Snažna eksplozija zatresla je čitav grad, uzrokujući paniku u libanonskoj prijestolnici.

Po snimkama na društvenim mrežama, najprije se u luci vidio svijetli dim, a potom je grad zatresla iznimno snažna eksplozija.

Stakla na prozorima popucala su na zgradama i na dućanima, a srušili su se i balkoni.

Po prvim informacijama lokalnih medija koje prenosi agencija France presse, eksplozija je rezultat incidenta u luci u Bejrutu.

Okolnosti i pojedinosti eksplozije zasad nisu poznati.

Zna se da je do eksplozije došlo u luci gdje se nalaze skladišta eksploziva, objavila je libanonska državna agencija NNA.

Jedan je drugi izvor rekao da se u skladištima nalaze kemikalije.

“Zgrade se tresu”, tvitao je jedan stanovnik, dodajući da su sva stakla na prozorima njegovog stana “eksplodirala”.

“Vidio sam vatrenu kuglu i dim iznad Bejruta. Ljudi su vrištali i trčali, krvarili. Balkoni su odneseni sa zgrada. Prozorska stakla na visokim zgradama su popucala i padala na ulice”, rekao je očevidac.

Ministar zdravstva rekao je za Reuters da ima “vrlo velik broj” ranjenih.

Po televiziji l Mayadeen ima ih više stotina.

Sobranje je konstituirano posljednji dan zakonskog roka, a predsjednik nije izabran jer još nije formirana vladajuća većina. Do njezina sastavljanja predsjedat će dosadašnji predsjednik Talat Džaferi.

Vladajući Socijaldemokratski savez SDSM, stranka koja je pobijedila na izvanrednim parlamentarnim izborima, najavio je da u utorak počinje pregovore za formiranje nove koalicijske vlade.

Konstitutivna sjednica 10. po redu parlamenta Sjeverne Makedonije zbog posebnih je mjera uvedenih protiv covida-19 održana u velikoj svečanoj dvorani “pod kupolom”, umjesto u plenarnoj dvorani.

Na izvanrednim izborima 15. srpnja najviše mandata u parlamentu sa 120 mjesta dobio je vladajući SDSM osvojivši 46 mjesta.

Slijedi najveća oporbena stranka VMRO DPME sa 44 mjesta, čiji je stranački čelnik Hristijan Mickoski rekao da također planira pokušati formirati koaliciju. “Pregovori o sastavljanju vlade bit će utakmica koja će se igrati do posljednje minute”, rekao je u ponedjeljak.

Nakon toga slijedi najveća albanska stranka DUI s 15 zastupnika. Koalicija Alijansa za Albance – alternativa ima 12 zastupnika u novom sazivu Sobranja, stranka Ljevica dva, a Demokratska stranka Albanaca jednog zastupnika.

Ključ sastavljanja vlade u rukama je Demokratske unije za integraciju (DUI), najveće albanske političke stranke koja predstavlja etničku albansku manjinu.

DUI je bio dio Zaevljeve vlade koja je u siječnju predala vlast tehničkom kabinetu, uoči izbora prvotno dogovorenih za 12. travnja, no odgođenih zbog pandemije.

SDSM i DUI zajedno imaju 61 mjesto, no DUI je ranije naznačio želju da premijersko mjesto preuzme Albanac, prvi put nakon što se zemlja odvojila od bivše Jugoslavije 1991.

Zaev je prvotno zahtjev odbio ustrajući na tome da će se vratiti na tu dužnost.

Svako mišljenje o Covidu-19, koje odudara od onog službenog, proglašava se aktom luđaka

Histerični progon teoretičara zavjera o koronakrizi potiče sumnje da se nešto skriva od javnosti i umanjuje autoritet državnih institucija i međunarodnih organizacija, prije svega WHO-a. On  ima potencijal nanošenja velike štete u borbi protiv pandemije Covida-19  te javnozdravstvenih i ekonomskih posljedica

Javnozdravstvena i gospodarska kriza prouzročena pandemijom Covida-19 u prvi je plan medijski progurala fenomen tzv. teorija zavjera. Iako je on uvijek postojao u medijskom prostoru i javnosti, globalna koronakriza zbog propitivanja načina njezina nastanka i porijekla samoga virusa, uzdigla je narativ o teorijama zavjera do histeričnih razmjera. Praktički tko god postavi bilo kakvo disonantno pitanje, ili još strašnije, tezu o porijeklu i razvoju virusa i pandemije koja se ne uklapa u zadani informacijski okvir, riskira biti proglašen teoretičarom zavjere, neprijateljem koji širi tzv. lažne vijesti i dezinformacije. Počeo je zapravo pravi lov na „teoretičare zavjera“ i sve one koji postavljaju suvišna pitanja o istini koju su formulirali Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i vlade pojedinih država. S Twittera se brišu proskribirani profili, Facebook i sve ostale platforme također eliminiraju takve sadržaje. Takva reakcija WHO-a, nacionalnih vlada i tijela, koja na razini država provode mjere borbi protiv pandemije koronavirusa te posebice Europske unije u cjelini, samo dodatno pobuđuju sumnje u istinitost ustoličenih istina i potiče nova pitanja, čije tvorce ili one koji ih prenose automatski utjeruju u sve veći krug teoretičara zavjere i dezinformatora. Tako je nastao začarani krug koji vodi općoj histeriji i koji u konačnici može nanijeti više štete na javnozdravstvenom planu i borbi protiv pandemije Covida -19 nego da se zdravstvena tijela javnosti posvete  svojim na činjenicama utemeljenijim priopćenjima i ostave medijskog proganjanja teoretičara zavjere. Na ovaj način svoj već poljuljan autoritet, između ostalog i povlačenjem najveće svjetske sile SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije koje  stupa na snagu 6. srpnja slijedeće godine, samo još više srozavaju.  Bilo bi idealno kada bi se međunarodni i nacionalni subjekti zaduženi za tu borbu, prije svega WHO, uistinu prihvatili svog posla umjesto proganjanja onih koji postavljaju često i utemeljena pitanja, i onih koji iz raznih razloga medijski promiču svoje teze o porijeklu i tijeku koronakrize.

Stvaranje histerije

Nastavak dosadašnje prakse vodi jačanju histerije i dodatnom stvaranju nepovjerenja. No, Svjetska zdravstvena organizacija, koja bi na međunarodnom planu trebala predvoditi borbu protiv pandemije, ne odustaje od natezanja s onima koji, prema njihovu mišljenju, šire dezinformacije o koronavirusu i teorije zavjera. To je najvjerojatnije zato što na taj način silom pokušava vratiti svoj debelo narušeni  autoritet i očito zaštititi dobro plaćene sinekure svoje administracije. Tako Svjetska zdravstvena organizacija nastavljajući svoj suludi pohod na teoretičare zavjera krajem srpnja objavljuje da će otvoreno krenuti protiv teorija zavjera oko koronavirusa, na način što će okupiti znanstvenike iz više područja za borbu protiv dezinformacija. Prema priopćenju s online konferencije za medije WHO koje su prenijele svjetske agencije, WHO namjerava okupiti matematičare, IT i komunikacijske stručnjake, sociologe, psihologe i zdravstvene djelatnike čija će djelatnost biti usmjerena na novo područje istraživanja koje Svjetska zdravstvena organizacija naziva „infodemiologija“. Čelnik WHO-a, Tedros Adhanom Ghebreyesus, već je ranije upozorio na ono što naziva „infodemijom“, odnosno poplavom informacija, uznemirujućih teorija zavjera i direktnih dezinformacija koje, tobože, ometaju borbu protiv koronakrize.

Manipulacija javnosti

Nova disciplina, „infodemiologija“, kojom se namjerava baviti očito besposleno društvo u WHO-u, treba se boriti s tom prijetnjom. WHO u svom priopćenju, kako prenose svjetske agencije, izričito navodi: „Bile točne ili netočne, prekomjerne količine informacija mogu imati negativan utjecaj na zdravlje ljudi, povećati stres i potaknuti ih da prihvate potencijalno opasne savjete.”  Dakle, iz navedenog  se čini da je WHO  otišao i korak dalje, pa od sada ne namjerava proganjati samo netočne informacije o koronakrizi, nego i točne ukoliko one postanu prekomjerne, pa  stoga mogu štetno djelovati na javnost. Tu smo došli do onoga što stvarno predstavlja suštinu narativa o teorijama zavjera.  Pozivanje na famozne teorije zavjera nije u suštini ništa drugo do manipulacija javnosti u cilju prikrivanja stvarnih okolnosti pojedinih događaja, stvarnih aktera i njihovih bitnih političkih uzroka iz smjera razvoja zbivanja. Manipulacija cilja na otklanjanje mogućnosti spoznaje javnosti o kauzalnom lancu pojedinih događaja pokušavajući ih prikazati kao rezultat slučajnosti, spontanosti i odsutnosti bilo kakve povezanosti s drugim događajima i utjecajem vladajućih političkih čimbenika. Tipični primjeri događaja posljednjih desetljeća pored histerije oko koronakrize, čiji se stvarni motivi i uloge politike pokušavaju pokriti o optužbama o teoriji zavjere upućene svima koji se upuste u propitivanje službene istine o njima, vojna su intervencija u Iraku od strane SAD-a, Velike Britanije i saveznika s lažnim opravdanjem o postajanju iračkog kemijskog oružja , tzv. „spontane  revolucije arapskog aproljeća“, migracijska kriza i beskrajni bliskoistočni ratovi. Sve što je propitivalo istinitost javnosti servirane paradigme o tim zbivanjima, kao što je primjerice bilo izražavanje sumnji da Irak uistinu posjeduje kemijsko oružje ili sumnji u spontanost arapskih pobuna za trajanja „arapskog proljeća“ i moguću upletenost američkih i europskih političkih i obavještajnih struktura u njihovo pokretanje i vođenje – proglašavano je teorijom zavjere.

Opravdanje za rat

Danas se pak zna da Irak u trenutku vojne intervencije nije posjedovao kemijsko oružje niti je bio povezan s islamističkim terorističkim organizacijama, a postaje sve vidljivija i činjenica duboke upletenosti Zapada u tzv. revolucije arapskoga proljeća i ratove koje su one proizvele. Teorija zavjere o nepostojanju iračkog oružja masovnog uništenja vrlo je brzo postala umjesto teorija o zavjeri – činjenica o zavjeri. To je bio prvi slučaj da je tzv. teorija zavjere u tako kratkom vremenu postala stvarnost i razotkrila do tada skrivenu laž. Stoga je taj slučaj prekretnica nakon kojeg je za vladajuće strukture postalo mnogo teže širiti optužbe o teorijama zavjere u cilju prikrivanja vlastitih političkih, obavještajnih i vojnih djelovanja,  koje same po sebi uistinu imaju karakter zavjere. Bezočna laž koja je dala opravdanje za vojni pohod na Irak i sve aktivnosti oko njegove pripreme pokazale su se notornom zavjerom protiv međunarodnog prava, temeljnih vrijednosti međunarodnog poretka, suverenosti Iraka i drugih članica UN-a, iračkog naroda i u konačnici cijele međunarodne zajednice. Jer, što je drugo nego zavjera  pred UN-om i međunarodnom zajednicom stvarati lažne povode za rat protiv druge države. Pandemija Covida-19, puna nepoznanica i nepredvidljivih obrata s očitim interesnih sukobima globalnih velesila, dala je novi impuls širenju optužbi o fabriciranju teorija zavjera. Riječ je o dvosmjernom odnosu – onaj tko nešto prikriva izaziva sumnju onih koji počinju postavljati pitanja na što slijedi optužba o teoriji zavjere. Tako se krug zatvara, ništa se ne rješava, a stvarne činjenice ostaju prikrivene često godinama i desetljećima.

Spontana povijest

Moderna uporaba pojma teorije zavjere izražava staru teoriju o spontanom tijeku povijesti uz umanjivanje utjecaja odluka i odgovornosti vladajućih struktura na ono što se događa ili se događalo kroz povijest. U spontanom tumačenju povijesti sve je pojednostavljeno i prilagođeno javnom narativu po kojem su moćnici i vladajući uvijek nečim iznenađeni i zatečeni te samo naknadno reagiraju na događaje i uglavnom za ništa nisu odgovorni. Francuska građanska revolucija pukla je tako sama od sebe zbog nezadovoljstva naroda i njegove spontane pobune, a politički i poslovni interesi tada rastuće i sve bogatije građanske društvene strukture potpuno se zanemaruju. Teza da se narod može spontano pokrenuti bez organizatora i vodeće snage koja njime upravlja jednostavno je totalna glupost. U pozadini francuske revolucije nije ništa drugo nego gola zavjera protiv francuske monarhije. Prema teoriji spontanog odvijanja povijesti kao suprotnom ekstremu teoriji zavjere, i narod u carskoj Rusiji spontano se pobunio, srušio cara i nakon prijelaznih vlada doveo komuniste na vlast, a sve stoga jer je teško živio, kako je uostalom i desetljećima tvrdila komunistička ideologija. No, prava je istina da je nezadovoljstvo naroda bilo samo potrebna poluga za manipulaciju ili bolje reći zavjeru provedenu uz pomoć stranih obavještajnih službi u prvoj fazi britanskih i francuskih, a u drugoj njemačkih. Britanska i francuska politika rušenjem cara pokušala je izbaciti Rusiju iz dogovorene podjele plijena nakon što je postalo jasno da Njemačka gubi rat i da će se u njega uključiti američki saveznik. Ruski ratni angažman više nije bio presudan za opstanak zapadne fronte kao do tada. Rusija je naime pored Francuske i Velike Britanije bila treći potpisnik famoznog tajnog sporazuma Sykes–Picot iz 1916. o poslijeratnoj podjeli teritorija Osmanskog carstva. Njoj su po tom sporazumu trebala pripasti geopolitički važna područja crnomorskog bazena, uključujući i zapadnu obalu Bospora. Rušenjem čvrste carske vlasti, instaliranjem slabašnih vlada Rusija ne bi mogla u velikoj poslijeratnoj podjeli svijeta i provedbi ugovora Sykes–Picot, koja je na kraju i izvršena, tako čvrsto tražiti svoje ugovorene dobitke. Cilj prve revolucije i rušenje cara podržane od strane druge dvije potpisnice Sykes–Picot sporazuma, Francuske i Velike Britanije, bila je eliminacija Rusije iz pobjedničke podjele plijena kada je bilo jasno da Njemačka i centralne sile gube rat.

Političke igre

Konačni udarac Rusiji zadala je njemačka obavještajna služba ubacivanjem Lenjina i njegovih komunista u unutarnju rusku političku igru s ciljem stvaranja revolucionarnog kaosa i onemogućavanja bilo kakvog organiziranog i učinkovitog ruskog vojnog djelovanja. Cilj je bio izbaciti Rusiju iz rata, u čemu je Njemačka i uspjela. Njemačke službe su zapečaćenom diplomatskom vagonu u Petrograd iz emigracije dovezli Lenjina i njegovu ekipu kao tempiranu bombu. To su danas povijesno potvrđene činjenice. Nova komunistička vlast potpisala je separatni mir s Njemačkom u Brest-Litovsku i izvela Rusiju iz rata. Moskovska „Pravda“ objavljuje 23. studenoga 1917. godine svoju vjerojatno jedinu ekskluzivu – ruski primjerak tajnog sporazuma Sykes–Picot. Moskva se odriče svega što je njime trebala dobiti.  Što u svemu tome što se zbivalo ima spontanog izvan okvira standardnih zavjera? Ništa – nikakva teorija zavjere to nakon proteka vremena ne može pokrivati nametanjem teze o slučajnosti  u  slijedu događaja iako se i to u posljednje vrijeme masovno pokušava činiti. Bila je riječ o čistoj zavjeri, čak štoviše o seriji višestranih zavjera. Prema tumačenju povijesti kao nizu spontanih i slučajnih događaja, a ne organiziranih i unaprijed pripremljenih zavjera, i američki predsjednik John Kennedy ubijen je, eto, tek tako što je to palo na pamet nekakvom Lee Oswaldu, inače osobi pod punim i efektivnim nadzorom američkih sigurnosnih i obavještajnih organizacija. I, gle, nekakvim čudom, vjerojatno jedina osoba u tom trenutku u Dallasu, koja je kao bivši marinac  otišao u SSSR i tamo živio, oženio se i potom suprugu Ruskinju doveo u SAD, i koji je kao takav toga dana po sigurnosnom automatizmu trebao biti pod nadzorom, to navodno nije bio i slobodno se bez nadzora kretao. Tko bi pobogu u njega sumnjao?

Ferdinandovo ubojstvo

Tako je, po spontanom tumačenju povijesti u kojoj nema nikakvih zavjera, valjda i u Sarajevu prijestolonasljednik Ferdinand sasvim slučajno naletio na Principa i društvo koji su opet sasvim slučajno kod sebe imali pištolje i bombe dobivene od srpske vojne obavještajne službe. Na pištoljima, gle čuda, nisu bili uklonjeni ni serijski brojevi, pa se jednostavnom provjerom u belgijskom proizvođaču FN Herstal moglo utvrditi da su prodani Srbiji. Organizatori su očito i htjeli da se odmah nesumnjivo  zna tko stoji iza atentata. U Srbiji prepunoj oružja zaostalog iz Balkanskih ratova srpska služba neposredne izvršitelje oprema novim pištoljima poznatog porijekla, a mogli su da su htjeli iskoristiti kakve turske Mausere iz ratnog plijena. Ništa od priče o spontanosti i  slučajnosti  ne drži vodu. Svi veliki događaji koji su presudno obilježili povijest nakon vremenskog odmaka jasno se iskazuju kao organizirane zavjere.  Masovno stigmatiziranje logičnog promišljanja o uzrocima događaja i njihovoj međusobnoj povezanosti zapravo je velika zavjera protiv javnosti, cijelog društva i pojedinaca. Kako bi se lakše provodila, težište se gura na neka uistinu bizarna i za politička nadmetanja nebitna tumačenja zbivanja, kao što su priče o ljudima gušterima i slično na koje se onda svjesno vežu sva ostala propitivanja službene istine i sve zajedno gura u isti koš teorija zavjera. Tako se korištenjem i poticanjem širenja u javnosti uistinu suludih teorija o događajima kompromitira i svako ozbiljno povezivanje političkih aktera s učincima njihova djelovanja. Manipulacijom se sve pokušava svesti na zajednički  nazivnik  priče o ljudima gušterima, iluminatima  i slično, i proglašava teorijom zavjere.

Izbjeglička kriza

Osim prikrivanja učinaka vlastitoga djelovanja, vladajuće elite pored strategije optužbi o teorijama zavjere koriste jednako snažan instrument – zaborav javnosti. Strategija zaborava također cilja na prikrivanje uzročno-posljedičnih veza između djelovanja političke elite i zbivanja koja uznemiravaju javnost. Instrument teorije zavjere i strategija zaborava koriste se u svim slučajevima kada politička elita želi prikriti faktičku vezu između njenih odluka i događaja ili političkih procesa za koje ne želi deklarirati svoje autorstvo. Takav je slučaj i s tzv. izbjegličkom krizom i bliskoistočnim ratovima za koje se hibridnom metodologijom teorija zavjera i strategije zaborava pokušava prikriti direktna umiješanost  europskih političkih elita i, u konačnici, odgovornost. Američka politika manje je sklona licemjernom prikrivanju učinaka svoga djelovanja, no europskoj je to uža specijalnost. Strategijom zaborava pasivizira se javno mišljenje i izbjegavanjem spominjanja određenih događaja i političkih odluka prepušta ih se brzom zaboravu. Strategijom optuživanja o teoriji zavjere djeluje se aktivno dok događaji još traju ili u slučajevima kada strategija zaborava nije dala učinka. Kombinacijom pasivnog i aktivnog uklanjanja o spornim političkim odlukama i kidanjem njihovih veza s nastalim posljedicama učinkovito se oblikuje svijest građana i osigurava buduće nesmetano i neodgovorno nametanje neuspješnih politika. Takvim djelovanjem uspjelo se primjerice postići da većina europskih građana uopće više ne smatra politički krug oko njemačke kancelarke Angele Merkel i vodeću politiku europskih najmoćnijih država odgovornom za migracijsku krizu i njene tragične posljedice. Nitko ne poziva na odgovornost ni čelništva vodećih industrijskih kompleksa koji su zajedno s politikom pozivali migrante i od političkih struktura zahtijevali uvoz nove radne snage. Potpuno je jasno da se  bez organizacijske, financijske i obavještajne podrške europskih država nijedan migrant ne bi  uspio pomaknuti iz svojih matičnih boravišta. No, eto sada isti koji su organizirali masovnu migracijsku navalu na Europu predvode borbu protiv nje, a sve se tretira kao svojevrsna elementarna nepogoda i krivica nefunkcionalnih država iz kojih dolaze migranti.

Priznanje greške

Možda bi za političke elite, posebice u Europi, bilo politički isplativije ponekad priznati pogrešku nego sve objašnjavati slučajnošću i nekontroliranim zbivanjima uz korištenje strategije zaborava i teorija zavjera. Ta metodologija već je postala prozirna, posebice nakon masivnog korištenja u pandemiji Covida-19. Toliki angažman na identifikaciji teorija zavjera i dezinformacija potiče sumnju da netko uistinu nešto veliko skriva jer  teorija zavjera nema u situaciji kada su politika i njene odluke jasne precizno definirane, transparentne i istinite. Slučajnost i spontanost u povijesti dakako igraju ulogu,  ali su ipak marginalizirani po utjecaju, a zbivanja su ipak čvrsto u rukama čovjeka. Nastavak histeričnog progona teorija zavjera o koronakrizi potiče sumnje da se nešto skriva od javnosti i umanjuje autoritet državnih institucija i međunarodnih organizacija, prije svega WHO-a. On  ima potencijal nanošenja velike štete u borbi protiv pandemije Covida-19  i njezinih javnozdravstvenih i ekonomskih posljedica.

 

 

 

Singapurski hedge fond APS Asset Management Pte, koji upravlja s oko 2,5 milijardi dolara, sprema se za mogući oružani sukob između SAD-a i Kine, navodi Bloomberg.

Fond je povećao ulaganja u perspektivnije aktive – gotovinu, a također i u vrijednosne papire koji neće (pro)pasti u slučaju vojnog sukoba. Takve poteze fond poduzima uoči predstojećih američkih predsjedničkih izbora početkom studenog ove godine.

Ovakvu je odluku donio utemeljitelj i glavni investicijski direktor APS Asset Management Pte Kok Hoi Wong, koji je uvjeren kako drugi investitori podcjenjuju napetost između dvaju gospodarskih divova. Prema njegovim riječima, nedavna međusobna zatvaranja konzulata samo su početak (vidi poveznicu ispod teksta). U vrijeme američke predizborne kampanje, smatra on, politička napetost mogla bi dosegnuti vrhunac. Tada je američka vojska sposobna isprovocirati sukob u Južnokineskom moru, kazao je Kok Hoi Wong – ne precizirajući na što konkretno misli.

Konzularni rat: SAD i Kina jedni drugima zatvaraju konzulate

 

 

 

Prije dva dana izvijestili smo kako je danski energetski regulator (DEA) objavio da tvrtka Nord Stream 2 AG, investitor projekta baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2, može početi sa završnim radovima na istoimenom plinovodu već u ovom mjesecu, i da se još samo formalno mora pričekati ponedjeljak, 3. kolovoza, kada završava rok za podnošenje žalbi na odluku o korištenju određenog tipa brodova za obavljanje radova na polaganju plinovodnih cijevi u danskim vodama Baltičkoga mora (vidi poveznicu ispod teksta).

Maloprije je stigla vijest kako dansko žalbeno vijeće za energetiku nije protiv navedene odluke DEA-e od 6. srpnja 2020. g. polučilo bilo kakvu žalbu. Također je kazano kako Nord Stream 2 AG od utorka (4.8.) može pokrenuti nastavak izgradnje na tom plinovodu.

Podsjećamo: ruski plinovod Sjeverni tok 2 dnom Baltičkog mora treba povezati rusku i njemačku obalu dvjema cijevima duljine nešto više od 1200 kilometara (preostalo je za položiti još ukupno oko 120 kilometara cijevi u danskim vodama – 60-ak km svake cijevi). Plinovod prolazi trasom paralelnom s već operativnim podmorskim plinovodom Sjeverni tok i ima njemu identičan kapacitet od 55 milijardi m3 plina godišnje. U projektu sudjeluju ruski Gazprom kao većinski vlasnik (50%), i EU energetske tvrtke OMV, Wintershall, Shell, Uniper i Engie, s jednakim udjelima u preostalih 50% dionica. Identična je bila i shema financiranja toga projekta.

Nakon ovih završnih administrativnih formalnosti od strane Danske za očekivati je kako će se ovaj plinovod sigurno dovršiti u idućih nekoliko mjeseci. Međutim, trebat će sačekati i vidjeti što će se nakon toga događati – kada europski distributeri budu trebali kupovati ruski plin iz novog plinovoda. Naime, nedavno je američki Kongres odobrio nove sankcije protiv Sjevernog toka 2, ugrađene u američki vojni proračun za iduću – 2021. godinu (formalno ga još samo mora potpisati predsjednik Donald Trump koji se i osobno snažno protivi spomenutom plinovodu), zbog kojih bi se pod sankcijskim udarom mogli naći i svi kupci novog ruskog plina. Bez obzira tko bude sjedio u Bijeloj kući od 1. siječnja 2021. g., za očekivati je nastavak američkog otpora Sjevernom toku 2. Čime će Amerikancima u tome smislu odgovoriti Njemačka (i EU) u pokušaju zaštite interesa svojih kompanija ostaje tek za vidjeti. Ali teško je vjerovati kako će se ovaj plinovod dovršiti samo s ciljem da u konačnici postane staro željezo na dnu Baltičkoga mora, poglavito imajući u vidu njegovu važnost u njemačkoj energetskoj strategiji idućih godina i desetljeća, prije svega nakon 2030. g. kada ta zemlja prestaje s korištenjem ugljena i atomske energije tj. zatvara sve svoje termoelektrane na ugljen i atomske centrale s ciljem prelaska na obnovljive izvore energije.

 

Danska odlučila: Sjeverni tok 2 može se nastaviti graditi već sutra!

 

 

John Hume, rimokatolik i jedan od arhitekata sjevernoirskog mirovnog sporazuma postignutog na Veliki petak 1998.  preminuo je u ponedjeljak u u 83. godini života, objavila je njegova Socijaldemokratska i laburistička stranka (SDLP).

Hume je zbog uloge u okončanju 30-godišnjeg nasilja između katolika i protestanata dobio Nobelovu nagradu za mir.

Sporazumom na Veliki petak 10. travnja 1998. godine zaustavljeno je više od 30 godina (1969.-2002.) nasilja u Sjevernoj Irskoj, s oko 3500 poginulih ljudi.

Hume, zaslužan za pokretanje mirovnih pregovora u toj britanskoj pokrajini, Nobelovu nagradu za mir je 1998. podijelio s tadašnjim sjevernoirskim prvim ministrom Davidom Trimbleom iz protestantske Ulsterske unionističke stranke (UUP).

Hume je preminuo u domu za stare i nemoćne u rodnom Londonderryju u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima, priopćila je obitelj.

“Smrt Johna Humea predstavlja gubitak najznačajnije i najdosljednije političke figure Irske u 20. stoljeću”, kazao je čelnik SDLP-a  Colum Eastwood, dodajući da je to “povijesni trenutak na ovom otoku, ali prije svega trenutak duboke tuge”.

John Hume je bio umjereni nacionalist i aktivist za građanska prava koji je predvodio pionirske pregovore s Gerryjem Adamsom, tadašnjim čelnikom stranke Sinn Fein, političkim krilom Irske republikanske armije (IRA).

Ti su pregovori utrli put zajedničkoj inicijativi britanske i irske vlade 1993., koja je potaknula mirovni proces i primirje s IRA-om 1994., što je u konačnici rezultiralo mirovnim sporazumom od Velikog petka.

“Svi bismo trebali pognuti glavu u znak poštovanja i zahvale. Koji izniman čovjek, mirotvorac, političar, vođa, aktivist za građanska prava, obiteljski čovjek, pravi čovjek iz Darryja, inspiracija”, kazao je irski ministar vanjskih poslova Simon Coveney.

Bjeloruski predsjednik je kako se čini odlučan pobijediti na izborima sljedeći vikend i po cijenu narušavanja odnosa sa susjednom Rusijom, uz dva glavna suparnika u zatvoru, te optužbama usmjerenim prema Rusiji.

Lukašenko, 65, vodi bivšu sovjetsku republiku u istočnoj Europi, između Rusije i članice EU-a Poljske, četvrt stoljeća, tolerirajući mala neslaganja.

Rusija je do kraja sovjetskog doba bila najbliža bjeloruska saveznica.

Zatvaranje istaknutog aktivista blogera Sergeja Tihanovskoga i bivšeg bankarskog magnata Viktora Babarika uoči nedjeljnih izbora Zapad je osudio, pogotovo Europska unija, pod sumnjom da je politički motivirano.

“Izbori bi mogli naštetiti odnosima Minska i s Moskvom i sa Zapadom, upravo u razdoblju kad je zemlji zbog teškog stanja u gospodarstvu potrebna vanjska pomoć”, upozorio je analitičar Artiom Šraibman u komentaru za moskovski think thank Carnegie centar.

Tihanovski je optužen za pokušaj stvaranja nereda. Babariko, s bliskim poslovnim vezama u Rusiji, optužen je za prijevaru i pronevjeru. Bjeloruske vlasti u oba slučaja pretpostavljaju da je upletena Rusija.

“Lukašenko je optužio ruske lutke na koncu za upletanje, a EU i SAD optužile su ga za uhićenje tih ‘lutaka'”, rekao je Šraibman.

Treći jaki potencijalni kandidat Valerij Cepkalo otišao je u Rusiju nakon vijesti da bi uskoro mogao biti uhićen.

Jedini predsjednički kandidat za kojeg se smatra da bi mogao predstavljati nerežimsku političku oporbu jest Svetlana Tihanovskaja, supruga Sergeja Tihanovskoga, kojoj je iznenađujuće dopušteno sudjelovanje na izborima.

Pobijedi li, Tihanovskaja je rekla da će iz zatvora biti oslobođeni Babariko i njezin suprug te da će omogućiti nove predsjedničke izbore s tim kandidatima.

Pukotina između Lukašenka i Rusije produbila se ranije ove godine kad je optužio rusko vodstvo za gospodarski pritisak u pokušaju da apsorbira Bjelorusiju kroz višetesetljetni sporazum o slobodnom kretanju između bliskih saveznika.

Prošli tjedan napetosti su se pogoršale jer su bjeloruske vlasti tvrdile da je skupina ruskih plaćenika uhvaćena u misiji da izvrši teroristički napad u Bjelorusiji kako bi destabilizirala zemlju uoči izbora.

Bjeloruski državni mediji rekli su da je skupina od tridesetorice muškaraca uhvaćena u hotelu pored Minska “možda povezana” sa zatvorenim političarem Tihanovskim ne objašnjavajući ništa drugo.

Slučaj je razljutio Moskvu te je glasnogovornik ruskog predsjednika pozvao bjeloruske vlasti da odmah puste uhvaćene muškarce. Rusija je objasnila da je riječ o pripadnicima privatne zaštitarske kompanije na putu u Istanbul.

Bjelorusija je rekla da su to pripadnici tajne paravojne grupe Wagner, a za nekoliko njih sumnja se da su se borili u sukobu u istočnoj Ukrajini, prema izjavi bjeloruskoga ministarstva vanjskih poslova.

Bjeloruski politički stručnjak za međunarodne poslove iz think tanka Chatman House Ryhor Astapenia  rekao je da su ljudi sumnjičavi u pogledu tih optužbi.

“U Bjelorusiji u to ne vjeruje mnogo ljudi, da su ti ljudi došli u Bjelorusiju kako bi je destabilizirali”, rekao je za dpa. “Mnogi su u Bjelorusiji zatvoreni na temelju lažnih optužbi”, dodao je.

Astapenia spekulira da bi cijela situacija zapravo mogla koristiti Rusiji. Budući da se cijeli bjeloruski izborni sustav delegitimirao i među stanovništvom se šire neredi, moguće je da će se Lukašenko morati više osloniti na Rusiju.

“Lukašenko pruža sve što Kremlj želi”, rekao je.

Drugi stručnjak za ruske poslove Mark Galeotti, ravnatelj konzultantske tvrtke Mayak Intelligence, također je izrazio sumnju u istinitost optužbi protiv skupine zatvorenih Rusa.

Galeotti smatra da se Lukašenko odlučio pretvoriti Rusiju u žrtveno janje jer bi mu bilo lakše obnoviti prethodno čvrste bilateralne odnose nego popravljati zategnute veze sa zapadnim silama.

Lukašenko može “ublažiti stvari s Putinom nakon izbora”, zaključio je Galeotti.

Zbog koronakrize Vlada traži svaku kunu u državi, i šire, kako bi popunila očekivane rupe u državnoj blagajni. Zato su odlučili zagrabiti i u džepove uspješnih državnih tvrtki, pa će njih 15 morati uplatiti u proračun 60 posto svoje prošlogodišnje dobiti. U proračun će tako stići oko milijardu i 300 milijuna kuna, objavio je Dnevnik.hr.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković prošle godine je svečano otvorio novi logistički centar Hrvatske pošte, ali sada će uzeti više od pola njihove rekordne dobiti od 130 milijuna kuna. Iako ih je koronakriza teško pogodila, iz pošte kažu da im Vladin potez neće pokvariti posao.

”Hrvatska pošta imala je u planu predviđenu uplatu dividende te nam navedeno neće predstavljati problem u daljnjem razvoju. Razvojem i restrukturiranjem smo u protekle četiri godine uspješno pokrili gubitak iz prethodnih razdoblja te je 2019. godina prva u kojoj Hrvatska pošta uplaćuje dividendu vlasniku”, poručuju iz HP-a.

I iz HEP-a kažu da uplata u proračun neće omesti njihov plan investicija u elektrane.

Lalovac: Vlada treba preispitati taj potez

SDP-ov bivši ministar financija Boris Lalovac smatra da Vlada treba preispitati svoj potez baš zbog investicija energetskih tvrtki koje mogu pokriti manjak privatnih ulaganja zbog krize.

”Te tvrtke mogu najprije generirati investicije, jedino one mogu generirati taj gospodarski rast u 2021. godine jer Vlada govori da će tada imati rast između šesti i sedam posto i smatramo da uz određeni pad osobne potrošnje ne bi bilo dobro rezanje investicija jer jedino one mogu nadomjestiti pad osobne potrošnje”, objašnjava Lalovac.

Linić: Vladin potez je pametan, ali…

S druge strane, njegov prethodnik Slavko Linić smatra da je Vladin potez pametan i neće pokvariti investicije jer se državne tvrtke lako mogu zadužiti. Brine ga jedino povlačenje dobiti iz Ine.

”Povlačenje dobiti u Ini znači povlačenje dobiti za MOL, a samim time će njihova priča o investicijama u rafineriju Rijeka opet naći opravdanja da odgode ulaganja i ne ulažu jer po meni to im nije ni namjera”, kaže Linić.

Ni bivši ministar gospodarstva Radimir Čačić ne misli da će biti velike štete, ali kaže da treba promijeniti princip povlačenja dobiti kad zatreba novac za krpanje državne blagajne.

”U odlukama takve vrste u sljedećim godinama treba ići s jasnim kriterijem. Onim tvrtkama koje imaju jasne investicijske programe korisne za ovu državu ne treba uzimati dobit, naprotiv. Onima koje nemaju vlasnik treba uzeti taj novac i to mora biti jedini pravi kriterij”, objašnjava Čačić.

Zanimljiv slučaj s Hrvatskom lutrijom

I saborski liberali imaju razumijevanja za vladin potez. ”U krizi u kakvoj smo trenutno, da je svaki izvor likvidnosti dobrodošao i da je Vlada to morala napravit, ali u principu ne bi trebalo biti normalno uzimati onima koji generiraju profit i onda to redistribuirat gubitašima”, poručuje Davor Huić.

Zanimljiv je slučaj Hrvatske lutrije koja se prijavila za državnu pomoć zbog korona krize, a sada treba desetke milijuna kuna prošlogodišnje dobiti uplatiti u blagajnu iz koje je ranije tražila pomoć, objavio je Dnevnik.hr.

Naš je svijet prepun svakojakih čudaka i zastrašujućih psihopata, koji ponekad svoje ludilo vide i kao priliku za biznis. O ovim posljednjim svjedoči i slijedeća vijest, pristigla iz daleke Indije:

Policija indijske prijestolnice New Delhi izvijestila je o uhićenju serijskog ubojice Devendera Sharme, zvanog „Doktor smrt“, koji je tijelima svojih žrtava hranio krokodile. Manijak je priznao kako se tim „biznisom“ počeo baviti još prije 25 godina.

Poduzetni Sharma u to je vrijeme uspio pokrenuti i posao s balonima ali i provesti stotine ilegalnih operacija presađivanja bubrega.

Njegova posljednja kriminalna shema bila je posebno okrutna. Pozivao bi taxi-usluge, moleći prijevoz do udaljenih mijesta, gdje bi nakon toga taksiste ubijao. Kako bi uništio tragove zločina tijela bi bacao kao hranu krokodilima, a aute prodavao. Na taj je način žrtvama postalo čak 50 taksista. Svaka od tih smrti donosila mu je nešto manje od 300 američkih dolara.

Sharma je bio uhićen 2004. g. i osuđen na doživotnu robiju, ali je u siječnju 2020. g. uspio pobjeći. Nije navedeno je li u tom razdoblju nastavio „poslovati“ po prijašnjoj shemi.

 

Izvor: tjednik 7Dnevno

Je li konoplja čudotvorna biljka i eliksir koji sve liječi ili opojna droga koja izaziva ovisnost?

Promatrajući pozitivan karakter marihuane treba naglasiti kako postoje dvije vrste konoplje – industrijska i medicinska od koje se proizvode preparati za pomoć pacijentima kojima ne pomažu klasični lijekovi. Već pet godina uvoze se lijekovi na bazi konoplje, a takve preparate proizvode i neki hrvatski proizvođači

Konoplja, kanabis, marihuana… nazivi su koji u nekima izazivaju pomisao na homeopatske lijekove koji se koriste u borbi protiv određenih bolesti, primjerice za spazme kod multiple skleroze, liječenje teške do umjereno teške boli kod bolesnika u terminalnoj fazi malignih bolesti, kod liječenja anoreksije i kaheksije, HIV pozitivnih osoba te kod Dravet sindroma, a kod onih drugih samo užitak pri uvlačenju jointa. I dok s jedne strane marihuana izaziva pozitivnu konotaciju, s druge pak strane ona ima negativan predznak jer neke osobe, među kojima su čak i zdravstveni stručnjaci, smatraju kako je upravo marihuana prvi korak prema ovisnosti o teškim drogama. U svakom slučaju, to je kontroverzna biljka koja se koristi u jedne i druge svrhe.

Promatrajući njen pozitivan karakter treba naglasiti kako postoje dvije vrste konoplje – industrijska i medicinska od koje se proizvode preparati za pomoć pacijentima kojima ne pomažu klasični lijekovi. Već se pet godina uvoze lijekovi na bazi konoplje, a takve preparate proizvode i neki hrvatski proizvođači. Tu dolazimo do prijelomnice jer se takva vrsta konoplje bitno razlikuje od indijske konoplje koja se koristi kao opojna droga i koristi se u tzv. „rekreativne” svrhe, što je kod nas zabranjeno. Stručnjaci objašnjavaju kako indijska konoplja obiluje fitokanabionidom THC-om, dok je taj element u industrijskoj konoplji prisutan u zanemarivim tragovima te ona nema psihoaktivno djelovanje. Uz THC, u industrijskoj konoplji nalazi se i kanabidiol CBD koji također nije psihotropan i nema straha da će na onoga tko isproba neki od preparata konoplje u kojem je CBD ostaviti negativan trag.

Za korištenje kanabisa u medicinske svrhe zalaže se i Ministarstvo zdravstva. Naime, 17. travnja 2019. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju zlouporabe droga koji je stupio na snagu 25. travnja 2019. Definiranjem „industrijske konoplje” jasno je naznačeno da nije riječ o biljci iz koje se može dobiti droga, te da se ne nalazi na Popisu droga. „Zakonskom izmjenom omogućava se korištenje cijele biljke industrijske konoplje u građevinskoj, tekstilnoj i kozmetičkoj industriji, autoindustriji i industriji papira te proizvodnji goriva iz biomase, za razliku od dosadašnjeg stanja gdje su se koristile sjemenke navedenih sorti i to isključivo u prehrambenoj industriji za proizvodnju hrane i hrane za životinje, a preostali dio biljke se uništavao”, kažu u Ministarstvu zdravstva.

Zakonske izmjene

Ujedno se time uskladilo nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije na način da su nove psihoaktivne tvari definirane kao droga. Time će se smanjiti dostupnost novih psihoaktivnih tvari na hrvatskom tržištu, smatraju u Ministarstvu zdravstva. Resorno ministarstvo susretljivo je prema uzgoju konoplje o čemu svjedoči i zakonska izmjena kojom se propisuje i izdavanje odobrenja za uzgoj i proizvodnju konoplje u medicinske svrhe samo pravnim osobama koje imaju proizvodnu dozvolu Agencije za lijekove i medicinske proizvode za proizvodnju lijeka ili djelatne tvari sukladno Zakonu o lijekovima. Tako se uz amenovanje Ministarstava zdravstva i Ministarstva poljoprivrede u Hrvatskoj već neko vrijeme konoplja sadi legalno, a u posljednje doba SDP i Mirela Holy zalažu se za Lex cannabis i totalno ozakonjenje konoplje. No, nisu svi za korištenje konoplje u sve svrhe. Ima i onih koji su protiv. Jedan od njih je dr. sc. Ivan Ćelić, psihijatar-adiktolog, pročelnik Zavoda za dualne poremećaje u Klinici za psihijatriju Vrapče. On kaže kako se kanabis sastoji samo od jedne vrste i vodi se pod službenim botaničkim nazivom Cannabis sativa L. Podsjetio je kako su u travnju 2019. stupile na snagu izmjene i dopune Zakona o suzbijanju zlouporabe droga po kojima je u Hrvatskoj moguće koristiti cijelu stabljiku konoplje u industrijske svrhe, ali i proizvoditi konoplju u medicinske svrhe, gdje je koncentracija glavnog psihoaktivnog sastojka THC-a veća od 0,2 posto.

Rekreativne svrhe

Da bismo onemogućili zakonsku zlouporabu, jasno je definirano kako konoplju u medicinske svrhe mogu proizvoditi isključivo pravne osobe koje imaju dozvolu za proizvodnju lijekova i medicinskih proizvoda. Iako Ćelić ne umanjuje važnost ljekovitosti konoplje i „apsolutno podupire primjenu konoplje u medicinske svrhe”, on je rekao „da to može biti indirektna podrška neodgovornoj i potencijalno štetnoj primjeni marihuane u rekreativne svrhe”. Iskazao je uvjerenje kako će se indikacije u skorije vrijeme proširiti jer već imamo preporuke Hrvatskog društva za liječenje boli prema kojima bi anesteziolozi mogli propisivati pripravke konoplje za ublažavanje jake kronične boli. Napomenuo je kako indikacije treba određivati struka, a ne ulica! Promatrajući s jedne i druge strane, stječe se dojam da iako umotano u zakonske regulative, uvijek se pronađe neka „rupa” kako bi se pojavila mogućnost manipulacije i zlouporabe konoplje. U tom smislu, Ćelić smatra kako bi „prihvaćanje SDP-ovog zakonskog rješenja koje omogućava potpunu liberalizaciju korištenja marihuane, uključivo u rekreativne svrhe, bio svojevrsni presedan jer je i sama inicijatorica ideje dr. Mirela Holy rekla kako je zakon liberalniji od kanadskog”. Podsjetio je kako nijedna europska zemlja nije legalizirala marihuanu u rekreativne svrhe. U Nizozemskoj postoje tzv. coffeeshopovi, u Španjolskoj tzv. social clubs u kojima je dopušteno konzumirati marihuanu, gdje je prodaja „prekršaj” koji se ne sankcionira.

Suzbijanje ovisnosti

„Politika ‘smanjenja štete’ ide prema edukaciji, dok se kažnjavanje preusmjerava prema dilerima droge. Takva politika temeljna je sastavnica i hrvatske Nacionalne strategije za suzbijanje ovisnosti. Hrvatska je jedan od najvažnijih suradnika Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te daje značajan doprinos u kreiranju politika suzbijanja zlouporabe droga”, istaknuo je Ćelić. Spominjući marihuanu ne možemo se oteti dojmu da se ona veže uz ljeto, turizam i mnoga opuštanja mladih. U takvim situacijama uz alkohol se troši i droga, među kojima prednjači marihuana. „Govoriti o Hrvatskoj kao turistički atraktivnijoj destinaciji za mlade te ozakoniti primjenu konoplje u rekreativne svrhe mogu učiniti samo oni koji svjesno ili nesvjesno žele uvesti narkoscenu na našu obalu. Dovoljno se prisjetiti obračuna narkomafije na Zrću sa smrtnim ishodom. Onaj dio tzv. kanabis industrije koji prema sadašnjoj zakonskoj regulativi ne može postati profitabilan jest usko vezan uz duhansku industriju koja zbog brojnih presuda s ogromnim novčanim kaznama svoj biznis preusmjerava prema elektronskim cigaretama, parilicama (vaperima) i pripravcima s konopljom. Tu je sigurno riječ o surovom profitu koji je na štetu po zdravlje i sigurnost hrvatskih građana”, naglasio je Ćelić. Stoga, konoplja nije čudotvorni eliksir koji sve liječi. Prema Ćelićevom mišljenju, to govore oni koji žele promovirati konoplju u rekreativne svrhe i iskoristiti pozitivne aspekte ove korisne biljke u svoje sebične svrhe. Napomenuo je i kako je tema legalizacije konoplje u rekreativne svrhe vrlo atraktivna tema.

Legalizirane droge

„Društvo već ima dvije legalizirane droge – alkohol i duhan – svjesni smo njihovog pogubnog utjecaja na zdravlje cjelokupne populacije. Činjenica da u Europskoj uniji gotovo svakodnevno jedan posto osoba od 18 do 35 godina konzumira marihuanu govori kako je potrebno raspravljati o toj temi i u stručnim i u laičkim krugovima. Uvijek ću davati svesrdnu podršku primjeni industrijske i medicinske konoplje, ali ću isto tako biti protiv legalizacije konoplje u rekreativne svrhe. Smatram kako su svi pozitivni aspekti vezani uz biljku konoplje aktualnim zakonskim rješenjima pokriveni, kako bi se mogao iskoristiti njezin maksimum. Želim Hrvatsku kao ‘društvo bez droge’, u kojoj će se naši građani moći osjećati sigurno i biti zdravi. To je moj životni poziv kojem sam u potpunosti posvećen”, zaključio je Ćelić. Kako konoplja ipak ima pozitivnu konotaciju i karakteristike, dokazuju statistički podaci. Prošle sjetvene godine u Hrvatskoj se konoplja sadila na površini od 2500 hektara, a sve je više područja na kojima se ona sadi. Za njenu sadnju posebice se zalaže Gordan Masnjak iz Udruge KrONOPLJA. Njegova udruga niz godina bavi se pitanjem sadnje i prihvaćanjem konoplje u društvu te podupire rad poljoprivrednika kao poljopoduzetnika. Svi ti poljopoduzetnici, prema Masnjakovim riječima uzgajaju tradicionalnu industrijsku konoplju koja je postala poljoprivredna kultura. Da bi njen uzgoj došao na današnju razinu, sve je krenulo 2010. idejnim projektima DOMus CROata i GReen SUN-ZeLeno SUNCE te potprojektima. Masnjak ističe kako je od svih njih ipak ‘ključni-key-projekt’ KrONOPLJA, iniciran u siječnju 2011. s prvom uzgojnom i  sjetvenom godinom 2012. Tako je i Udruga KrONOPLJA dobila status jedine i referentne udruge koja se bavi industrijskom i medicinskom konopljom u Hrvatskoj. Ujedno je to i projekt koji je od aktivističkog poduhvata prešao u poduzetničku domenu našeg gospodarstva i poljopoduzetništva. Priča je to i o upornosti i ustrajnosti. No, put nije bio nimalo lagan i Udruga je prošla ‘scile i haridbe’ odisejevskog puta – sadnje konoplje na hrvatskim poljima pa sve do završnih proizvoda i trade marke – Green Life-Harvested i Made in Croatia. Bila je to, kako je rekao, na neki način preteča Green Deala iz prosinca 2019., programa Europske unije. I tako se iz godine u godinu na hrvatskim poljima sadilo sve više konoplje jer je ideja bila da se svi potprojekti u projektu Kronoplja prototipno izvedu pa je time i zaživio projekt Kronoplja.

Testna polja

Entuzijastični poljoprivrednici na dva testna polja u Donjoj Pušći nedaleko Zaprešića zasadili su sortnu konoplju karmanjolu – industrijsku konoplju, koja relativno više proizvodi CBD-a. Ta vrsta konoplje više ne iziskuje praćenje Pravilnika i ona se sadi kao i bilo koja druga poljoprivredna kultura. Njeni proizvođači mogu dobiti državne poticaje, a za to se moraju prijaviti Agenciji za plaćanje. Masnjak kaže kako postoje i europske inicijative koje se tiču tzv. „nove hrane”, a pod time se misli na zdravu hranu i lijek bez obzira na to je li riječ o konoplji ili nekoj drugoj biljci koja se koristi u te svrhe. „To je potez u Green Lifeu, a Hrvatska mora biti Zelena oaza, što znači da se moraju stvoriti sve pretpostavke za uzgoj, preradu i distribuciju konoplje. Pritom se najbolje vidi koliko je važna samodostatnost u hrani“, rekao je Masnjak. Hrvatski poljoprivrednici i Udruga KrOPNOPLJA za još su veći uzgoj konoplje, ali Masnjak smatra kako treba izgraditi institut za istraživanje i razvoj konoplje kako bi i ostale potaknuli na njen uzgoj. Tako se ponovno vraćamo na početak o tome trebamo li ili ne trebamo konoplju. Zasađivanje većih površina pod tom poljoprivrednom kulturom omogućilo bi zapošljavanje velikog broja ljudi. Uz to, konoplju treba preraditi i distribuirati, što znači još dodatnih radnih mjesta. Možda je u tome rješenje ostanka mladih ljudi u Hrvatskoj jer bi se oni mogli baviti uzgojem, proizvodnjom i preradom konoplje od koje bi imali koristi. „Propustili smo nekoliko prilika da po nečemu budemo prvi u svijetu, a sada nam se ponovno pruža prilika za tako nešto”, rekao je Masnjak. Da je tome tako dokaz je i kanabis hrana za male vrste pasa. „To je hrvatska inovacija i u tome smo prvi u svijetu. Zato smo mi za konoplju”, zaključio je Masnjak.

Biznis za bogate

Postoji li zaista velika mogućnost zapošljavanja na uzgoju kanabisa? U slučaju Damira Rosipala iz Deževaca kod Brestovca, vlasnika prve legalne plantaže industrijske konoplje u Požeštini, koji se bavi ekološkom proizvodnjom povrća i žitarica, baš se i ne bi moglo tako reći. Naime, Rosipal je prije nekoliko godina zasadio konoplju na 15 hektara površine u Pasikovcima, i to u kooperaciji s partnerima iz Danske. U poslovanju je naišao na poteškoće i jednostavno izgubio volju za daljnjim uzgojem. Rekao je kako se time više ne bavi jer, prema njegovom mišljenju, u tom poslovanju mogu „uspjeti samo veliki igrači, a mali proizvođači se muče i vrlo malo uspijevaju uprihodovati od proizvodnje industrijske konoplje“.

„Krenuo sam s 15 hektara, a na kraju se svelo na jedan hektar zasađene industrijske konoplje. Nisam se u tome našao. Sve se to svodi na velike lobije. Možda nisam našao pravog otkupljivača. Imamo mnoge zemlje i kada smo surađivali s Dancima, razmišljali smo o tome da male proizvođače duhana preorijentiramo na proizvodnju konoplje. Na kraju nije bilo ništa od toga“, istaknuo je Rosipal. Dodao je kako je tu njegova priča stala. Iako mu je žao jer je, kako kaže, „to dobra priča“. On smatra da proizvodnja industrijske konoplje još neće zaživjeti u Hrvatskoj, a posao će dobiti samo oni „koji imaju lovu“. Mali proizvođači ne mogu zadovoljiti uvjete kao što imaju Nizozemci ili Kanađani.

I na kraju, ponovno se vrtimo u krug. Oni koji su za marihuanu kažu da nam je itekako potrebna i pozitivna ako se koristi u zdravstvene svrhe. No, ne smije se dopustiti manipulacija tom biljkom. Oni koji su protiv uporno tvrde kako se ne smije dopustiti korištenje u rekreativne svrhe jer je to samo korak prema isprobavanju nekih težih droga. Što će biti i hoće li proći Lex cannabis, vidjet ćemo u skoroj budućnosti.

Mussolini je dvadeset godina imao židovsku ljubavnicu, a brojni Židovi bili su visokopozicionirani fašisti

U ožujku 1919. osnovana je fašistička stranka: od 54 osnivača čak su desetorica, uz Margheritu Sarfatti, bili Židovi, da bi 1938. od 30 tisuća punoljetnih Židova čak 10 tisuća bili članovi fašističke stranke. Mussolini je prezirao antisemitizam i smatrao ga je primitivizmom

Mussolini nije bio antisemit, on je bio budala – rekla je Duceova dugogodišnja ljubavnica i autorica njegove prve biografije “Dux“, prevedene na dvadeset jezika i tiskane u sedamnaest izdanja, Margherita Sarfatti. Ona je bila Židovka odrasla u palači na Canalu Grande u jednoj od najbogatijih venecijanskih obitelji, dok joj je otac Amadeo, odvjetnik i biznismen, vodio sve pravne poslove regije Veneto. Živjela je u luksuzu, a zarana se počela zanimati za umjetnost i alternativne političke pokrete pa se tako iz uvjerenja udala za trinaest godina starijeg socijalističkog zastupnika u milanskoj skupštini. Margheriti suprug nije bio dovoljan nego je ljubavnike skupljala kao trofeje, a 1911. godine za oko joj je zapeo buntovni urednik socijalističkih novina Il Popolo Benito Mussolini. Bila je to ljubav na prvi pogled. Mussolini, koji je unatoč svojoj ne pretjerano atraktivnoj vanjštini također vodio promiskuitetni život u kojemu su se ljubavnice redale kao na traci, u tri godine starijoj meceni umjetnosti i kulturnoj kritičarki vidio je nešto posebno. Za razliku od njegove supruge Rachele koja je cijeli život ostala priprosta seljanka te je i u doba njegove najveće moći iza rezidencije uzgajala kokoši i svinje, Sarfatti je bila intelektualka s kojom je mogao razmjenjivati misli i dijeliti ideološke stavove, što je vidljivo iz jednog njezina pisma u kojemu piše kako će pola noći strastveno voditi ljubav, a drugu polovicu usporedno čitati Nietzschea i muslimansku svetu knjigu Kur’an te ih uspoređivati. Upravo je ona utjecala na Mussolinija koji je od socijalista na koncu postao fašist, a sama se zalagala da Italija uđe u Prvi svjetski rat, zbog čega je i izbačena iz socijalističke stranke. U tom je ratu Mussolini i ranjen, a Sarfatti se s njegovom suprugom, na radost i veselje drugih ranjenika, potukla i počupala u bolničkoj sobi. Za Rachele, koja je znala da njezin Duce ima na tisuće ljubavnica, jedino je Sarfatti bila ozbiljna prijetnja. Ona ne samo da mu je bila ljubavnica nego ga je izdašno financijski pomagala pa ga je tako i upoznala sa židovskim tvorničarima koji su njegov pokret financirali kako bi ih branio od komunista.

Financijska pomoć

Sama Sarfatti mu je poslije rata platila satove letenja jer se Mussolini počeo jako zanimati za zrakoplovstvo, a za potrebe marša na Rim u kojemu je osvojio vlast posudila mu je milijun lira, što je u današnjem novcu nešto više od dvjesto tisuća eura. Nakon osvajanja vlasti odužio joj se postavivši je za glavnu urednicu fašističkih novina Gerarchia te ju je zadužio za potpunu obnovu Rima pa je u New York Timesu osvanuo naslov “Žena ponovno gradi antički Rim”. Mussolini je viđao svoju ljubavnicu više nego suprugu, posjećivao ju je u stanu koji je iznajmila preko puta njegova premijerskog ureda, a često su odlazili i u hotel Danieli u Veneciji te su gotovo uvijek zajedno sjedili u počasnim ložama na premijerama opera. No, Sarfatti nije bila samo jedan izolirani slučaj njegova dodira sa Židovima. Na skupu održanom u ožujku 1919. godine na kojem je osnovana fašistička stranka od 54 osnivača čak su desetorica, uz Sarfatti, bili Židovi, da bi kasnije, 1938. godine, od trideset tisuća punoljetnih Židova čak deset tisuća bili članovi fašističke stranke. Mussolini je prezirao antisemitizam i zapravo ga je smatrao primitivizmom, a često je govorio da rasa nije pitanje genetike nego stanje duha te da Židov može biti isto tako dobar Talijan. Smijao se Hitlerovoj mržnji prema Židovima te je pod pseudonimom u novinama Corriere della Sera napisao da je tvrdnja kako su Nijemci superiorna rasa ista glupost kao i kada bi Laponci to tvrdili za sebe. Potaknut provalama mržnje protiv Židova nakon Hitlerova dolaska na vlast u Njemačkoj, javno je primio glavnoga rimskog rabina kojemu je zajamčio da se nešto slično u Italiji nikada neće dogoditi te se susreo s vođom cionističkog pokreta Chaimom Weizmannom kojemu je uz riječi “pazite na sebe, mi vas trebamo” poklonio svoju srebrno uokvirenu potpisanu fotografiju. Chaim je kasnije reko kako takav doček ne bi mogao očekivati ni od jednog britanskog, američkog ili francuskog državnika.

Blagajnu čuva Židov

Mnogi istaknuti Židovi bili su u Mussolinijevoj blizini te su mu pomagali pri dolasku na vlast. Bogati bankar Ettore Ovazza financirao mu je stranku u samim njezinim počecima te je bio jedan od glavnih sudionika marša na Rim, gdje je i dočekao Mussolinija na željezničkoj stanici, a kasnije je osnovao fašističke novine La nostra bandiera. Aldo Finzi bio je zamjenik ministra unutarnjih poslova i predsjednik Talijanskog olimpijskog odbora, dok je Ivo Levi vodio studentsku fašističku mladež, a Guido Jung mu je bio ministar financija i član Velikog fašističkog vijeća. Kada su Mussoliniju fašisti koji su počeli dijeliti isto rasno mišljenje s Hitlerom prigovorili zbog Junga, on im je odbrusio: “Pa tko će nam bolje čuvati državnu blagajnu nego Židov”, te je Junga iz inata poslao da na željezničkoj stanici Termini u Rimu dočeka tadašnjeg šefa Gestapa, njemačkog Reichsmarschala Hermanna Goeringa koji je stigao u državnički posjet. Takav potez prokomentirale su sve svjetske novine uz napomenu da je Mussolini Hitleru održao lekciju o toleranciji. No, stvari su se polako počele mijenjati. Prije svega, nakon dvadeset godina burne veze Mussolini više nije mogao podnijeti svoju židovsku ljubavnicu Margheritu Sarfatti. Ostarjela je i poružnjela, a stalno mu je i dosađivala sa svojim kulturnim pravcem novocentom koji je po njoj trebao biti jedini dopušteni umjetnički izričaj fašizma. Zabranio joj je pristup, na što je ona doživjela slom živaca. No, to što je napustio židovsku ljubavnicu koja ga je savjetovala u mnogim političkim pitanjima nije toliko utjecalo na sudbinu talijanskih Židova, nego je to učinila Mussolinijeva ratna avantura u Abesiniji. Kako je bio podvrgnut svjetskim sankcijama, morao se jače osloniti na nacističku Njemačku, o kojoj je ubrzo postao potpuno ovisan pa je morao pristati na brojne političke ustupke, među kojima je bilo i židovsko pitanje. U fašističkom tisku počeo je niz napada na talijansku židovsku zajednicu, a optuživalo ih se po nacističkoj recepturi za svjetski boljševizam i buržoasku dekadenciju. Mussolini je govorio da to u stvari nije napad na Židove, nego da su oni samo jedan segment cijeloga problema, a problem je u njemu bio individualni dekadentni buržoaski način života kojemu teže Židovi, a koji je odudarao od fašističkog principa kolektivizma i žrtvovanja za zajednicu.

Rasni zakoni

Nakon Anschlussa Austrije u Italiju su pohrlile na tisuće izbjeglica pa su ubrzo počeli nicati prvi antisemitski zakoni. Tako je 1938. donesen zakon po kojemu ni jedan Židov ne smije biti učitelj ili student, no fašistička definicija Židova oslanjala se, za razliku od nacističke, na religiju, a ne na rasu kao mjerilo. Rasna povelja ubrzo se proširila pa tako Židovi više nisu smjeli biti vladini zaposlenici, raditi ugovorni posao s vladom, biti članovi fašističke stranke, oružanih snaga, vlasnici poduzeća koji imaju više od sto zaposlenih te posjedovati više od 50 hektara zemlje. Od primjena takvih zakona izuzeti su Židovi koji su se borili u svim talijanskim ratovima te stari članovi stranke. Osnovano je i posebno rasno povjerenstvo koje je odlučivalo tko je Židov, no to je bilo tipično talijansko povjerenstvo u kojemu se za par lira mogla dobiti potvrda o arijevskom podrijetlu. No, nakon uvođenja rasnih zakona oko sedam tisuća Židova izbačeno je iz vojske, a bez posla je ostao 181 školski i sveučilišni profesor te oko 400 vladinih službenika. Mussolini se pokušao opravdati pred vlastitim narodom te je stalno ponavljao kako Hitler nema nikakve veze s njegovim zakonima te da je antisemitizam u fašizmu blizak antisemitizmu Katoličke crkve – za crkvu Židov prestaje biti Židov kada promijeni vjeru, tako i za njega Židov prestaje biti Židov kada postane pravi fašist. Židovi u Italiji bili su strašno diskriminirani, ali nikakvih nasilnih progona nije bilo, kao ni nošenja žute zvijezde i zabrane posjećivanja ugostiteljskih objekata, sportskih terena, kulturnih ustanova i javnih parkova. Nakon te promjene političkog smjera očajna Margherita Sarfatti napustila je Italiju te je u pismu Mussoliniju za kojeg je mislila da je njezina kreacija rekla kako je jednim potezom uništio sve ono što su zajedno stvarali.

Stari fašist i junak Prvoga svjetskog rata Ettore Ovazza napisao je kako ostaje tih u svojoj boli, ali da neće mijenjati svoju vjeru jer bi to značilo izdaju, a on je fašist, a ne izdajnik. Bilo je i dramatičnijih reakcija na nove rasne zakone. Mussolinijev obožavatelj i poznati izdavač Angelo Fortunato Formiggini ostavio je poruku u kojoj je pisalo: “Dragi Duce, poludjeli ste”, te se u smrt bacio s tornja Ghiraldina u Modeni. Potpukovnik talijanske vojske Giorgio Morpurgo koji se u Španjolskoj borio protiv republikanske vlade na vijest da će biti izbačen iz vojske doživio je šok. Napio se, otišao u javnu kuću i sljedećeg jutra, pjevajući fašističku himnu Giovinezzu, odšetao prema republikanskim redovima. Pao je pokošen mecima. Kralj ga je nakon smrti odlikovao najvišim talijanskim vojnim odlikovanjem. Okolnosti njegove smrti nisu napisane u službenoj zabilješci. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata Mussolini je postao svjestan razmjera zločina svog osovinskog partnera Hitlera te je posredno pokušavao zaštititi Židove. Odbijao je izručenje Reichu stranih Židova koji su se našli na teritoriju Italije, dok je talijanska vojska u svojoj okupacijskoj zoni Francuske tamošnjoj žandarmeriji zabranila da hapsi Židove te oni, za razliku od ostalih dijelova Francuske, nisu nosili žutu zvijezdu. U Grčkoj su od pronacističkih studenata talijanski vojnici oružjem čuvali sinagogu u Ateni, dok je većina preživjelih Židova iz NDH spas pronašla u talijanskoj okupacijskoj zoni.

Himmlerovi pritisci

Ministar vanjskih poslova Njemačke Joachim von Ribbentrop i Reichsfuehrer SS-a Heinrich Himmler konstantno su na njega vršili pritisak da im preda Židove iz NDH, na što je on na koncu i pristao, ali je potajno poslao zapovijedi na teren da se s tim poslom odugovlači do unedogled, tako da ti ljudi na koncu nisu bili izručeni. Zbog Mussolinijevih megalomanskih aspiracija talijanska je vojska bila poražena na svim bojištima, što je dovelo do kapitulacije zemlje i njegova uhićenja. Nakon što su ga Nijemci komandoskom akcijom SS Obersturmbannfuehrera Otta Skorzenya oslobodili iz zarobljeništva, Hitler ga je postavio na čelo marionetske Talijanske Socijalne Republike u kojoj je imao manje vlasti nego Pavelić u NDH. Mogao je samo s tugom s balkona predsjedničke palače smještene u turističkom gradiću Salo na Lago di Gardi promatrati kako njegovi vojnici kojima je namijenio da stvaraju novo rimsko carstvo peru parkirane njemačke automobile. Sada kada su Nijemci potpuno preuzeli vlast u dijelu Italije, počeli su s nemilosrdnim progonom Židova, pri čemu su im asistirali i brojni domaći fašisti. Tako su Nijemci i fašisti od oko 40 tisuća Židova uspjeli uhvatiti njih devet tisuća, od kojih je kraj rata dočekalo par stotina. Među smrtno stradalima bio je i stari fašist Ettore Ovazza kojeg su Nijemci s cijelom obitelji ubili kada je neuspješno pokušao prijeći talijansko-švicarsku granicu.

Medij The Washington Post, uz The New York Times, svakako je jedan je od onih američkih medija – predvodnika protu-Trumpove politike, koji su gotovo u  cijelosti angažirani u korist interesa njegovih političkih oponenata iz redova Demokratske stranke, još od samoga početka Trumpovog preuzimanja vlasti 1. sijčnja 2017.g., a da ne govorimo i u vrijeme predizborne kampanje godinu dana ranije. U toj protu-Trumpovskoj kampanji permanentna analiziranja odnosa i političkih poteza američkog predsjednika prema Rusiji bila su i ostala temelj na kojemu se zasnivaju njihovi napadi na američkoga čelnika i koji mu, onda, i de facto „vežu ruke“ u bilo kakvim nastojanjima koja bi išla u smjeru pokušaja normalizacije američko-ruskih odnosa. Odnosa, koji su već predugo „zatrovani“, i zbog čega takvo stanje više ne šteti isključivo ruskim, već i samim američkim interesima u svijetu – poglavito u kontekstu upravo pokrenute američke široke protu-kineske fronte na globalnoj razini.  

Tako se i opet, po tko zna koji put, u svom subotnjem članku The Washington Post iznova vraća Trumpu i njegovoj politici prema Moskvi, navodeći kako predsjednik SAD-a nema strateški pristup u vođenju politike prema Rusiji. WP se pritom poziva na bivšeg djelatnika washingtonske administracije visoke razine, koji govori u uvjetima konspirativnosti.

Taj izvor navodi kako Trump istina „ne želi da se Rusija njemu grubo obraća“, ali i tvrdi kako „Trump potkopava (vanjsku) politiku SAD-a“ i ne provodi kontinuiranu vanjsku politiku prema Rusiji. „Raznoglasja između Trumpa i predstavnika njegove administracije oko Rusije maskiraju odsustvo strateškog pristupa prema Moskvi“.

Podsjećamo: prema krajem srpnja provedenom istraživanju javnoga mišljenja od strane američke televizije ABC i istraživačkog centra Ipsos, oko 63% Amerikanaca ne odobrava Trumpovu politiku prema Rusiji. Pritom njih oko 36% tu Trumpovu politiku ocjenjuje pozitivno. Dakle, pritiskanje Trumpa „ruskom polugom“ provjeren je recept koji u američkoj javnosti djeluje pozitivno po njegove unutarnje protivnike. Koliko će taj segment djelovati na epilog samih predsjedničkih izbora koji se održavaju početkom studenog teško je reći, ali će u simbiozi s velikom koronakrizom i isto takvim padom američkog gospodarstva Trumpu nedvojbeno povećati probleme.

Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju glasnih kritičara Trumpove ruske politike, kada bi on, recimo, izjavio kako će Rusiji sutra objaviti rat. Kao i obično, ti i njima slični, vjerojatno bi se sakrili u mišije rupe, uzaludno čekajući da se raziđe radioaktivni oblak i prašina nakon „kontroliranog“ atomskog rata za kojega pojedini od njih čak i misle da ga je moguće dobiti. Ali to su već američke unutarnje dubioze, odavno izišle iz okvira racionalnoga, i koje oni sami moraju rješavati. Jer to sigurno niti hoće niti mogu učiniti Rusija ili ključne međunarodne političke organizacije.

Danski energetski regulator (DEA) objavio je kako bi tvrtka Nord Stream 2 AG, investitor projekta baltičkog plinovoda „Sjeverni tok 2“, mogla početi sa završnim radovima na istoimenom plinovodu u kolovozu. To je moguće već odmah nakon ponedjeljka, 3. kolovoza.

Naime sutra završava rok za podnošenje žalbi na odluku o korištenju određenog tipa brodova za obavljanje radova na polaganju plinovodnih cijevi u danskim vodama Baltičkoga mora. Preostalo je još za dovršiti oko 120 kilometara plinovoda Sjeverni tok 2, dugog više od 1200 kilometra – koji se proteže od ruske do njemačke obale paralelno s već postojećim plinovodom Sjeverni tok. Dovršetak radova mogao bi trajati nekoliko mjeseci.

Podsjećamo: Danska energetska agencija – DEA, nedavno je odobrila dovršetak plinovoda uz pomoć brodova sa sidrišnim pozicioniranjem. Prvotno je to bilo dozvoljeno samo brodovima s dinamičkim sustavom pozicioniranja koji, uz pomoć elektoronike, održava brod na mjestu polaganja plinovodnih cijevi u more. Ali nakon uvođenja američkih sankcija krajem prosinca prošle godine svi su brodovi s dinamičkim sustavima povučeni s gradilišta te je Rusija odlučila plinovod dovršiti samostalno, uz pomoć svog najvećeg specijaliziranog broda- cjevopolagača „Akademik Cherskiy“ s dinamičkim sustavom pozicioniranja, i svojim cjevopolagačem „Fortuna“ sa sidrišnim pozicioniranjem. Zbog toga je trebalo danskom regulatoru poslati nov molbu za dobivanje dozvole, koja je i dobivena 6. srpnja. Svi koji su se protivili takvoj odluci mogli su uložiti žalbu na Dansko sudbeno vijeće po pitanju energetike. „Rok za podnošenje žalbi traje 4 tjedna od trenutka objave dozvole“, pojašnjeno je u DEA-i. U slučaju podnošenja prigovora ona nema trenutačni utjecaj na zaustavljanje poslova, osim ukoliko Vijeće ne donese novu odluku.

Prije početka završnih radova tvrtka Nored Stream 2 AG mora DEA-i dostaviti  i novi plan postavljanja cijevi što još nije učinjeno.

Novi plinovod imat će kapacitet od 55 milijardi m3 plina, jednako kao njegov istoimeni prethodnik koji prolazi paralelno s njim. Tim bi plinovodom ruski plin stizao u Njemačku, a koristile bi ga i pojedine – njoj susjedne zemlje. Za Njemačku je ovaj projekt od ključne strateške važnosti s obzirom kako će on osigurati stabilnu i dugoročnu opskrbu plinom za njemačku indistriju u vrijeme kada se ta zemlja odriče najvećih fosilinih zagađivača, prije svega ugljena, kao i atomske energije do 2030.g. Prirodni plin jedini je siguran jamac opskrbe nakon isteka toga razdoblja i Berlin oko toga nema nikakvih dvojbi niti od ovog projekta želi odustati pod pritiscima SAD-a. A oni su sve snažniji. Tako su službenici američkog State Departmenta, osim što je Kongres u vojni proračun za iduću godinu nedavno uvrstio i nove sankcije protiv Sjevernog toka 2 (taj zakon još mora odobriti tj. potpisati predsjednik Donald Trump), prošli tjedan posredstvom video-konferencije razgovarali i s investitorima samoga projekta, otvoreno im prijeteći sankcijama – ali bezuspješno.

Dakle, vrlo je izgledno kako se približavamo stvarnom finalu ove duge političko-energetske sage, u kojoj se neposredno sudaraju američko-rusko-njemački interesi na tlu EU. Sama EU, kao i Berlin, opiru se američkim jednostranim potezima i njihovu nastojanju za utjecaj na samostalno određivanje  europske energetske politike, koja, kako navode u njemačkoj vladi i u bruxelleskim političkim strukturama, mora ostati u rukama samih europljana. Ali pričekajmo za svaki slučaj još malo s davanjem konačne potvrde ovoga – do sada neviđenog geopolitičkog igrokaza.

Ususret sankcijama: brod-cjevopolagač za „Sjeverni tok 2“ više nije Gazpromov

Veliki prosvijed protiv zdravstvenih mjera karantene, uvedenih zbog epidemije koronavirusa Covid-19,  održan je jučer u njemačkoj prijestolnici Berlinu. U sukobu dijela prosvjednika s policijom ozlijeđeno je najmanje 18 policajaca, od čega ih je troje zadržano u bolnici, izvijestila je tamošnja policija.

Agencija DPA navodi kako je u prosvjedima sudjelovalo 20 tisuća ljudi, dok se za sigurnost akcije brinulo oko 1,1 tisuću pripadnika snaga reda.

Prosvjedna akcija okončana je tek nakon što je policija silom sa scene odvela organizatore demonstracija.