Postrojba ruske vojne policije raspoređena je krajem prošlog tjedna u regiji Malikia na sjeveroistoku Sirije, u blizini naftnih polja i turske granice, kao i u blizini autoceste koja povezuje grad Qamyshli (najveći Kurdima naseljeni grad u toj regiji, smješten u blizini sirijsko-turske granice) i granični prijelaz Semalka. Tu autocestu američke snage koriste kao opskrbnu liniju za slanje vojske i logistike iz Sirije u njihove baze u Iraku i natrag, piše u ponedjeljak, 11. siječnja, panarapski medij Asharq Al-Awsat sa sjedištem u Londonu.
Sedam oklopnih vozila i deseci ruskih vojnika zauzeli su položaj kod mosta u selu Ain Dewar, sjeverno od grada Deriq u krajnjoj sjevero-istočnoj regiji Hasakah. Postrojbu su pratila četiri ruska helikoptera. Lokalni izvor izjavio je kako se raspoređivanje nastavilo do nedjelje ujutro, nakon čega će se ruska vojska vratiti u svoje baze u Qamyshlyu. Razlozi smještaja nisu objavljeni.
Ruske su snage prethodno pokušale uspostaviti bazu u ovom dijelu sirijske sjeveroistočne regije usprkos otporu lokalnih stanovnika, navodi londonski medij. Prije tjedan dana ruska vojna policija provela je patrolu s četiri oklopna transportera u selu Deriq.
Badran Jia, potpredsjednik regionalne uprave sirijskih Kurda istočno od Eufrata, izjavio je kako su ruske akcije i raspoređivanje na tom području usmjereni na “kontrolu naftnih resursa”. “Ruske snage žele zaustaviti prisutnost koalicijskih snaga i Sjedinjenih Država na tom području. Naša su sela postala poprište za obračun između Moskve i Washingtona, rekao je. “Rusija planira vratiti kontrolu proasadovih snaga nad svim sirijskim teritorijima.”
Prema Jiau, “fokus je sada na novoj američkoj administraciji i stavu koji će ona zauzeti prema Siriji.”
Podsjećamo: ruski mediji već su ranije izvijestili kako je ruska vojska krajem prosinca prošle godine poslala vojna pojačanja u svoju bazu u međunarodnoj zračnoj luci Qamishli. Više od 20 vojnih kamiona i oklopnih transportera s logističkom opremom, streljivom i osobljem stiglo je u spomenutu zračnu luku. U pozadini sukoba između turskih snaga i njima pridruženih militanata iz takozvane Sirijske nacionalne vojske (SNA) s postrojbama arapsko-kurdskog saveza “Sirijske demokratske snage” (SDF, vodeću ulogu u njegovom sastavu imaju kurdske postrojbe YPG koje Turska smatra terorističkim i usko povezanim sa zabranjenom Radničkom strankom Kurdistana) u predgrađima Ain Issa na sjeveru regije Raqqa, ruske su snage prethodno poslale konvoj prema susjednoj regiji Hasakah i dostavile pojačanja u svoje baze u Tel Tamri i Qamishliju.
Stanje se dodatno zakompliciralo i nakon što je Damask optužio Amerikance za pljačku i organiziranje desetaka konvoja cisterni s naftom za prijelaz s istoka Sirije u Irak, što toj zemlji oduzima vitalni izvor goriva, poglavito u zimskim mjesecima. Još prije Moskva je za to isto optužila Washington, potkrjepljujući optužbe satelitskim snimkama, tvrdeći kako se sirijska nafta „i prije i nakon pobjede nad ISIL-om aktivno pljačka pod pouzdanom zaštitom američkog vojnog osoblja“.
Sve ovo ukazuje kako se težište sukoba u Siriji postupno prebacuje s prostora zapadno od Eufrata, gdje je svojevrsna „pat-pozicija“ prisutna samo oko dijelova krajnje sjevero-zapadne regije Idlib koji su pod nadzorom turske vojske i njoj odanih domaćih i manje-domaćih organizacija. Prostor te zemlje, istočno od Eufrata, dodatno usložnjava i sukob turskih i proturskih snaga s lokalnim kurdskim postrojbama.
Očito će Moskva i Washington s novom administracijom na čelu s Joe Bidenom i po pitanju Sirije imati pune ruke posla, ako već ne u postizanju nekog trajnijeg dogovora (što je vrlo malo vjerojatno iako ne i nemoguće), a onda barem oko sprječavanja incidentnih situacija između američkih i ruskih vojnika na terenu, kakvima smo prošle godine sve češće svjedočili, koje vrlo lako mogu eskalirati u po svih neželjenom smjeru.
