Visoki američki general u četvrtak je rekao da Izrael nije dobio svako oružje koje je tražio, dijelom zbog toga što administracija Joea Bidena nije bila voljna osigurati određeno naoružanje, javlja Reuters.

Washington godišnje šalje 3.8 milijardi dolara vojne pomoći Izraelu, svome dugogodišnjem savezniku. Paket financijske pomoći namijenjen je za nabavku različitih vrsta oružja, uključujući napredne zrakoplovne sustave, protuzračnu obranu, precizno vođeno strjeljivo, i druge ključne obrambene tehnologije. SAD je Izraelu žurno slao protuzračne obrambene sustave i strjeljivo, no neki demokrati i arapsko-američke skupine kritizirali su Bidenovu administraciju zbog ustrajne podrške Izraelu, za koju kažu da ostavlja dojam nekažnjivosti.

Dio sredstava koristi se za poticanje razvoja i održavanje zajedničkih vojnih tehnologija i poboljšanja sigurnosne infrastrukture. Pored nabave oružja, financijska pomoć podupire i zajedničke vojne vježbe i obuku. Iznos je dio dugoročnog memoranduma o razumijevanju (MOU) između dviju zemalja, koji obuhvaća razdoblje od deset godina, s početkom od fiskalne godine 2019. do 2028.

 

Izrael ipak šalje delegaciju u Washington: ‘Pretjerana reakcija na rezoluciju Vijeća sigurnosti’

“Neprestan dijalog”

“Iako ih podržavamo vojno, nisu dobili sve što su tražili”, rekao je general Charles Q. Brown, načelnik združenog stožera ameirčke vojske. “Dijelom iz razloga jer su tražili ono što ne možemo isporučiti ili nismo voljni isporučiti, ne sada”, dodao je Brown.

Više od 32.000 Palestinaca ubijeno je u Pojasu Gaze u razornoj ofenzivi Izraela, prema zdravstvenim vlastima na tom području. Izrael je uzvratio nakon napada militantne skupine Hamas na jug Izraela, kada je ubijeno 1200 ljudi i oteto njih 253, prema izraelskim podacima. Izraelska ofenziva izazvala je protivljenje u Bidenovoj Demokratskoj stranci, zbog čega su se tisuće ljudi na stranačkim predizborima izjasnile kao “neopredijeljene”.

Američki ministar obrane Lloyd Austin sastao se s izraelskim ministrom obrane Yoavom Gallantom u Washingtonu ranije ovaj tjedan, a Pentagon je priopćio da se razgovaralo o sigurnosnoj pomoći Izraelu. “To je neprestan dijalog”, rekao je Brown.

Oslobađanje ultraortodoksnih Židova od vojne službe prijeti opstanku izraelske vlade

Cijene nafte znatno su porasle u četvrtak na međunarodnim tržištima, poduprte nagađanjima da će grupa vodećih proizvođača OPEC+ ustrajati u ograničavanju opskrbe unatoč riziku od smanjenja isporuka iz Rusije zbog ukrajinskih napada na energetsku infrastrukturu, javlja Reuters.

Na londonskom je tržištu cijena barela s rokom isporuke u svibnju viša za 1,39 dolara nego na jučerašnjem zatvaranju trgovine i iznosila je 87,48 dolara. Aktivnije se trgovalo barelom s rokom isporuke u lipnju, po 1,58 dolara višoj cijeni, od 87,00 dolara. Na američkom tržištu barel je bio u plusu 1,67 dolara, ili 2,05%, i njime se trgovalo po 83,02 dolara.

Trgovce su sredinom tjedna iznenadile naznake posustajanja potražnje u SAD-u. Podaci ministarstva energetike pokazali su rast zaliha nafte i benzina u prošlom tjednu zbog snažnijeg uvoza i posustale potražnje. Na tržištima je u četvrtak zabilježen znatno manji rast zaliha nafte no što je pokazalo izvješće udruge proizvođača API. Analitičari su dodali i da je rast bio slabiji no što bi se moglo očekivati u ovo doba godine.

„Očekujemo da će zalihe u SAD-u rasti slabije no što je uobičajeno, odražavajući blagi deficit na globalnom tržištu nafte”, rekao je analitičar SEB-a Bjarne Schieldrop, i to bi po njegovoj procjeni trebalo poduprijeti cijene na londonskom tržištu. Potporu cijenama pružila je i viša stopa iskorištenosti rafnerijskih kapaciteta u SAD-u, za 0,9 postotnih bodova.

SAD želi da Ukrajina prestane gađati ruske rafinerije nafte

Novi sastank organizacije OPEC+

Pozornost ulagača postupno se okreće sastanku ministarskog odbora članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i njezinih saveznika, zakazanom idući tjedan. Procjenjuje se da pojačani geopolitički rizik uključuje i moguće prekide u opskrbi, no OPEC+ vjerojatno neće mijenjati proizvodnu politiku prije sastanka u lipnju, nagađaju analitičari.

Rizici su pojačani zbog ukrajinskih napada na ruske rafinerije koji su, kako procjenjuje Reuters, blokirali čak 14 posto ruskih kapaciteta i mogli bi prisiliti kompanije da smanje izvoz. Ozbiljnija promjena vjerojatno će morati pričekati sastanak na početku lipnja, a grupa će vjerojatno i tada biti vrlo suzdržana kada je u pitanju ukidanje ograničenja u opskrbi, smatra analitičarka RBC-a Helima Croft.

OPEC je odvojeno objavio da je u srijedu barel košarice nafte njegovih članica pojeftinio 94 centa, na 84,98 dolara.

Američke savezne države osporavaju zabranu izvoza LNG-a: Texas i Europa ‘na iglama’

 

Izraelski premijer suočava se s izazovom unutar svoje koalicijske vlade dok napetosti eskaliraju oko predloženog zakona kojim se ultraortodoksni Židovi, poznati na hebrejskom kao Haredimi, izuzimaju od vojne službe, što bi moglo dovesti do raspada vladajuće koalicije. Haredimi, ili “oni koji drhte” pred Božjom prisutnošću (jer su bogobojazni), nastavljaju odbacivati ​​cionizam – barem u načelu – kao bogohuljenje.

Prema izraelskoj državnoj televiziji KAN, Netanyahu je rekao ministrima iz svoje stranke Likud da nema vlade bez zakona i da nikada neće odustati od usvajanja spornog nacrta zakona ‘Haredi’, prenosi Anadolu. Haredimi, koji čine otprilike 12% stanovništva Izraela, ne služe vojsku i posvećeni su redovnom proučavanju Tore.

Dok izraelski zakon nalaže vojnu službu za sve građane starije od 18 godina, izuzeće Haredima od ovog zahtjeva godinama je izazivalo raspravu u zemlji. Izraelski napad na Pojas Gaze koji traje već gotovo šest mjeseci, kao i gubici vojnika, ponovno su potaknuli rasprave o izuzeću Haredima iz vojne službe. Sekularne izraelske stranke također žele da religiozni Židovi podnesu dio tereta rata.

Kršenje načela jednakosti

Nakon što je Visoki sud 2015. godine presudio da je zakon kojim se Haredimi oslobađaju vojne službe “suprotan načelu jednakosti”, vlade se od 2017. nisu mogle dogovoriti o zakonu za regrutiranje ultraortodoksnih Židova u vojsku.  Iako je izraelski parlament od tada produžio izuzeće od služenja vojnog roka, ono ističe krajem ožujka. Slijedom toga, vlada je dužna dostaviti pisani odgovor izraelskom Visokom sudu u vezi sa svojim postupcima u ovom predmetu.

Prema novinama Haaretz, Visoki sud pravde naredio je vladi u veljači da objasni zašto ne novači ultraortodoksne za vojnu službu. Netanyahuova vlada mora obavijestiti Visoki sud o svom stajalištu o tom pitanju do 29. ožujka ili provesti obvezno novačenje Haredima do 1. travnja.

Prema prijedlogu zakona koji Netanyahu namjerava predstaviti svojoj vladi, dobna granica za izuzeće za Haredima bit će podignuta s 26 na 35 godina. Oni koji budu izbjegavali vojnu službu tri godine suočit će se s kaznenim prijavama. Nakon demonstracija sredinom ožujka u kojima se zahtijevalo novačenje Haredima, ovo je pitanje dobilo na značaju.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu (Foto: AP Photo / Maya Alleruzzo / Guliver image)

Mogući prijevremeni izbori

Bez obzira hoće li Netanyahuova vlada odobriti uvrštavanje Haredima u obveznu vojnu službu, premijer bi se mogao naći u sukobu s jednim od svojih koalicijskih partnera. Haredi stranke u koalicijskoj vladi, uključujući Shas i United Torah Judaism, oštro se protive pridruživanju mladih Haredima vojsci. Ako Haredimi budu prisiljeni pridružiti se vojsci, te stranke mogu objaviti da će napustiti vladu. Ako napuste Netanyahuovu vladu, Izrael bi mogao održati prijevremene izbore.

S druge strane, član izraelskog ratnog kabineta Benny Gantz u nedjelju je zaprijetio ostavkom ako se usvoji trenutna verzija zakona, koji izuzima ultraortodoksne Židove od vojnog roka. “Nećemo moći biti članovi vlade ako se zakon o vojnoj obvezi usvoji u sadašnjem obliku”, rekao je Gantz u video poruci koju je emitirao državni televizijski kanal KAN.

Uz to, izraelski ministar obrane Yoav Gallant u nedjelju je odbacio prijedlog zakona o izuzeću koji je planiran za predstavljanje izraelskoj vladi. “Neću stajati iza ovog zakona i neću ga podržati”, rekao je.

“Najstrašnija vlada u povijesti”

U nedjelju je izraelski oporbeni čelnik Yair Lapid osudio nacrt zakona o vojnom roku. “Nacrt zakona o izuzeću koji će biti predstavljen ovog tjedna lice je najstrašnije vlade u povijesti zemlje: laži, izbjegavanje odgovornosti, diskriminacija između krvi i krvi”, poručio je Lapid na X-u.

Istaknuo je da nakon šest mjeseci iscrpljujućeg rata izraelska vojsci ponestaje vojnika, a vlada nudi desecima tisuća mladića izuzeće od vojnog roka. “Ovo je sramota i svatko tko i dalje sjedi u ovoj vladi je sudionik ove sramote”, rekao je.

Mea Sherain, Izrael (Foto: Guliver image)

Novačenje 10.000 Haredima

Navodi se da su izraelskoj vojsci, koja je u silovitim napadima na Gazu ubila više od 32.000 Palestinaca, većinom žena i djece, hitno potrebni vojnici. Pritisci da se uključe ultraortodoksni Židovi porasli su zbog mogućnosti sukoba s Hezbollahom i kopnene invazije na Libanon, piše Anadolu.

Ranije je Lapid kritizirao Netanyahua da je ugrozio sigurnost Izraela odgađanjem novačenja ultraortodoksnih Židova. Ističući Gallantovu izjavu o nužnosti uvrštavanja Haredima, Lapid je pozvao na trenutačno uvrštavanje 10.000 Haredima. Prema novinama Yediot Ahronot, izraelska vojska hitno treba dodatnih 7000 vojnika, od kojih je polovica namijenjena za borbene uloge.

Izraelski glavni sefardski rabin Yitzhak Yosef rekao je da će ultraortodoksni Židovi napustiti Izrael ako budu prisiljeni služiti u vojsci.

Izraelski premijer tvrdi da vojni pritisak gura Hamas prema oslobađanju taoca

 

 

 

 

 

Nizozemska vlada objavila je u četvrtak da planira uložiti 2,5 milijarde eura u regiju Eindhoven u sklopu plana koji bi trebao odvratiti proizvođača opreme za proizvodnju čipova ASML od selidbe u inozemstvo, izvještava Reuters.

Ministar gospodarstva Micky Adriaansens potvrdio je novinarima iznos koji je objavila novinska agencija ADP. Rekao je da će vlada ulagati u poboljšanje stanovanja, obrazovanje, prijevoz i električnu mrežu u sklopu plana “Operacija Beethoven”, koji bi trebao zadržati ASML u Nizozemskoj.

Kabinet je najavio i mjere smanjivanja poreznog opterećenja, ne navodeći detalje. „Kabinet poduzima te mjere uz pretpostavku da će ASML nastaviti s ulaganjima i zadržati pravno, fiskalno i stvarno sjedište u Nizozemskoj”, stoji u priopćenju.

“Moramo odlučiti gdje ćemo rasti”

Vlada je odlučila poduzeti hitne mjere nakon što je izvršni direktor najveće europske tehnološke tvrtke kritizirao njezinu politiku, uključujući plan o ukidanju poreznih olakšica za migrante s visokim stručnim kvalifikacijama.

ASML je vladi spočitnuo i da nije primjereno ulagala u poboljšanje infrastrukture u tehnološkom centru u Eindhovenu gdje mu je sjedište, uključujući autoceste, stanovanje i električnu mrežu.

Tvrtka je danas izrazila zadovoljstvo vladinom najavom ulaganja, dodavši ipak da još radi na planovima o lokaciji poslovanja budući da se razvija paralelno s ostatkom sektora. “Moramo odlučiti gdje ćemo rasti, a ne hoćemo li ostati”, objavio je ASML u priopćenju poslanom elektronskom poštom.

Nizozemska, ‘ključni pokretač europske energetske tranzicije’, najavila gradnju četiri nuklearne elektrane

Palestinski premijer Mohamad Mustafa u četvrtak je formirao novu vladu u kojoj će on biti i ministar vanjskih poslova, a kao glavne prioritete novog kabineta istaknuo je trenutno primirje i izraelsko povlačenje iz Gaze, javlja palestinska agencija WAFA, a prenosi Reuters.

Mustafa, saveznik predsjednika Mahmuda Abasa, poduzetnik je koji je premijerom imenovan ovaj mjesec u cilju reforme Palestinske samouprave koja ima ograničenu vlast na okupiranoj Zapadnoj obali. Povjeren mu je i zadatak obnove Pojasa Gaze, uništenog u pet mjeseci rata. Na mjestu ministra vanjskih poslova zamijenit će Rijada al-Malikija koji je na toj dužnosti bio od 2009. godine.

Abas ostaje najmoćnija osoba u samoupravi. Novu vladu je imenovao da pokaže da je voljan odgovoriti na međunarodne zahtjeve uvođenja promjena, piše Reuters.

Palestinske skupine kritizirale najavu formiranja nove vlade: ‘Odluke bez konsenzusa produbljuju podjele’

Sukob Fataha i Hamasa

Nekoliko palestinskih skupina otpora nedavno je oštro osudilo najavu palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa o formiranju nove vlade, strahujući da će taj potez dodatno podijeliti naciju, javlja Anadolu. Grupe Hamas, Islamski džihad, Narodna fronta za oslobođenje Palestine i Nacionalna inicijativa objavile su zajedničku izjavu u kojoj se dovodi u pitanje izvedivost zamjene jednog premijera drugim “iz istog političkog okruženja”.

Mustafa je u pismu Abasu povodom formiranja vlade napisao kako je prvi nacionalni prioritet trenutni prekid vatre u Gazi i potpuno povlačenje izraelskih snaga iz enklave, kao i omogućavanje ulaska humanitarne pomoći u velikim količinama i u sve dijelove Pojasa, piše WAFA. Mustafa je dodao kako se mora zaustaviti i izraelsko naseljavanje na Zapadnoj obali, kao i nasilje izraelskih doseljenika.

Samoupravom vlada Abasov Fatah, dugo sukobljen s Hamasom, islamističkim pokretom koji vlada Gazom. Dvije frakcije čak su vodile kratak rat prije no što je Fatah 2007. protjeran iz Gaze.

Izraelski premijer tvrdi da vojni pritisak gura Hamas prema oslobađanju taoca

Borbe oko bolnice Al Šifa

Izraelske snage i palestinski borci sukobili su se u četvrtak oko bolnice Al Šifa u Gazi, gdje su oružana krila Hamasa i Islamskog džihada rekla da su raketama i minobacačkom paljbom napala izraelske vojnike i tenkove.

Izraelska vojska priopćila je da nastavlja djelovati oko bolničkog kompleksa u gradu Gazi nakon što je upala u njega prije više od tjedan dana. Izraelske snage su ubile oko 200 militanata od početka operacije “sprečavajući pritom da se naškodi civilima, pacijentima, medicinskim timovima i medicinskoj opremi”, objavila je vojska.

Ministarstvo zdravstva u Gazi objavilo je da su ranjenici i pacijenti smješteni u administrativnoj zgradi Al Šife koja nije opremljena da im pruži odgovarajuću zdravstvenu skrb. Petero pacijenata umrlo je otkako je započeo posljednji izraelski napad zbog nestašice hrane, vode i medicinske skrbi, priopćilo je ministarstvo kojim upravlja Hamas.

Al Šifa, koja je prije rata bila najveća bolnica u Gazi, jedna je od malobrojnih zdravstvenih ustanova koje su djelomično nastavile funkcionirati na sjeveru Gaze uoči posljednjih borbi. Također, u njoj su smješteni raseljeni civili.

Oružana krila militantnih skupina Hamasa i Islamskog džihada u priopćenju su naveli da su u zajedničkoj operaciji “bombardirali, plotunom minobacačkih granata, skupine izraelskih vojnika u blizini kompleksa Al Šifa”. Islamski džihad gađao je izraelski tenk protuoklopnom raketom ispred bolnice, navodi se u drugom priopćenju. Izraelska vojska objavila je da su militanti pucali na njene snage iz unutrašnjosti zgrade za hitni prijem kao i s područja oko nje. Izrael tvrdi da gađa Hamasove militante koji kao zaklon koriste civilne zgrade, uključujući stambene blokove i bolnice, što Hamas poriče.

Izraelske snage nastavljaju s blokadom bolnica Al Amal i Naser u Han Junisu te se nekoliko drugih područja na jugu grada Gaze našlo pod izraelskom paljbom, rekli su stanovnici. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da je bolnica Al Amal zatvorena zbog borbi, čime samo 10 od 36 bolnica u Pojasu Gaze nastavlja djelomično funkcionirati. “WHO još jednom zahtijeva trenutačno okončanje napada na bolnice u Gazi te poziva na zaštitu medicinskog osoblja, pacijenata i civila”, rekao je čelnik organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus na X-u u četvrtak.

Izrael ipak šalje delegaciju u Washington: ‘Pretjerana reakcija na rezoluciju Vijeća sigurnosti’

Dubrovnik

Vlada RBIH 15. lipnja 1992. zahvalila se za pruženu pomoć izbjeglicama, ali muslimanski lideri uglavnom su odbijali zahvaliti hrvatskoj vladi. Štoviše, optuživali su Hrvatsku da na humanitarnoj pomoći zarađuje, što je bila notorna laž i podlost. Iako je vlada RH zatražila inozemnu pomoć, njezin udio nikada nije prešao 30% u odnosu na izdatke iz hrvatskog državnog proračuna. Najbizarnija stvar je da su neke muslimanske izbjeglice na hrvatskom Jadranu slavile pobjede Armije BIH nad HVO-om

 

Povijest je prepuna manipulacija, poluistinitih i mitskih tvrdnji. Najpopularnije od njih su npr. tvrdnja da se Velika Britanija sama 1940. borila protiv nacističke Njemačke, a posjedovala je ogromno kolonijalno carstvo, mišljenje da je Marija Magdalena bila prostitutka dok izvori govore drukčije, Vikinzi su nosili rogove na kacigama (arheološki dokazi to ne potvrđuju), u logoru Jasenovac je „pobijeno milijun do dva milijuna Srba“ što je mit za koji također nema nikakvih relevantnih dokaza.

U manipulacije i mitove može se uvrstiti tumačenje kako je politika Republika Hrvatske prema Republici Bosni i Hercegovin iod 1992. do 1995. bila „pogrešna“, „agresorska“, „ambivalentna“, „licemjerna“ i da se Hrvati moraju „suočavati“ s tim dijelom prošlosti. Takve tvrdnje očekivano prihvaćaju bošnjački nacionalisti i razni krugovi koji nisu naklonjeni Hrvatskoj. Nažalost, tvrdnjama o pogrešnoj hrvatskoj politici prema BIH u prvoj polovici 1990-ih najviše su pridonijeli sami Hrvati, odnosno određeni hrvatski političari, koji su u svrhu političke borbe napadali predsjednika dr. Franju Tuđmana i njegovu politiku prema BIH. Među najvažnijima su osnivači HDZ-a i Tuđmanovi bliski suradnici sve do proljeća 1994., Stipe Mesić i Josip Manolić. Upravo će njihove izjave i svjedočanstva postati glavna podloga za haške optužnice i posljedične osuđujuće presude hrvatskim generalima i političarima iz BIH.

Wikimedia Commons

Neutemeljene optužbe Mesića i Manolića

Mesić je tako npr. u svom svjedočenju Haškom sudu gdje je bio svjedok optužbe u slučaju Tihomir Blaškić u travnju 1997. izjavio: „Poslije Karađorđeva Tuđman se promijenio. Smatrao je da bi bilo moguće podijeliti Bosnu i činio je sve što je mogao kako bi podijelio Bosnu. Tuđman i ja smo se praktički poslije toga razišli… Tuđman i (Slobodan) Milošević su smatrali da bi se pomjeranjem stanovništva mogla promijeniti i podijeliti Bosna. Zato je Milošević formirao RS, a Tuđman HZHB. U tom su se pogledu Tuđman i Milošević slagali. Od početka formiranja država u bivšoj Jugoslaviji sastali su se 48 puta…Tuđman je htio u Bosni opkoliti teritorij koji je kasnije htio za Hrvatsku. Na sastancima u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu na kojima sam bio nazočan, i na kojima je Kordić (Dario, op. a.) bio najglasniji, Tuđman je rekao ‘ono što držimo oružjem bit će naše’. Tuđman je to rekao u nekoliko navrata. Ja sam shvatio kao da će to biti dio hrvatske države, ali to nije izričito rečeno.“(Josip) Manolić je u travnju 1994. izjavio u intervjuu Globusu: „Glavna ideja hrvatske državne politike svodila se na podjelu Bosne i Hercegovine. Pripajanje Hercegovine Hrvatskoj doista je bila ideja vodilja hrvatske državne politike u protekle dvije godine… Sada, dakle više nema razloga da se dr. Tuđman ne imenuje zbog te politike i da se otvoreno ne kaže da je on, s hrvatske strane, najodgovorniji za hrvatsko-muslimanski rat.“

Politički motivirano krivotvorenje povijesti

Takve Manolićeve i Mesićeve izjave bile su motivirane zbog njihovog političkog poraza od Tuđmana. Prvo su izgubili unutarstranačku borbu jer na 2. Općem saboru HDZ-a u listopadu 1993. nisu izabrani u vodstvo stranke. Porazio ih je „hercegovački lobi“ na čelu s Gojkom Šuškom. Drugo, Manolić kao predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora i Mesić i kao predsjednik Hrvatskog sabora početkom 1994. nisu uspjeli stvoriti parlamentarnu krizu i svrgnuti Tuđmana jer su pridobili tek nekoliko zastupnika. Manolić i Mesić odbili su ponudu predsjednika da budu legalna frakcija unutar HDZ-a te su izbačeni iz stranke. Krajem travnja 1994. njih dvojica su osnovali stranku Hrvatski nezavisni demokrati (HND). U drugoj polovici 1990-ih pozicionirali su se kao glavni Tuđmanovi politički protivnici da bi se 2000-ih pridružili tada popularnom osvetničkom projektu detuđmanizacije, koji je želio razmontirati političku baštinu prvog hrvatskog predsjednika. Projekt je uključivao krivotvorenje povijesti: selektivno i netočno prikazivanje odnosa Hrvatske prema BIH u prvoj polovici 1990-ih.

Foto: Wikimedia Commons

Manolić i Mesić podržavali Tuđmanovu politiku prema BIH u realnom vremenu

Iako je Manolić tvrdio da se protivio „Tuđmanovoj bosanskoj politici“ i da je njegova politika suradnje Hrvata i Muslimana pobijedila potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, izvori pokazuju sasvim drukčiju sliku. Transkripti razgovora Manolića s Tuđmanom i drugim političarima i državnicima pokazuju da je Manolić podržavao Tuđmanovu politiku prema BIH „ne samo od početka 1990-ih nego i u siječnju i veljači 1994.“

Štoviše, transkripti pokazuju da je Manolić bio jedini visokopozicionirani hrvatski dužnosnik koji je doslovno zagovarao podjelu BIH. To pokazuje transkript sjednice Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS) koja je održana u Predsjedničkim dvorima 11. svibnja 1993. „Sada gledajte, doći će Nijemac, i doći će ovi, ono što će nam postaviti pitanje, kakav je vaš odnos prema centralnoj vlasti Bosne i Hercegovine? Mislim da bi bilo dobro… Gospodo, Bosna se ne može održati kakva je sada, jedino rješenje je podijeliti, pa neka ostane mala Bosna sa Muslimanima. Ja mislim da će u tome pravcu ići.“

Nema dokaza koji potvrđuju da se Manolić protivio Herceg-Bosni bilo u formatu zajednice ili republike. U intervjuu tjedniku Danas 12. listopada 1993. na pitanje novinara o eventualnom ukidanju HR Herceg-Bosne odgovorio je: „Da li bi to bilo ukidanje ili ne, ono što je za nas važno je da se poštuju nacionalni interesi svih etničkih zajednica koje žive na teritoriju države… Da li će to biti u obliku neke republike ili neke druge vrste autonomije je nešto o čemu se treba dogovoriti, nešto što treba riješiti sporazumom.“

Drugom prilikom je Manolić rekao: „Franjo, tvoja je politika (prema BIH, op. a.) ispravna.“ Mesić možda nije privatno podržavao Tuđmanovu politiku prema BIH, ali ju je de facto provodio kao predsjednik Hrvatskog sabora do svibnja 1994. budući da je to najviše političko tijelo RH. I on i Manolić su napustili Tuđmana tek mjesec dana nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma kojim su prekinuta neprijateljstva Hrvata i Muslimana. Da im je motiv bio neslaganje oko BIH napustili bi visoke pozicije1992., a najkasnije 1993.

Dogma o dogovoru Tuđmana i Miloševića o podjeli Bosne u Karađorđevu i Tikvešu

Bošnjački, raznorazni liberalni i senzacionalistički mediji na prostoru bivše Jugoslavije vole pojednostavljivati stvari i nazivati ratove na prostoru bivše Jugoslavije dogovorenim. Prema toj logici rat u BIH je „dogovoren“ kao i „podjela Bosne“ u režiji Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića na sastancima u Karađorđevu i Tikvešu u proljeće 1991. Naravno, to su besmislice, budući da je glavni uzrok ratova u Hrvatskoj i BIH velikosrpska politika, a ne dogovor dva predsjednika.

Tijekom 1990. i u prvoj polovici 1991. vodstvo Srbije i JNA kao rješenje jugoslavenske krize razmatralo je dvije opcije: 1) centralizirana Jugoslavija sa sjedištem u Beogradu s dominacijom najbrojnijeg srpskog naroda; 2) zauzimanje srpskih područja do zapadne granice Velike Srbije na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag – teritorij koji se prema planu „Jedinstvo“ JNA koncem 1980-ih našao u dvije od tri novoutemeljene vojne oblasti. Budući da je JNA već sredinom svibnja 1990. oduzela oružje hrvatske Teritorijalne obrane (TO) i razoružala Hrvatsku, hrvatskom vodstvu nije preostalo ništa drugo, nego pregovarati kako bi se pronašlo mirno rješenje krize.

Neki su spominjali čak 48, 42 ili 11 susreta Tuđmana i Miloševića za vrijeme rata iako su se u stvarnosti dogodila samo dva bilateralna susreta: u Karađorđevu (25. ožujka 1991.) i Tikvešu (15. travnja 1991.). Ostali susreti dogodili su se na marginama međunarodnih konferencija o rješavanju jugoslavenske krize.

U bošnjačkoj javnosti postoji dogmatično vjerovanje da je na tim sastancima dogovorena podjela BIH iako za to nema nikakvog materijalnog dokaza. Neki su analitičari tvrdili da postoje tekstualni, video i audio zapisi o podjeli BIH što su bile čiste laži jer ih nikada nisu objavili. Realno gledano, čak nema dokaza da je razmatrano pitanje BIH na tim sastancima.

HINA je izvijestila kako je zaključak prvog sastanka bio „da se odredi vrijeme za rješavanje postojećih jugoslavenskih problema najduže do dva mjeseca, što će biti zajednički predloženo na predstojećem sastanku predsjednika republika“.

Kao motiv sastanka u Tikvešu navodi se „nastavak započetih razgovora o odnosima dviju republika te da se razmotre rezultati rada zajedničke grupe stručnjaka“. Neki su tvrdili da su eksperti radili na podjeli Bosne, ali je, recimo, srpski član ekspertne skupine Kosta Mihailović izjavio: „Nikada nitko na sastancima ekspertnih timova nije spomenuo nikakav dogovor između Tuđmana i Miloševića“.

Istovremeno, ignoriraju se mnogo brojniji bilateralni sastanci Tuđmana i Alije Izetbegovića te razgovori Izetbegovića i Miloševića u Ženevi i drugdje. Zagovaratelji mita o podjeli BIH u Karađorđevu ne objašnjavaju zašto je u drugoj polovici 1991. izbio rat u Hrvatskoj i zašto je u kolovozu 1991. potpisan dogovor Karadžić-Filipović o tome da BIH ostane u krnjoj Jugoslaviji kojeg je Izetbegović naknadno odbacio. Također, ne mogu objasniti zašto su Hrvati u BIH i Hrvatska nakon otvorenog izbijanja rata u BIH stali uz Muslimane braniti tu državu umjesto da se priključe agresiji srpskih snaga.

Sudjelovanje BIH u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991.

Veliki dijelovi BIH bili su uključeni u rat u Hrvatskoj 1991. Dvije trećine snaga JNA koja je 1991. napadala RH, dolazilo je iz BIH, a jedna trećina iz područja Vojvodine. Snage pobunjenih Srba iz Hrvatske, martićevci, upali su u na teritorij BIH – područje Bosanskoga Grahova u lipnju 1991. i iznudili iskrenu reakciju Alije Izetbegovića, kako„ u ovom trenutku nismo u stanju izaći na kraj sa sve žešćom unutarnjom i vanjskom agresijom“, tj. da se BIH ne može suprotstaviti vanjskoj agresiji.

Po proglašenju neovisnosti RH 25. lipnja 1991. u BIH i ostatku Jugoslavije je počela mobilizacija JNA i dijela TO. U srpskim područjima BIH početkom ljeta mobilizirano je 17 ratnih sastava u cjelini, a pet djelomično. Budući da Predsjedništvo SFRJ nije naredilo mobilizaciju, Predsjedništvo SRBIH početkom srpnja je tražilo da se odustane od mobilizacije, ali to nije učinjeno.

Sredinom kolovoza 1991. 329. brigada Banjalučkog korpusa prešla je Savu kod Bosanske Gradiške i ušla na hrvatski teritorij, uspostavila mostobran i ugrozila autocestu Zagreb-Beograd. Tada je najkasnije započela velikosrpska agresija iz BIH na Hrvatsku. Krajem kolovoza je Kninski korpus uništio hrvatsko selo Unište u općini B. Grahovo. U drugoj polovici rujna JNA je iz BIH napadala RH na pravcima: Banja Luka-Virovitica, Bihać-Karlovac, Mostar-Split, Trebinje-Dubrovnik.

Dana 1. listopada, kao dio akcije napada JNA i srpskih dragovoljaca iz Srbije i Crne Gore na Dubrovnik, Slano i Ston, počeo je napad na Ravno, hrvatsko selo u istočnoj Hercegovini. JNA je tada širila propagandu da se Ravno ne nalazi u BiH. Selo su granatama iz haubica i minobacača gađali pripadnici Titogradskog korpusa JNA. Osim potpuno uništenih sela ubijene su 24 osobe, a 34 ih je umrlo „prirodnom” smrću. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 zatvoreno na dva mjeseca. Po okrutnosti se izdvaja pokolj na Kijevu Dolu, kad je ubijeno i zaklano 7 ljudi starijih od 60 godina.

Početkom listopada JNA je kontrolirala većinu dominantnih visova na južnoj i istočnoj strani Mostara – Humu, Gubavici i Fortici. Nadzirali su dobar dio mostarske kotline, uključujući zračnu luku i Helidrom te Dubravsku visoravan. Tih dana, nakon što je napadnut i okupiran teritorij njegove republike, Izetbegović se 6. listopada „proslavio“ izjavom: „Ovo nije naš rat.“

Budući da je ta izjava dana nakon uništenja hrvatskih sela u istočnoj Hercegovini može se tumačiti da je bit izjave „ovo nije naš, muslimanski, nego srpsko-hrvatski rat.“ Znatan broj muslimanskih generala u JNA je ratovao u ratu u Hrvatskoj 1991. što će doprinijeti njihovom svesrdnom prihvaćanju sukoba sa snagama HVO-a 1993. Do Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. BIH je bila baza za napade JNA i srpskih pobunjenika na RH. Iz BIH u ratu u RH najangažiraniji su bili Banjalučki korpus, 472. motorizirana brigada iz Trebinja i postrojbe TO iz Bosanske Krajine i istočne Hercegovine.

Ekskluzivno: Zoran Meter: ZAMJENE TEZA O DRŽAVNOM TERORIZMU IZMEĐU BIH I RH

Legalnost uspostave Herceg-Bosne

U okolnostima nefunkcioniranja državne vlasti BIH i jeku velikosrpske agresije na Hrvatsku, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana je 18. studenog 1991. u Grudama (dan pada Vukovara). Bilo je to nužno sredstvo obrane u trenutku smrtne ugroženosti Hrvatske i južnih dijelova BIH. U odluci o osnivanju HZ Herceg-Bosne jasno je naglašeno da poštuje suverenitet i cjelovitost BiH, ako će ona biti samostalna, a ne dio Jugoslavije, odnosno da će se „poštivati demokratski izabrana vlast Republike Bosne i Hercegovine dok postoji državna nezavisnost BIH u odnosu na bivšu ili svaku buduću Jugoslaviju”.

Uz to, u nacrtu konvencije Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (MKBJ) koja je počela s radomu Hagu 7. rujna 1991. pod predsjedanjem lorda Petera Carringtona, uspostavljena su opća načela za pregovore o Jugoslaviji. Među njima su definirana prava konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine (Hrvata, Srba i Muslimana) na „samoupravu, u mjeri u kojoj je to moguće“, sa zakonodavnim tijelom, upravnom strukturom i sudstvom. Nakon toga, izabrani hrvatski predstavnici uspostavljaju Herceg-Bosnu. Osim tih usvojenih načela po tada važećem Ustavu SRBIH konstitutivni i državotvorni narodi imali su pravo na samoopredjeljenje što bi značilo i pravo na formiranje političko-društvenih cjelina u okviru SR BIH. Herceg-Bosna bila je unutar tih ustavnopravnih okvira. Političarima iz SDA ponuđena je trećina vlasti u HZ HB i 50% vlasti u gradu Mostaru što su oni uglavnom odbijali.

Doprinos BIH Hrvata i Hrvatske stjecanju neovisnosti BIH

Upravo je predsjednik Tuđman, kojega se proziva za stvaranje „Velike Hrvatske“ na račun BiH, na 56. zatvorenoj sjednici Vlade RH održanoj 25. studenoga 1991. (tjedan dana nakon proglašenja HZ HB) zaključio da „sukladno politici koju Hrvatska gradi ne može biti mijenjanja granica”, tako da „Hrvati u BiH moraju osigurati svoje interese unutar te države sve dok ona bude postojala”.

Pritom je napomenuo da „moramo biti svjesni činjenice da je srpski dio BiH u potpunosti u rukama srpske vlasti, da je naoružan i u službi velikosrpske politike”, te da „Muslimani vode svoju politiku koja je zapravo, što se tiče vodstva, na crti održanja Jugoslavije”. Transkript sa sastanka između predsjednika Tuđmana, i supredsjedatelja Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (MKBJ) Davida Owena i Cyrusa Vancea 20. siječnja 1992. daje potvrdu da hrvatski predsjednik poziva na suradnju Hrvate i Muslimane i da je rezerviran prema ideji nekih Hrvata da neke pogranične općine u BiH treba pripojiti Hrvatskoj, savjetujući im da organiziraju referendum o neovisnosti BIH.

Izlazak bosansko-hercegovačkih Hrvata na referendum o neovisnosti BIH 29. veljače i 1. ožujka 1992. bio je presudan za njeno međunarodno priznanje i neovisnost. To su učinili po naredbi službenog Zagreba. Srbi su bojkotirali referendum, ali da su Hrvati odlučili glasovati protiv neovisnosti mogli su i Srbi tako da bi BIH ostala u krnjoj Jugoslaviji. Zanimljivo je da su hrvatski predstavnici odlučili podržati referendum iako je referendumsko pitanje nametnula SDA: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BIH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

HDZ BIH predlagao je drukčije referendumsko pitanje (Livanjsko pitanje) koje je naglašavalo kantonalno uređenje države: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?“ Iako ono nije prihvaćeno, međunarodna zajednica ga je prihvatila u svojim prijedlozima o federalno-konfederalnom uređenju BIH.

Wikimedia Commons; postrojba HVO-a

Politička potpora Hrvatske neovisnoj BIH

Republika Hrvatska je među prvima priznala neovisnost BIH 7. travnja 1992. istog dana kao i SAD. S druge strane, Savezna Republika Jugoslavija kao ni srpsko vodstvo u BiH to nije učinilo sve do Daytonskog sporazuma, odnosno Republika Srpska se smatrala dijelom Jugoslavije. RH je bila prva država koja je u BIH poslala svog veleposlanika, Zdravka Sančevića, u rujnu 1992.

Usprkos svojim privatnim stavovima o neodrživosti BIH kao neovisne države prije nego što je priznata, službena politika koju je vodio predsjednik Tuđman od potpore referendumu o neovisnosti BIH i nadalje, išla je u prilog BIH.

Glavne odrednice hrvatske politike prema BIH 1990-ih bile su: 1) poštivanje njene samostalnosti, 2) odbacivanje promjene granica silom, 3) uređenje BIH kao ravnopravne zajednice triju konstitutivnih naroda s konstitutivnim jedinicama (kantoni, pokrajine, republike), odnosno odbacivanje unitarističkog uređenja koje bi bilo na štetu najmalobrojnijeg hrvatskog naroda. Stavovi predsjednika Tuđmana o BIH od 1992. do 1995. nikada nisu bili u suprotnosti sa stavovima međunarodne zajednice kojoj se nije htio suprotstaviti. Tuđman je prihvaćao i davao naloge hrvatskim predstavnicima u BIH da prihvate sve mirovne planove: Carrington-Cutileirov, Vance-Owenov, Owen-Stoltenbergov plan, Washingtonski i Daytonski sporazum.

Vlada i predsjedništvo BIH održavali su sjednice po Hrvatskoj što je bilo nezamislivo da se događa u Srbiji i Crnoj Gori. Na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni sudjelovalo je 10 reprezentativaca BIH koji su se pripremali u Hrvatskoj na teret hrvatskog državnog proračuna. U ljeto 1993. RH je izdala vize košarkaškoj reprezentaciji BIH koja je sudjelovala na Mediteranskim igrama u Francuskoj.

Svesrdna hrvatska pomoć izbjeglicama iz BIH

Ukupno je iz BIH ušlo u Hrvatsku milijun izbjeglica. U ožujku 1992. u Hrvatskoj je bilo 16.579 izbjeglica iz BIH, a samo mjesec kasnije s razbuktavanjem rata, njih 193.415. Vlada RH je 21. travnja zatražila međunarodnu pomoć za smještaj bosanskih izbjeglica.

Već u prosincu 1992. u RH je bilo 402.768 izbjeglica iz BIH, većinom Muslimana (65-70%), a tijekom cijelog rata taj broj nikada nije bio manji od 193 tisuće. U veljači 1993. RH je zbrinjavala 253.705 prognanika iz okupiranih hrvatskih područja (ružičaste zone i UNPA područja), 31.449 izbjeglica iz Srbije (Hrvata iz Vojvodine i Kosova) i 366.971 izbjeglicu iz BiH. Ukupno je RH tada zbrinjavala 652.125 prognanika.

U ljeto 1993. nešto se smanjio broj bosanskih izbjeglica, ali je nastavio rasti zbog izbijanja rata Hrvata i Muslimana. U prosincu 1993. u Hrvatskoj je bilo 282.728 izbjeglica iz BIH. Pridošlo je iz srednje Bosne 33 tisuće Hrvata i 3.000 Muslimana. Za većinu bosanskih izbjeglica je Hrvatska bila tranzitna zemlja za odlazak u treće zemlje (Njemačka, Švedska, SAD, Kanada), a prosječno vrijeme boravka u RH bilo je tri mjeseca. Od 1992. do 1996. iz RH je u treće zemlje otišlo 450 tisuća izbjeglica (300 tisuća Muslimana i 150 tisuća Hrvata). Otprilike 10% izbjeglica nije registrirano tako da su stvarne brojke bile veće.

Prema međunarodnim konvencijama izbjeglice su imale pravo na smještaj, humanitarnu pomoć, kompletnu zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, socio-psihološku i novčanu pomoć i sl. RH je omogućila muslimanskoj djeci besplatno obrazovanje na posebnom bosanskom programu. U vrijeme muslimansko-hrvatskoga rata u školskoj godini 1993./94. u hrvatskim školama obrazovalo se 32.006 muslimanske djece iz BiH, a u predškolske ustanove bilo je uključeno njih 2.800.

Izbjeglice su uglavnom bile smještene u turističkim kompleksima na Jadranu što je automatski onemogućivalo prihvat turista i zaradu od turizma. U Hrvatskoj se od 1992. do 1995. liječilo najmanje 10.623 ranjenih civila i vojnika „dominantno muslimanske nacionalnosti“. Brojke su i veće. U splitskoj je bolnici liječeno više od 32.000 ranjenika i bolesnika iz BiH, od toga 40% Muslimana. Svesrdna pomoć izbjeglicama iz RH i BIH početkom 1993. generirala je deficit od 62,5 milijuna dolara u hrvatskom zdravstvu te 26 milijuna dolara u Ministarstvu obrazovanja.  Uz pomoć inozemnih donacija građena su posebna naselja za prognanike.

Vareš 1993.: zaboravljena tragedija hrvatskog naroda (3)

Vlada RBIH 15. lipnja 1992. zahvalila se za pruženu pomoć izbjeglicama, ali muslimanski lideri uglavnom su odbijali zahvaliti hrvatskoj vladi. Štoviše, optuživali su Hrvatsku kako na humanitarnoj pomoći zarađuje, tj. da troškove smještaja izbjeglica plaćaju međunarodne institucije. Na te optužbe u lipnju 1993. reagirao dr. Adalbert Rebić, predstojnik Ureda za izbjeglice: „Ne da nismo zaradili ni dinara, nego smo potrošili milijardu i 660 milijuna dolara na izbjeglice i prognanike, od čega 900 milijuna na izbjeglice iz BiH. Samo 3,8% troškova za smještaj izbjeglica u hotelima platile su međunarodne humanitarne organizacije, a Hrvatska preostalih 96,2%“.

Prema izvješću Ureda za izbjeglice i prognanike vlade RH, 70% izbjeglica iz BiH bili su Muslimani, što znači da su troškovi RH za muslimanske izbjeglice iz BiH bili otprilike dva milijuna dolara dnevno. Iako je vlada RH zatražila inozemnu pomoć, njezin udio nikada nije prešao 30% u odnosu na izdatke iz hrvatskog državnog proračuna. Najbizarnija stvar je da su neke muslimanske izbjeglice na Jadranu slavile pobjede Armije BIH nad HVO-om.

Nastavlja se.-

 

 

 

 

 

 

 

Francuska se sprema pustiti u rad novu nuklearnu elektranu, sa zakašnjenjem od 12 godina i gotovo tri puta većim troškovima, kako bi povećala kapacitete za proizvodnju električne energije i ostvarila ciljeve zaštite klime, prenosi dpa.

Državna energetska tvrtka EDF objavila je da je nadzorno tijelo za nuklearke odobrilo posljednje pripremne korake za početak rada novog nuklearnog reaktora u Flamanvilleu na La Mancheu. U idućim se tjednima očekuje početak punjenja elektrane nuklearnim gorivom, a tijekom ljeta tlakovodni reaktor (EPR) trebao bi biti priključen na elektroenergetsku mrežu.

Gradnja kontroverznog reaktora počela je 2007. godine i trebala je biti završena 2014. godine. Dovršetak kasni 12 godina zbog curenja na šavovima u čeličnoj ljusci. Troškovi su se popeli na 12 milijardi eura, s prvotno planirane 3,3 milijarde eura.

Francuski parlament velikom većinom izglasao plan nuklearne obnove

Fracuska planira gradnju novih pogona

Za razliku od susjedne Njemačke, Francuska se i dalje u opskrbi i postizanju klimatskih ciljeva oslanja na nuklearke. Najstarija francuska nuklearna elektrana u Fessenheimu u pokrajini Alzas zatvorena je 2020. godine, a razmatra se gradnja još 14 pogona, a možda i više. Pariz istodobno želi produljiti radni vijek 32 od 56 pogona sa 40 na 50 godina ako budu zadovoljeni sigurnosni uvjeti.

Francuska je i dalje najveći proizvođač nuklearne energije u Europskoj uniji i drugi u svijetu, nakon Sjedinjenih Američkih Država. Istodobno, Francuzi također žele povećati kapacitete za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, posebno u vjetroelektranama na moru, podsjeća dpa.

Švedska pretekla Francusku i postala najveći europski neto izvoznik električne energije

Ukrajina je od zapadnih saveznika na izvanrednom sastanku NATO-Ukrajina zatražila pomoć za protuzračnu obranu nakon niza ruskih napada projektilima na kritičnu i energetsku infrastrukturu, objavila je ukrajinska misija pri NATO-u, prenosi Reuters.

Rusija je prošlog petka izvela najveći zračni napad na ukrajinski energetski sustav od početka invazije u veljači 2022. godine. Više od milijun ljudi u nekoliko regija ostalo je bez struje nakon oštećenja važne brane.

Ukrajinska misija objavila je na X-u da je ukrajinski ministar obrane Rustem Umerov brifirao partnere o posljedicama napada te je apelirao na članice NATO-a da isporuče Ukrajini više opreme za blokiranje predstojećih napada.

Moskva je opisala nedavne napade kao “osvetničke” i odgovor ukrajinskim napadima na ruske regije. U tim je napadima Rusija koristila balističke projektile.

Problemi u EU: ‘Macron govori o slanju vojnika u Ukrajinu, a sada se boji ukrajinskih jaja’

Schroeder nudi posredovanje u pregovorima s Rusijom, Kremlj pozdravio ponudu

Bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder ponovno je u četvrtak ponudio posredovanje u pregovorima između Rusije i Ukrajine, a službena Moskva odmah je pozdravila izjave bivšeg njemačkog kancelara. „Dobri osobni odnosi poput onih između Putina i Schroedera mogu pomoći pri rješavanju problema“, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov, prenosi Hina.

Glasnogovornik je rekao kako su ruski predsjednik Vladimir Putin i njemački kancelar Gerhard Schroeder u vrijeme dok je obnašao ovu funkciju, iznova pokazali da dobri privatni odnosi mogu biti od koristi. „To je pomoglo u rješavanju najtežih pitanja i u postupnom poboljšanju bilateralnih odnosa“, rekao je Peskov.

Bivši kancelar iznova je, u razgovoru za njemačku agenciju Dpa u četvrtak, ponudio svoje posredovanje u eventualnim razgovorima između Moskve i Kijeva. „Mi smo godinama razborito surađivali. Možda to još može pomoći u pronalasku rješenja za pregovore“, rekao je Schroeder. Schroeder je doduše ruski napad na Ukrajinu opisao kao „fatalnu pogrešku“, ali još uvijek odbija kritizirati Putina, s kojim ga veže dugogodišnje prijateljstvo.

Zbog ustrajanja na prijateljstvu s Putinom, vodstvo vladajuće Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), čiji je Schroeder član, žestoko ga je kritiziralo i zaprijetilo izbacivanjem iz stranke. Međutim, proces isključenja Schroedera, koji je bio kancelar od 1998. do 2005., propao je.

Schroeder o „fatalnoj grešci“! Evo tko nije dozvolio pomirbu Ukrajine i Rusije

Schroederu oduzete povlastice

Schroeder je dugo nakon napada Putina na Ukrajinu zadržao vodeća unosna mjesta u ruskim energetskim kompanijama, između ostalog i u konzorciju Baltičkog plinovoda.

Bivšem šefu SPD-a u međuvremenu je oduzeto pravo na ured i osoblje, na što kao bivši kancelar ima pravo. Aktualna stranka sa socijaldemokratom Olafom Scholzom na čelu je zbog Schroedera pokrenula i izmjenu zakona kojim bi se bivšim predsjednicima države i kancelarima smanjilo pravo na povlastice nakon silaska s položaja.

Schroeder je također rekao da smatra da bi “Francuska i Njemačka morale preuzeti inicijativu”. “Očito je da rat ne može završiti potpunim porazom jedne ili druge strane”, smatra on.

Špekulacije o tome da bi Putin mogao započeti nuklearni rat ili napasti neku od zemalja NATO-a na istočnom krilu bivši njemački kancelar opisao je kao “glupost”. No, kako bi se u korijenu zaustavila eskalacija prema takvim scenarijima i spriječila veća zabrinutost stanovništva, mora se, osim potpore Ukrajini, ozbiljno razmisliti o rješenju sukoba, naglasio je.

Njemački general: ‘Ukrajina povlačenje provodi na vrlo uredan način’

Čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik ustvrdio je u četvrtak kako najutjecajnije zapadne države vode hibridni rat protiv Republike Srpske, najavio je “novu fazu borbe” i prognozirao raspad Bosne i Hercegovine. Dodik je ovo kazao na posebnoj sjednici parlamenta Republike Srpske, koja je sazvana na njegov zahtjev kako bi razmatrala “sigurnosno stanje u svijetu s reperkusijama na RS”, javlja Hina. Izravan je povod bila odluka visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta da ranije ovog tjedna nametne tehničke izmjene izbornog zakona.

Dodik je ranije prijetio da će RS odmah donijeti svoj izborni zakon ukoliko Schmidt intervenira, no o tome u četvrtak nije bilo rasprave. Aktualni entitetski predsjednik iskoristio je sjednicu Narodne skupštine kako bi održao dugi govor u kojemu je lamentirao o raznim temama. Žalio se kako radi pod pritiskom i sankcijama zbog kojih su on i članovi njegove obitelji morali ugasiti račune u bankama, ali da će unatoč tome “ići do kraja što god to značilo” i krenuti “u novu fazu borbe za Republiku Srpsku”.

Sankcije Dodiku nametnuli su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, a te su mjere navele poslovne banke u BiH da čelniku bosanskih Srba i svim njegovim sankcioniranim suradnicima zatvore bankovne račune pa oni sada plaće moraju primati u gotovini preko pošte, ne mogu dobiti kredite niti platne kartice.

Visoki predstavnik za BiH nametnuo izmjene izbornog zakona, RS najavljuje vlastite izbore

‘Hibridni rat protiv Republike Srpske i Srbije’

Dodik tvrdi kako je to sve to dio hibridnog rata kojega protiv RS-a i Srbije vode SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka, dok za Europsku uniju tvrdi da je sve slabija pa stoga sada nudi “mrkvu proširenja” ne bi li nekako očuvala svoj utjecaj. Europska perspektiva mu je sporna zbog vrijednosti na kojima se ona temelji, kao i djelovanje visokog predstavnika Schmidta i nametanje zakona. “Donošenje i nametanje zakona je prije svega nož u leđa BiH”, kazao je Dodik ustvrdivši da BiH zapravo nije država nego “teritorij”.

Ponovo je nijekao genocid u Srebrenici tvrdeći kako su tamo podjednako stradali Srbi i Bošnjaci. Američkog veleposlanika u BiH nazvao je “iskompleksiranim”, napadao je Sud BiH, kojega je nazvao “mjestom terora nad Srbima”, i Ustavni sud, a bošnjačkim političarima poručio da su glupi. “Najpametnije je da sjednemo i razgovaramo kako se razići na miran način”, zaključio je Dodik, koji je siguran da će za to doći trenutak i da će u tom slučaju Bošnjacima ostati 25 posto teritorija BiH na kojem onda mogu živjeti.

Na kraju je ipak tražio da se parlament BiH pokuša natjerati da u roku od sedam dana poništi Schmidtove odluke i praktično ukine mandat visokog predstavnika, kao i da iz zemlje protjera američkog i britanskog veleposlanika. Ne dogodi li se to predložio je da srpski dužnosnici u tijelima vlasti BiH blokiraju donošenje svih odluka te da se raskine sadašnja vladajuća koalicija i da u tom slučaju RS donese svoj izborni zakon.

Dodikove tvrdnje s parlamentarne govornice ponavljali su njegovi najbliži suradnici, uključujući članicu Predsjedništva BiH Željku Cvijanović. Ona je kazala kako je suglasna sa sadržajem nametnutih izmjena izbornog zakona, ali je protiv načina na koji je to učinjeno i smatra da Schmidt na to nije imao pravo. “To je apsolutno nedopustivo”, izjavila je Cvijanović.

Vulin tvrdi da se sprema uhićenje Dodika

Geopolitika i navodna diskriminacija Srba

Zastupnicima je kao radni materijal za sjednicu ponuđena informacija entitetske vlade u kojoj uz ostalo stoji “kako se okončava era unipolarnog svijeta sa Sjedinjenim Američkim Državama kao nespornim hegemonom uz potporu Ujedinjenog Kraljevstva i dijela Europske unije”, a kao problem vide to što je Zapad odabrao zapadni Balkan kao svoju sferu interesa. Tvrde kako ne postoji nikakav maligni utjecaj Rusije u BiH, a da se takve tvrdnje koriste kao izlika za jačanje zapadnog protektorata nad BiH.

Bošnjake su optužili da stalno rade na ukidanju RS-a, tvrde da su Srbi u tijelima vlasti BiH izloženi stalnoj diskriminaciji, a za probleme u državi okrivili su veleposlanika SAD-a i visokog predstavnika Schmidta, dok najvećim sigurnosnim izazovom smatraju ilegalne migracije i islamistički terorizam. Predsjednik parlamenta RS-a Nenad Stevandić najavio je kako će u tom entitetu stoga posegnuti za “mjerama kolektivne sigurnosti kakve su postojale u komunizmu”.

Dodik i srbijanski političar otvoreno zagovarali uspostavu velike Srbije: “I Krist je na početku bio sam”

Rusija odgađa isporuke novoizgrađenih protuzračnih obrambenih sustava S-400 Indiji, pripisujući odgodu vlastitim prioritetima usred rata u Ukrajini. Prema izvješćima najvećeg indijskog poslovnog medija The Economic Timesa, sada se očekuje da će isporuka dviju pukovnija sustava S-400 protuzračnih obrambenih sustava Indiji biti odgođena do 2026.

Ova odgoda prvenstveno je povezana s hitnom potrebom Rusije da odgovori na vlastite vojne potrebe usred rata u Ukrajina. Odluka naglašava značajan utjecaj rata na ruske obrambene sposobnosti. Rusija i Indija potpisale su ugovor o kupnji pet pukovnija protuzračnog obrambenog sustava S-400. Prema prvotnom planu, posljednji sustav PZO trebao je biti predan do travnja 2023. godine. Nakon toga se nekoliko puta rok odgađao.

Svaka pukovnija S-400 ima dvije bojne, pri čemu je svaka bojna ima  dvije baterije/bitnice, od kojih je svaka ima četiri lansera. Nastao kao naprednija verzija S-300, S-400 je sposoban suprotstaviti se nizu zračnih prijetnji udaljenih do 400 kilometara. Rusija je uvela sustav u službu 2007.

Trokut Indija-SAD-Rusija

Kao odgovor na odgodu, indijski stručnjaci su naglasili nužnost razvoja autohtonih sustava protuzračne obrane. Dodatno, postoje pozivi na modernizaciju postojećih obrambenih sustava kao što je raketni sustav zemlja-zrak domaće proizvodnje Akash. 

Indija je s Rusijom potpisala ugovor 2018. za 5,4 milijarde dolara, primivši i operacionalizirajući prve dvije jedinice sustava duž svojih granica s Kinom i Pakistanom. U međuvremenu, Indija je uvela domaće sustave protuzračne obrane kratkog do srednjeg dometa MR-SAM Akash te izraelski Spyder. Također rade na raketnom sustavu zemlja-zrak dugog dometa u okviru projekta Kusha.

U ožujku 2021., američki ministar obrane Lloyd Austin upozorio je svog indijskog kolegu Rajnatha Singha na moguće sankcije zbog indijske kupnje ruskih sustava protuzračne obrane S-400, no čini se da su od sankcija ipak odustali jer je Indija previše bitan partner.

Wikimedia Commons

Kasne i američki Patrioti Njemačkoj

U izvješću Reutersa od 27. listopada prošle godine navodi se da njemačka kupnja raketnih sustava protuzračne obrane Patriot koji će zamijeniti one dane Ukrajini traje dulje nego što je isprva planirano. Pregovori s američkim proizvođačem, Raytheonom, za kupnju nekoliko sustava bili su “u tijeku”, s očekivanim početkom isporuke 2025. i završetkom 2027. godine.

U to je vrijeme Njemačka podnijela račun od 26,4 milijuna dolara za sustave proračunskom odboru svog parlamenta na odobrenje, za koji se očekivalo da će biti odobren početkom ove godine. Zatim, u studenom 2023., kao privremeni dogovor za osiguranje vlastitog neba, Njemačka je najavila “okončanje raspoređivanje tri jedinice protuzračne obrane Patriot u Poljskoj nakon gotovo godinu dana”. Takvo raspoređivanje u Poljskoj je svojevremeno pokrenula zalutala ukrajinska raketa koja je pogodila poljsko selo Przewodow u regiji u studenom 2022. Njemačko ministarstvo je u kolovozu 2023. reklo da se raspoređivanje vjerojatno neće produljiti nakon te godine budući da će Patriote biti potrebni za korištenje NATO-ovim snagama za brzi odgovor 2024. 

U izvješću od 6. siječnja u New York Timesu piše: “Dužnosnici Bijele kuće i Pentagona upozorili su da Sjedinjene Države uskoro neće moći ukrajinske sustave Patriot snabdjevene projektilima presretačima, koji mogu koštati 2 do 4 milijuna dolara po komadu”.

Zastupnički dom SAD-a odobrio izuzeće sankcija Indiji zbog kupnje ruskih S-400

Europsku uniju i dalje potresaju problemi s prosvjedima nezadovoljnih poljoprivrednika, a koji se najvećim dijelom odnose na gubitak subvencija i pad konkurentnosti s obzirom na velika izdavanja i pomoć EU-a Ukrajini, u što spada i slobodan pristup ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda europskom tržištu.

Upravo se oko ovog posljednjeg sada vode veliki prijepori među članicama Unije, prije svega po pitanju treba li se ukrajinskoj poljoprivrednoj proizvodnji dati još jednu godinu slobodnog pristupa njihovim tržištima tj. ukidanje carina. A to bi tek mogao biti uvod u oštre rasprave  koje će se voditi po pitanju prijema Ukrajine u EU kao njene 28. članice.

O ovoj vrućoj temi, koja olako prolazi iz fokusa interesa hrvatske javnosti iako je i za nas vrlo važna,  danas piše i medij Politico. On ukazuje da je kod europskih političara prisutno premalo razumijevanja za ukrajinske probleme i njihov veliki poljoprivredni sektor koji zapošljava 14% stanovništva i ostvaruje 41 posto ukupnih prihoda od izvoza.

Kako uskladiti nezadovoljstvo ljudi i interese (geo)politike?

“Komplikacije oko pristupa tržištu za ukrajinske poljoprivredne proizvode rana su uzbuna za vlade EU”, rekao je Kai-Olaf Lang iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. “Mnogo će ovisiti o sposobnosti EU-a i država članica da pronađu rješenja koja će ublažiti učinke brzog otvaranja tržišta”, dodao je.

Nemir je ponovno došao do izražaja nakon najnovijeg  pritiska da se nametnu daljnja ograničenja na ukrajinske proizvode, tvrdeći kako njihov uvoz potkopava domaće poljoprivrednike.

U ratu je izvoz hrane postao vitalan za gospodarski opstanak Ukrajine, nakon što je u borbama uništena golema čeličana Azovstalj u Mariupolju, što je potkopalo ukrajinsku izvoznu bazu u industrijskom sektoru.

Kijev procjenjuje da bi zahtjevi Pariza i Varšave smanjili prihode od izvoza za 1,7 milijardi eura; Europska komisija procjenjuje gubitke na 1,2 milijarde eura, što je za zemlju bez novca vrlo teško apsorbirati.

Europom se širi bijes poljoprivrednika: Stotine prosvjeda diljem Poljske

Problemi oko proširenja

Budući da Kijev traži bliže veze s Bruxellesom, ostaje pitanje koliko će se EU morati promijeniti da bi Ukrajinu smjestila unutar svojih granica. Štoviše,  prema postojećim pravilima Ukrajina bi postala najveći korisnik poljoprivrednih subvencija Bruxellesa — a to bi samo još više razbjesnilo poljoprivrednike.

Ono što se sada događa, “više je od predoksa“. „Realno je koliko će biti teško Ukrajini biti članica jedinstvenog tržišta,” rekao je jedan europski diplomat koji je želio ostati anoniman zbog osjetljivosti rasprava.

“Macron govori o slanju čizama (francuskih vojnika, op.GN.) u zemlju, a sada se boji ukrajinskih jaja”, navodi se u tekstu, dodajući kako je malo vjerojatno da će stvari postati manje teške kada se Ukrajina približi pridruživanju EU-u.

Danski farmeri nedavno su se pobunili zbog povećanog uvoza ukrajinskih jaja, za što kažu da bi moglo uzrokovati strmoglavi pad njihovih cijena, ali vlada je to proignorirala brinući se za “više ciljeve”.

Ministar poljoprivrede Jacob Jensen na marginama ministarskog sastanka EU-a u utorak u Bruxellesu kazao je: “Postoje stvari na ovom svijetu koje su važnije od bilo čega drugog. A ono što je na dnevnom redu sigurnosne i vanjske politike u vezi s Ukrajinom je da moramo podržati Ukrajinu u svemu što možemo.”

Dodali bismo – i jajima!

Francuski farmeri planiraju ‘opsadu’ Pariza usprkos ustupcima vlade. Šire se prosvjedi diljem EU

 

Policija u Grčkoj sukobila se sinoć s komunističkim aktivistima koji su pokušali spriječiti koncert američkih vojnih kadeta. Nasilni prosvjed dogodio se u središnjem grčkom gradu Larissi uoči koncerta članova West Point Glee Cluba, glazbene skupine iz SAD-a koja djeluje s sklopu Vojne akademije i koja je trenutno na turneji u Grčkoj, prenosi AP.

Videozapisi i fotografije podijeljeni na društvenim mrežama pokazuju kako policija ispaljuje suzavac kako bi zadržala prosvjednike ispred gradskog kazališta, dok su se policajci također sukobili s manjim brojem prosvjednika dok su ulazili u zgradu.

Nije prvi takav protest

Nije jasno je li koncert na kraju održan. Vlasti nisu bili dostupni za komentar. Organizatori prosvjeda iz Grčke komunističke partije protive se prisutnosti SAD-a. postrojbe u Grčkoj kao i grčka vojna potpora Ukrajini i sudjelovanje u međunarodnim pomorskim sigurnosnim misijama u Crvenom moru. Nema izvješća o uhićenjima ili ozlijeđenima.

Početkom tjedna su aktivisti iz ogranka mladeži Komunističke partije Grčke (KKE) tijelima blokirali vlak koji je iz luke Aleksandropoli prevozili američke tenkove Abrams za Bugarsku, odakle su trebali ići za Ukrajinu. Više o tome ovdje.

Grčki komunisti tijelima blokirali prijevoz tenkova Abrams do Ukrajine

Slovački projekt AirCar prodao je svoju licencu kineskom investitoru za neobjavljenu sumu. AirCar je vozilo s dvostrukim načinom rada, tj. automobil-zrakoplov koje se transformira iz sportskog automobila u laku letjelicu pritiskom na gumb.

Prototip je završio svoj prvi međugradski let od Nitre do Bratislave (oko 90 km udaljenosti) 2021. Pozivajući se na svoje izvore, dnevnik DennikN napisao je da je “licenca prodana za otprilike istu cijenu” koliko je koštao cijeli razvoj AirCara, “u iznosu od 2 milijuna eura”.

Karakteristike

Tvrtka planira verziju s dva sjedala, četiri sjedala, dva motora i verziju koja može sletjeti na vodu. AirCarove zasad pokreće BMW-ov motor. Postoje dva prototipa AirCara. Prototip 1 pokreće se pomoću standardne pumpe za gorivo, a pokreće ga BMW-ov motor od 160 konjskih snaga s fiksnim propelerom i balističkim padobranom. Izvršio je više od 40 sati probnih letova pod nadzorom Uprave za civilno zrakoplovstvo. Već je letio do visine od 2500 metara i postigao najveću brzinu krstarenja od 190 km/h. Vrijeme potrebno za transformaciju iz auta u avion je nešto više od dvije minute.

Drugi prototip, Prototip 2, je moćniji. S motorom od 300 KS, dobio je EASA CS-23 certifikat za zrakoplov. Ima propeler promjenjivog koraka (mijenja nagib lopatica) i očekuje se da će imati brzinu krstarenja od 300 km/h s dometom od 1000 km.

Još uvijek postoje značajne prepreke za ovaj oblik prijevoza u smislu infrastrukture, propisa i javnog prihvaćanja tehnologije. Globalni pokušaji reguliranja sektora ostavili su ‘sve u pokušaju da smisle čitav niz novih pitanja koja se mora postaviti’.

Pokušaj nakon propalog AeroMobila

Uz povrate, AirCar je spreman dovršiti proizvodne planove u Slovačkoj za europsko i američko tržište. DennikN je istaknuo da je preteča AirCara, AeroMobil, kojeg je predstavio Albert II od Monaka, bankrotirao i da je njegov dizajner Stefan Klein napustio AeroMobil sedam godina prije njegovog bankrota 2016. kako bi se pridružio novom projektu AirCar.

“AeroMobil je potrošio ukupno 25 milijuna eura na svoj razvoj, uključujući državnu subvenciju od 6 milijuna eura”, napisao je DennikN, dodajući da je “AirCar do danas koštao samo jednu dvanaestinu ovog iznosa”. Klein i Anton Zajac, koji je suvlasnik najcjenjenije slovačke tvrtke Eset, ostaju dioničari AirCara.

“Ugovor s kineskim partnerom je izuzetno dobar za nas”, rekao je Klein. DennikN je napisao da je novi partner kineski poduzetnik Zhu ShouChen, koji surađuje s kemijskim konglomeratom BASF i već je aktivan u slovačkoj industriji nakon što je kupio licencu za proizvodnju malih slovačkih zrakoplova od tvrtke Shark.Aero.

Kineski investitor misli da je ovo samo početak

Još jedan dioničar povezan s kineskom proizvodnjom zrakoplova u Slovačkoj je Eduard Sebo, koji se obogatio kroz zloglasne harvardske fondove tijekom ere privatizacije 1990-ih u Slovačkoj. Sebo je aktivan u slovačkoj industriji vina, mlijeka i zdravstva, a razvio je i poslovanje s vinom u Kini.

DennikN je napisao da će prema Kleinu proizvodnja AirCara biti smještena u Nitri u zapadnoj Slovačkoj, a dio proizvodnje će se odvijati i u SAD-u. Kineski investitor želi početi proizvoditi nekoliko desetaka komada i postupno prijeći na stotine. AirCar već ima certifikat za avion, a sada radi na dobivanju certifikata za automobil. Cijena AirCara s četiri sjedala trebala bi biti oko pola milijuna eura. Klein je letio AirCarom od Nitre do Bratislave i bio je prikazan u automobilskoj emisiji Grand Tour, prethodno Top Gear.

Njemački vojni analitičari posljednjih su dana aktivni po pitanju procjene stanja na ukrajinskim bojišnicama i perspektivama daljnjeg razvoja ratnih sukoba. Danas smo već izvijestili o tekstu njemačkog medija Welt koji se oidnosi upravo na tu temu.

Sada ćemo ukazati na izjavu i mišljenje čelnika centra za analizu stanja u Ukrajini pri njemačkom ministarstvu obrane – Bundeswehru, general-bojnika Christiana Freudinga (naslovna foto).

Prema jučerašnjim navodima medija DW za koje je general dao intervju, Freuding je trenutačno stanje na ukrajinskim bojišnicama ocijenio “prilično napetim“. Priznao je kako je ruska vojska preuzela inicijativu na kopnu i u zraku, ali i kazao kako ukrajinska vojska pokazuje stabilnu obranu.

Freuding je rekao kako je posljednjih tjedana i mjeseci obrambena taktika ukrajinskih oružanih snaga postala fleksibilnija, a obrana pokretljivija. “To znači da je ukrajinska vojska spremna ustupiti određeni prostor u ograničenom opsegu kako bi očuvala vlastite snage i ponovno se pripremila za obranu”, – ustvrdio je.

Istodobno, ukrajinske oružane snage “drže situaciju pod kontrolom čak i tijekom povlačenja, koje se provodi na vrlo uredan način”, navodi njemački general.

Zanimljivo je kako o zamrzavanju sukoba – kao jedinom spasu za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog  koji se tome postojano opirao i inzistirao na potpunom oslobađanju zemlje, uključujući i Krim – sada sve češće pišu i utjecajni britanski mediji poput The Economista koji ovu opciju smatra „najboljom od najgorih“.

Medij: Ukrajinski rat mogao bi biti zamrznut 2024.