Američki predsjednik Joe Biden odobrio je korištenje dijela nafte iz strateških rezervi za snižavanje cijena, priopćila je Bijela kuća.
“Predsjednik danas najavljuje da će Ministarstvo energetike (IEA) omogućiti pristup 50 milijuna barela nafte iz strateških rezervi kako bi se snizile cijene za Amerikance i premostile neusklađenost između potražnje koja proizlazi iz pandemije i ponude”, navedeno je u priopćenju za javnost.
Administracija američkog čelnika istaknula je da je nekoliko drugih zemalja – velikih potrošača energije, uključujući Kinu, Indiju, Japan, Južnu Koreju i Veliku Britaniju – pristalo na istu odluku tj. povlačenje nafte iz svojih strateških pričuva.
Bijela kuća je naglasila kako su “u tjednima od objave konzultacija cijene nafte pale za oko deset posto”.
Indijsko ministarstvo nafte i prirodnog plina potvrdilo je planove za oslobađanje pet milijuna barela strateških rezervi.
I japanska vlada najavila je svoju namjeru da iz rezervi “ispiše” toliku količinu nafte koja će trajati nekoliko dana.
Ovdje bismo podsjetili kako je Biden krajem listopada od država članica formata OPEC+ koju čine zemlje najveći proizvođači nafte zatražio povećanje proizvodnje nafte s ciljem smanjenja njihove cijene koje su narasle preko 85 dolara za barel i prijetile dosezanju 100 dolara. Kao takve, one već duže vrijeme rade velike neugodnosti i na američkom tržištu, prije svega u rekordno povećanoj cijeni benzina, što sve utječe u na rast inflacije (i jedno i drugo u SAD-u su najviše u zadnjih 30 godina). OPEC+ je to odbio, i naglasio kako će proizvodnju nafte povećati i da će to učiniti samo sukladno svom ranije utvrđenom planu – u prosincu ove godine. To je izazvalo negativnu reakciju pojedinih američkih političkih krugova, prije svih onih u Kongresu, koji su od Bidena zatražili poduzimanje svih mjera koje su mu na raspolaganju za „discipliniranje“ članica OPEC+ (kojeg u osnovi čine članice OPEC i Rusija).
Očito je da se Biden u tom smislu odlučio na zajedničko djelovanje s najvećim svjetskim zemljama uvoznicama nafte kako bih ih suprotstavio najvećim proizvođačima, jer nikome od njih ne odgovara previsoka cijena „crnog zlata“.
Međutim, jasno je kako se pri tom može radi isključivo o kratkoročnoj mjeri, jer su strateške rezerve same po sebi ograničene i nitko se od tih država ne želi dovesti u položaj da ih iscrpi jer će učinak biti još gori: postale bi još ovisnije o uvozu a time i puno manje sposobne u igrama oko formiranja samih cijena „crnog zlata“. A sve to u jeku nikad većih i opasnijih globalnih geopolitičkih preslagivanja, kao i pandemije koronavirusa koja ne pokazuje znakove posustajanja.
