Danas Azerbajdžan slavi svoj nacionalni praznik – Dan Republike. Malo ljudi u Hrvatskoj zna kako je još davnog, 28. svibnja 1918. godine, uspostavljena prva demokratska republika na muslimanskom istoku – Azerbajdžanska demokratska republika.
Prije stotinuidvije godine, 28. svibnja, uslijed nemira Prvog svjetskog rata narod Azerbajdžana poduzeo je povijesni korak prema svom etabliranju u demokratsku naciju. Nakon proglašenja neovisnosti spomenutog datuma, rođena je nova, neovisna, demokratska i suverena nacija. To je otvorilo i posve novo, slavno poglavlje u povijesti azerbajdžanskog naroda.
Osnivači republike odmah su krenuli u donošenje velikih odluka koje su utjecale na gotovo svaki aspekt političkog, ekonomskog i društvenog života. Postignuća uključuju stvaranje u vrlo kratkom roku državnih institucija, poput nacionalnog parlamenta i potpuno funkcionirajuće vlade, uvođenja nacionalne valute, usvajanja azerskog kao službenog jezika, otvaranja prvog sveučilišta – Državnog sveučilišta Baku, uspostavljanja prijateljskih i ravnopravnih diplomatskih odnosa, utemeljenih na uzajamnoj koristi, kao sa susjednim tako i s europskim državama. Te su mjere pomogle postavljanju snažnih temelja za neovisnu državnost, koje je moderna Republika Azerbajdžan s ponosom naslijedila. Iako je postojala tek 23 mjeseca – između svibnja 1918. i travnja 1920. – njezini ideali i mjere imali su trajan učinak na sljedeće generacije.
Ono po čemu se ova kratkotrajna demokratska republika ističe je činjenica, da je u azerbajdžanski narod usadila vječnu predanost idealima neovisnosti, slobode i demokratskih vrijednosti. Tijekom dvije godine njezinog postojanja stvoren je i prvi parlament koji je predstavljao ne samo sve političke snage nego i sve etničke skupine u Azerbajdžanu i funkcionirao kao vrhovna vlast u zemlji. Vlada ADR-a provodila je progresivne politike u socijalnoj i javnoj sferi, a u srpnju 1919. u značajnoj odluci ženama je puno glasačko pravo dodijeljeno mnogo prije od većine uspostavljenih zapadnih demokracija. Među njenim najistaknutijim postignućima je priznanje Azerbajdžanske Demokratske Republike od strane međunarodne zajednice tijekom Pariške mirovne konferencije u siječnju 1920. Zahvaljujući neumornim naporima i izvanrednim diplomatskim vještinama azerbajdžanske delegacije na Pariškoj mirovnoj konferenciji, ova odluka o međunarodnom priznanju nesumnjivo je bila vrhunac njezinog dvogodišnjeg postojanja. Ove su mjere osigurale održanje i jačanje neovisne nacije skoro dvije godine u nestabilnom i neprijateljskom regionalnom i međunarodnom sigurnosnom okruženju. Činjenica kako je ova prekretnica postignuta s oskudnim materijalnim resursima i nedostatkom iskustva u vladinim i diplomatskim pitanjima, čini ju još značajnijom.
Ideali suvereniteta, neovisnosti i demokracije prenosili su se generacijama tijekom sovjetskog razdoblja. Od povratka neovisnosti 18. listopada 1991. Republika Azerbajdžan je sebe proglasila nasljednikom prve republike i učinila ogromne korake u transformaciji na svim područjima, stavljajući sebe na kartu svijeta.
U prvim godinama neovisnosti Azerbajdžana, zemlja, koja je s jedne strane bila pod okupacijom Armenije a s druge strane izložena intervenciji vanjskih snaga, bila je usred kaosa i anarhije. Kako su teritoriji bili pod okupacijom, nacionalna ekonomija se urušavala, socijalno stanje je postalo teško i državi je trebao nacionalni vođa, istaknuta osoba za spas nacije. U povijesti modernog Azerbajdžana ta osoba je nesumnjivo Heydar Aliyev.
Heydar Aliyev, koji je uvijek stajao uz svoj narod, uložio je presudne napore da Azerbajdžan ostane istinski neovisna zemlja. Spasio je nacionalni identitet proglasivši nakon povratka neovisnosti azerski jezik državnim jezikom.
Danas je Azerbajdžan ekonomski dinamičan i otvoren, kulturno raznolik i multikulturalan te politički stabilan.
28. svibnja 1918. ušlo je u povijest naroda Azerbajdžana kao slavno poglavlje i dan koji se od tada u Azerbajdžanu slavi kao nacionalni dan.
I naš se medij iskreno pridružuje čestitkama čitavom azerbajdžanskom narodu povodom njegovog velikog državnog praznika, koji se, datumski, skoro poklapa s najvećim hrvatskim praznikom – Danom državnosti, koji se u našoj zemlji obilježava za dva dana – 30. svibnja.
