Geopolitika News nastavlja s povremenim prijevodima onoga što smatra prijevoda i dostojnim. Danas je to članak iz njemačkog Die Welta, u kojemu se autor teksta, Eduard Steiner, pita, što su, zapravo, Europi donijele proturuske sankcije, odnosno što će joj donijeti i ove najnovije, koje je EU donijela zbog trovanja Alekseja Navalnog? To razmatra u kontekstu proturuskih sankcija iz 2014. g. zbog ukrajinske krize, kao i ruskog protusankcijskog odgovora koji je potom uslijedio.
Na Zapadu su uvjereni kako je Rusija od sankcija uvedenih od 2014. g. zbog aneksije Krima jako stradala, navodi autor. U Kremlju se na njih nisu htjeli niti obazirati, govoreći kako su one dovele do minimalnih gubitaka, ali istodobno su i stimulirale gospodarski razvoj zemlje. Analiza američkog Bloomberga pokazuje, kako su sankcije u razdoblju od 2014.-2018.g. Rusiju koštale 6% njenog BDP-a tj. 200 milijardi dolara. Uistinu, nakon 2014. g., kada je rast ruskog gospodarstva iznosio svega 0,7%, nastupila je recesija. U 2016. g. bio je vidljiv mali rast, a u 2018. g. on je iznosio 2,5% u odnosu na pokazatelje iz 2014. g. Međutim, još i prije sankcija, u 2013. g. rast ruske ekonomije smanjio se na 1,8%, jer je zastarjeli ekonomski model, ovisan o prodaji nafte bio iscrpljen, a novi investicijski model još se nije bio pojavio. Osim toga u 2014. g. cijene nafte naglo su pale sa 115 dolara za barel na svega 30 dolara, što je obezvrijedilo rubalj gotovo za polovicu. Nakon toga nafta je porasla do 70 dolara, ali se na prvotno visoku razinu više nije dizala.
S tim u svezi mnogi analitičari kao glavni razlog stagnacije ruskog gospodarstva vide pad cijena „crnog zlata“. Pri tom treba primijetiti kako su zbog sankcija visoku cijenu platile obje strane, jer je Rusija pokrenula kaznene protumjere, praktički zaustavivši uvoz poljoprivrednih proizvoda sa Zapada, navodi autor.
Negativne posljedice za zapadnu ekonomiju bile su gore. Zbog embarga do 2016. g. količina trgovinske razmjene EU-Rusija smanjila se za 43% i iznosila 183 milijarde dolara. Nakon toga se u 2019. g. polako oporavljala do iznosa od 232 milijarde dolara. Za ruski poljoprivredni sektor to je uistinu postalo stimulans njegovoga razvoja. Nužno je bilo kompenzirati nedostajući uvoz. Međutim, zbog nepostojanja konkurencije proizvodi su često bili skupi i niske kvalitete, ali se Rusi prema tome odnose strpljivo.
Smanjenje realnih prihoda građane nije moglo mimoići, zbog čega su oni izgubili interes za vanjskopolitičko neprijateljstvo sa Zapadom i više su fokusirani na unutarnjopolitičke probleme, navodi se dalje u članku Die Welta. Prema podacima istraživačkog centra Levada (u Rusiji on ima status inozemnog agenta-organizacije, op.GN.), početkom 2020. g. 42% Rusa je izjavilo kako sa simpatijama gleda na SAD, a 49% na EU. U 2018. g. ti su pokazatelji bili 25, odnosno 32%. Još 67% ispitanika izjasnilo se za partnerske odnose sa Zapadom, a 11% njih čak i za prijateljske. Samo 16% njih nazvalo je europljane i Amerikance protivnicima. Drugim riječima, sada Kremlj neće uspjeti utjecati na Ruse s pozicije protuzapadne retorike. Ljudi su umorni od vanjskopolitičkih sukoba, navodi njemački medij.
Autor piše kako je ruska ekonomija pokazala čvrstoću prema sankcijskim mjerama stavivši rubalj u „slobodan hod“ (nisu ga vezali uz jednu čvrstu valutu npr. dolar, op. GN.), osiguravši državni proračun od kolebanja naftnih cijena, stvorivši devizne rezerve i re-financirajući vanjski dug banaka. Međutim sankcije su usporile gospodarski razvoj zemlje, zbog čega ona sve više zaostaje za tehnološki razvijenim zemljama. I partnerski odnosi s Kinom nisu se složili kako je zamišljeno, navodi autor, jer Pekingu nisu potrebni partneri (vrlo dvojbena konstatacija, op. GN.). Drugim riječima, tko je mogao izvući korist od ovih sankcija: to su države poput Švicarske ili Turske, koje se nisu priključile proturuskim sankcijama, zaključuje Die Welt svoj članak.
