Njemačka, kao i nešto ranije Francuska, odbacila je prijedlog Rusije o uvođenju moratorija na razmještaj raketa maloga i srednjeg dometa u Europi!
„Mi ukazujemo na izjavu glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga, danu u ime toga saveza 2. kolovoza“, navodi se u priopćenju glasnogovorništva njemačke vlade.
Naime, tada je Stoltenberg izjavio kako Rusija „za početak“ treba zaustaviti razmještaj svojih sustava, uništiti ih i početi provoditi Sporazum o raketama malog i srednjeg dometa. Te su riječi uslijedile kao reakcija na službeno povlačenje Rusije iz toga sporazuma upravo toga istog dana, 2. kolovoza, a što su neposredno prije učinile i Sjedinjene Države.
Reakcija Pariza, koji također nije prihvatio prijedlog ruskog predsjednika Putina o moratoriju, nešto je drukčije formulacije ali u svojoj biti ne znači ništa drugo u odnosu na izjavu Berlina. Naime, francuski predsjednik Emmanuel Macron je nakon današnjeg službenog odbijanja ruskog prijedloga izjavio slijedeće: „Ali mi smo ga (ruski prijedlog) prihavatili kao osnovu za raspravu.“ Ta je izjava dana na zajedničkoj Macronovoj konferenciji za medije s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.
Ali možemo pretpostaviti o kakvoj će se „raspravi“ o tom krajnje osjetljivom obrambenom pitanju u praksi raditi. Sve će se, kao i obično, svesti na američke prijedloge i planove koji će na ovaj ili onaj način na kraju biti i usvojeni. I to je tako i drukčije ne može biti jer čitav posljeratni sigurnosni ustroj Zapadne Europe (sada EU) funkcionira na načelu američkoga primata po pitanju zajedničke obrane.
Drugim riječima, ključne članice Europske unije (ukoliko Veliku Britaniju već izuzmemo iz EU zbog završne faze unutar procesa Brexita u kojoj se ta zemlja trenutačno nalazi) nisu izdržale pritisak Washingtona i danas su de facto pristale da europsko tlo ubuduće ponovo može postati poligon za pokazivanje mišića dviju nuklearnih velesila, kao što je to bilo i u vrijeme hladnoga rata. Naravno, to još uvijek ne znači da će ove odluke Njemačke i Francuske u stvarnosti i dovesti do razmještaja novih američkih nuklearnih raketnih potencijala u Europi, kao niti da će SAD to željeti učiniti (SAD u Njemačkoj ionako još uvijek imaju uskladištene atomske bombe iz doba hladnog rata) čemu se vodeći europski političari oštro protive. A ta je odluka i eventualno (ne)davanje dozvle samo u njihovim rukama jer se ipak tiče samo njihovih teritorija.
Ali vodeći europski političari i do sada su često „mudrovali“ o europskoj „snazi“ i „jedinstvu“ u suprostavljanju Trumpovoj agresivnoj trgovinskoj, vanjskoj i obrambenoj politici, pričemu su se te „mudrolije“ u konačnici najčešće svodile na onu narodnu: „psi laju, karavane prolaze“. To se najbolje vidjelo u potpunoj nemoći EU pri pokušaju očuvanja iranskog nuklearnog sporazuma nakon što su se iz njega Sjedinjene Države jednostrano povukle u svibnju prošle godine, a protiv Irana vratile stare i uvele nove oštre sankcijske mjere na štetu njegovog energetskog i financijskog sektora, a što se itekako negativno odrazilo i po europske energetske i ukupne gospodarske interese i investicije. A kada EU ne može zaštititi niti svoje gospodarske interese iako spada među najbogatije svjetske ekonomske regije, kako onda očekivati da će Europa, bez svog samostalnog sigurnosnog sustava reći Trumpu „NE“ i time i službeno postati stvarni i neovisni globalni geopolitički igrač i konkurent? Zato se čini kako će do ustroja njezinog neovisnog obrambenog aparata još puno vode proteći i Rajnom i Senom. Naravno, ako do tada uopće i preživimo. Jer kako je počelo …
Jer ruski je predsjednik Vladimir Putin Sjedinjenim Državama danas uputio prijedlog za produljenje Sporazuma o strateškom nuklearnom naoružanju START-3, koji istječe u veljači 2021. g. Rusija, naime, smatra, kako više nema vremena za postizanje novog sporazuma te predlaže produljenje postojećeg, ne nužno na 5 godina tj. može i na kraći rok. Međutim, američki predsjednik Trump još se nije izjasnio o sudbini ovog, posljednjeg važnog sporazuma vojne prirode između dviju nuklearnih velesila nakon njihovog ljetošnjeg povlačenja iz onog – po europsku sigurnost ključnog sporazuma – o raketama malog i srednjeg dometa. Tramp, naime, želi, u neki budući sporazum te vrste uključiti i Kinu, također nuklearnu velesilu s ubrzanim rastom svojih vojnih potencijala. Peking, međutim, to kategorički odbija, tvrdeći, kako SAD i Rusija imaju stratešku nadmoć u interkontinentalnom nuklearnom oružju tj. da u toj sferi naoružanja postoji strateška neravnoteža na štetu Kine. Drugim riječima, čini se kako se upravo udaraju temelji za novu veliku globalnu utrku u naoružanju – ovoga puta uz aktivno sudjelovanje i treće mega-države – Kine.
Komentari
