dr.sc. Stjepan Šterc: Praznina i zaborav nadomak metropole

Prirodni je pad stanovništva ovdje prisutan apsolutno u svim gradovima i općinama. Najveći su to gubici mirno promatrani sa svih političkih razina, s istim najavama o ozbiljnosti obnove. Politički govornici lakog obećanja i još lakšeg uvjeravanja

Svojom razornošću, potres je razotkrio uljepšanu političku hrvatsku stvarnost

Najveće bogatstvo svake države pa i Hrvatske je njezino stanovništvo, ali i posebnosti svih njezinih prostora mjerljive različitim potencijalima ili, kako se to u modernom europskom političko-diplomatskom izražaju voli naglašavati, njezinih regija. Regionalna je razvojna politika nezaobilazan dio javnog uljepšavanja političkog izvršnog djelovanja i naročito potrebe potvrđivanja suradnje pozicijskih političara slučajno izabranih i njihovih stručnih podanika. Pogotovo kad se razvojni modeli prevladavajuće oslanjaju na europske fondove i njihove izdašne milijarde koje se nemilice slijevaju prema našim regijama. Na temelju naših skromnih godišnjih članskih uplata u europski strogo kontrolirani i usmjeravani proračun, kao nagrada za zajedništvo koje ne smije imati alternativu.

Regionalni bi razvojni obrazac trebao biti u osnovi razvojna nivelacija cijelog hrvatskog državnog prostora, a u okviru njega stavljanje u funkciju ukupnog prostornog potencijala i bogatstva temeljenog na dinamizmu i strukturi stanovništva. Jednostavna formula kad se ne bi u nju ugrađivali posebni interesi vezani za političko stranačko/partijsko djelovanje i usmjereni postupci prema pozicijskim i kriterijima moći. Kolike su se samo već milijarde kuna usmjerile prema Slavoniji, npr., političkom dobrohotnošću i s koliko se još najava raspolaže moguće je slušati i gledati gotovo svakog dana u političkim istupima stručno-znanstvenih marginalaca, dok Slavonija u svojoj mirnoći ravničarskoj demografski ne prestaje nestajati.

Zaboravljenost prostora

Ništa se neće dogoditi u miru slavonske ravnice i miru i zaboravljenosti ostalih hrvatskih izvangradskih prostora, sve dok fondovska razvojna ideologija i porezni princip uberi sve što možeš i onda rasporedi političkom voljom vladaju sa zakonitostima koje porezno izravno poticanje djelatnosti temeljenih na prostornom potencijalu, proizvodnju, prodaju i izvoz svode na zauzetost površina i iracionalno njihove vlasnike ili najamnike nagrađivanje poticajima. I dok se prema Slavoniji slijevaju milijarde malo vidljivih kuna uz njezino istovremeno demografsko pražnjenje, drugi hrvatski prostori (regije) manje su pogođeni takvom političkom dobrobiti. Njih je pogodio povijesni potresni njihaj i svojom razornošću pokazao ne uljepšanu političku i svaku drugu hrvatsku stvarnost.




Nova su “praskozorja” banovinska tuga, nemir, praznina i zaboravljenost tu nadomak Zagreba, umjesto prihvaćanja ljepote, vrijednosti i mirnoće banovinskog prostora u kojem bi svi koji žive i stvaraju trebali biti nagrađivani. Umjesto nagrada, tamo su kazne porezne i slične druge, zato što se sav politički elitizam uvukao u Zagreb i poručuje uvijek s istom mantrom i svisoka – niste sami niti ćete ikad biti zaboravljeni dok smo mi tu – na vlasti.

Nema tome tako baš davno kako je iz iste te Banovine neka posebna ekipa poručivala pjesmom i stihom “Rođen u Zagrebu”. Bilo je tu još toga posebnoga: “Elena”, “Gradske cure”, “Ja sam slab na tebe”, “Tekila Šila“…pravi zagrebački rock-band. Banovina i Zagreb bili su tu nadomak pjesmom.





“O, zašto šute moje ulice,
zar Zagreb nema svoje rokere,
luda je igra koja počinje,
volim u vjetru plave zastave” (“Rođen u Zagrebu”, album “Plavi vojnik”, ITD Band, 1986.).

Životna borba

“Agresija, okupacija, rat, razaranje, oslobađanje, povratak, poslijeratna obnova i ponovni zaborav učinili su svoje, a demografsku je devastaciju još razornijom učinio pokupski rasjed nakon toga i pokazao svu silinu destrukcijske moći. Svojim je razarajućim pomicanjem južnom i jugozapadnom sisačko-županijskom prostoru (južno od Save i Kupe), ponovno vratio apokaliptička stradavanja doživljavana za vrijeme agresije i okupacije. Nova su potresna ‘Banijska praskozorja’ uz velike i nemjerljive ljudske tragedije i pogibije uzdrmala i porušila i životni idealizam stanovnika o opstanku, ostanku, gradnji, obnovi, životnoj borbi i uopće idili izvangradskih, prigraničnih, brdsko-planinskih i ranije okupiranih područja. Nekad nakon rata zvanih područjima posebne državne skrbi”. (Šterc, S., Nova “Banijska praskozorja”, Universitas portal, 7.1.2021.).

Zaboravljenost prostora i banovinske slike naših dana nakon razarajućih učinaka ratnih, potresnih i nemarnih vratile su tugu u našu i njihovu stvarnost, s puno upitnika vezanih uz stih ITD Banda i prepjevanog gazde Springsteena: “Zar Zagreb nema svoje rokere”.




Lirsko-glazbeni napjev s pretežnim sanjarskim motivima i noćna razmišljanja i uprizorenja u banovinskim je demografskim nepovoljnim okolnostima moguće pripisati stvarnosti. Demografski je potop u slobodi tu u prostoru nadomak Zagreba upravo taj nokturno sa sanjarskim željama i nadama povratka života, smisla opstanka i nastavka u kojem su pjesma, igra, smijeh i razigranost djece bogatstvo, vrijednost i sigurnost nastavka poput čistog idealizma. Koji je Banovini potreban kao i sva druga pomoć za nastavak. Priloženi podaci u tablicama ta su kruta realnost na koju jednostavno treba stalno ukazivati.

 

Potresna projekcija

Prirodni je pad stanovništva (više umrlih nego rođenih) u širem banovinskom prostoru prisutan apsolutno u svim administrativnim gradovima i općinama i u svim promatranim godinama prije potresa! Priloženi su podaci i za 2000. godinu kako bi se potvrdila i njegova dugotrajnost na gotovo istoj apsolutnoj razini. Dvadeset je već godina, a vjerojatno bi podaci za razdoblje 1991.-2000. potvrdili i trideset, intenzivan prirodni pad stanovništva konstanta cijelog prostora uvjetovana primarno smrtnošću populacije. Njezinim starenjem čak i uz stalnost rodnosti ukupna će se smrtnost samo povećavati, a s njom i prirodni pad. Najveći su to mogući gubici mirno promatrani sa svih političkih razina i uvijek s istim najavama o početku i ozbiljnosti obnove, jer naravno  nikad stanovnici Banovine neće ostati sami dok su na vlasti. Politički govornici lakog obećanja i još lakšeg uvjeravanja.

Nakon potresne projekcije priložene u tablici 2 kao moguća simulacija budućih negativnih demografskih događanja, nastavak su banovinskog opstanka i izrazitih demografskih negativnosti ne prihvati li se ponovno posebna državna skrb nad prostorom, sustavno nagrađivanje samog opstanka i poticajno usmjeravanje u banovinski prostor mladosti koja bi nosila razvojne inovacije. Inače se treba zapitati kao i u stihu pjesme ITD Banda: Zar Hrvatska nema svoje političare?

Komentari

komentar

You may also like