Energetska vjetrometina: Njemačko ministarstvo gospodarstva potvrdilo korist od Sjevernog toka 2

Dok u Europi traje energetske kriza, ponajviše uzrokovana visokim cijenama plina i električne energije, sve su oči kupaca „plavog energenta“na europskom kontinentu uprte u Njemačku i iščekivanje njezine odluke o izdavanju uporabne dozvole za ruski baltički plinovod Sjeverni tok 2, što se, prema svim najavama, ne može dogoditi prije Nove godine, a moguće i puno kasnije ako se „u igru“ aktivno uključi i Bruxelles. Do tada se EU više uzdaje u toplu zimu nego mudrost svojih energetskih stratega.

Tako je njemačko Ministarstvo gospodarstva danas za RIA Novosti izjavilo kako spomenuti ruski plinovod stvara više mogućnosti za transport plina u Europu u razdobljima velike potražnje.

“Kako bi se osigurala sigurnost opskrbe EU i država članica, plinovod Sjeverni tok 2 predstavlja novi i dodatni kapacitet za uvoz prirodnog plina. … Ovo je još jedna prometnica kojom plin teče od točke A do točke B: iz Rusije u Njemačku, a odavde u cijelu Europu”, navelo je spomenuto njemačko ministarstvo.

U utorak je tamošnje Ministarstvo gospodarstva njemačkom regulatoru dostavilo službeno mišljenje, o tome, da certificiranje operatera Sjeverni tok 2 ne ugrožava sigurnost opskrbe plinom Europi.

Na tu je odluku njemačkog ministarstva odmah reagirao čelnik ukrajinske državne energetske tvrtke  Naftogaz Jurij Vitrenko,  kazavši kako njemačko Ministarstvo gospodarstva i energetike nije razgovaralo o certifikaciji Sjevernog toka 2 s Ukrajinom, što je “vrlo tužno” (info: Eadaily).

Prethodno je, 26. listopada, Ministarstvo gospodarstva SR Njemačke završilo analizu sigurnosti opskrbe u sklopu postupka certificiranja Sjevernog toka 2 i istu dostavilo Federalnoj energetskoj agenciji koja će nastaviti postupak certificiranja. “Njemačko ministarstvo gospodarstva i energetike dostavilo je njemačkom regulatoru službeni zaključak da certifikacija operatera Sjeverni tok 2 ne ugrožava sigurnost opskrbe plinom Njemačkoj i drugim zemljama Europske unije. Istodobno, Ministarstvo napominje popis zemalja s kojima su održane relevantne konzultacije, a Ukrajina nije među njima.





„Ovo je jako tužno”, napisao je Vitrenko na svojoj Facebook stranici, dodavši kako certifikacija  operatera Sjeverni tok 2 u sadašnjim uvjetima „predstavlja kritičnu prijetnju za sigurnost opskrbe plinom Njemačke i drugih zemalja EU“, što je Ukrajina naučila „iz vlastitog gorkog iskustva“ i što „sada Gazprom već pokazuje diljem Europe, umjetno ograničavajući zalihe”

Istodobno savjetnik State Departmenta za energetiku Amos Hochstein navodi kako Rusija mora dostaviti dodatne količine plina Europi ne čekajući pokretanje Sjevernog toka 2, i to kroz postojeće plinovode. Jer, kaže on, ako Rusija tvrdi da može već dan nakon dozvole za rad Sjevernog toka 2 početi s isporukama, znači da plina ima. Rusija je jedina koja sada može pomoći Europi, tvrdi Hochstaein, a istodobno brani američke proizvođače ukapljenog plina koji Europu zaobilaze u širokom luku i plin dostavljaju u Aziju gdje su cijene više nego u Europi. Službenik State Departmenta tvrdi kako se tu radi o privatnim američkim investitorima koji sami odlučuju o tome kome će isporučivati svoj plin.

Hochstein je tu sigurno u pravu, osim u jednoj stvari: i Gazprom je dioničko društvo i to s priličnim velikim udjelima stranih investitora (neovisno o većinskom udjelu ruske države) te se i on mora rukovoditi željama svojih dioničara za profitom i tržišnim pravilima, a ne da jeftinijim cijenama sponzorira nečije pogrešne energetske politike na vlastitu štetu, pri čemu uredno ispunjava sve tekuće ugovorne obveze o opskrbi plinom europskih potrošača. Osim toga Gazprom sasvim legitimno štiti svoju investiciju plinovod Sjeverni tok 2 (većinski je vlasnik s 50% dionica, ali ostalu polovicu čine europske energetske tvrtke), koji je, ne njegovom voljom, upleten u mrežu geopolitičkih i energetskih borbi i interesa.





Osim toga, sve je tanja granica između mogućnosti i nemogućnosti uplitanja države u rad i odluke privatnih kompanija, pa će tako Hochstein lako reći kako se američka vlada ne smije miješati u rad privatnih energetskih tvrtki, ali će se, zato, ta ista vlada itekako miješati u rad privatne društvene mreže Facebook, što je vidljivo upravo ovih dana. Ali to su već elementi za dublju i zasebnu analizu.

Ovdje treba dodati kako je i američki Bloomberg objavio informaciju, pozivajući se na izvore upoznate s energetskom politikom Moskve, kako Rusija – najveći dobavljač plina u Europu – dugoročno može smanjiti cijene tog energenta za europski kontinent za 60%.

Prema riječima jednog od stručnjaka, Rusija nastoji osigurati da plin u Europi košta oko 300-400 dolara za tisuću kubnih metara. Ovi brojevi pomoći će Rusiji u zadržavanju nadzora nad energetskim tržištem kontinenta, usprkos nastojanju Velike Britanije i Poljske da pređu na “čišće izvore energije”.

Posljednji put Rusija je plin europskim zemljama prodavala po takvim cijenama 2013. godine, dok cijena istog sada na Londonskoj burzi prelazi 1100 dolara.

Zanimljivo je kako je prije nekoliko dana europski povjerenik Kadri Simson, na hitnom sastanku ministara energetike država EU, izjavio kako će biti odgovora EU na energetsku krizu, ali da će mjere za borbu protiv visokih cijena goriva početi djelovati tek za nekoliko godina.

Prema mišljenju stručnjaka, nadolazeća europska reforma, koja podrazumijeva zajedničku kupnju plina i kontrolu nad rezervama plina, srušit će cijeli tržišni mehanizam koji je izgrađen posljednjih godina, dok bi puštanje u pogon plinovoda Sjeverni tok 2 moglo srušiti visoke cijene.

Istodobno, ruski Fond za energetsku stabilnost objavio je slijedeće:

“Europljani su postali energetski taoci vlastite politike. U Njemačkoj postoji ozbiljan birokratski problem vezan uz odgodu formiranja vladajuće koalicije nakon rujanskih izbora za Bundestag. A BNetzA (regulator njemačkog energetskog tržišta), očito, čeka odluku političkog bloka, koji će odlučiti o sudbini SP-2. Što ako, primjerice, zeleni kandidat postane ministar energetike? Tada će biti moguće zaboraviti na potpuno punjenje cijevi “.

Štoviše, četveromjesečni rok predviđen za certificiranje operatera plinovoda neće biti konačan. Za europske dužnosnike trebat će dobiti odobrenje ministarstava energetike zemalja EU, kao i dozvolu Europske komisije, što uključuje i otvorene protivnike puštanja u rad SP-2. Zapravo, u najgorem slučaju, odluka o pokretanju mogla bi biti donijeta do sredine 2022. godine.

U svakom slučaju, Moskva je spremna na svaki razvoj događaja. Sve ostaje na Europi koja sa strahom iščekuje nadolazeće hladno vrijeme.

 

Komentari

komentar

You may also like