Dok svijet grca u problemima, nikada viđene flote tankera Kinu preplavljuju jeftinom naftom

„Dok nekom’ ne smrkne drugom ne svane“, kaže naš narod. I u pravilu ne griješi. Aktualna globalna pandemija udarila je po svjetskom godspodarstvu i gotovo ga paralizirala na puna tri mjeseca. Čitavi gospodarski sektori bili su primorani ili obustaviti ili znatno ograničiti svoju djelatnost zbog čega sada grcaju u nikada viđenim problemima. Proizvodnja se tek od nedavno stidljivo pokreće, jednako kao i uslužne djelatnosti. Cijene nafte još do jučer su bile na povijesno niskim razinama a još će proći mjeseci i mjeseci dok dosegnu prosječnu prošlogodišnju razinu koja bi zemljama proizvođačima „crnog zlata“ jamčila stabilan proračunski prihod i rentabilnost energetskog sektora. Taj, makar i spori oporavak, pokušao se dodatno osigurati i na subotnjem sastanku članica OPEC+, prvom nakon postignutog sporazuma o zajedničkom smanjenju proizvodnje nafte s početka svibnja (taj sastanak nije tema ovoga članka).

I dok prirodni procesi uvijek teže entropiji tj. stanju nereda, sličan se nered sada projicira i na globalnu ekonomiju. Slabim i neorganiziranim državama bit će teško „pohvatati konce“ i vratiti gospodarske procese u prvobitno stanje (to će se uglavnom pokušati činiti intervencijama iz državnih proračuna – drugim riječima, uzimanjem iz džepova običnih ljudi što ne izgleda ni malo optimistično i ukazuje jedino na nastavak “vječne” politike štednje i “stezanja remena” tj. pada standarda građana.

Ali, kao i obično, uvijek se nađe onih, bilo pojedinaca bilo zemalja koji se globalnim ili lokalnim neredom itekako znaju okoristiti. A taj drugi, u globalnom je slučaju zasigurno – Kina. Zemlja, koja se od kraja prošle godine borila s epidemijom Covid-19, dok ju je ostali svijet poluzainteresirano i uspavano promatrao – uljuljkan u areolu lažne sigurnosti, nerjetko u čudu gledajući ili čak oštro kritizirajući do tada (osim u holivudskim filmovima) neviđeno stroge epidemiološke mjere koje je propisala vlada u Pekingu za borbu protiv te pošasti. Ali kako su zarazu prvi dobili tako su je se Kinezi i prvi rješili. A s obzirom na svoju veličinu i ekonomsku snagu, disciplinu i organiziranost (ovo zadnje itekako je uvjetovano jednopartijskim ideološkim jednoumljem koje se u konkretnom slučaju pokazalo kao spasonosno), Kina upravo počinje ubirati krupne plodove svoje politike i nastalog globalnog nereda.

Energenata uvijek žedna zemlja, čija potražnja za naftom i plinom na godišnjoj razini permanentno raste sukladno rastu njezine ekonomije, sada želi iskoristiti novonastalo stanje i pretvoriti ga u svoju prednost pred ostalim globalnim konkurentima. Sadašnja niska cijena nafte, koja kineskim konkurentima nikako ne odgovara (SAD, Rusija), njoj je Bogom dani poklon, a o tome svjedoči i slijedeće:

Kina, koja je najveći uvoznik nafte na svijetu, u svibnju je povećala njezin uvoz za čak 19,2% na godišnjoj razini i on je dosegnuo rekordnih 11,34 milijuna barela dnevno (podaci kineske Glavne carinske uprave).

Upravo je gospodarski oporavak zemlje doveo do povećanja potražnje u uvjetima rekordno niskih cijena „crnog zlata“ na svjetskom tržištu. Svibanjske isporuke Kini bile su veće za 14,8% u odnosu na one iz travnja kada su se kretale na razini od 9,88 milijuna barela dnevno.





Još je sredinom svibnja američki Bloomberg pisao kako se u smjeru kineskih luka i naftnih terminala uputila nikada viđena flota od 117 supertankera (VLCC), od kojih svaki ima nosivost 2 milijuna barela nafte. Bloomberg je iz toga izveo zaključak kako će u iduća tri mjeseca Kina kupiti najmanje 230 milijuna barela jeftine nafte. A s obzirom kako je dio toga kupljen još u travnju, kada su cijene nafte bile znatno manje nego sadašnje, a američka nafta WTI bila čak i u cjenovnom minusu tj. prodavala se ne samo besplatno već i uz dodatne „subvencije“ samo da ju netko kupi i tako oslobode skladišta za daljnju proizvodnju (koju je nakon prekida teško i skupo ponovo pokretati), jasno je koliko je kinesko gospodarstvo na ovome profitiralo.

A ukoliko se ovome doda kako su kineske rafinerije već mjesecima ranije kupovale ultra-jeftinu naftu iz Aljaske, Kanade i Brazila, koristeći velike popuste koje su joj tamošnji proizvođači davali zbog nepostojanja potražnje iz drugih zemalja, kinesku zaradu na jeftinoj nafti gotovo je nemoguće precizno izračunati, osim da taj podatak dostavi sama kineska vlada.

Ali ono što se već sada zna jest podatak da je Kina u prvom tromjesečju ove godine udvostručila koeficijent popunjenosti svojih strateških i tržišnih naftnih skladišta i na taj način, jeftinom naftom djelomično omogućila brži oporavak svoga gospodarstva ali i pridonijela rasterećenju globalnih rezervi nafte, što se također treba imati u vidu i na čemu su joj zahvalni i naftaši (a onda, naravno, skriveno i političari) iz suparničkih zemalja, uključno i SAD-a.





Dakle, obično ništa nije u cjelosti onako kakvim se čini ili kakvim se službeno predstavlja. Globalni konkurenti politički gledano međusobno se oštro svađaju i prijete jedni drugima, ali pritom itekako surađuju ako od toga imaju koristi. Jer politička i vojna sila i nema nikakvu drugu ulogu osim štititi ekonomske i financijske interese nacionalnih i globalnih elita.

I za sam kraj (koji ovo posljednje samo i potvđuje), iako je Kina prepunila svoje zalihe nafte ona još uvijek nije smanjila njezin uvoz. Time, osim što sebi osigurava goleme količine jeftine nafte, ona pomaže i zemljama proizvođačima da svoju naftu u sadašnjim teškim globalnim gospodarskim uvjetima ipak još negdje mogu plasirati i tako spasiti svoje energetske sektore i milijune radnih mjesta. Dakle, Kina, kao globalna tvornica, i dalje itekako ima svoju svrhu. I imat će je još dugo.

Komentari

komentar

You may also like