Bivša profesorica glavne partijske škole progovorila o svijetu Kineske komunističke partije

Cai Xia (68), umirovljena profesorica na Centralnoj partijskoj školi Kineske komunističke partije, gdje je predavala najvišim dužnosnicima kineske partije, objavila je članak za Foreign Affairs u kojem opisuje vrlo kritično funkcioniranje organizacije koja upravlja najmnogoljudnijom zemljom na svijetu.

Profesorica političke teorije i zagovornica liberalizacije u Kini izbačena je iz partije u kolovozu 2020. nakon što su se pojavile snimke razgovora u kojima je Cai Xia nazvala kineskog vođu Xi Jinpinga “šefom mafije”, a Kinesku komunističku partiju “političkim zombijem”. Cai Xia trenutno živi u SAD-u.

Cai Xia piše da se nadala promjenama kada je Xi Jinping došao na vlast 2012., ali se ubrzo razočarala. Xi Jinping je, tijekom svoje vladavine, koncentrirao moć u svojim rukama i značajno smanjio ovlasti Politbiroa Komunističke partije Kine koji je prije Xi Jinpinga uvelike umanjivao snagu vođe kineske partije.

“Do tada (2012., op.a) bila sam na pola puta desetljeća dugog procesa suočavanja sa službenom kineskom ideologijom, iako sam bila odgovorna za indoktriniranje službenika tom ideologijom. Nekoć gorljivi marksist, rastala sam se od marksizma i sve više tražila od zapadnjačke misli odgovore na kineske probleme. Nekoć ponosni branitelj službene ideologije, počela sam argumentirati za liberalizaciju. Nekoć lojalna članica Kineske komunističke partije, tajno sam gajila sumnje o iskrenosti njenih uvjerenje i brizi za kineski narod”, pojašnjava profesorica u članku

“Tijekom njegove vladavine (vladavine Xi Jinpinga, op.a), režim je degenerirao dodatno u političku oligarhiju koja se trudila zadržati vlast brutalnošću i bezobzirnošću. Postao je još represivniji i još više diktatorski. Kult ličnosti sada okružuje Xija, koji je ojačao partijsku kontrolu nad ideologijom i eliminirao mali prostor koji je postojao za političku raspravu i civilno društvo. (…) Nakon što sam progovorila protiv sustava, saznala sam da za mene više život u Kini nije siguran”, dodaje u članku “Stranka koja nije uspjela” (The Party That Failed),




Cai Xia, čiji je otac bio časnik komunističke vojske u građanskom ratu, opisuje svoj uspon u partijskoj hijerahiji za vrijeme Mao Zedonga i kasnije. Jedno je vrijeme bila voditeljica vojne medicinske knjižnice, gdje je imala pristup i nekim knjigama zabranjenim knjigama. Usprkos tome tada je vjerovala da je “marksizam jedina istina”. Nakon što je diplomirala 1986. Cai Xia dobiva posao na prestižnoj partijskoj školi koja je od 1933. odgajala partijske dužnosnike u duhu marksizma.

“Predavanje na Centralnoj partijskoj školi nije bilo lagano. Video kamere u učionicama snimale su naša predavanja koja je potom pregledavao naš supervizor. Morali smo oživjeti predmet za visokorangirane i iskusne studente u učionici, ali bez interpretiranja doktrine previše fleksibilno i bez privlačenja pažnje na slabe točke doktrine”, opisuje Cai svoje iskustvo rada u partijskoj školi.

Cai se prisjeća kako je 2008. posjetila Španjolsku gdje je naučila o španjolskom iskustvu tranzicije iz autokracije u demokraciju, nakon smrti diktatora Francisca Franca. Iako je Mao umro samo deset mjeseci nakon Franca, u Kini se nije dogodila politička tranzicija, već samo odustajanje od rigidnog planskog gospodarstva.





“Došla sam do političkog zaključka da nije vjerojatno da će se Kineska komunistička partija reformirati politički. Španjolsku su tranziciju inicirale reformističke snage unutar post-frankističkog režima, poput kralja Juana Carlosa I., koji je stavio nacionalne interese iznad svojih osobnih interesa. Kineska komunistička partija, koja je nasilno došla na vlast 1949., duboko je bila vezana uz ideju da je zaslužila permanentni monopol na političku silu. Povijest partije, pogotovo slamanje prosvjeda na Trgu Tiananmen pokazali su da neće mirno odustati od svoh monopola”, piše Cai.

“Moja vizija – koju su dijelili i drugi liberalni znansvenici (liberalno u ovom kontekstu ne treba biti shvaćeno kao ideologija liberalizma, već liberalno u odnosu na komunistički partijski mainstream, op.a) – bilo je da bi Kina trebala započeti (reformu op.a) implementiranjem demokracije unutar partije koja bi, dugoročno, mogla dovesti do ustavne demokracije. Kina bi imala parlament, čak i pravu opozicijsku stranku”, dodaje.

Za vrijeme Xijevog prethodnika Hu Jintaoa Kina je ušla u razdoblje “političke stagnacije” koje je bilo obilježje Sovjetskog Saveza pod Leonidom Brežnjevom, smatra Cai, i dodaje da je zato bila optimistična kada je Xi Jinping došao na vlast.

“Uzimajući u uobzir reputaciju Xijeva oca, bivšeg vođe Kineske komunističke partije s liberalnim sklonostima, i fleksibilan Xijev stil koji je pokazao na prethodnim položajima, ja i drugi zagovornici reforme nadali smo se da će novi vođa imati hrabrost provesti čvrste promjene kineskog političkog sustava”, navodi Cai.




Nekoliko puta Cai je imala probleme s partijom zbog kritiziranja postupaka Xi Jinpinga:

U travnju 2016., tekst mog predavanja na Sveučilištu Tsinghua (jedno od najprestižnijih kineskih sveučilišta op.a) – koje se održalo nekoliko mjeseci ranije – u kojemu sam argumentirala da ako ideologija ide protiv zdravog razuma, onda prerasta u laži, objavljen je na utjecajnoj mrežnoj stranici u Hong Kongu. ‘Timing’ je bio loš: Xi je upravo objavio da su neka propitivanja na Centralnoj partijskoj školi otišla predaleko te je zatražio veću superviziju profesora. Posljedično me početkom svibnja pozvao disciplinarni odbor i optužio za protivljenje Xiju. Od tada me Kineska komunistička partija blokirala iz svih medija u Kini – tiskanih medija, televizija i online medija. Čak ni moje ime nije smjelo biti objavljeno. Nakon toga, jednu noć u srpnju, pozvana sam ponovno na sastanak u Cnetralnu partijsku školu, gdje je član disciplinarnog odbora stavio veliku količinu dokumenata na stol ispred mene. ‘Postoji već toliko materijala o vama’, rekao je. ‘Razmislite ponovno’. Bilo je jasno da me upozoravaju da ušutim i da ću se suočiti s disciplinarnom akcijom, ako prozborim jednu riječ, što uključuje i smanjene umirovljeničke privilegije. Bila sam zgrožena svojim tretmanom, iako sam shvatila da se drugi suočavaju s puno gorim.

Ubrzo je Cai ideološki potpuno raskrstila s partijom, nakon što je ušutkano više disidenata unutar vladajuće partije. Nakon što je privatno nazvala Kinesku komunističku partiju “političkim zombijem” profesorici je zamrznut bankovni račun te su joj ukinute umirovljeničke privilegije.

“Upitala sam vlasti na Centralnoj partijskoj školi da garantiraju moju osobnu sigurnost, ako se vratim (tada se nalazila u SAD-u s turističkom vizom, op.a). Dužnosnici su odbili odgovoriti na pitanje te su uputili nejasne prijetnje mojoj kćeri u Kini i njenom malom sinu. Tada sam prihvatila istinu: nije bilo povratka natrag”, završava svoj članak disidentica Cai Xia.

 

Rijetki disidenti u Kini, poput profesora Xu Zhangruna, ne pozivaju na ukidanje jednopartijske države

 

Komentari

komentar

You may also like