Dalekovodi – smrtonosna klopka za ptice

Samo četiri veća hrvatska grada su, prema posljednjim podacima HEP grupe, premrežena s gotovo 8000 kilometara nadzemnih elektrovoda. Upravo ove žice, kao i stupovi koji ih povezuju, postaju smrtonosna klopka za ptice. Što se poduzima po tom pitanju?
Otok Cres je jedno od posljednjih utočišta gospodara neba, bjeloglavih supova, kojih u Hrvatskoj danas ima tek dvjestotinjak. Nekad su slobodno i ponosno letjeli nebom, no onda je čovjek donio napredak, električnu energiju. Sto kilometara dalekovoda rastegnuto je ovim otokom. Na stupove distribucijske mreže slijeću supovi, a neoprezan zamah krila može biti fatalan. On, naime, zbog širokog raspona svojih krila može nehotice dohvatiti drugu žicu ili nezaštićen dio za uzemljenje na samome stupu, zatvoriti tako strujni krug i… priči je kraj. Nekad je na Cresu na ovaj način stradavalo i po deset bjeloglavih supova.

Fatalna pozicija za odmor

Elektrokucijom, kako se zove ovaj strujni udar sa smrtnim ishodom, najviše su ugrožene velike ptice poput roda, sova ili grabežljivaca (orlova, sokola…). Ove ptice vole sjesti na stupove dalekovoda i koristiti ih kao promatračnice, mjesto za odmor ili čak za savijanje gnijezda.
Mnoge druge ptice zapinju o same žice, a tu su opet više ugrožene barske ptice koje načelno imaju slabiju manevarsku vještinu, a i karakterizira ih nedostatak dobrog fokusa (poznatog sokolovog oka), pa se tako dogodi da i ne uoče žice na vrijeme.
Šteta je često i obostrana, jer elektrokucija ptice zna izazvati prekid u prijenosu struje, a katkad treba pretražiti kilometre i kilometre dalekovoda da se pronađe uzrok prekida dotoka električne energije.

Pojačana svijest o zaštiti prirode

Svijest o potrebi zaštite prirode, prirodnih staništa raznih ugroženih životinjskih vrsta, danas je daleko veća nego prije. S ulaskom u EU, Hrvatska je postala i dijelom ekološke mreže zaštićenih područja Nature 2000 kojoj je cilj očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih, rijetkih vrsta kao i oko 230 prirodnih staništa. Unutar područja Natura 2000 sada se moraju pri izgradnji novih vodova primjenjivati tehnička rješenja kojima se osigurava zaštita ptica, a na starim vodovima se obavezno moraju provesti mjere zaštite. Nije to samo nametnuta regulativa koju moramo slijediti. U današnjih je ljudi sve izraženija svijest o nužnosti odgovornog ponašanja prema prirodi koju smo zaposjeli.

Bolje spriječiti, nego liječiti




Pri planiranju novih dalekovoda sada treba voditi brigu i o ovome problemu i nastojati što manje ugrožavati prirodna staništa. No, što je s davno prije postavljenim stupovima? Njihova sanacija sasvim sigurno nije jeftina, a i ne može se brzo provesti. Podzemni dalekovodi su, dakako, najbolje riješene. U HEP-u su nam tako rekli kako su samo u 2019. godini, u svrhu zaštite ugroženih vrsta ptica na Cresu, uložili 1,5 milijuna kuna. Sve je provedeno u suradnji s Udrugom Biom i lokalnom Javnom ustanovom Priroda. Time nisu samo spasili ptice, već su i smanjili kvarove na instalacijama. Plan je da do 2025. godine čitav Kvarner postane mjesto sigurnoga neba.

Žice u zaštićenom području





Goran Šikić, glasnogovornik udruge Biom, kaže kako su 2016. godine s HEP ODS-om potpisali Sporazum o suradnji na zaštiti ptica od stradavanja na rizičnim elementima nadzemne distribucijske mreže. Ovaj sporazum uključuje, između ostalog, stručnu podršku u prikupljanju podataka o stradavanju ptica, razvoj i implementaciju tehničkih rješenja za učinkovitu provedbu mjera zaštite. Mnoge se elektrane, naime, nalaze unutar područja ekološke mreže Natura 2000, u nacionalnim parkovima, parkovima prirode i regionalnim parkovima.
Unutar područja očuvanja Natura 2000 značajnog za ptice postavljeno je nešto više od 5000 kilometara nadzemnih srednjenaponskih vodova od kojih je dobar dio izoliran i ne predstavlja ugrozu za ptice. Ipak, ima još dosta posla u samoj sanaciji energetske infrastrukture kako bi sve bilo usklađeno s načelom sprječavanja i umanjivanja rizika od stradavanja ptica.

Ima neka tajna veza

Nismo uvijek bili svjesni toga što svojim napretkom radimo prirodi. Danas pokušavamo sanirati počinjeno, biti ekološki osviješteni, pratiti načela održivosti i balansa, a to se uvijek dugoročno više isplati. Ponekad u tom procesu nastaju i neobična prijateljstva. Radnici HEP-a koji održavaju dalekovodne stupove već gotovo dva desetljeća blisko “surađuju” s bijelim rodama. Mijenjaju tako ili popravljaju nosače njihovih gnijezda, ugrađuju zaštitnu opremu, a pružaju i tehničku pomoć pri prstenovanju mladih roda. Bijela roda je strogo zaštićena vrsta, a baš se nekako voli gnijezditi na dalekovodnim stupovima. Kažu da se na dalekovodnim stupovima nalazi oko 1000 gnijezda roda! Održavanje njihovih gnijezda uz održavanje samih stupova sada dolazi pod normalan opis posla. Tvrde da to rade na obostrano zadovoljstvo.

Komentari

komentar




You may also like