TOP TEMA: „Cerebralna smrt“? NATO se mora naoružati i poboljšati odnose s Rusijom

Nedavno izrečena fraza francuskog predsjednika Emmanuella Macrona o „cerebralnoj smrti“ NATO saveza možda i ima svoj smisao, barem ukoliko je suditi prema intervjuu glavnog tajnika te vojno-političke organizacije Jensa Stoltenberga za španjolski medij El Pais.

Tako Stoltemberg kaže, kako se po prvi put od Drugog svjetskog rata posložila situacija u kojoj je „Rusija spremna koristiti vojnu silu za zauzimanje dijela teritorija druge zemlje“. „Ali Krim ne ulazi u sastav NATO-a. Upravo zato smo mi razmjestili vojsku na naše granice, kako bismo jasno, bez ikakve sumnje ili rizika nerazumijevanja pokazali kako nikada nećemo prihvatiti ponavljanje Krima u državi članici NATO-a“, kazao je Stoltenberg, dodavši, kako je u slučaju napada na bilo kojega saveznika NATO spreman brzo odgovoriti.

NATO mora provoditi politiku sprječavanja, obrane i vođenja pregovora. Ne postoje proturječja između biti snažan i predlagati riješenja problema. „Dok smo čvrsti i jedinstveni, mi možemo stupati u politički dijalog s Rusijom“, kazao je glavni tajnik. Pritom je izrazio svoje uvjerenje kako NATO mora težiti poboljšanju odnosa s Rusijom, ali da zbog toga nije spreman žrtvovati svoja načela i sigurnost.

Priključenje Krima Rusiji bilo je posljedica jačanja konkurencije između velikih država. „Mi vidimo posljedice toga od Krima, nezakonite aneksije Krima, do Sjeverne Koreje, od Sirije do Južno-kineskog mora“, kazao je Stoltenberg.

Iz ovih se Stoltenbergovih riječi može dosta toga isčitati, pričemu je nedvojbeno kako su one i posljedica Macronovih oštrih upozorenja posljednjih mjesec dana. Ona su se odnosila na potrebu propitivanja samoga smisla daljnjeg postojanja NATO saveza, poglavito nakon turske vojne intervencije na sjeveru Sirije i američke uloge u tome, uključno i neupozorenja Washingtona svojih europskih saveznika (od kojih su neki, poput Francuske, na sjeveru Sirije imali i svoje vojnike) što će se na terenu dogoditi. Iz riječi glavnog tajnika NATO saveza primjećuje se i vidljiv otklon od agresivne i oštre retorike prema Rusiji, determinirane sve do nedavno ulogom Rusije u ukrajinskoj krizi i pripajanjem Krima 2014. g. Naime, do nedavno je upravo Krimski poluotok i njegova „nužnost“ vraćanja Ukrajini bila „crvena crta“ koju je NATO savez odredio za Rusiju i koju bi ona morala prijeći kao preduvjet za pokretanje stvarnog i sveobuhvatnog dijaloga i normalizaciju odnosa s NATO savezom, ali i Zapadom u cjelini.

Međutim, iz Stoltenbergovih se riječi iščitava njegova spoznaja tzv. real-politike (koju su brojni europski lideri ali i sam američki predsjednik Trump već ranije shvatili) i uzroka koji su joj prethodili i koje je sada više nemoguće promijeniti. Jer svima je, naime, jasno kako se Rusija Krima više nikada neće dragovoljno odreći, a pokušavati je na to primorati uporabom vojne sile bio bi „rizik svih rizika“ po fizički opstanak svijeta. A daljnje inzistiranje na spomenutoj logci „crvene crte“, u praksi bi značilo samo to, da je bilo kakav konstruktivan dijalog Zapada s Rusijom a priori nemoguć i da je ta, po mnogočemu prevažna zemlja (svakako ključna po stabilnost europskog kontinenta) zapravo za njega definitivno i izgubljena, a time, vjerojatno, i predana u „zagrljaj“ sve moćnijoj Kini. Pritom nije teško predvidjeti što bi za globalne geopolitičke prilike značila „simbioza“ ili sveobuhvatno rusko-kinesko savezništvo.

A da bi ta nova spoznaja i prihvaćanje realnosti bili lakše „preboljeni“ i prikazani domaćoj javnosti ne kao poraz i odustajanje od svojih proklamiranih načela, već kao njihov posve logičan preustroj, Stoltenberg u spomenutom intervjuu jasno upozorava kako se slično ponašanje Rusije ubuduće neće tolerirati prema bilo kojoj NATO članici. Kao da je Rusija, uopće, i „otkinula“ Krim od jedne članice NATO saveza. Ali od nečega se, ipak, mora početi, a glavni tajnik to upravo i čini. To, naravno, ne znači kako će u rusko-zapadnim odnosima uskoro „poteći med i mlijeko“, ali će svakako pridonijeti smanjenju napetosti na europskom tlu, ionako opterećenom brojnim sigurnosnim i gospodarskim problemima i bez same Rusije. A i to je već nešto.

 

Komentari

komentar

You may also like