Japanski medij Newsweek objavio je riječi bivšeg diplomata te zemlje – profesora Akio Kawataoa, koji smatra kako „Zemlja izlazećeg sunca“ mora pokazati svoju “spremnost i sposobnost” za blokiranje tjesnaca između kopnene Rusije i Južnih Kurila kako bi se riješilo “teritorijalno pitanje”. Njegove riječi prenose mediji En24News i RIA novosti.
U svom članku na navedenom japanskom portalu, spomenuti profesor konkretizira koje bi to tjesnace japanska vlada trebala biti spremna blokirati: La Perouse i Sangar, koji su glavni opskrbni putovi između ruskog kopna i Južnih Kurila.
Istodobno, navodi on dalje, s tim ne treba žuriti: „Moramo pričekati dok nacionalna snaga Rusije ne opadne, kao što je bilo u 1990.-im godinama“. Međutim, istodobno priznaje da se ništa slično tome ne očekuje u doglednoj budućnosti, pa se Japan mora prilagoditi dugotrajnom procesu.
Podsjećamo: Japan od Rusije zahtijeva osam otoka južnog Kurilskog grebena. Njih ruska strana imenuje kao Kunašir, Iturup i Mali kurilski greben, koji uključuje Šikotan, Polonski, Tanfiljev, Anučinu, Jurij i Zeleni, dok se pet posljednjih otoka u Japanu nazivaju Habomai i smatraju se jedinstvenim otokom. Rusija pak, smatra, kako su ti otoci postali dijelom SSSR-a nakon Drugog svjetskog rata (u kojem je Japan bio poražena strana, zajedno s nacističkom Njemačkom), pa da, stoga, ruski suverenitet nad njima ne dolazi u pitanje.
Ovaj dugotrajni spor itekako opterećuje ukupne odnose dviju država, prije svega one gospodarske koji imaju golemi potencijal, ne samo po pitanju energetike, i čega su i jedna i druga strana svjesne. Posljednje desetljeće ruski predsjednik Vladimir Putin i bivši japanski premijer Shinzo Abe često su se osobno susretali i pokušavali stvoriti okvire za eventualni budući dogovor koji bi zadovoljio interese obiju strana. Međutim, u potpuno poremećenim globalnim geopolitičkim odnosima, koji su u međuvremenu u svijetu i u azijsko-pacifičkoj regiji nastali, i zbog činjenice da je Japan stjecajem povijesnih okolnosti najveći američki azijski saveznik, znatno limitiran po pitanju vođenja svoje vanjske i obrambene politike, došlo je do zastoja u spomenutim pregovorima, koji će, vjerojatno, trajati jako dugo. Moskva se, naime, boji, da bi eventualnim davanjem dvaju najjužnijih otoka Kurilskog arhipelaga (za što je navodno bila spremna), Tokio bio primoran dozvoliti Washingtonu izgradnju američke vojne baze, što bi imalo kardinalne posljedice po pitanju sigurnosti izlaska ruske Tihooceanske flote sa sjedištem u Vladivostoku na otvoreni ocean.
Tokio uvjerava Moskvu kako se to neće dogoditi i da se na tim otocima neće graditi nikakve američke vojne baze, uključno i one japanske, ali Moskva takvim obećanjima previše ne vjeruje. Ne zbog nekakve neiskrenosti Tokija, već, jednostavno, zbog njegovih ograničenih mogućnosti u donošenju samostalnih odluka takvoga tipa.
Drugim riječima: do rusko-japanskog dogovora oko ovog pitanja još je vrlo dug i trnovit put. Za njega bi, vjerojatno, svijet prije toga trebao postati puno mirnije i suradnji sklonije mjesto. Iluzija ili ne – prosudite sami.
