Gotovo tri godine traje libanonska duboka ekonomska, društvena i politička kriza i mnogi Libanonci očajnički žele pronaći rješenja. Bez pouzdanog izvora električne energije, oni koji si to mogu priuštiti predvode pomak prema zelenoj energiji, pretežno solarnoj. Dok libanonska energetska kriza osakaćuje infrastrukturu zemlje i svakodnevni život Libanonaca, građani pronalaze nove načine za upravljanje.
Mohammed Nehme, srednjoškolski profesor iz južnog Libanona, zamolio je svog brata u Njemačkoj da mu posudi nekoliko tisuća dolara kako bi instalirao solarni sustav za svoje kućanstvo. “Situacija je postala nepodnošljiva”, rekla je Nehme za France 24. “Moje su kćeri učile za maturu u potpunom zamračenju sa svjetiljkama mobitela. Ranije ovog ljeta dosegli smo nula sati električne energije iz države, a lokalni privatni generatori također su ograničavali svoju opskrbu. Cijene su skočile”, rekao je Nehme. “Ne želim da moje kćeri žive isto kao što smo mi živjeli tijekom građanskog rata; morao sam pronaći izlaz iz tame”, dodao je.
Trenutna gospodarska kriza u Libanonu najgora je u zadnjih nekoliko desetljeća, a 2020. dolazi do neplaćanja nacionalnog duga i naglog pada vrijednosti valute. Vladina tvrtka Eléctricité du Liban (EDL) proizvodi otprilike 90% električne energije u zemlji, ali je u mogućnosti opskrbljivati strujom domove samo nekoliko sati dnevno. Domaćinstva se suočavaju s dugotrajnim prekidima struje, a u nekim područjima nestanci struje traju i do 23 sata dnevno. Mnogi su Libanonci pribjegli korištenju skupih dizel generatora u privatnom vlasništvu. No korištenje generatora također je otežano zbog naglog rasta cijena goriva, djelomično zbog sukoba Rusije i Ukrajine i pogoršan slabom libanonskom valutom, kao i ukidanjem državnih subvencija.
Mnogo libanonskih kućanstava se okreću solarnoj energiji. Ali nedostatak regulacije u novonastalom sektoru također znači da cijene značajno variraju između pružatelja usluga i regija. Samir Haj Ali, lokalni pružatelj solarnih energetskih sustava u južnom Libanonu, rekao je za francuski medija da naplaćuje najmanje 2500 dolara za skroman energetski sustav od 5 ampera što je cijena koja je nedostižna većini Libanonaca. Međutim, nedostatak propisa iznjedrio je novi niz problema. Tvrdi da mnogi od onih koji sada rade u libanonskoj solarnoj industriji nisu stručnjaci i da njihove instalacije pokazuju česte tehničke probleme, često i požare.
Jessica Obeid, stručnjakinja za energetiku, rekla je da libanonsko solarno tržište pati od “nedostatka regulacije, kontrole kvalitete i svijesti”. Rezultat su značajni sigurnosni rizici, nekvalitetna oprema i ugradnja solarnih sustava zbog kojih će mnogi potrošači plaćati ogromne iznose za održavanje i zamjenu opreme. “Na kraju će se tržište poboljšati, ali to će trajati godinama i biti će skupa tranzicija”, rekla je Obeid. Libanon je postavio cilj dobivanja 12% svoje energije iz obnovljivih izvora do 2020. No, mnogi stručnjaci kažu da ovaj cilj vjerojatno nije ispunjen, s obzirom na kolaps nacionalne električne mreže, iako nedostaju službeni podaci. Unatoč tome, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA) procjenjuje da bi Libanon do 2030. mogao isplativo nabavljati 30% svoje opskrbe električnom energijom iz obnovljivih izvora. Velik udio libanonskog teritorija je pogodan za solarnu energiju i energiju vjetra. Velik dio Libanona bilježi čak 300 sunčanih dana godišnje ili više od toga.
Komentari
