Jučer smo izvijestili kako je američki predsjednik Joe Biden donio odluku o korištenju 50 milijuna barela nafte iz američkih strateških rezervi kako bi smanjio cijene benzina u svojoj zemlji, ali i uravnotežio ponudu i potražnju na tržištima „crnog zlata“ nakon pandemije koronavirusa Covid-19.
Danas se na istu temu oglasilo i američko Ministarstvo energetike, čija je čelnica Jennifer Granholm na medijskoj konferenciji izjavila da se proizvodnja nafte u SAD-u nije se oporavila na razinu prije koronavirusa, a da je takvo stanje dijelom i zbog politike nacionalnih energetskih tvrtki.
Naime, na upit novinara zašto se domaća proizvodnja nafte nije oporavila na razinu koja bi pomogla snižavanju cijena, kazala je kako je za to, prema njenom mišljenju, uvelike zaslužna politika samih američkih tvrtki koje se nisu vratile razini proizvodnje od prije pandemije i nisu zapošljavale dodatne radnike kako bi se vratile na prijašnju razinu zaposlenosti i nisu nastavile s radom. Naftne platforme zatvorene su tijekom pandemije.
“Sada imamo 250 manje operativnih naftnih platformi nego prije pandemije. Nisu ponovno zapošljavali ljude, nisu uključili tornjeve, nisu koristili svoje zemljišne dozvole”, kazala je ministrica Granholm i dodala slijedeće:
“Istovremeno, energetska industrija ostvaruje ogromne profite. Premašili su razinu (profita) koju su imali prije početka pandemije. Tako da su iskoristili ovaj trenutak. Želimo ih uvjeriti da povećaju ponudu. Želimo da se ponuda poveća i unutar SAD-a i na globalnoj razini.”
Ovdje bismo dodali slijedeće: teško da američki tradicionalni proizvođači energije (oni koji se primarno bave iskorištavanjem fosilnih goriva) imaju previše razloga slušati savjete sadašnje američke administracije koja aktivno radi upravo na energetskoj transformaciji tj. prijelazu na tzv. zelenu energiju u kojoj za njih nema mjesta. Kako se pri tom, kao i u svemu u SAD-u radi o privatnim kompanijama, utjecaj državne politike, ma kako ona moćna bila, ipak je ograničen – što je najbolje bilo vidljivo i proteklih mjeseci kada su američki proizvođači ukapljenog plina (LNG) široko zaobilazili američke europske saveznike i plin isporučivali ne baš previše „prijateljskoj“ Kini i drugim azijskim divovima koji su za njega spremni plaćati više. Znatnim dijelom i zbog toga (iako najviše zbog svoje vlastite gluposti), cijenu sada plaća EU kroz ulazak u neizvjesnu energetsku krizu i to u zimi koja je počela ranije nego što se očekivalo. Ali i stanje u SAD-u po pitanju energetike postaje sve ozbiljnije, o čemu svjedoče rast cijena goriva i inflacije, koji su najveći u posljednjih 30 godina. Biden je to uspio postići u svega nepunih 10 mjeseci svoje vladavine. I u tome, osim objektivnih razloga. poput pandemije, ulogu itekako imaju i propusti njegove administracije, poput ideologizacije tzv. zelene politike. Drugim riječima, ideologija je po tom pitanju ispred ozbiljne strategije, što je uvijek i u bilo čemu opasno.
