Borell: EU mora imati svoju vojsku i postati strateški autonomnija

Visoki povjerenik EU za vanjsku politiku i sigurnost Joesp Borrell sve se više promiče u najistaknutiju figuru briselske birokracije koja zagovara nužnost europske vojne samostalnosti. Tako je u danas objavljenom članku za američki The New York Times Borrell izjavio kako su događaji u Afganistanu pokazali da bi Europa trebala težiti većoj strateškoj autonomiji i povećati svoju vojnu moć kako bi bila neovisnija od Sjedinjenih Država.

“Vrijeme i priroda povlačenja (iz Afganistana) određeni su u Washingtonu. Mi, Europljani, našli smo se ovisnima o odlukama Sjedinjenih Država ne samo po pitanju evakuacije iz Kabula, već i u širem smislu“, kazao je Borrell u svom članku za NYT.

Prema njegovim riječima, Europa mora više ulagati u svoje sigurnosne sposobnosti, razmišljati i djelovati strateški. “Da bismo to učinili, prije svega nam je potrebno zajedničko razumijevanje prijetnji s kojima se suočavamo i vizija kako se s njima nositi – zajednička strateška kultura. U tom smislu EU radi na Strateškom kompasu, dokumentu koji će definirati naše ambicije pitanja sigurnosti i obrane u sljedećih 5-10 godina”, napisao je Borrell.

Dodao je kako europske zemlje raspravljaju o formiranju snaga za brzo reagiranje u EU od 5.000 vojnika i da EU namjerava uložiti osam milijardi eura u sljedećih šest godina za financiranje razvoja koji bi trebao ojačati obrambenu sferu.

Takva, strateški autonomnija i vojno snažnija Europska unija moći će bolje odgovoriti na izazove u susjednim i drugim regijama, rekao je Borrell, što će biti blagodat i za SAD i zadovoljiti interese NATO saveza.

Podsjećamo: SAD i NATO, kao i Velika Britanija, do sada nikada nisu gledali blagonaklono na ideje koje bi pojedini europski političari svako toliko postavljali na pijedestal a odnose se na europsku stratešku neovisnost i samostalne vojne snage. U tom se smislu znalački koriste svojim “satelitima” s tzv. istočnog krila EU – predvođenih Poljskom. Međutim, ovakve izjave, koje ovih dana javno iznosi Borrell ipak nisu plod njegovih inicijativa, već prije svega razmišljanja Berlina i Pariza koji su u projekciji svojih vanjskopolitičkih interesa često sputani onim američkim i(li) britanskim. Borrell tom pitanju (također ne samostalno) očito prilazi mekšim pristupom koji bi trebao udobrovoljiti Washington – koji je svjestan svojih vanjskopolitičkih promašaja (ne samo u Afganistanu ali on je sada za to najpogodniji „okidač“) i ograničenih mogućnosti. Radi li se tu o zajedničkoj sinergiji atlantskih saveznika ili europskom osjećaju  za „pravi tajming“ tek će se vidjeti. U svakom slučaju – bilo koja od tih dviju opcija, ako urodi plodom, bit će svojevrsna pobjeda europske politike i korak prema smanjenju ovisnosti o SAD-u.





 

Komentari

komentar





You may also like