Borrell pripremio izvješće o odnosima EU i Turske. Ni toplo ni hladno

Približava se summit EU, koji će se održati 25. ožujka u virtualnom formatu. Jedna od njegovih tema bit će i odnosi EU i Turske, opterećeni brojnim međusobnim problemima, zbog koje Bruxelles već duže vrijeme najavljuje i poduzimanje novih sankcijskih mjera protiv Ankare. Dovoljno se sjetiti krize u Istočnom Sredozemlju vezano uz tursko-grčke granične sporove, migrantske probleme na tzv. balkanskoj ruti, sukobljavanje turske s pojedinim članicama EU po pitanju Libije i još podosta toga. Tu je, od prošloga tjedna, i odluka turske vlade o izlasku te zemlje iz Istanbulske konvencije i sporazuma o pravima žena, što je jako naljutilo službeni Berlin – naravno, i ne samo njega, već i sve neoliberalne krugove na Zapadu – uključno i Bidenovu administraciju u Washingtonu.

U tim i takvim okolnostima, u ponedjeljak, 22. ožujka, na sastanku ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu 22. ožujka, visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell predstavit će izvješće o trenutačnom stanju političkih, ekonomskih i trgovinskih odnosa između EU i Turske.

Posljednji put pitanje izricanja sankcija bilo je na dnevnom redu u prosincu 2020. godine. Tada je bilo moguće spriječiti izricanje kazni zahvaljujući položaju Njemačke, koji je, međutim, ukazao na potrebu da Turska uvede promjene u svoj model ponašanja. Pripremajući izvješće, Grčka, Cipar, kao i Francuska i Austrija inzistirale su na uključivanju mogućih kaznenih mjera koje bi se mogle poduzeti protiv Turske.

Sadašnja verzija izvješća uključuje 15 stranica, a najvažniji dio koji se tiče Ankare nalazi se na kraju: ako se Turska vrati svojim “jednostranim akcijama ili provokacijama” koje krše međunarodno pravo, sami će osjetiti “političke i ekonomske posljedice”.

Kao moguće sankcije navodi se pet stavki, koje uključuju proširenje okvirnog režima restriktivnih mjera proširenog prošlog studenog kao odgovor na ilegalne turske operacije bušenja na istočnom Sredozemlju, kao i mjere za ograničavanje gospodarske suradnje. Također je važno „ciljanje“ potencijalnih ekonomskih sankcija na najvažnije sektore turskog gospodarstva, među kojima je posebno istaknuta turistička industrija koja, prema Svjetskoj turističkoj organizaciji, osigurava do 12% turskog BDP-a. Ograničenja se također mogu odnositi na izvoz “određene tehničke i energetske robe i tehnologije iz EU”.




Uz to, izvještaj oštro kritizira vojne intervencije Ankare u Libiji i Siriji; a naznačeno je i da je nedavno Turska prestala “težiti mirnom rješenju u Nagorno Karabahu i podržala azerbejdžanski poziv na vojno rješenje sukoba”.

Prema navodima njemačkog medija Süddeutsche Zeitung, izvješće također ukazuje da se u Turskoj, koja je kandidat za članstvo u EU od 2005. godine, demokratska načela postupno uništavaju. Istodobno se spominje važnost nastavka suradnje između Erdoganove vlade  i Bruxellesa, uključno i pitanja izbjeglica, o čemu svjedoči spremnost EU-a da pregovara s Turskom za nastavak rada u okviru sporazuma iz 2016. godine o mjerama za ograničavanje priljeva izbjeglice u Europu.

Kada se sve skupa uzme u obzir, opet je teško očekivati da će se Bruxelles odlučiti na snažnije kažnjavanje Turske. Jednostavno prevažna zemlja da bi si ionako vanjskopolitički slaba EU dozvolila još jedno opasno geopolitičko sučeljavanje sa sebi susjednom zemljom, koja je, između ostalog, i članica NATO saveza, kao što je i velika većina njenih država članica. Ali pričekajmo ipak još malo.





 

Komentari

komentar

You may also like