Ne smrzavamo se ovih dana samo mi u Hrvatskoj i Europi zbog „Zvijeri s istoka“, kako pojedini mediji nazivaju polarni zrak koji je stigao s istoka tj. prostora Sibira (sličan onome koji je Europu zahvatio u veljači 2018. g. sa sjevera). Naime, nevjerojatne vijesti stižu i iz SAD-a! Ali ne toliko zbog same arktičke hladnoće koja je „okovala“ središnje i južne dijelove te zemlje, već zbog nevjerojatnog skoka cijena plina i električne energije – dosad ne zabilježenog. Evo o čemu je riječ, a jedan od onih koji najbolje dočarava što se to sada tamo zbiva je vodeći dopisnik Bloomberga za energiju Javier Blas.
On na svom tvitu računu navodi kako nitko nije bio spreman za arktičke mrazove i da su zato veleprodajne cijene električne energije i plina porasle tisuće puta. “Nakon što sam vidio kako sjevernoamerička cijena nafte WTI pada na – (minus) 37 dolara, mislio sam da me više ništa ne može zapanjiti. No današnje cijene fizičkih zaliha plina na američkom regionalnom tržištu su izvan svakog poimanja. Cijene plina u Oklahomi (OGT) skočile su i na 500 dolara po mBtu (17,7 tisuća dolara za tisuću m3) i zaustavile se na 377 dolara (13,3 tisuće dolara za tisuću m3). Povećanje za 10.795 puta.” Kazao je kako su u regionalnom čvorištu Waha u zapadnom Teksasu cijene plina porasle na 164 dolara po mBtu (5,8 tisuća dolara za tisuću kubičnih metara).
Kako bismo, onima, koji se u energetske poslove manje razumiju predočili dramatiku spomenute vijesti, navedene podatke Bloombergovog energetskog stručnjaka usporedit ćemo s prosječnom cijenom plina po kojoj je prošle godine Gazprom opskrbljivao europsko tržište: iznosila je oko 130 dolara za tisuću m3.
Javier Blas vjeruje kako je razlog eksplozivnog rasta cijena nerazvijena regionalna infrastruktura opskrbe plina.
Medij NGI navodi kako je zabilježen eksplozivan rast cijena veleprodajnih zaliha plina u još četiri regionalna središta u Arkansasu, Kansasu, Oklahomi i Teksasu. Direktor za strategiju i istraživanje NGI-a Patrick Rau objašnjava kako je riječ o čvorišnim hubovima na križanju plinovoda, gdje je sada “previše cijevi za usisavanje plina zbog smanjenih zaliha”. Na primjer, proizvođač plina iz škriljevca RBN Energy izvijestio je da je njegova proizvodnja u Permskom bazenu pala za 42 milijuna m3 dnevno.
U međuvremenu, jedan komunalni operater sa sjedištem u Teksasu, VOLT, ponudio je malim kupcima platiti po 100 dolara ako se odreknu fiksne cjenovne tarife i prije ponedjeljka prijeđu konkurentima.
“Elektroenergetski sustav suočit će se s ogromnom potražnjom za električnom energijom jer temperature smrzavanja pogađaju središnje i južne države. Teksaški operatori traže od građana uštedu električne energije, budući da su veleprodajne cijene dosegnule 5.000 dolara po MW“, navodi Javier Blas.
“Nisam siguran da čak i definicija Crnog labuda točno opisuje ono što trenutno doživljavamo”, kazao je jedan trgovac električnom energijom novinarki Bloomberga Rachel Adams-Heard.
Temperature u Teksasu mogu se spustiti i do -19 stupnjeva Celzijevih u nedjelju navečer. Za Permski bazen to su ekstremne temperature, zbog kojih se proizvodnja nafte iz škriljevca može zaustaviti, a plinovodi smrznuti, upozorava Javier Blas.
Napomena: ovakav razvoj stanja na američkom plinskom tržištu može nepovoljno utjecati i na europske kupce američkog LNG-a. Osim što tankeri angažirani od američkih proizvođača ukapljenog plina žure prema azijskim odredištima zbog enormno visokih cijena koje se na tom tržištu postižu (sada su ipak nešto manje (a dostizale su i do enormnih 1300 dolara za tisuću m3) jer hladna zima, kakva je bila tijekom siječnja tamo ipak popustila), nedvojbeno će i pojačana potreba američkih potrošača uslijed polarne zime te smanjenje proizvodnje plina zbog tog istog razloga – predstavljati one čimbenike ograničenja koji će utjecati na američki izvoz ukapljenog plina barem u kraćem razdoblju dok se stanje ne stabilizira.
Sve ovo što se događa s vremenom i opskrbom plinom posljednjih godina (u koju se sve više u odnosu na struku upliće (geo)politika) ukazuje na nužnost pravilnog planiranja i određivanja dugoročnih strategija s ciljem osiguranja kako diverzifikacije dobavljača, tako i sigurne i stabilne opskrbe prirodnim plinom (koje nema bez plinovoda) koji će još dugo biti glavni energent usprkos toliko proklamiranim „zelenim energetskim agendama“ i strategijama donesenim s ciljem njihove realizacije. Lijepe želje su jedno (iako se iza njih itekako kriju golemi financijski interesi proizvođača čiste energije), a obični život te priroda i njezini hirovi nešto sasvim drugo.
