Nastavljaju se problemi u opskrbi prirodnim plinom europskih skladišta – kako onim ukapljenim (LNG) koji proteklih mjeseci pronalazi druga tržišta zbog viših cijena koja dobavljači na njima mogu dobiti nego na europskom tržištu, tako i onim koji dolazi postojećim plinovodima iz Rusije. Naime, zbog hladne i duge zime podzemna skladišta plina ispraznila su se na rekordne razine ne samo u Europi, već i u Rusiji, a ruski energetski div Gazprom kao prioritet uvijek stavlja punjenje onih ruskih, naravno – ispunjavajući pritom sve postojeće ugovorne obveze o isporukama plina europskim kupcima.
Međutim, europske potrebe za plinom sada su narasle jer su skladišta rekordno prazna a sezona početka grijanja „pred vratima“ zbog čega raste nervoza. Ako u sve ovo uključimo i (geo)politiku i brigu koju je EU preuzela za osiguranje energetske stabilnosti Ukrajine, kao tranzitne zemlje za isporuke ruskog plina u Europu, problem, naravno, izgleda još složenije.
Ono što EU i Njemačku sada tješi samo je činjenica o skorom dovršetku (krajem kolovoza) i početku rada ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2 – onom istom kojem su se mnoge članice Unije oštro protivile a sam Bruxelles mu „podmetao noge“ stavljajući ga pod odredbe tzv. trećeg energetskog paketa EU (iako je to vrlo kontroverzna odluka s obzirom da je projektna i financijska konstrukcija tog plinovoda kao i početak gradnje počeo prije nego što je spomenuti „energetski paket“ u EU stupio na snagu, a primjerice, Južni plinski koridor (izravni konkurent ruskom plinu, kojim u EU stiže azerbajdžanski plin iz Kaspijskog mora) izuzet je iz tog istog „paketa“, koji, da ukratko objasnimo, ne dozvoljava vlasniku plinovoda (u slučaju Sjevernog toka 2 to je Gazprom) punjenje istog svojim plinom u količinama većim od 50% kapaciteta plinovoda. Ostala polovica kapaciteta plinovoda namijenjena je drugim proizvođačima tj. dobavljačima što je potpuni apsurd jer nitko nikada neće prevoziti svoj plin u rusku Lenjingradsku regiju i tamo ga onda ubrizgavati u ishodište Sjevernog toka 2 za Njemačku jer bi to bilo potpuno nerentabilno i proturječilo bi zdravoj logici).
Ali eto, Europska unija svjesno se uplela u visoke geopolitičke igre želeći na taj način „disciplinirati“ „odmetnutu“ Rusiju, nikako ne shvaćajući kako u svojim rukama za to nema adekvatnih poluga, čega je upravo sada itekako svjesna – ne samo po energetskoj problematici, što je ipak jedna zasebna tema.
A evo najnovijeg primjera koji sve ovo najbolje i potvrđuje:
Gazprom je od subote, 31. srpnja, smanjio ubrizgavanje plina u podzemna skladišta u Europi. O tome svjedoče podaci portala Gas Infrastructure Europe. Smanjeno je ubrizgavanje u najveća skladišta u Europi koje koristi Gazprom – u Austriji (Haidach), Njemačkoj (Rehden), Nizozemskoj (Bergermeer).
Ovdje treba napomenuti kako ubrizgavanje plina obično raste vikendom, jer se smanjuje potreba industrije i oslobađa dodatni resurs za usmjeravanje plina u skladišta.
Istodobno s navedenim, opskrba plinom EU plinovodom Yamal-Europe (prolazi kroz Bjelorusiju i Poljsku i završava u Njemačkoj) smanjila se s 84 milijuna kubičnih metara dnevno (na ulazu u Njemačku) u posljednjih nekoliko dana do 50 milijuna kubičnih metara dnevno u subotu i 60 milijuna kubičnih metara u nedjelju (info: njemački tranzitni operater Gascade).
Nakon hladne zime i rekordnih izvlačenja plina iz ruskih podzemnih plinskih skladišta (gotovo 61 milijardu prostornih metara), Gazprom će morati ubrizgavati istu količinu plina u ta skladišta, što je, kako je gore već navedeno, i njegov prioritet.
Europska bilanca plina trenutačno je u teškom deficitu. Koliko je stanje teško svjedoči i činjenica da je cijena ukapljenog plina na europskom tržištu već premašila 500 dolara za1000 m3 plina. Zadatak obnavljanja njegovih rezervi nakon hladne zime kompliciran je nedostatkom istoga zbog spomenutih cjenovnih “igara” ili, preciznije rečeno – zakona tržišta tj. utrke za profitom.
Međutim, sve su to elementi koji su bili itekako predvidljivi i koje svaka razumna energetska strategija mora uzimati u obzir. Ali energetska strategija EU sve je prije samo ne zdravorazumska, što će se uskoro još više potvrditi kako bude napredovala njena “zelena energetska tranzicija” koja bi nas sve skupa mogla itekako skupo stajati. Nedavna direktiva Europske komisije upućena hrvatskoj vladi o nužnosti povećanja cijena plina do 2026. g. za čak 25% samo je početak nevolja uzrokovanih “akrobacijama” Bruxellesa (o ovoj temi danas donosimo veliku analizu koju vrijedi pročitati).
