Amerikanci uvode pomorsku blokadu Sjeverne Koreje?

Prije nekoliko dana objavili smo vijest (vidi link ispod teksta) o predstojećem sastanku ministara vanjskih poslova 20-ak zemalja, koji će se, po pitanju Sjeverne Koreje, 16. siječnja održati u kanadskom Vancouveru. Na njemu će, između ostalih, sudjelovati ministri vanjskih poslova iz Južne Koreje, Japana, Indije i Švedske, a s američke strane, osim državnog tajnika Rexa Tillersona, sastanku će nazočiti i ministar obrane James Mattis. Također se očekuje dolazak šefova diplomacija država koje su sudjelovale u Korejskom ratu 1950-53. godine, unutar misije UN-a (Australija, Etiopija, Filipini, Francuska, Grčka, JAR, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Tajland i Turska).

Ono što je u toj vijesti bilo čudno, jesu riječi direktora za političko planiranje američkog State Departmenta Briana Hooka (Secretary’s Policy Planning Staff), koji je izjavio, kako Sjedinjene Države na tom sastanku planiraju raspraviti mjere nadzora pomorskih putova prema Sjevernoj Koreji: “Nastavljamo proučavati sve opcije za proširenje mogućnosti za sprječavanje prolaza brodova koji prevoze robe u Sjevernu Koreju i iz nje, koje omogućuju atomski i raketni program Pjongjanga.“ Dodao je, da bi te mjere pomogle odsjeći pristup Sjeverne Koreje resursima. Ali ono što je bilo još intrigantnije jesu Hookove riječi, da na sastanak nisu pozvani ministri vanjskih poslova Rusije i Kine (iako te zemlje imaju ključni utjecaj na sjevernokorejski režim, op. GN.), ali da će Washington o rezultatima sastanka izvjestiti Moskvu i Peking.

Prilično konfuznu situaciju pokušao je u nedjelju primiriti domaćin susreta, kanadski premijer Justin Trudeau, kazavši, kako je cilj sastanka u Vancouveru primjena „diplomatskih napora za mirnu, razvijenu i od atomskog oružja slobodnu budućnost na Korejskom poluotoku“. Pri tom je dodao, kako Rusija i Kina neće sudjelovati na tom susretu,  ali da te dvije zemlje igraju „važnu ulogu“ u smanjivanju napetosti na Korejskom poluotoku.

Vrlo kontroverzna izjava, prema kojoj na sastanak, na kojem se namjerava raspravljati o budućnosti Korejskog poluotoka i smanjenju napetosti zbog sjevernokorejskog nuklearnog programa, nisu pozvane zemlje koje po tom pitanju imaju „vrlo važnu“ ulogu.

Nije trebalo dugo čekati da se o sastanku u Vancouveru izjasne i dvije spomenute, ne njega nepozvane zemlje. Tako je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova u nedjelju izjavilo, kako Kina sastanak u Vancouveru, koji inicira SAD, smatra produktom razmišljanja iz doba „Hladnog rata“ i odbacuje u njemu sudjelovati. Kina smatra kako taj susret neće pomoći riješenju problema i da samo može izazvati nova proturječja u međunarodnoj zajednici, kao i destabilizirati zajedničke napore usmjerene na mirno riješenje problema Korejskog poluotoka. Kinesko MVP tvrdi, kako je u današnje vrijeme „stanje na Korejskom poluotoku krajnje složeno i osjetljivo“ i da sve strane moraju ulagati više napora za poticanje pregovora, a ne obratno.

Još ranije, 12. siječnja, na ovu temu reagiralo je i rusko Ministarstvo vanjskih poslova kroz riječi njegove glasnogovornice Marije Zaharove, koja je izjavila kako Moskva američku i kanadsku inicijativu smatra  neumjesnom i da se radi o „sletu bivših sudionika jedne od strana u ratu“ (Korejskom ratu, od 1950-1953.g., op. GN.).





Dakle, već je iz svega ovog razvidno kako nikakvog stvarnog napretka na sastanku u Kanadi po pitanju korejske krize ne može biti, a vjerojatno to i nije njegova namjera, usprkos službeno proklamiranim ciljevima. Jer svim je analitičarima vrlo jasno kako bez sudjelovanja predstavnika svih zainteresiranih strana (uključno i one sjevernokorejske), o bilo kakvim pregovorima o mirnom riješenju te krize ne može biti riječi. Osim toga, najavljene rasprave o možebitnoj blokadi pomorskih putova koji vode prema Sjevernoj Koreji tome sigurno ne idu u prilog. Teško je, naime, zamisliti, kako bi se ta mjera u slučaju njezinog izglasavanja bez sudjelovanja Kine i Rusije u praksi provodila. Kako bi to izgledalo kada bi npr. kineske ili ruske brodove u toj zoni (tako reći – u njihovom dvorištu) zaustavljali američki, japanski ili južnokorejski vojni brodovi? Ne bi li to bila nova „Kubanska kriza“, kada je SAD uveo pomorsku blokadu te zemlje koja je svijet dovela na rub nuklearne katastrofe. Danas su, naravno, okolnosti posve drukčije: radi se o sasvim drugoj strani svijeta, tri vojne supersile uključene u krizu, i, naravno, o zemlji, koja, za razliku od Kube posjeduje nuklearno oružje i balističke rakete različitog dometa, uključno i nedavno testiranu interkontinentalnu.

S druge strane, što bi u stvarnosti, osim u propagandne svrhe, odluka o pomorskoj blokadi Sjeverne Koreje za Sjedinjene Države značila, ukoliko se uzme u obzir da ta zemlja ima kopnenu granicu i s Kinom i s Rusijom, i da one, ukoliko to žele, pomoć Sjevernoj Koreji mogu, osim kopnenim, slobodno dostavljati i zračnim putom. Pratiti vlastite trgovačke brodove konvojima bojnih brodova Kini i Rusiji sigurno nije potrebno. Možda se u svemu ovom ipak samo traži izlazna strategija iz pat pozicije u koju se doveo predsjednik Donald Trump kroz svoju vojničku retoriku i izmjenu „verbalnih rafala“ sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong-unom. Jer rata tamo neće biti.

SAD želi uvesti nadzor pomorskih putova prema Sjevernoj Koreji





 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like