Skupina ministara iz Europe, Južne Amerike i Afrike zatražila je veće poreze za najbogatije građane diljem svijeta, istaknuvši da bi porezne obaveze morale biti razmjerne platežnoj moći.
“Trenutno u svijetu postoji oko 3.000 milijardera. Porez bi se mogao odrediti kao minimalni porez od dva posto na imovinu superbogatih”, napisala je u članku u njemačkom listu Der Spiegel njemačka ministrica za razvoj Svenja Schulze. Članak potisuju i španjolski ministar gospodarstva Carlos Cuerpo, španjolska ministrica financija Maria Jesus Montero, južnoafrički ministar financija Enoch Godongwana i brazilski ministar gospodarstva Fernando Haddad, a objavljen je i u britanskom Guardianu i u španjolskom El Paisu,
“Ne bi ga plaćali milijarderi koji već plaćaju odgovarajući iznos poreza na dohodak. No, svi oni koji uspijevaju izbjeći porez na dohodak morali bi dati veći doprinos općem dobru”, dodali su ministri. Porezni sustavi moraju biti u skladu s načelom pravednosti, poručili su. “Da bismo to postigli, doprinos svakog pojedinca mora biti u skladu s njegovom platežnom moći. Zbog važećih poreznih povlastica najbogatiji uspijevaju svesti poreze na svoja primanja na najmanju moguću mjeru”, upozoravaju ministri.
Na globalnoj razini milijarderi plaćaju poreze na primanja po stopi od samo 0,5 posto. Ministri novu poreznu eru nazivaju korakom na putu prema pravednijem društvu. “(Porez) bi vladama istodobno generirao prijeko potreban prihod za ulaganja u javne usluge kao što su zdravstvo, okoliš i infrastruktura”, napisali su. “To bi svima koristilo, uključujući i one na vrhu dohodovne piramide. Procjenjuje se da bi takav porez godišnje mogao generirati dodatnih 250 milijardi dolara prihoda na globalnoj razini”.
Kritičari tvrde da visoki porezi bogatima mogu negativno utjecati na gospodarski rast i investicije. Bogati pojedinci često ulažu značajan dio kapitala u poslovne poduhvate, a povećanje poreza može smanjiti njihovu motivaciju i sposobnost za takve investicije. Osim toga, postoji strah da bi dodatno oporezivanje bogatih moglo potaknuti bogate pojedince i korporacije da premjeste svoj kapital i poslovanje u zemlje s povoljnijim poreznim režimima. Konačno, implementacija globalnog poreza mogla bi biti izuzetno složena. Problemi uključuju određivanje stvarne vrijednosti imovine, međunarodnu suradnju u provođenju takvih mjera, te potencijalno stvaranje novih poreznih rupa i izbjegavanje poreza.
Prvih šest od ukupno 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale sletjelo je u četvrtak u Hrvatsku, a hrvatski državni vrh na svečanom dočeku poručio je da to predstavlja veliki iskorak u jačanju obrambenih kapaciteta i sigurnosti Hrvatske, izvještava Hina. Rafalei su poletjeli iz zračne baze u Bordeauxu, a u hrvatski zračni prostor ušli zapadno od Rovinja. Let je trajao sat i 40 minuta. Dovezli su ih hrvatski piloti koji su se za njihovo korištenje obučavali 15 mjeseci. Prilikom ulaska u hrvatski zračni prostor, piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) poslali su poruku svim hrvatskim građanima: „Upravo ulazimo u hrvatski zračni prostor koji će od danas biti još sigurniji. Hrvatski Rafale i hrvatski piloti su stigli kući”, priopćio je MORH.
CRORafale došli u 🇭🇷! Piloti #HRZ ušli su u hrvatski zračni prostor u području Istarske županije oko 12 sati, a poletjeli su s aerodroma u francuskom Bordeauxu nešto prije 11 sati. Poslali su poruku građanima: Hrvatski Rafale i hrvatski piloti su stigli kući❗️✈️🇭🇷✌️@vlada_rhpic.twitter.com/oYlATx6ELz
“Dolazak novih borbenih zrakoplova značajan je iskorak prema modernizaciji i jačanju hrvatskih zračnih snaga u zaštiti zračnog prostora te ključni faktor očuvanja sigurnosti Hrvatske u budućnosti, kao i jačanju sveukupne borbene moći Hrvatske vojske. Simbolizira i snažnu suradnju između Hrvatske i NATO saveza u zajedničkom očuvanju mira, stabilnosti i sigurnosti”, dodaje se u priopćenju.
Na svečanom dočeku u Velikoj Gorici, gdje su zrakoplovi sletjeli, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general pukovnik Tihomir Kundid rekao je da suvremeni borbeni zrakoplovi Rafale predstavljaju “eksponencijalni skok u borbenoj sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva”, dodavši da su borbeni zrakoplovi “simbol moći oružanih snaga, ali i sredstvo odvraćanja”.
Zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, general bojnik Michael Križanec izjavio je da današnji dan “predstavlja krunu ogromnih napora i odricanja” te da “borbeni zrakoplovi predstavljaju suvremenu i moćnu vojnu komponentu koja će biti dominantna u zračnoj domeni, ali koja će biti sposobna djelovati na kopnene ciljeve i ciljeve na moru”. Zahvalio se svima koji su doprinijeli da HRZ dobije najsuvremenije borbene zrakoplove četvrte i pete generacije, od branitelja do političkih i vojnih dužnosnika i domoljuba, ali i onima koji su poginuli za ovu zemlju te strateškim prijateljima i saveznicima. “Mi štitimo i naše savezničko nebo. Bit ćemo spremni braniti Hrvatsku i naše nacionalne interese i bit ćemo zauvijek Domovini vjerni”, rekao je Križanec.
Ministar obrane Ivan Anušić u svom je govoru pozdravio ljude koji su prethodili današnjem događaju, a posebice četiri pilota, Marka Živkovića, Mirka Vukušića, Antu Plazibata i Radu Griva koji su bili prvi pripadnici HRZ-a i tijekom 1991. izveli 35 borbenih letova iznad Vukovara i istočne Slavonije. “To je bilo tada, danas imamo 4. i 5. generaciju borbenih zrakoplova. Imamo jake oružane snage RH. Radimo na jačanju ne samo našeg ratnog zrakoplovstva nego jačamo i našu kopnenu vojsku i mornaricu. I tako će biti ubuduće”, rekao je Anušić.
Richard Lavaud, predstavnik tvrtke Dessault Aviation, je rekao da su opremanje Hrvatske Rafaleaima i obuka 60 hrvatskih avijatičara u posljednje dvije godine rezultat “snažnog partnerstva između dvije zemlje”. “Nama je drago vidjeti europsku zemlju koja koristi zrakoplove proizvedene u Europi”, rekao je Lavaud. Gael Diaz de Tuesta, ravnatelj Uprave za naoružanje (DGA) Ministarstva obrane Francuske rekao je da je “suradnja s Hrvatskom posebna i da je danas važan dan u povijesti naše bilateralne suradnje”, posebice u trenutku kada je “prijetnja na istočnom krilu Europe velika i svijet postao opasnije mjesto”.
Fabien Guillaume Edmond Fieschi, veleposlanik Francuske Republike u RH, je rekao da dolazaj borbenih zrakoplova predstavlja “značajan trenutak za Hrvatsku i Francusku te hrvatsko-francusku suradnju”. Podsjetio je da su Hrvatska i Francuska 25. studenoga 2021., tijekom službenog posjeta predsjednika Emmanuela Macrona Zagrebu, potpisale Deklaraciju o strateškom partnerstvu koja se ne svodi samo na suradnju u obrani već u nizu ostalih područja. “Ona je u službi naših zemalja i sigurnije i suverenije Europe”, poručio je francuski veleposlanik.
“Puna su srca svih na ovom zajedničkom velikom ostvarenju, kojim jačamo sposobnost Hrvatske vojske, stječemo snagu odvraćanja kakvu dosad nikada nismo imali, jačamo strateško partnerstvo s Francuskom, ušli smo u obitelj Rafalea, i to u potpunost mijenja naš međunarodni položaj pa i našu ulogu u okviru Sjevernoatlantskog saveza i ulogu u okviru Europske unije i drugih međunarodnih organizacija”, rekao je premijer Andrej Plenković. Dodao je da će novi zrakoplovi “čuvati hrvatsko nebo, kopno i more sljedećih 40 godina”.
“Bit ćemo respektabilna vojna sila koja se u području između Bavarske i Grčke može pohvaliti, kad dođe ovih preostalih šest aviona, najjačim vojnim zrakoplovstvom u ovom dijelu Europe”, poručio je Plenković na svečanom dočeku prvih višenamjenskih borbenih aviona Rafale u Hrvatsku u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici na Plesu.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković kazao je da odluka o nabavi predstavlja “jedan od najvećih iskoraka u razvoju hrvatskih obrambenih sposobnosti od 90-ih godina prošloga stoljeća” “Ujedno (predstavlja) i najveću investiciju u naše oružane snage od osamostaljenja. Taj potez je također potvrda naše predanosti podizanju razine opremljenosti Hrvatske vojske”, dodao je Jandroković.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović rekao je da je ovim potezom Hrvatska “dobila moderno zrakoplovstvo, skoro najnovije generacije zapadne tehnologije” te je zahvalio zaslužnima koji su “napravili dobar posao”. “Ovo je veliki i lijep dan. Hrvatsko je dobila moderno zrakoplovstvo, onima koji su na tome radili čestitam, napravili su dobar posao”. “To će nam biti dobro, dobro će nam služiti. Ovi avioni su jedni od najboljih na svijetu”, kazao je.
Milanović je pozvao na daljnje jačanje Hrvatske vojske. “Hrvatske oružane snage su zrakoplovstvo, ali i mnogo više. To je obalna straža, brodovi, na čiju isporuku i porinuće čekamo godinama, treba nam strjeljivo, sve ono do čega sada ne možemo doći, zbog ratova”. “Moramo računati cijelo vrijeme o svojim interesima. U Đuri Đakoviću je na obnovi skoro stotinu Bradleyja, to smo izvukli u zadnji tren, to za Hrvatsku čudo znači. To je bio dobar potez”, kazao je.
I Milanović i Jandroković i Plenković zahvalili su hrvatskim braniteljima, posebno prvim pilotima, na njihovoj žrtvi i hrabrosti u Domovinskom ratu i naglasili da bez toga ovo danas ne bi bilo moguće.
Andrej Plenkovic,Gordan Jandrokovic,Zoran Milanovic (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)
Zrakoplovi su stigli dvije godine i pet mjeseci nakon potpisivanja ugovora s Francuskom vrijednog više od milijardu eura, a dolazak zadnjih od ugovorenih aviona očekuje se početkom sljedeće godine. Vlada je donijela odluku o kupnji borbenih aviona Rafale 28. svibnja 2021.godine, kada je zadužila Ministarstvo obrane da provede sve potrebne radnje u vezi sklapanja ugovora između Hrvatske i Francuske. Taj su ugovor 25. studenoga iste godine potpisali tadašnji ministar obrane Mario Banožić i francuska ministrica obrane Florence Parly, u sklopu službene posjete francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Hrvatskoj.
Primopredaja prvog aviona Rafale održana je 2. listopada prošle godine u bazi francuskog ratnog zrakoplovstva Mont-de-Marsan. Do kraja ove godine u Hrvatskoj bi trebalo biti osam aviona, a do kraja prvog kvartala 2025. godine očekuju se i preostala četiri aviona. Za kupnju Rafalea iz državnog je proračuna osigurano ukupno 1,13 milijardi eura u razdoblju od 2021. do 2026. godine. Za ovu je godinu predviđeno oko 225 milijuna eura, za sljedeću 65 milijuna, dok će se iz proračuna za 2026. godinu izdvojiti oko 18 milijuna eura.
Ugovorom između Hrvatske i Francuske također je obuhvaćena vojna suradnja, održavanje zajedničkih vježbi ratnog zrakoplovstva dviju zemalja te obuka hrvatskih pilota i tehničkog osoblja. Do danas je program obuke za Rafale prošlo oko 90 pripadnika oružanih snaga različitih specijalnosti, navode u Ministarstvu obrane.
Novaci 3. jurišne brigade Oružanih snaga Ukrajine (Foto: AP Photo /Vadim Ghirda / Guliver image)
Poljski ministar obrane u četvrtak je rekao da je njegova zemlja spremna pomoći Ukrajini da što prije u zemlju vrati vojno sposobne muškarce, nakon što su ukrajinske vlasti, u još jednom potezu pooštravanja pravila za mobilizaciju, u srijedu donijele odluku da se putovnice vojno sposobnim muškarcima mogu izdavati samo u zemlji. Propisi su objavljeni dan nakon što je ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba do 18. svibnja obustavio konzularne usluge za vojno sposobne muškarce i kritizirao one koji se nalaze u inozemstvu zato što ne služe u ratu protiv Rusije.
Posljednjom odlukom vlade propisano je da se putovnice muškarcima od 18 do 60 godina mogu izdati samo unutar Ukrajine. Stotine tisuća vojno sposobnih Ukrajinaca živi u inozemstvu, dok se zemlja suočava s manjkom vojnika u ratu protiv bolje opremljene i veće ruske vojske. Ukrajini su prijeko potrebni vojnici na fronti, a Kuleba smatra nepravednim da neki borave u inozemstvu dok njihovi ostali sugrađani umiru na bojištu.
“Ni malo me ne čudi da ukrajinske vlasti čine sve kako bi poslali vojnike na bojište. Već dugo vrijeme dajemo do znanja da možemo pomoći ukrajinskoj strani da se u Ukrajinu vrate muškarci na koje se odnosi zakon o obaveznoj vojnoj službi”, rekao je poljski ministar obrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz za poljsku komercijalnu televiziju Polsat.
Ukrainian men flood consulates in Poland after Ukraine blocked services for conscription-aged men living abroad pic.twitter.com/zNmssUrmZm
— What the media hides. (@narrative_hole) April 23, 2024
Na pitanje o tome hoće li njegova zemlja pozitivno odgovoriti na mogući zahtjev Kijeva da Poljska mobilizirane muškarce prebaci u Ukrajinu, Kosiniak-Kamysz je odgovorio da je “sve moguće”. Stotine Ukrajinaca jučer je pohrlilo prema uredu za putovnice, vidno ljuti nakon najnovije odluke Kijeva o ukidanju dijela konzularnih usluga. No, ured je već bio zatvoren.
Odvojeno, poljska vlada objavila je u četvrtak da je Ukrajini u posljednje dvije godine isporučila vojnu pomoć u vrijednosti od oko 8,4 milijarde eura. Kijevu su isporučena i predana ukupno 44 paketa raznog naoružanja i oružja, rekao je ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski u uvodnome govoru u poljskom parlamentu, prenosi dpa. Vojni stručnjaci kažu da je Poljska Ukrajini dosad isporučila 300 tenkova i borbenih vozila, 14 borbenih zrakoplova te usto helikoptere, sustave protuzračne obrane i strjeljivo.
Ministar vanjskih poslova kazao je i da je Poljska od početka ruske invazije u veljači 2022. na humanitarnu pomoć u samoj Ukrajini, kao i na potporu ukrajinskim ratnim izbjeglicama u Poljskoj potrošila 16 milijardi eura. Dodao je da je u Poljskoj oko 950.000 ljudi iz Ukrajine dobilo privremeni osobni identifikacijski broj – poznat kao PESEL. Iskaznica olakšava komunikaciju s vlastima i državnim zdravstvenim sustavom.
Poljska koristi broj PESEL kao temelj za utvrđivanje broja ljudi koji traže zaštitu. No broj Ukrajinaca koje je Poljska dosad primila vjerojatno je višestruko veći, rekao je šef poljske diplomacije pozvavši Zapad na odlučnu potporu Ukrajini. “Imamo dvije jednostavne opcije: mogli bismo se suočiti s poraženom ruskom vojskom stacioniranom na ukrajinskoj istočnoj granici ili s pobjedničkom vojskom na istočnoj granici Poljske.”
Sikorski je upozorio ruskog predsjednika Vladimira Putina da ne napada nijednu zemlju članicu NATO-a. “Nije Zapad taj koji bi trebao strahovati od konfrontacije s Putinom, već je obrnuto. Jedina Putinova nada je naš nedostatak odlučnosti”, kazao je ministar.
CV 90, Vilnius, Litva (Foto: Karolis Kavolelis / Guliver image)
Švedska će poslati svoje vojnike u Latviju u sklopu snaga NATO-a u baltičkim zemljama, koje graniče s Rusijom i njezinom saveznicom Bjelorusijom, rekao je u četvrtak švedski premijer Ulf Kristersson, prenosi Reuters. Riječ je o prvom doprinosu švedskih trupa otkako se ta skandinavska zemlja pridružila NATO-u u ožujku.
Kristersson je, podsjeća AFP, u siječnju najavio da će Švedska vjerojatno poslati bojnu koja će sudjelovati u NATO-ovoj stalnoj multinacionalnoj misiji u Latviji, nazvanoj Enhanced Forward Presence, s ciljem jačanja obrambenih kapaciteta u regiji. “Vlada je jutros donijela formalnu odluku da će zadužiti oružane snage da pripreme švedski doprinos reduciranoj bojnoj”, rekao je Kristersson na zajedničkoj konferenciji za novinare s latvijskom kolegicom Evikom Silinom.
“Cilj je da te snage budu operativne od početka iduće godine”, dodao je. Doprinos će uključivati oklopna vozila CV 90 i tenkove Leopard 2, rekao je švedski premijer, dodavši da bi u misiji moglo sudjelovati “400 do 500 vojnika”, prema AFP-u.
Švedska je pristupila NATO-u prošli mjesec, postavši 32. članica nakon desetljeća neutralnosti, a na to je bila potaknuta ruskom invazijom na Ukrajinu. Skandinavska država donijela je konačnu odluku o slanju mehanizirane bojne u misiju NATO-a u Latviji nakon pristupanja obrambenom savezu.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je u četvrtak na jaču i integriraniju europsku obranu i poručio da kontinent ne smije postati vazal Sjedinjenih Američkih Država, iznoseći svoju viziju odlučnije Europske unije na globalnoj sceni. Macron je u dugo očekivanom govoru o Europskoj uniji upozorio da je “naša Europa smrtna i mogla bi umrijeti”, prenose agencije.
U govoru na pariškom sveučilištu Sorboni, 46- godišnji predsjednik izjavio je da je bitka za izgradnju jake Europe daleko od toga da bude dobivena i da postoji rizik da Europa zaostane za globalnim rivalima u desetljeću koje je pred nama. Upozorio je da bi vojni, ekonomski i drugi pritisci mogli oslabiti i rascjepkati uniju od 27 zemalja.
🇨🇵⚡ France President, Emmanuel Macron:
“We need to build a Europe that can show that it has never been a vassal of the United States of America.” pic.twitter.com/t1zfeI1z7d
“Naša je Europa danas smrtna i mogla bi umrijeti. Mogla bi umrijeti i to ovisi samo o našim izborima”, rekao je Macron. Europa se, kako je ocijenio Macron, nalazi na prijelomnoj točki i mora više učiniti da bi ostala u utrci s globalnim suparnicima koji se ubrzano naoružavaju. “Moramo izgraditi strateški koncept vjerodostojne europske obrane za nas same”, poručio je francuski predsjednik, prenosi Reuters.
Također je upozorio da postoji rizik da Europa zaostane i gospodarski u kontekstu globalnih načela slobodne trgovine koja su veliki konkurentni doveli u pitanje te stoga mora preispitati svoj model rasta. Europa, istaknuo je, “nije naoružana protiv rizika s kojima se suočavamo” u svijetu u kojem su se “pravila igre promijenila”. “Tijekom narednog desetljeća (…) postoji golemi rizik da Europa oslabi ili da bude potisnuta”, upozorio je Macron.
Pozvao je Europu da se konačno riješi statusa “strateške manjine” koji ju je učinio preovisnom o Rusiji zbog energetike i SAD-a zbog sigurnosti. “Kako možemo izgraditi našu suverenost, našu autonomiju, ako ne preuzmemo odgovornost za razvoj naše vlastite, europske obrambene industrije“, zapitao se Macron i poručio da Europa “mora pokazati da nije vazal SAD-a i da zna razgovarati sa svim ostalim regijama svijeta”.
Macron kao glavnu sigurnosnu prijetnju za Europu vidi rat u Ukrajini. Francuski predsjednik naglasio je da se Rusiji ne smije dopustiti da pobijedi u Ukrajini te je pozvao na jačanje europskih kapaciteta kibernetičke sigurnosti, bliže obrambene veze s Ujedinjenim Kraljevstvom nakon Brexita i stvaranje europske akademije za obuku visokog vojnog osoblja. “Uvjet koji je prijeko potreban je da Rusija ne pobijedi u ovom agresorskom ratu“, rekao je Macron.
Za Rusiju je također rekao da se nakon invazije na Ukrajinu ponaša “bez ustručavanja” te da više nije jasno gdje Moskva povlači “granice” svog djelovanja. Brexit je nazvao jednom od “kriza bez presedana” s kojom se Europa suočila posljednjih godina i da je to bila “eksplozija čiji negativni učinci znače da se danas nitko ne usudi predložiti neke izlaske, niti iz Europe, niti iz eurozone”.
Josif Visarionovič Džugašvili, poznat po nadimku Staljin, rodio se 18. prosinca 1878. (6. prosinca po pravoslavnom kalendaru) u zabačenom dijelu Ruskog Carstva na Kavkazu, u gruzijskom gradu Goriju (Tifliska gubernija). Rođen je u siromašnoj obitelji oca postolara i majke pralje. Malo tko je mogao zaključiti da će dijete s tako neuglednim podrijetlom postati vođa komunističke Rusije u obliku Sovjetskog Saveza. No, okolnosti bile su idealne za stvaranje revolucionara.
Dok je Josif bio dijete okrutno ga je tukao njegov otac Besarion Džugašvili koji je bio pijanica, što ga je približilo brižljivoj majci EkateriniGeladze. Zbog očevog nasilja Staljin je s majkom naputio obiteljski dom 1883. U narednom desetljeću stalno su se selili. Godine 1886. preselili su se u kuću obiteljskog prijatelja, pravoslavnog svećenika ChristopheraCharkviana. Majka je naporno radila kao čistačica i pralja s namjerom da pošalje sina u sjemenište kako bi postao svećenik. Kao dijete Staljin je bio boležljiv. S 12 godina udarila ga je kočija koja je uzrokovala sepsu te mu je lijeva ruka bila kraća 5 cm. Sa 16 godina prebolio je boginje koje su mu ostavile trajne ožiljke po licu.
Na svećeničkom putu
Zahvaljujući Charkvianu. u rujnu 1888. Staljin se uspio upisati u pravoslavnu crkvenu školu u Goriju. Iako je bio nestašno i buntovno dijete koje je često sudjelovalo u tučnjavama, Staljin je bio nadaren učenik. Odlično su mu išli slikanje, književnost, pisao je vlastitu poeziju i pjevao u crkvenom zboru. Dobio je stipendiju i u kolovozu 1894. upisao Rusko pravoslavno bogoslovsko sjemenište u Tiflisu (suvremeni Tbilisi). Pridružio se 600 sjemeništaraca i postizao odlične ocjene. Nastavio je pisati poeziju koja je bila objavljena pod pseudonimom Soselo. S vremenom je izgubio interes za svećeničko zvanje, ocjene su mu se pokvarile i često je zatvaran zbog buntovnog ponašanja. Počeo se izjašnjavati kao ateist, nije nazočio molitvama i drsko se ponašao prema svećenicima. U djetinjstvu i mladosti Staljina su nazivali Soso što je gruzijska pokrata za ime Josif. Tijekom cijelog života zadržao je snažan gruzijski naglasak, koji je bio jasan podsjetnik na njegovo provincijsko podrijetlo.
Wikimedia Commons, Rusko Carstvo
Spontani ulazak u politiku
U dobi od 18 godina pridružio se marksističkom Ruskom socijaldemokratskom pokretu što je izravna posljedica angažmana u zabranjenom književnom krugu na sjemeništu. Čitao je marksističku literaturu koja ga je pretvorila u komunističkog revolucionara. Knjige koje su na Staljina najviše utjecale su: „Kapital“ KarlaMarxa, „Što treba raditi“ NikolajaČerniševskog i „Oceubojstvo“ AleksandraKazbegija. Staljin se smatrao marksistom – varijanta socijalizma koja je potkraj 19. st. bila vrlo popularna u Gruziji. Tijekom noći napuštao je sjemenište kako bi nazočio tajnim sastancima socijalista. Privlačila ga je beskompromisna borba za obespravljene radnike i siromašne seljake koju je propovijedao marksizam. Napustio je sjemenište u travnju 1899. i nije se nikada vratio. Sljedećih 18 godina živio je u ilegali i stalno riskirao svoj život i zdravlje. Iskreno je vjerovao u ciljeve marksizma: besklasno društvo i komunistička utopija. Kao revolucionaru na rubu velikog Ruskog Carstva nije mu bilo nimalo lako u političkoj borbi, ali nije nikada odustajao. Život komunističkog revolucionara tražio je stalne promjene identiteta i vođenje dvostrukog života.
Vješt organizator Soso
U listopadu 1899. Soso je počeo raditi kao meteorolog na zvjezdarnici u Tiflisu. Imao je puno slobodnog vremena koje je strastveno koristio za politički aktivizam. Na ilegalnim sastancima održavao je predavanja o marksizmu koja su bila odlična i privukla pozornost drugih komunista. Staljin je bio suorganizator masovnog radničkog okupljanja za 1. svibnja 1900. u Tiflisu na kojem je uspješno potaknuo mnoge radnike na štrajk. Tada je već tajna carska policija, Ohrana, pratila Staljina i pokušala ga uhititi u ožujku 1901.To se nije dogodilo budući da se uspješno skrivao uz pomoć partijskih drugova. Organizirao je prosvjede za 1. svibnja 1901. u kojima se tisuće radnika sukobilo s policijom. U studenom je izabran u tifliski komitet Ruske socijaldemokratske radničke stranke (RSDLP) koja je osnovana 1898., a 1912. postat će Svesavezna komunistička partija budućeg SSSR-a.
Istog mjeseca, studeni 1901., otputovao je u gruzijski lučki grad Batumi. Ondje se zaposlio u skladištu rafinerije Rothschild i suorganizirao dva radnička štrajka. Nakon što je nekoliko štrajkaških vođa uhićeno, suorganizirao je nove masovne prosvjede koji su rezultirali napadom na zatvor kako bi oslobodili zatvorene drugove. Policija je pucala na prosvjednike i 13 ih je ubijeno. Staljin je organizirao još jedan masovni prosvjed na dan njihova sprovoda, prije nego je konačno uhićen u travnju 1902.
Sredinom sljedeće godine osuđen je na tri godine progonstva u istočnom Sibiru. Stigao je u mali sibirski gradić Novaja krajem studenog 1903. Živio je u dvosobnoj seljačkoj kući. U siječnju 1904. uspio je pobjeći u Tiflis gdje je bio suurednik marksističkih novina Proleterska borba. Zagovarao je odvajanje gruzijskog od ruskog marksističkog pokreta što ga je izložilo kritikama drugova pa je morao povući svoje stavove. Dok je bio u progonstvu, RSDLP se rascijepila na boljševike VladimiraIljičaLenjina i menjševike JulijaMartova. Staljin se opredijelio za boljševičku frakciju iako je većina Gruzijaca bila za menjševike. To je bila ključna odluka koja je omogućila politički uspon.
Wikimedia Commons
Upoznavanje Lenjina i brz politički uspon
Tijekom Ruske revolucije 1905. Staljin je bio u Bakuu u kojem su izbili oružani sukobi Azera i Armenaca. Staljin ih je osuđivao. Organizirao je boljševičke borbene odrede kako bi razdvojili zaraćene strane. Ti odredi su napadali carske i ruske nacionalističke odrede.
U studenom 1905. gruzijski boljševici izabrali su Staljina za jednog od svojih delegata na boljševičkoj konferenciji u Sankt Peterburgu. Na dolasku je od Lenjinove supruge saznao da je konferencija premještena u Tampere u Finskoj. Na toj konferenciji u prosincu Staljin prvi puta upoznaje Lenjina. Tada počinje njegov uspon na nacionalnoj razini Rusije. Iako je Staljin prema Lenjinu gajio ogromno poštovanje i bio oduševljen upoznavanjem, otvoreno mu se suprotstavio jer je smatrao da boljševici ne trebaju sudjelovati u izborima za Carsku Dumu. Izbore je smatrao gubljenjem vremena.
U travnju 1906. sudjelovao je na 4. kongresu RSDLP-a u Stockholmu. Tada je po prvi puta bio izvan Ruskog Carstva. Na konferenciji su menjševici nametnuli odluku kako neće prikupljati novčana sredstva za stranku putem pljački. Lenjin i Staljin nisu se složili i kasnije su privatno razgovarali o tome kako nastaviti s pljačkama. U srpnju je oženio KatoSvanidze i sljedeće godine dobio sina Jakova. Od 1906. počinje koristiti pseudonim Koba kod potpisivanja članaka u partijskim novinama prema liku iz knjige „Oceubojstvo“. Staljinov prijatelj prisjeća se: „Koba je postao Sosov Bog i dao je njegovu životu smisao. Želio je postati Koba. Zvao se Koba i inzistirao da ga tako zovemo. Lice mu je sjalo od ponosa i zadovoljstva kad smo ga zvali Koba.“
Koba – najmoćniji gruzijski boljševik
Godine 1907. Koba je postao najmoćniji gruzijski boljševik. Sudjelovao je na 5. kongresu partije u Londonu u proljeće te godine. Nakon povratka u Tiflis, Staljin je u lipnju organizirao pljačku Carske banke. U pljački je ubijeno oko 40 ljudi, ali su svi napadači pobjegli živi. Nakon pljačke bježi u Baku s obitelji. Biva pod žestokim kritikama menjševika zbog ofenzivne politike.
U kolovozu je sudjelovao na 7. kongresu Druge internacionale u Stuttgartu. U studenom 1907. žena mu umire od tifusa. To je jako pogodilo Staljina i utjecalo na dodatnu radikalizaciju. Ostavlja sina s obitelji pokojne supruge u Tiflisu. Uhićen je u ožujku 1908. i osuđen na dvije godine progonstva u Solvičegodsku, Oblast Arhangelska. Stigao je tamo u veljači 1909. Bježi u St. Peterburg da bi opet bio vraćen u Solvičegodsk. Uhićenja i progonstva su se ponavljala više puta, ali Staljin uvijek iznova uporno vraćao. Međutim, ostao je nepokolebljiv i u narednim godinama politički uspon bio je postojan.
Wikimedia Commons
Promocija u visoku politiku
U siječnju 1912. Staljin je izabran u prvi boljševički Centralni komitet (CK) i postao je glavni urednik partijskih novina Pravda. To nije nipošto bio poklon. Lenjin je cijenio Staljinov marljiv trud, rad i zalaganje kao operativca, organizatora i mladog političara, a ujedno mu je trebao netko tko nije ruske narodnosti kako bi pridobio potporu neruskih naroda multietničkog Ruskog Carstva.
Nakon izbora za Dumu u jesen 1912. pisao je članke koji su pozivali na pomirbu dvije frakcije partije što je izazvalo Lenjinovu kritiku. Staljin je poslušao kritike. Budući da je bio Gruzijac, Lenjin je dao Staljinu zadaću da se bavi nacionalnim pitanjem u Rusiji. Cilj je bio motivirati nacionalne manjine kako bi imale pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje od Carske Rusije. To je bio lukavi strateški potez. Cilj strategije bio je neruske narode zadržati unutar novog komunističkog ruskog carstva tako što bi im boljševici dali pravo na neovisnost koje bi oni iskoristili tako da se pridruže prvoj socijalističkoj državi svijeta.
Staljinov članak „Marksizam i nacionalno pitanje“ prvi je put objavljen u proljeće 1913. pod pseudonimom Staljin. Lenjin je bio prezadovoljan kao i ostali drugovi. Općenito se smatra kako su Staljinovi tekstovi o nacionalnom pitanju najveći njegov doprinos ideologiji marksizma-lenjinizma. Očito je zato Josif Visarionovič Džugašvili uzeo pseudonim Staljin (čelični čovjek) kao konačni nadimak. Nadimci koje je još koristio bili su David, Čižikov, Nižeradze, Ivanovič.
Od kolovoza 1913. do listopada 1916. bio je u zatočeništvu u Sibiru na više lokacija. Nije uspio pobjeći zbog izoliranosti prostora i stroge kontrole. Najveći dio vremena provodio je u lovu i ribolovu. Jedan kolega iz egzila sjeća se Staljina koji je tada imao 36 godina: „Bio je krupan, srednje visine, spuštenih brkova, guste kose, niska čela i kratkih nogu… govorio je dosadno i suhoparno… uskogrudan fanatik.“
Većinom je bio šutljiv i ohol, a prema drugim osobama grub, ciničan i provokativan. Izišao je tako što je mobiliziran u vojsku Carske Rusije. Tj. regruti su ga pokušali mobilizirati, ali je proglašen nesposobnim za vojsku zbog deformacije lijeve ruke. U Ačinsku je dočekao Veljačku revoluciju 1917. kada je Rusija iz carstva transformirana u republiku te je postao slobodan.
Sudbonosni boravak u Petrogradu 1917.
Staljin se uputio je u St. Peterburg (tj. Petrograd kako ga je 1914. preimenovao ruski car Nikolaj II. kako ne bi zvučao previše njemački) gdje je nastavio uređivati Pravdu i postao je boljševički predstavnik u Izvršnom komitetu Petrogradskog sovjeta. Boljševici su se nadali kako će slom ruske monarhije iskoristiti za lansiranje socijalističke revolucije. U travnju je Staljin dobio treći najveći broj glasova na boljševičkim izborima za Centralni komitet partije. Izbori su pokazivali realnu moć unutar partije. Lenjin je bio prvi, GrigorijZinovjev drugi. Tada je vatreno podupirao Lenjinovu politiku odbijanja kompromisa s Privremenom vladom. U Pravdi je pozivao na „jedno zajedničko mišljenje“, „jedan zajednički cilj“, „jedan zajednički put“.
Staljin je pomogao organizirati Srpanjski ustanak, oružanu demonstraciju snage od strane boljševika. Nakon što su prosvjedi ugušeni, Privremena vlada je pokrenula slamanje boljševika, izvršivši napad na Pravdu. Tijekom napada, Staljin je organizirao bijeg Lenjina iz ureda redakcije i preuzeo odgovornost za njegovu sigurnost. U Lenjinovoj odsutnosti, nastavio je uređivati Pravdu i nadgledao je 6. kongres partije. Lenjin je zagovarao svrgavanje Privremene vlade državnim udarom. Staljin i ugledni boljševik LavTrocki kao i većina Centralnog komiteta podržali su Lenjinov plan akcije, ali su mu se u početku usprotivili LavKamenjev i neki drugi članovi partije. Lenjin se vratio u St. Peterburg i osigurao većinu za državni udar na sastanku CK 10. listopada.
Wikimedia Commons, krstarica Aurora
Važan protagonist Oktobarske revolucije
Dana 24. listopada policija je pretresla i uvelike devastirala urede Pravde, ali je Staljin spasio dio opreme. Tog dana Privremena vlada je zatvorila brojne novine i zatvorila grad Petrograd u pokušaju da spriječi revoluciju. Izbili su manji oružani obračuni. U ranim jutarnjim satima 25. listopada, Staljin se pridružio Lenjinu na sastanku Centralnog komiteta u Institutu Smoljni, odakle je pokrenuta Oktobarska (Listopadska) revolucija (prema pravoslavnom kalendaru 25. listopada, prema novom kalendaru 7. studeni). Boljševici su zauzeli petrogradsku električnu i telefonsku centralu, glavnu poštu, državnu banku, ključne mostove i druge objekte. Krstarica pod kontrolom boljševika, Aurora, otvorila je vatru na Zimsku palaču. Deseci tisuća mornara oduševljeno su podržali boljševike i zauzeli petrogradsku luku.
Boljševička Crvena garda pod zapovjedništvom Vojno-revolucionarnog komiteta počela je zauzimati vladine zgrade. Sljedećeg dana 26. listopada zauzeta je Zimska palača. Okupljeni izaslanici Privremene vlade predali su se i bili su uhićeni. Staljinova uloga u puču nije bila javno vidljiva, ali bila je značajna. Trocki i drugi protivnici koristili su to kao dokaz da je Staljinova uloga u revoluciji bila beznačajna, što nije točno. Staljin je imao vrlo važnu ulogu kao član Centralnog komiteta partije, glavni urednik Pravde i izvjestitelj delegata na 2. sveruskom kongresu Sovjeta u studenom koji je ratificirao prijenos vlasti na partiju.
Britanski premijer Rishi Sunak trebao bi se sastati s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom u Berlinu kako bi učvrstili obrambene veze između svojih nacija. Važan dio zajedničke rasprave će biti zajednički razvoj sustava na kotačima s daljinskim upravljanjem haubicama 155 mm (RCH 155), koji će se integrirati u vozila Boxer.
Ova zajednička inicijativa je spremna ne samo ojačati vojne sposobnosti obiju zemalja, već i otvoriti radna mjesta, sa stotinama pozicija koje će se otvoriti u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
The @Britisharmy is procuring Boxer-based RCH155 as its enduring Mobile Fires Platform. The artillery system will be built in 🇬🇧+🇩🇪 supporting hundreds of jobs nationwide. Defence Minister @jcartlidgemp recently witnessed the artillery gun in action.
Mobilnu haubicu od 2022. serijski proizvodi njemačka tvrtka Krauss-Maffei Wegmann (KMW). No, vozila koja će ući u britansku vojsku će se proizvoditi u Njemačkoj i Velikoj Britaniji s više od 100 britanskih dobavljača koji će proizvoditi komponente. U službi Kraljevskog topništva će biti do kraja desetljeća i zamijenit će samohodne haubice AS-90.
Ministar obrane James Cartlidge, koji je iz prve ruke svjedočio demonstraciji topničkog oružja, naglasio je značaj ove suradnje u osiguravanju spremnosti i učinkovitosti oružanih snaga u geopolitičkom krajoliku koji se stalno mijenja.
Impresivan RCH 155
RCH 155 je moderna zaštićena haubica koja kombinira vatrenu moć i domet automatskog i daljinski upravljivog topničkog modula (AGM) sa zaštitom i mobilnošću oklopnog vozila na kotačima BOXER. RCH 155 razvijen je kombinacijom Panzerhaubitze 2000 i topničkog sustava Donar. Izgrađen je na šasiji GTK Boxer, na kojoj je smješten tzv. artillery gun modul (AGM) bez posade. AGM ima isti top od 155 mm/L52 kao Panzerhaubitze 2000. Top se pomiče svih 360 stupnjeva.
Ova objava slijedi nakon nedavnih diplomatskih angažmana premijera Sunaka, uključujući njegov posjet Poljskoj gdje je ponovno potvrdio predanost Ujedinjenog Kraljevstva NATO-u i otkrio planove za povećanje potrošnje za obranu na 2,5% BDP-a do 2030.
Prema informacijama koje je EU objavila danas, grčka fregata Hidra klase MEKO 200 zapucala je na dvije bespilotne letjelice (UAV) koje su predstavljale prijetnju trgovačkom brodu kojeg je štitila u Adenskom zaljevu. Fregata je uspješno oborila jednu od bespilotnih letjelica, dok je druga bespilotna letjelica promijenila kurs nakon sukoba, prenosi The Navy Recognition.
Grčka fregata je zapucala iz topova kalibra 127 mm, piše grčki medij Kathimerini. Prema informacijama koje je grčka mornarica dala tom mediju, zračni radar grčke fregate otkrio je u 5:15 sati ujutro osam bespilotnih letjelica. Dvije od njih krenula su prema trgovačkom brodu “europskog interesa”, kojem Hidra pruža zaštitu.
Praćenje i zaštita brodova
Kada su se dvije bespilotne letjelice približile na 5 nautičkih milja, grčka je fregata otvorila vatru. Oko dva sata kasnije, Hidra je predala zaštićeni brod talijanskom razaraču i nastavlja svoju misiju praćenja i zaštite sljedećeg broda.
Ovo je drugi angažman fregate MEKO 200 Helenske mornarice (druge ime za grčku ratnu mornaricu) otkako se pridružila pomorskoj misiji EU-a Aspides (“Štitovi”), osmišljenoj za zaštitu trgovačkih brodova od napada jemenskog pokreta Huti kojeg podržava Iran. Hidra patrolira Adenskim zaljevom od svog isplovljavanja iz Džibutija 11. ožujka.
Nije riječ o istom događaju o kojem je jutros izvijestila američka mornarica kada su hutisti ispalili protubrodsku raketu, također u Adenskom zaljevu.
Grčka mornarica godinama često sudjeluje u operacijama NATO Response Force (NRF), koje pokrivaju niz pomorskih vježbi uključujući protuzračnu obranu, protupodmorničko ratovanje i površinske borbene vježbe.
Kina pomaže Rusiji u ispunjavanju svojih ratnih ciljeva u Ukrajini nastavljajući prodavati Moskvi zalihe kao što su tehnologija bespilotnih letjelica i sastojci za barut, izjavila je američka veleposlanica pri NATO savezu Julianne Smith u intervjuu za medij POLITICO u utorak.
“NR Kina ne može tvrditi da je potpuno neutralna u ovom slučaju, (i) oni zapravo biraju stranu. Mislim da kada se NRK pokušava prikazati kao neutralna, kada je u pitanju ovaj rat, mi na to ne padamo,” – kazala je Smith.
Rekla je da Sjedinjene Države “sve više vide materijalnu potporu” Kine Rusiji, dodajući da je ta oprema – koja može imati i civilnu i vojnu upotrebu – odigrala ključnu ulogu u pomaganju Moskvi da postigne neke od svojih ciljeva protiv Ukrajine.
“Kad ne bi pružali neke od ovih komponenti, ili tu materijalnu potporu, Rusija bi bila u sasvim drugačijoj situaciji i imala bi problema s provođenjem nekih od ovih činova agresije”, kazala je američka diplomatkinja.
Razgovor je održan neposredno prije posjeta američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena Kini u srijedu, gdje se očekuje da će upozoriti kineske dužnosnike da ne pružaju pomoć Rusiji.
Julianne Smith je naglasila vrstu potpore koju je Peking davao Moskvi, uključujući “alate strojeve, mikroelektroniku, UAV tehnologije i nitrocelulozu koja se koristi kao pogonsko gorivo”.
Bespilotne letjelice (UAV), poznatije kao dronovi, odigrale su značajnu ulogu u ratu za obje strane, dok golema kineska proizvodnja nitroceluloze — ključnog sastojka za proizvodnju baruta — zabrinjava europsku obrambenu industriju kojoj ona nedostaje.
Smith je rekla kako još nema dokaza da Kina pruža “smrtonosnu potporu” Rusiji, ali Kina šalje opremu i tehnologiju koja se može koristiti u civilne i vojne svrhe – i to pomaže u opskrbi snaga Vladimira Putina.
Peking inzistira na tome da nije “strana” u ratu – i brani ono što naziva “normalnim trgovinskim odnosima” s Moskvom dok optužuje SAD za aktivno slanje oružja Ukrajini.
Venecija, povijesni talijanski grad poznat po svojim kanalima, gondolama i arhitekturi, želio bi uspostaviti ravnotežu između svojih stanovnika koji tamo žive i sve brojnijih posjetitelja, koji su važan izvor ekonomskih prihoda, ali sve više i teret za komunalne službe i infrastrukturu grada, piše Time.
Posljednjih godina ravnoteža se promijenila: 1970-ih Venecija je imala oko 175 000 stanovnika. Od prošle godine broj stanovnika pao je ispod 50 000, a broj turističkih kreveta prvi je put premašio broj stanovnika. Venecija godišnje privuče oko 20 milijuna posjetitelja, od kojih se mnogi nazivaju “ekspres turistima” budući da čak ni ne ostaju prespavati, već radije svrate na nekoliko sati samo kako bi vidjeli glavne atrakcije.
Eksplozija brzinskih turista
Venecijanske vlasti dugo su raspravljale o mjerama za suzbijanje prekomjernog turizma, a u četvrtak je općinska vlada pokrenula novu eksperimentalnu shemu za naplatu dnevnih ulaznica za pristup centru grada. Gradonačelnik Luigi Brugnaro inzistira na tome da uloga naknada za pristup gradu nije stvaranje prihoda, već radije “rasterećenju” grada.
Uz cijenu od 5 € po osobi po danu, mjera je namijenjena obuzdavanju prekomjernog turizma. “Cilj nije zatvoriti grad, ali ne dopustiti da eksplodira”, rekao je Brugnaro na tiskovnoj konferenciji u veljači. Za sada se pristupna naknada primjenjuje samo na 29 dana najvećeg prometa—uglavnom vikendima—od 25. travnja do 14. srpnja. Naknada se plaća online putem gradske web stranice.
Gužva i masovni turizam
Ulaznicu neće svi plaćati
Pristup se naplaćuje za posjetitelje između 8:30 ujutro i 16 sati popodne ua pristup povijesnom središta Venecije, ali ne i njezinih manjih vanjskih otoka. Posjetitelji koji plaćaju boravišnu pristojbu, koja je uvedena 2011. godine, uključenu u cijenu smještaja, oslobođeni su ove pristojbe, kao i stanovnici, putnici, studenti i djeca do 14 godina.
Iako su prvi razgovori o naknadi za pristup uključivali izgradnju pregrade i kontrole ulaza, sustav kakav je implementiran umjesto toga će se provoditi nasumičnim provjerama od strane sigurnosnog osoblja. Posjetitelji koji su platili ulaz će dobiti QR kod koji mogu predočiti, dok pojedine oslobođene kategorije mogu predočiti svoju osobnu iskaznicu. Kazne za neplaćanja pristupne naknade kretat će se od 50 do 300 €.
“Business as usual” i skupa kava u prljavoj vodi…
Kritike na ideju
Ideja ulaznice je naišla na kritike. Bivši gradonačelnik nazvao ju je “čistim ludilom, potpuno nelegitimnom i protuustavnom”. “Imamo dužnost održavati dostupnima velike povijesne centre svijeta”, rekao je novinarima ranije ovog mjeseca, dodajući da bi eksperimentalna shema, ako uspije, mogla postati loš model za druge gradove širom svijeta.
“Fenomen masovnog turizma predstavlja izazov za sve europske turističke gradove”, rekao je za Reuters Simone Venturini, član venecijanskog gradskog vijeća odgovoran za turizam i gospodarski razvoj. “Ali budući da je manja i osjetljivija, Venecija je još više pogođena ovim fenomenom i stoga poduzima mjere ranije od drugih kako bi pokušala pronaći rješenja”, rekao je, dodajući da bi se naknada čak mogla povećati u različito doba godine kako bi obeshrabrila prekomjerne dolaske.
Naknada za pristup samo je posljednja od niza nedavnih shema koje su venecijanske vlasti provele kako bi umanjile utjecaje koje je izazvao prekomjerni turizam. Godine 2021. grad je zabranio velikim kruzerima uplovljavanje unutarnjim plovnim putovima, a ranije ove godine uveo je ograničenje od 25 osoba za turističke grupe i zabranu zvučnika u povijesnom središtu grada.
Venecija i njezina laguna prvi su put proglašeni mjestom svjetske baštine Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) 1987., ali ova UN-ova agencija je prošle godine razmatrala da Veneciju stavi na svoj popis ugroženih mjesta svjetske baštine, budući da se grad muči s posljedicama klimatskih promjena, polaganog tonjenja i masovnog turizma.
Nastavljaju se američko-ruske „igre“ nadmudrivanja u Vijeću sigurnosti UN-a. O tome najbolje svjedoči i slijedeća vijest, a koja se ovoga puta odnosi na svemirska prostranstva.
Rusija je u srijedu stavila veto na rezoluciju UN-a koju su sponzorirali Sjedinjene Države i Japan, a kojom se pozivaju sve nacije da spriječe opasnu utrku u nuklearnom naoružanju u svemiru, nazvavši “prljavim spektaklom” da se oružje za masovno uništenje razlikuje od svih drugih oružja koja bi također trebala biti zabranjena u svemiru. O tome piše Asharq Al-Awsat.
Glasovanje u 15-članom Vijeću sigurnosti bilo je 13 za, Rusija je bila protiv, a Kina suzdržana, izvijestio je Associated Press (AP).
Rezolucija bi pozvala sve zemlje da ne razvijaju ili raspoređuju nuklearno oružje ili drugo oružje za masovno uništenje u svemiru, kao što je zabranjeno međunarodnim ugovorom iz 1967. koji je uključivao SAD i Rusiju, te da pristanu na potrebu provjere usklađenosti.
Američka veleposlanica Linda Thomas-Greenfield rekla je nakon glasovanja da je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao da Moskva nema namjeru razmjestiti nuklearno oružje u svemiru.
“Današnji veto nameće pitanje: Zašto? Zašto, ako slijedite pravila, ne biste podržali rezoluciju koja ih potvrđuje? Što bi uopće mogao skrivati,” upitala je. “To je zbunjujuće. I to je šteta.”
Putin je odgovorio na tvrdnju Bijele kuće u veljači da je Rusija dobila “zabrinjavajuću” sposobnost protusatelitskog oružja, iako takvo oružje još nije operativno.
Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan u srijedu je ponovio kako “Sjedinjene Države procjenjuju da Rusija razvija novi satelit koji nosi nuklearni uređaj”. Ako Putin nema namjeru razmjestiti nuklearno oružje u svemiru, rekao je Sullivan, “Rusija ne bi stavila veto na ovu rezoluciju.”
Ruski veleposlanik pri UN-u Vasilj Nebenzia odbacio je rezoluciju kao “apsolutno apsurdnu i ispolitiziranu” i rekao kako ne ide dovoljno daleko u zabrani svih vrsta oružja u svemiru.
Rusija i Kina predložile su amandman na američko-japanski nacrt kojim bi se pozvale sve zemlje, posebno one s velikim svemirskim sposobnostima, “da zauvijek spriječe postavljanje oružja u svemiru i prijetnju uporabom sile u svemiru .”
Glasovalo se: 7 zemalja za, 7 protiv, a jedna je bila suzdržana i amandman je odbijen jer nije dobio minimalno 9 glasova “za” potrebnih za usvajanje. SAD se usprotivio amandmanu, a nakon glasovanja Nebenzia se obratio američkom veleposlaniku riječima: “Želimo zabranu postavljanja oružja bilo koje vrste u svemir, a ne samo WMD (oružje za masovno uništenje). Ali ti to ne želiš. I dopustite da vam postavim isto to pitanje. Zašto?”
Rekao je kako većina akcija SAD-a i Japana postaje jasna “ako se prisjetimo da su SAD i njihovi saveznici prije nekog vremena objavili planove za postavljanje oružja… u svemir.” Nebenzia je optužio SAD za blokiranje rusko-kineskog prijedloga od 2008. za sporazum protiv razmještaja oružja u svemir.
Sigurnost Izraela može se osigurati samo u okviru dvodržavnog rješenja koje pruža političku perspektivu za Palestince, rekao je u njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier. “Bez političke perspektive za Palestince, ne može se osigurati sigurnost ni za Izrael. Ova perspektiva može biti samo dvodržavno rješenje”, rekao je Steinmeier na zajedničkoj konferenciji za novinare nakon razgovora u glavnom gradu Turske, Ankari sa svojim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom, prenosi AA.
Naglašavajući potrebu da se spriječi eskalacija aktualnog sukoba u regiji, rekao je da Turska ima važnu ulogu u rješavanju humanitarne situacije u Gazi. Steinmeier je završio trodnevni posjet Turskoj, kojim obilježava 100 godina bilateralnih diplomatskih odnosa. “Zajedno s predsjednikom Erdoganom, razgovarali smo o potrebi da svi iskoristimo svoje kontakte u regiji koliko god možemo, posebno kako bismo osigurali oslobađanje talaca”, rekao je, govoreći o više od 130 izraelskih talaca koje je zarobila palestinska skupina Hamas u prekograničnom napadu 7. listopada 2023.
Kada je riječ njemačkom kontinuiranom izvozu oružja u Izrael, smatra da ta podrška nije “doprinijela genocidu” i da će Berlin braniti tu poziciju pred međunarodnim sudovima.
Njemački i turski predsjednik, Foto: AP/Michael Sohn
Povijesni odnosi Njemačke i Turske
Naglašavajući dugu povijest odnosa Njemačke i Turske, njemački čelnik je rekao: “Za mene je dolazak u Tursku na 100. obljetnicu početka naših diplomatskih odnosa bio vrlo važan”. Napominjući da je oko 3 milijuna ljudi turskog podrijetla živjelo u Njemačkoj od sporazuma o radu koji su potpisali između njih 1961., dodao je: “Njemačka nema tako intenzivne prijateljske i obiteljske odnose ni s jednom drugom zemljom na svijetu (kao što ima s Turskom)”.
“Kao dvije zemlje, mi smo neophodni jedni drugima; trebamo jedni druge”, dodao je. Steinmeier je rekao da su prije više od jednog stoljeća “obrtnici bježali od siromaštva iz Njemačke u Tursku. “U 1920-ima, njemački znanstvenici, arhitekti i urbanisti došli su doprinijeti uspostavi mlade Turske Republike. U 1930-ima i 1940-ima, obitelji, od kojih su mnoge bile Židovi i potlačeni u nacističkoj Njemačkoj, došle su ovamo”.
Ukazujući na brzi humanitarni odgovor Njemačke nakon smrtonosnih potresa koji su prošle godine pogodili južnu Tursku, rekao je da su njemačko osoblje za potragu i spašavanje, kao i liječnici, brzo pomogli u naporima pružanja pomoći na terenu, dok je Berlin pružio znatnu financijsku potporu.
Povodom nedavnog podmetnutog požara koji je odnio živote četiri člana imigrantske tursko-bugarske obitelji u njemačkom gradu Solingenu, Steinmeier je izrazio tugu zbog incidenta. Steinmeier je rekao da su on i Erdogan razgovarali o tome i istaknuo da će njemačke vlasti kazniti počinitelje.
Trgovina između Turske i Njemačke dosegnula je 58 milijardi dolara
Steinmeier je rekao da su se on i Erdogan u svojim razgovorima također pozabavili kulturnim, znanstvenim i gospodarskim odnosima. “Trgovina između dviju zemalja dosegla je novi rekord od 55 milijardi eura. Reforme financijske politike u Turskoj također su visoko cijenjene u Europi i na Zapadu”, rekao je.
Navodeći da su rusko-ukrajinski rat i pomoć SAD-a Ukrajini također bili na dnevnom redu tijekom sastanka s Erdoganom, Steinmeier je izjavio: “Znamo da Turska također podržava Ukrajinu. I mi pokušavamo pružiti istu podršku. U budućnosti ćemo nastaviti tu potporu intenzivno, kako vojno tako i ekonomski”. Napomenuo je da će se u sljedećih nekoliko tjedana u Njemačkoj održati konferencija o obnovi Ukrajine i pozvao predsjednika Erdogana na tu konferenciju.
Američki mediji već danima pišu o trijumfu Bidenove administracije koja je konačno, nakon pola godine mučne političke borbe, uspjela od Kongresa dobiti ono što je željela – osiguranje vojne pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan.
Jedan od tih medija je i Politico, koji u autorskom tekstu svog komentatora Jamie Dettmera objavljenog 24. travnja pod naslovom „Uncle Sam finally coughs up weapons-but is it too late to save Ukraine from Putin?“ piše upravo o toj temi. Ali pod kutom moguće zakašnjele reakcije s obzirom na trenutačno stanje na ukrajinskim bojišnicama.
U tekstu se govori o olakšanju koje je vlastima u Kijevu donijela vijest da je Zastupnički dom američkog Kongresa konačno odobrio vojnu pomoć Ukrajini od 60,8 milijardi dolara za obranu od Rusije.
Mike Johnson (Foto: CNP / INSTARimages / Guliver image)
Je li prekasno?
Autor „gorućim pitanjem“ sada smatra koliko će brzo oružje, posebno topničke granate i sustavi protuzračne obrane – zapravo u tu zemlju stići, tj. hoće li stići na vrijeme „uoči očekivane ruske ofenzive ovog lipnja ili srpnja, za koju se ukrajinski zapovjednici plaše da bi mogla napraviti rupe u ukrajinskim prvim linijama?“
U tekstu se citiraju pojedini američki analitičari koji hvale novu pomoć ali i upozoravaju kako ona možda neće biti dovoljna za uspostavu ravnoteže, već će primarno djelovati poticajno za moral Ukrajinaca i pružiti “potrebne preduvjete za naporan rad za početak rekonstrukcije ukrajinskih borbenih snaga i – kritično – zajedničku obuku za izgradnju snaga koje će imati šanse za napredak sljedeće godine”.
Međutim „ove zalihe još uvijek neće biti dovoljne da se učini mnogo više od pomoći Ukrajini da ojača svoju obranu za vjerojatnu rusku oluju koja dolazi“ – navodi autor teksta. Logično, to sigurno neće biti dovoljno da Ukrajina sama krene u ofenzivu. „Samo 28 milijardi dolara od odobrenog paketa je za izravnu vojnu opskrbu od strane SAD-a, 13,9 milijardi dolara je za pomoć Ukrajini u kupnji opreme na tržištu, a 13,7 milijardi dolara za kupnju američkih sustava od privatnog sektora — a za sve ovo trebat će vremena,“ – navodi Dettmer.
Dakle, što se će se dogoditi nakon što se ovaj paket potroši za obranu od ruskog napada? I što, ako išta, Ukrajina može očekivati za protuofenzivu sljedećeg proljeća? – postavlja dalje pitanje.
Foto: TOS-1A (AP Photo / Ivan Sekretarev / Guliver image)
Nepredvidljivost opskrbe
Predvidljivost opskrbe bila je glavobolja za Ukrajinu od samog početka, budući da je vojna pomoć bila talac unutarnje politike raznih ukrajinskih saveznika i njihove nekoherentnosti u pogledu ratnih ciljeva.
Autor podsjeća i da mu je bivši ukrajinski ministar obrane OleksiI Reznikov u ekskluzivnom intervjuu govorio o stalnim problemima s opskrbom Ukrajine oružjem i njenoj nepredvidljivosti. Tako kaže da je „dobivanje potrebne opreme Ukrajini bilo poput vađenja zuba“, jer su stalno nailazili na prepreke. “A sredinom ljeta 2023. apsolutno sam shvatio da postoji javni i politički zamor i da će se stvari još više usporiti zbog domaće politike u savezničkim zemljama”, rekao je bivši ukrajinski ministar. Nadalje, zapadne su vlade također željele vidjeti što se dogodilo s ukrajinskom protuofenzivom.
Nažalost, malo je vjerojatno da će se nepredvidivost opskrbe poboljšati zbog predstojećih izbora i u SAD-u i u Europi — štoviše, moglo bi postati puno gore.
Ali u Kijevu se nadaju da, čak i ako bivši američki predsjednik Donald Trump bude ponovno izabran, Europa sada ima vremena za pripremu i da bi mogla uskočiti sljedeće godine kako bi popunila manjak u ukrajinskim potrebama. Pitanje je: hoće li?
Američki dužnosnici sastat će se danas s članovima nigerske vlade o povlačenju američkih trupa iz te afričke zemlje, rekao je glasnogovornik Pentagona. “Prema američkom State Departmentu, američka veleposlanica u Nigeru Kathleen FitzGibbon i general bojnik Kenneth Ekman, direktor za strategiju, angažman i programe Zapovjedništva SAD-a u Africi, sastat će se s dužnosnicima Nacionalnog odbora za zaštitu domovine (CNSP) 25. travnja u Niameyu, te pokrenuti razgovore o urednom i sigurnom povlačenju američkih snaga iz Nigera,” rekao je general Pat Ryder.
Christopher Maier, pomoćnik ministra obrane za specijalne operacije i sukobe niskog intenziteta, i general pukovnik Dagvin Anderson, direktor Združenog stožera za razvoj združenih snaga, održat će naknadne sastanke u glavnom gradu Niameyu sljedeći tjedan, dodao je Ryder.
Sličan trend u više afričkih država
SAD ima oko 1100 vojnika u Nigeru. Nigerom vlada hunta koja je prošlog srpnja smijenila predsjednika Mohameda Bazouma, navodeći kao razlog pogoršanu sigurnosnu situaciju. Zapadnoafrička država raskinula je svoj dugogodišnji vojni sporazum s Washingtonom početkom ožujka ove godine, proglasivši prisutnost svih američkih trupa i izvođača “ilegalnim” jer “nije demokratski odobreno i nameće nepovoljne uvjete Nigeru, posebno u smislu nedostatka transparentnosti o vojnim aktivnostima”, rekao je glasnogovornik nigerske vlade Amadou Abdramane. Za vrijeme prethodnih vlada u Nigeru, američke trupe obučavale su nigerske snage za borbu protiv terorizma.
