Jučer je američki predsjednik Donald Trump objavio o svom potpisivanju izvršnog ukaza o startu protuiranskih sankcija, ukinutih nakon potpisivanja Sporazuma o iranskom nuklearnom programu u srpnju 2015. godine.
Sankcije, koje će se primijemnjivati protiv iranskog energetskog sektora, pomorskog prijevoza, brodogradnje i niza drugih, uvodit će se u nekoliko etapa, a prva je startala u utorak, 7. kolovoza, i odnosi se na zabranu tvrtkama provoditi operacije u kojima sudjeluje iranska vlada, koje su povezane s kupnjom američkih državnih vrijednosnica, dolarskim aktivima i skupocjenim metalima.
Druga sankcijska faza stupit će na snagu 5. studenog, a ona i izaziva najviše prijepora. Tim sankcijama američka administracija prijeti svima onima koji budu surađivali s iranskim energetskim sektorom. Njima se zabranjuje „financijska, materjalna i tehnička suradnja“ s iranskom Nacionalnom naftnom kompanijom, treiding tvrtkom Naftiran Intertrade Company i Središnjom iranskom bankom.
Ovdje moramo podsjetiti kako je jučer Europska komisija donijela odluku, da 7. kolovoza, dakle, istog dana kada i starta prva faza američkih protuiranskih sankcija, na teritoriju Europske unije stupaju na snagu zakonske mjere za blokiranje važenja „eksteritorijalnih sankcija SAD-a“ na europske tvrtke, ali i zabranu povlačenja europskih tvrtki iz ugovorenih poslova s Iranom. Niz medija još je ranije najavio i kako Kina neće odustati od kupnje iranske nafte zbog prijetnji američkim sankcijama.
Dakle, problematika američko-iranskih odnosa već je odavno isplivala na globalnu razinu, ali, kako se čini, planovi Donalda Trumpa da slomi Iran, primoravajući čitav svijet da mu se skupa sa SAD-om suprostavi totalnom blokadom njegovih gospodarskih interesa, prije svega onemogućavanjem izvoza svoje nafte koja predstavlja daleko najveći izvor financiranja iranskog državnog proračuna, ne ide po predviđenom planu. I Kina i EU jedne su od najvećih uvoznica iranske nafte, a ukoliko tu pridodamo i Indiju, a moguće i Japan i Južnu Koreju kao ponajveće uvoznice iranske nafte, stvari po tom pitanju po Trumpa, zapravo, izgledaju prilično sumorno. Naravno, i Rusija je već puno ranije najavila nastavak svoje energetske suradnje s Teheranom, kako u smislu sudjelovanja u njegovim energetskim projektima, tako i u nastavku reizvoza iranske nafte kroz program „iranska nafta za ruske robe i usluge“, čiji bi prihod išao u zajedničke investicije dviju država.
Kada spominjemo Kinu, važno je naglasiti kako se između nje i SAD-a sve više rasplamsava „trgovinski rat“, a Kina je, prema informacijama Reutersa, počela i s obustavom uvoza američke nafte kao reakcija na uvođenje novih američkih carina na kineske proizvode. Kina od Irana već od ranije naftu kupuje u svojoj nacionalnoj valuti i, zapravo, nedavnim otvaranjem svoje prve međunarodne naftne burze u Šangaju aktivno širi utjecaj „petroyuana“.
U kontekstu američko-kineskih i američko-iranskih napetosti, primjećuje se kako su fjučersi na naftu u juanima (China Oil „Petroyuan“ Futures) iznova demonstrirali jasan skok i skočili za 5%.
Zerohedge: petroyuan futures
Radi se o najvećem rastu ugovora od trenutka starta šangajske burze u ožujku ove godine, a osim toga, danas je bio postignut apsolutni rekord cijene – 537,2 juana za barel. Ovdje treba uočiti kako se u posljednje vrijeme primjećuje tzv. decoupling, tj. „razvezivanje“ kineskih naftnih fjučersa od ugovora na naftu Brent i WTI, što može signalizirati oštri porast potražnje upravo za fjučerse u juanima.
Pojedini analitičari ovu neobičnu pojavu povezuju s velikim pritiskom koji SAD upravo sada provodi po čitavom svijetu, a što se nikome ne sviđa, a najmanje Kini. Puštanjem u opticaj „petroyuana“ Kina će povećati transakcije u svojoj nacionalnoj valuti, a druge zemlje, sada najvažnije – Iran, a isto tako i Kina koja je izložena sve većim carinskim udarima, dobivaju mogućnost trgovanja naftom zaobilazeći američke sankcije tj. dolar kao platežno sredstvo.
Evo slike koja prikazuje kako brzo raste količina trgovine naftom u kineskim juanima, što je „do jučer“ bilo potpuno nezamislivo s obzirom na apsolutnu nedodirljivost „petrodolara“:
„Petroyuan“ polako ali sigurno raste i s vremenom će ozbiljno ugroziti dominaciju „petrodolara“, sukladno rastu američkih geopolitičkih pritisaka. Reuters je još u travnju najavio mogućnost da Kina počme kupnju nafte iz Rusije i Angole u juanima, a obje su zemlje, uz Saudijsku Arabiju, dvije najveće izvoznice „crnog zlata“ na kinesko tržište. Osim toga, Kina je i najveći svjetski uvoznik nafte, koja je prošle godine s te pozicije potisnula upravo SAD.
Nafta je najprodavaniji svjetski proizvod, čiji se godišnji obrtaj procjenjuje na 14 trilijuna dolara, što je otprilike jednako unutarnjem kineskom BDP-u u prošloj godini. Trenutačno se gotovo sva svjetska trgovina naftom odvija u dolarima, a na ostale valute otpada svega 1%, prije početka rada šangajske naftne burze u ožujku ove godine. „Petrodolar“ je temelj američke globalne gospodarske dominacije.
Zoran Meter: Starta kineska međunarodna energetska burza: ZAPAD OLAKO IGNORIRA POJAVU „PETROJUANA“!
0 komentara