanje volju birača.
Zoran Milanović (Foto: AP Photo / Markus Schreiber / Guliver image)
Milanović odgovorio
Nakon što je na Facebooku objavio fotografiju na kojoj predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović pije kavu u društvu čelnika HDZ-a, predsjednik RH Zoran Milanović na konferenciji za novinare poručio je da je upozorenje Ustavnog suda da ne smije biti mandatar ni premijer – priprema za državni udar.
“Želio bih umiriti građane koji su ljuti i reći im da ono što su čuli je da Ustavni sud može to reći, ali ne može ništa napraviti, izbori su gotovi”, kazao je Milanović dok se istovremeno iza njega u dvorani na Pantovčaku na ekranu vrtjela ista fotografija Šeparovića i HDZ-ovaca Branka Bačića, Olega Butkovića i bivšeg gradonačelnika Korčule Andrije Fabrisa.
Prije mjesec dana su mogli prijetiti i to su radili, dodao je, ali više ne. “Ovo neće proći. Hrvatski sabor većinom svih zastupnika za mandatara može odrediti bilo koga. Protiv toga nema pravnog lijeka. Gotovo je. Ne moram ja biti mandatar, ne radi se ovdje o meni, ali neće im ovo proći”, rekao je Milanović.
Ne slaže se s onima koji kažu da je ovo upozorenje državni udar, ali smatra da je “priprema za državni udar”. “Ovo je predradnja da sutra, recimo, Plenković, kum korupcije u Hrvatskoj, kad treba napustiti Banske dvore, kaže da ima odluku Ustavnog suda i da to ne želi napraviti. Sabor je u ovom pogledu iznad svega, ta priča da je Ustav iznad hrvatskih ljudi, to može smisliti samo čudan um”, izjavio je Milanović.
Pozvao je sve one koji su do izbora bili antikorupcijska oporba da sad pokažu tu dosljednost. “Ovo je posljedica paničnog straha Plenkovića i zato ova reakcija. Spriječit ćemo pokušaje da se razbije volja birača”, dodao je upitavši što je sljedeće. “Hoće mi uzeti državljanstvo? To ne može tako dalje”, naglasio je.
Komentirao je i fotografiju koju je objavio. “Tako se donose odluke, ovo je sve umrežena ekipa, to je hrvatska stvarnost. Da su to bar najučeniji ljudi među nama, ali jok”, rekao je Milanović.
Troje ustavnih sudaca, napomenuo je, napisali su izdvojeno mišljenje da je ovo upozorenje grubo kršenje Ustava. Na pitanja koja mu je uputio Butković putem Facebooka nije htio odgovoriti. “On nije nitko da mi postavlja pitanja. On ljude kleveće, to će ga koštati. Tko je on da mi postavlja pitanja? Taj čovjek je uhvaćen u kaznenom djelu, ponaša se kao luda”, ustvrdio je Milanović.
Foto: Hina
Troje ustavnih sudaca upozorava na protuustavnu prijetnju Saboru
Troje ustavnih sudaca koji su bili protiv odluke da Zoran Milanović ne može biti mandatar ni premijer ustvrdili su da se iz priopćenja Ustavnog suda nakon te odluke može iščitati protuustavna prijetnja novom Saboru “da paze što rade i koga podržavaju”. Ističu i da iz argumenata devetero njihovih kolega koji su izglasali odluku ne mogu zaključiti da postoje ustavnopravno precizno određeni temelji koji opravdavaju takvo postupanje.
„Ono što većina u Ustavnom sudu zapravo govori u svome priopćenju je sljedeće: rezultate izbora ćemo priznati ako premijer bude netko drugi, a ako to bude Zoran Milanović, onda ih nećemo priznati. To priopćenje je, u stvari, prijetnja i novom Saboru da paze što rade i koga podržavaju. Ta je prijetnja duboko protuustavna”, zaključuju ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanac koji su protiv današnje odluke objavili izdvojena mišljenja.
Ističu da ovako značajni koraci i korištenje ovlasti koje Ustavni sud ima na raspolaganju traže ne samo primjerenu već i izričitu te jasnu ustavnopravnu argumentaciju, što je „posebno slučaj kada Ustavni sud postupa samoinicijativno”. Upozorenje Ustavnog suda nazvali su kontradiktornim jer većina navodi da je predsjednik Republike svojim postupanjem povrijedio sama strukturalna načela ustavnog poretka i njegove najviše temeljne vrednote, a istovremeno „ono nije utjecalo na sam izborni postupak u dovoljnoj mjeri da ga se može smatrati bitnim, što bi naravno tražilo propitkivanje samog rezultata izbornog postupka”.
Za priopćenje Ustavnog suda kažu da uz tu teško popravljivu logičku manjkavost sadrži i prijetnju koja nije utemeljena ni u kakvim propisima, „što sve jednom Ustavnom sudu koji bi trebao držati do sebe ne priliči”.
‘Na zastupnike ne smije utjecati nitko osim njihove savjesti’
Suci navode da se time ograničava pravo zakonito izabranim zastupnicima da po svojoj volji podrže vladu i premijera kojeg žele te podsjećaju da zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat te da na njih ne smije utjecati nitko osim njihove savjesti, a svakako to ne bi trebao činiti Ustavni sud.
Dodaju i da se protuustavna prijetnja sastoji u povezivanju načina obavljanja predsjedničke funkcije i rezultata izbora, što nisu očigledno niti nužno povezane kategorije. „Smatramo da predsjednik RH, naravno, ne može istovremeno biti i predsjednik vlade, ali nema ni ustavnih niti zakonskih prepreka da to ne bude ako prethodno dade ostavku na dužnost Predsjednika RH”.
Podsjećaju da je za eventualno kršenje Ustava u obavljanju predsjedničke dužnosti sankcija, nakon ustavom predviđene procedure, prestanak dužnosti predsjednika, a ne zabrana obavljanja političke funkcije. „Većina u svojem priopćenju ne navodi iz čega bi ta zabrana proizlazila, jer to i ne može navesti. Takvog propisa nema. Većina ne navodi niti koliko bi takva zabrana trajala: doživotno, nekoliko godina ili jednostavno dok se Ustavni sud ne prestane ljutiti na Zorana Milanovića?”
„Kako sami ne bi ostali nejasni dužnost nam je naglasiti da ne smatramo da je došlo do bitnih povreda Ustava temeljem kojih je moguće raspravljati o opovrgavanju rezultata izbora”, kažu suci Abramović, Kušan i Selanec.
Zemlje članice skupine G7 odlučne su osnažiti ukrajinsku protuzračnu obranu, rekli su u petak njihovi ministri vanjskih poslova koji su se okupili na sastanku na Capriju. Sedam velesila – Italija, Kanada, Francuska, Njemačka, Japan, Britanija, SAD te EU – žestoko kritiziraju rusku invaziju na Ukrajinu koja traje već više od dvije godine. Kijev ih međutim upozorava da moraju promijeniti strategiju ako žele da Ukrajina izdrži sve destruktivnije ruske zračne napade. Rusija niječe da cilja civile, ali ukrajinski energetski sustav smatra legitimnom metom. U tim napadima poginule su stotine civila.
G7 će “osnažiti ukrajinsku protuzračnu obranu kako bi se spasilo živote i zaštitilo kritičnu infrastrukturu”, poručili su ministri vanjskih poslova, dodajući da će povećati obrambenu i sigurnosnu pomoć Kijevu, prenosi Reuters. “Odlučni smo nastaviti pružati vojnu, financijsku, političku, humanitarnu, gospodarsku i razvoju pomoć Ukrajini i njezinu narodu”, dodali su. Izjava je objavljena na kraju trodnevnog ministarskog sastanka na Capriju na kojem su glavne teme bili Ukrajina i vojni sukobi između Izraela i Irana.
Vojna pomoć Kijevu zadnjih je mjeseci usporila jer europskim partnerima ponestaje strjeljiva, a američku pomoć blokiraju republikanci u Kongresu. Američki Zastupnički dom mogao bi ovaj vikend napokon glasati o paketu od 60,8 milijardi američkih dolara pomoći Kijevu. Američki državni tajnik Antony Blinken rekao je nakon samita da Ukrajina odmah treba više resursa i upozorio Peking da će kineski odnosi s Europom pretrpjeti štetu ako bude pomagala ruskoj obrambenoj industriji.
Drugo pitanje koje se razmatra je kako iskoristiti dobit od 300 milijardi američkih dolara zamrznute ruske imovine na Zapadu kako bi se pomoglo Ukrajini. Ministri su rekli da još razmatraju kako bi se to moglo učiniti. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao je da postoji pravna osnova za korištenje kamata od zamrznute imovine, a stručnjaci sada razmatraju bi li se moglo koristiti i sam kapital.
U vezi izraelskog napada na Iran nakon nedavnog iranskog napada dronovima i projektilima na Izrael, ministri su rekli da će raditi na tome da se spriječi eskalaciju sukoba. “Politički cilj G7 je deeskalacija. Radimo i nastavit ćemo raditi na tome da budemo aktivni igrači kako bi se osigurala deeskalacija širom Bliskog istoka”, rekao je Tajani.
Ukrajina zatražila pomoć u obnovi protuzračne obrane
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba požalio se novinarima nakon dolaska na Capri zbog činjenice da njegovoj zemlji nedostaje ključna obrana, dok su američke, britanske i francuske snage u subotu intervenirale kako bi spriječile iransko raketiranje Izraela. “Strategija naših partnera u Izraelu čini se da sprječava štete i smrt… Proteklih mjeseci, strategija naših partnera u Ukrajini čini se da je pomaganje da se oporavimo od nanesene štete”, rekao je. “Dakle, naša zadaća danas je pronaći načina da naši partneri osmisle mehanizam, način koji će nam omogućiti da izbjegnemo smrt i razaranje u Ukrajini”, dodao je Kuleba.
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg također je sudjelovao na sastanku G7 u četvrtak, rekavši novinarima uoči sastanaka da vojni savez aktivno nastoji što prije poslati što više sustava za protuzračnu obranu. “Razrađujemo mogućnost slanja sustava Patriot Ukrajini. U dijalogu smo s nekoliko zemalja”, rekao je.
U Washingtonu je ukrajinski premijer Denis Šmihal rekao novinarima da je Ukrajina zatražila dodatnu opremu za protuzračnu obranu, dodajući da Kijev traži minimum sedam sustava Patriot. Šmihal je odbio reći koliko sustava Patriot Ukrajina trenutačno ima, rekavši da je to tajna informacija. Dodao je da su SAD i Bijela kuća potvrdili ukrajinskom izaslanstvu da će oružje biti dostavljeno u roku od nekoliko tjedana, čim Kongres odobri paket pomoći Ukrajini od 60,8 milijardi dolara. “Nadamo se da će trajati nekoliko dana, a ne tjedana”, dodao je.
