Unatoč poricanjima, zapadni čelnici su obećali SSSR-u da se NATO neće širiti na srednju i istočnu Europu kada je Moskva pristala na ponovno ujedinjenje Njemačke, tvrdi Willy Wimmer, bivši potpredsjednik Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u intervjuu za ruski medij RT.
Političar veteran, koji je bio parlamentarni tajnik njemačkog ministra obrane između 1985. i 1992., rekao je da je osobno svjedočio tom obećanju kada je kancelaru Helmutu Kohlu poslao izjavu o Bundeswehru (njemačkoj vojsci) u NATO-u i o NATO-u u Europi, koja je u potpunosti ugrađena u ugovore o ponovnom ujedinjenju Njemačke. “Tadašnja odluka Berlina da ne stacionira NATO trupe na teritoriju bivše Istočne Njemačke i zaustavi širenje NATO-a na istok do rijeke Odre” bila je dio tog obećanja, dodao je Wimmer.
NATO poriče da je takvo obećanje ikada bilo dano, inzistirajući da je uvijek imao “politiku otvorenih vrata”. Međutim, dokument koji je nedavno objavio njemački tjednik Der Spiegel pokazuje da je obećanje dano, podržavajući tvrdnje Moskve da je dogovor kasnije prekršen. Zapisnik sa sastanka 6. ožujka 1991. u Bonnu između političkih direktora ministarstava vanjskih poslova SAD-a, UK-a, Francuske i Njemačke o ponovnom ujedinjenju Njemačke pokazuje da su zapadne nacije “razjasnile” još uvijek postojećem Sovjetskom Savezu da se NATO neće širiti dalje na istok.
Wimmer vjeruje da su obećanja zapadnih čelnika ranih 1990-ih na kraju srušena američkim ambicijama formuliranim u tzv. “Wolfowitzvoj doktrini” iz 1992. godine. Ta politika je zapravo bila službeno nazvana kao Smjernice za planiranje obrane za fiskalne godine 1994.-1999. koja je u to vrijeme procurila u New York Timesu i izazvala val kritika čak i u samom SAD-u. Dokument je ocrtao politiku unilateralizma i preventivnih vojnih akcija s ciljem suzbijanja potencijalnih prijetnji i sprječavanja da bilo koje navodno autoritarne države postanu supersile. Službeni tekst smjernica potom je promijenjen nakon negativnih reakcija, ali su se mnoge postavke takve politike ipak našle u vanjskoj politici bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha. Od tog vremena, SAD i njihovi saveznici bili su na “krivom putu” jer su praktički činili sve kako bi u Moskvi stvorili dojam da zapadne nacije nastoje izbaciti Rusiju iz Europe, kako bi izgradile novu zid između Baltičkog i Crnog mora i na kraju “uništili” Rusiju umjesto da s njom surađuju, istaknuo je Wimmer.
Korijen svih trenutnih sigurnosnih problema u Europi leži u američkoj politici kontinuiranog antagoniziranja Rusije, smatra Wimmer. “Svi problemi s kojima se suočavamo započeli su s provođenjem politike Sjedinjenih Država čiji je cilj izbacivanje Rusije iz Europe u posljednjih 20 ili gotovo 30 godina”, rekao je. Dokle god SAD nastavlja “činiti sve da postigne ovaj cilj” i kroz NATO i kroz bilateralne sporazume, europski sigurnosni problemi teško se mogu riješiti, upozorio je Wimmer, dodajući da je Washington taj koji bi trebao iz temelja promijeniti svoj pristup.
Bivši potpredsjednik OESS-a također je ponovio stav ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, opisujući sadašnje stanje odnosa između Rusije i Zapada kao razgovor između “nijemog” i “gluhog”. Glavni diplomat Moskve dao je slične primjedbe ranije u veljači nakon razgovora s britanskom ministricom vanjskih poslova Liz Truss. SAD i njihovi partneri u Europi bili su “zasigurno gluhi” desetljećima otkako “nisu izvukli zaključke” rekao je Putin na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007. Tada je ruski čelnik upozorio da američki jednostrani hegemonizam i “neograničena” uporaba sile u međunarodnim odnosima nagrizaju globalni sigurnosni sustav i slabe međunarodno pravo. To je također bio jedan od prvih puta da je spomenuo obećanje NATO-a Rusiji da se neće širiti na istok.
