Kroz nešto više od tri tjedna pomorske isporuke dizela od Rusije, najvećeg vanjskog dobavljača Europske unije bit će uglavnom zaustavljene. Kako će EU popuniti ovu prazninu? Hoće li biti dovoljno goriva? Upada li EU blok u krizu goriva? EU je prošle godine uvezla oko 220 milijuna barela dizelskih proizvoda iz Rusije, prema podacima Vortexa Ltd. koje je prikupio Bloomberg. Gorivo je ključno za gospodarstvo bloka, pogoni automobile, kamione, brodove, građevinsku i proizvodnu opremu i još mnogo toga.
Zamjena toliko ruskog goriva (količina ekvivalentna 14 000 olimpijskih bazena koji su puni dizela), veliki je izazov. No, već je postignut određeni napredak. Godine 2021. više od polovice svih pomorskih pošiljaka dizela u EU i UK došlo je iz Rusije. Do prosinca prošle godine taj je udio pao na oko 40%, zahvaljujući povećanju izvoza iz Saudijske Arabije i Indije. “Izgubljene ruske zalihe bit će nadomještene”, rekao je analitičar Eugene Lindell iz tvrtke Facts Global Energy. No, nema garancije da će zbilja biti tako, piše The Time.
Dobavljači
Najočiglednije mjesto gdje Europa može potražiti više dizela je Bliski istok: prilično je blizu, posebno zemljama koje izlaze na Sredozemno more pod pretpostavkom, naravno, da se Sueski kanal ne blokira. Abu Dhabi National Oil Co. je već sklopio ugovor o opskrbi Njemačke. Indija i SAD (oboje dugoročni dobavljači za EU) također su povećali isporuke posljednjih tjedana. Predviđa se da će američke rafinerije ove godine proizvesti rekordnu količinu destilata, kategorije goriva koja uključuje dizelsko gorivo koje se koristi u kamionima i automobilima.
Ipak, najvažniji potencijalni dobavljač, iako neizravno, može biti Kina. “Politika Kine mijenja igru”, rekao je Mark Williams, direktor istraživanja u tvrtki Wood Mackenzie. Ta zemlja “drži ključ svih viška rafinerijskog kapaciteta na globalnoj razini.” Isporuke dizela iz Kine dramatično su porasle posljednjih mjeseci. Iako samo dio tog izvoza plovi sve do Europe, oni povećavaju regionalne isporuke. To onda oslobađa druge proizvođača koje, u teoriji, mogu slati gorivo u Europu. Prva kineska izvozna kvota goriva za 2023. porasla je za gotovo 50% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, zbog čega je malo vjerojatno da će se isporuke dizela vratiti na niske razine zabilježene početkom 2022. Izvoz dizelskog goriva iz Kine mogao bi iznositi 400 000 do 600 000 barela dnevno u prvoj polovici ove godine, rekao je Williams. To je sličan obujam onome što EU i UK mogu izgubiti u isporukama pomorskim putem iz Rusije. “Od početka veljače dolazi do totalne promjene u pogledu tokova trgovine dizelskim gorivom”, rekao je analitičar. Međutim, važno je zapamtiti da se Kina ponekad ne povodi samo profitom, pa je teško prognozirati kako će Peking reagirati, tvrdi analitičar.
Potencijalni problemi
Mogu li sankcije EU-a potaknuti da rusko gorivo potpuno nestane s globalnog tržišta? Ako Rusija ne može pronaći dovoljno novih kupaca izvan EU za svoje gorivo, što onda? Ako bi posljedično Moskva smanjila proizvodnju u svojim rafinerijama, to bi moglo smanjiti globalne opskrbe i potencijalno povisiti globalne cijene. Čak i ako postoji mnogo voljnih kupaca, izvlačenje goriva iz Rusije može biti izazov. Mnogi brodari bit će oprezni zbog kršenja zapadnih sankcija, koje će nalagati da cijena ovog tereta ne smije biti iznad gornje razine o kojoj trenutačno raspravlja G7. Taj mehanizam i sama gornja granica cijene (za sirovu naftu to je 60 dolara po barelu) tek treba biti postavljena za ruska goriva.
Krajem prošle godine agencija za određivanje cijena nafte Argus Media procijenila je ruski dizel na 926 dolara po toni (oko 124 dolara po barelu), dok je neruski dizel bio skuplji za 30 dolara po toni (oko 4 dolara po barelu). Ako bi se nadolazeća gornja granica cijena bila znatno ispod tržišne razine, tada veliki dio globalne tankerske flote ne bi mogao nastaviti utovar i prijevoz ruskog tereta ako želi pristup uslugama G7 poput osiguranja brodova.
Potražnja
Pitanje o tome hoće li EU ubuduće imati dovoljno dizela mora uključivati i pitanje koliko će velika biti potražnja. Nedavno toplo vrijeme u Europi bez sumnje je pomoglo, vjerojatno smanjujući potrošnju loživog ulja, pri manjoj potrošnji dizelskog goriva i snižavajući cijenu prirodnog plina, što u teoriji čini jeftinijim rad rafinerija. “Makroekonomsko usporavanje postupno je smanjilo europsku potražnju za dizelskim gorivom”, rekao je Benedict George, energetski analitičar iz tvrtke Argus.
“Podaci za svaku zemlju pokazuju da je europska potražnja za dizelom već najmanje 5% manja u odnosu na prošlu godinu. Tijekom recesije 2008. potražnja za dizelskim gorivom pala je za oko 10% u odnosu na prethodnu godinu”, tvrdi. Ipak, Goldman Sachs više ne predviđa recesiju u eurozoni nakon što se gospodarstvo krajem prošle godine pokazalo otpornijim nego se predviđalo.
Uloga Turske
Uloga potencijalnih zemalja posrednika također se ne smije podcijeniti u pomaganju ublažavanja rezultata sankcija EU i pratećeg ograničenja cijena. Turska, na primjer, koja nije dio EU-a, bi u teoriji mogla uvesti velike količine ruskog dizela i zatim ga koristiti za opskrbu svog domaćeg tržišta. Neruski dizel koji tada proizvodi u vlastitim rafinerijama mogao bi se prodavati u EU, potencijalno po puno višoj cijeni.
