Rano jutros u njemačkoj luci Murkan, glavnoj logističkoj bazi za izgradnju ruskog baltičkog plinovoda „Sjeverni tok 2“, koji će, kada bude dovršen, povezivati rusku i njemačku obalu tog mora, počeli su se obavljati premještaji ruskih brodova-cjevopolagača. Radi se o brodovima „Akademik Cherskiy“ i „Fortuna“, koji su i najizgledniji za dovršetak ukupno preostalih 160 kilometra tog plinovoda (računajući obje cijevi zajedno), najvećim dijelom u danskim vodama Baltika, a za što će im trebati cca tri mjeseca izvođenja radova. Oni su glavni pretendenti za tu ulogu postali, nakon što su inozemni brodovi (iz Švicarske i Italije) odustali od neposrednog sudjelovanja u polaganju cijevi na preostaloj – posljednjoj dionici plinovoda, zbog straha od dolaska pod udar američkih sankcija koje su protiv svih izvođača koji će nastaviti izgradnju ovog plinovoda uvedene 21. prosinca prošle godine, osobnim potpisom predsjednika Donalda Trumpa.
Za razliku od prvospomenutog broda, koji je s ruskog Dalekog istoka nedavno uplovio u Baltičko more i usidrio se ispred spomenute njemačke luke, brod „Fortuna“, koji je već ranije sudjelovao u polaganju cijevi za ovaj plinovod, najvećim djelom u ruskim vodama Finskog zaljeva, od listopada prošle godine usidren je u luci Murkan.
Kako su objavili navigacijski portali Marinetraffic i Vesselfinder, u četvrtak u jutro, na pristanišni dok, na kojemu je do sada bila privezana „Fortuna“, stigao je brod „Akademik Cherskiy“. Radi se o pristaništu koje se nalazi pokraj skladišta s plinovodnim cijevima i drugim materjalom za plinovod „Sjeverni tok 2“.
Slika 1: trasa već postojećeg plinovoda “Sjeverni tok”, uz koji se paralelno gradi i Sjeverni tok 2″
Trenutačno, osim američkih sankcija, postoje i pojedini drugi, bitno manji elementi, uglavnom tehničke prirode, koji onemogućuju nastavak radova na tom plinovodu. Osim sveprisutne pandemije koronavirusa i moguće potrebe za dodatnim opremljivanjem broda „Akademika Cherskog“ suvremenom opremom za zavarivanje (što možda i neće biti nužno), investitor plinovoda tvrtka „Nord Stream 2 AG“ mora danskom regulatoru – Danskoj agenciji za energetiku – dostaviti obnovljeni plan rada u danskim vodama, s obzirom kako je u srpnju i kolovozu u njima zabranjeno polaganje cijevi zbog godišnjeg mriještenja ribe. Osim toga, dvama ruskim cjevopolagačima bit će potrebna i dodatna flotila ruskih brodova za logistiku, zbog čega sada prema Baltiku kroz Indijski ocean plove dva broda „Ivan Sidorenko“ i „Ostap Sheremet“. Ti su novi brodovi, koji su također u vlasništvu „Gazprom flota“ (sestrinske tvrtke vlasnika plinovoda „Sjeverni tok 2“ – „Gazproma“), nedavno isplovili iz ruske dalekoistočne luke Vladivostok, a za njihov dolazak na baltičko gradilište bit će im potrebno cca mjesec i pol dana.
Zbog svega ovoga, a kako sam već i naveo u jednoj od svojih prijašnjih analiza na ovu temu (vidi poveznicu ispod teksta), najrealniji rok za nastavak izvođenja radova na dovršetku ovog plinovoda je jesen. Ruski predsjednik Vladimir Putin još je početkom ove godine izjavio kako će plinovod biti dovršen do kraja ove ili u prvom tromjesečju 2021. godine, i to su, kako sada stvari stoje, i realni rokovi. Sve prije toga bilo bi pravo čudo.
I ovdje ne treba sumnjati kako će se Gazprom (čitaj Rusija) povući pred najnovijim prijetnjama SAD-a, koje govore kako bi se pod udarom sankcija zbog nastavka radova na „Sjevernom toku 2“ mogao naći i sam ruski energetski div Gazprom. Jer ovaj projekt za Rusiju već odavno nije stvar tržišta pa i geopolitike kao takve, već pitanje načela – stvar koja se tiče njezinog globalnog ugleda temeljenog na sposobnosti povlačenja samostalnih vanjskopolitičkih, vojnih i gospodarskih poteza, neovisno o stavu (protivljenju) drugih globalnih igrača, prije svega SAD-a.
Ovdje bih, kao na neku svoju završnu opasku, ukazao i na jedan posve novi geopolitički moment vezan uz ovaj plinovod. Naime, 3. studenog u SAD-u se održavaju predsjednički izbori, pa je početak radova na dovršetku ovog plinovoda baš u jesen, moguće sagledavati i u kontekstu pitanja: hoće li Putin htjeti pomoći ili odmoći Donaldu Trumpu? Početak ruskih radova, koji iz američkog kuta gledišta predstavljaju neposredno kršenje njihovih sankcija, i to u samoj završnici predizborne kampanje, Trumpu bi nedvojbeno predstavljalo dodatni neugodan izazov s obzirom da je on ovu sankcijsku „igru“ oko plinovoda osobno i pokrenuo (podlegavši prethodnim snažnim pritiscima Kongresa). Zbog toga je jasno da bi baš on na taj ruski izazov onda morao i odgovoriti. A postavlja se pitanje, kako i čime a da svoju zemlju ne gurne na rub vojnog sukoba s Rusijom – i to zbog njezinog zakonitog projekta, u „njenom dvorištu“, koje je od SAD-a udaljeno desetke tisuća kilometara i s kojim, one, zapravo – nemaju ništa. A neposredno ratovati Amerikanci ne žele niti s Iranom ili Sjevernom Korejom, a kamo li s Rusijom. Pa što bi to onda Trump konkretno (tj. da bude učinkovito a ne samo politički i predizborno oportuno) mogao učiniti s obzirom (kao što sam gore već i rekao) da neke nove američke sankcije protiv Rusije ovaj projekt sigurno ne bi zaustavile? Vjerojatno – ništa, a to bi „ništa“ onda itekako „na nož“ dočekao njegov protukandidat iz redova Demokratske stranke Joe Biden – kao eto, još jedan „dokaz“ Trumpove suradnje s „mrskim neprijateljem“ Putinom.
S druge strane, Rusiji mjesec-dva više ili manje, vezano uz start završnih radova na baltičkom plinovodu ne znače previše s obzirom kako su ionako svi početni rokovi njegovog dovršetka već odavno probijeni. Dakle, Vladimir Putin (a on po ovom pitanju, a ne Gazprom, vuče sve konce) u to smislu može kalkulirati – hoće li ili ne otvarati „novi front“ s Trumpom i time mu usložniti/olakšati borbu za ostanak u glavnoj fotelji najmoćnije zemlje svijeta. Ulozi su po Trumpa golemi, dok je Putinov „problem“ procjena – je li Rusiji bolje s Trumpom ili Bidenom i njegovom moćnom ekipom iz pozadine koja Trumpu sve ove godine „podmeće klipove pod noge“, optužujući ga za izdaju nacionalnih interesa i suradnju s Rusima (iako tu suradnju u praksi tj. na terenu, zapravo više nitko i nigdje ne vidi. Upravo suprotno, svekoliki odnosi dviju vojnih velesila najgori su još od vremena hladnog rata).
I za sam kraj, vrlo kratki podsjetnik na najvažnije tehničke karakteristike plinovoda „Sjeverni tok 2“: ukupna dužina njegovih dviju cijevi je 2460 kilometara, a godišnji kapacitet plinovoda iznosi 55 milijardi m3 plina.
Ruski cjevopolagač u pratnji broda Sjeverne flote na ulasku u Baltičko more
Bloomberg: uskoro počinje završna izgradnja plinovoda “Sjeverni tok 2“
