Europska “nemoguća misija”: kako Rusiji zatvoriti ventile, a izbjeći vlastiti kolaps?

Europa će možda moći zadovoljiti trenutne potrebe, ali će biti puno teže opskrbiti se zalihama za zimu. Norveška tvrtka Rystad Energy, specijalizirana za analizu energetskog tržišta, upozorila je da će do nove sezone grijanja cijena tisuću kubika plina biti 3500 eura. A što onda slijedi za gospodarstvo i građane nije teško predvidjeti. Sjetimo se da je prije samo cca godinu dana cijena ruskog plina bila između 70 i 100 dolara po tisuću kubika

Nastavlja se američko-ruski energetski rat za europsko tržište. Rusi znaju da ga gube, jer EU nema ni snage ni volje da se odupre neviđenom pritisku SAD-a koji traži njeno žurno napuštanje ruskih energenata – pa sada “igraju” po tržišnim pravilima (cijenama), a svoj alternativni put izvoza traže na Istoku. Međutim, daleko od toga da su sve zemlje EU spremne udovoljiti američkim željama. Razlog je jasan: ovisnost o ruskoj nafti je prevelika, a alternativna opskrba nesigurna i u količinskom i u cjenovnom smislu.

Tako u četvrtak američki Bloomberg piše kako je više od 20 europskih tvrtki već otvorilo račune kod Gazprombanke za kupnju ruskog plina, a još ih je 14 zatražilo dokumente potrebne za njihovo otvaranje. Čini se da su u Europi shvatili kako je šalama došao kraj. Naime, krajem travnja Gazprom je prestao isporučivati ​​ruski plin Poljskoj i Bugarskoj jer su odbile isti platiti u rubljama.

Ekonomski blitzkrieg protiv Rusije nije uspio, a za Europu postoje sve jasniji znakovi da se sukob samo produžuje i da prava igra, zapravo, tek počinje.

“Rusija još nije shvatila da mir neće biti moguć ako Moskva dobije dio Ukrajine vojnom silom. Nećemo prihvatiti mir za Ukrajinu, čije će uvjete diktirati Rusija”, kazao je njemački kancelar Olaf Scholz.

U petak su se ministri vanjskih poslova G7 sastali u Schleswig-Holsteinu kako bi razgovarali o najvažnijoj stvari: kako nastaviti dostavljati oružje u Ukrajinu i kako iz nje uvoziti pšenicu i suncokret. Bloomberg piše da je drugo pitanje sada još važnije za Europsku uniju, a prema riječima njemačkog ministra vanjskih poslova Annalene Burbock, to nije zbog nestašice i rasta cijena na europskim policama – napore diktira iskrena briga za Afriku.




“Zato razgovaramo o tome kako možemo deblokirati blokadu žitarica koju provodi Rusija, kako možemo žito dopremiti u svijet, kako možemo pomoći najsiromašnijim ljudima na svijetu u ovoj situaciji”, rekla je Annalena Baerbock, njemačka ministrica vanjskih poslova.

Osim Kulebe, ministra vanjskih poslova Ukrajine, na sastanak je pozvan još moldavski kolega Popescu. Kako bi podržali Kišinjev vezano uz regiju Pridnjestrovlje, koja ne dozvoljava promet kroz Moldaviju: oružje u Ukrajinu, pšenicu na zapad.





“Zamolio sam zemlje G7 da poduzmu sve potrebne korake da zaplijene rusku imovinu i prebace je u Ukrajinu kako bi obnovili našu zemlju. Riječ je o stotinama milijardi dolara i eura”, rekao je Kuleba.

Točnije, oko 300 milijardi dolara. Ali Kijevu može biti problematično da dobije bar dio tog iznosa: zamrznutu imovinu Zapad doživljava kao instrument pritiska na Moskvu, a s druge strane Rusija drži mnogo više zapadnih investicija na svom tlu. Ukrajini je, međutim, obećano 30 milijardi eura od G7 u obliku zajmova i bespovratnih sredstava. Europska unija izdvaja još 500 milijuna za kupnju oružja za ukrajinsku vojsku, ali sredstva će dobiti zapadni proizvođači oružja tj. ne idu Kijevu „na ruke“.

Čini se kako je konačno slomljen otpor njemačkog kancelara Olafa Scholza koji se protivio isporuci teškog naoružanja Ukrajini. U utorak je, naime, objavljeno kako je na njemački poligon Idar-Oberstein stigla prva grupa ukrajinskih topnika koji će se obučavati za uporabu njemačkih samohodnih topova Panzerhaubitze 2000.

Njemačka i Nizozemska planiraju ih dostaviti 12 komada. Vijest o tome izazvala je pomutnju u Bundestagu, jer prema zaključku Znanstvenog odbora parlamenta obuka ukrajinskog vojnog osoblja čini Njemačku sudionikom u sukobu. Marco Buschman, ministar pravosuđa, pozvan je da odgovori je li Njemačka sada u ratu s Rusijom ili ne. Bushman je rekao da nije u ratu, barem bi Rusija tako trebala misliti.




Istovremeno, šesti sankcijski paket protiv Rusije od strane EU još je uvijek „na čekanju“. Razlozi su jasni: nisu svi za zavrtanje ventila tj. uvođenje embarga na rusku naftu. Zbog toga je predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen već nagovijestila potrebu ukidanja načela jednoglasnog odlučivanja u Vijeću Europe kako bi se zaobišao mađarski veto. Jer Viktor Orban je  pristao blokirati isporuke ruske nafte tankerima, ali ne i naftovodima: “Ruska nafta ili bilo koja druga nafta može doći u Mađarsku samo kroz naftovode, a polovica naftovoda je u Rusiji… Ne možemo prihvatiti prijedlog koji zanemaruje ovu činjenicu. U svom sadašnjem obliku, ovaj prijedlog je jednak bacanju atomske bombe na mađarsko gospodarstvo.”

Bugarska, Češka, Slovačka, iako se ne protive tako kategorično naftnom embargu poput Mađarske, očekuju sličan destruktivni učinak i za sebe pa inzistiraju na odgodi. Štoviše, na tržištu nema dovoljno nafte – ponuda zaostaje za potražnjom za oko milijun i pol barela dnevno. A tijekom tjedna, ključni igrači u OPEC-u – Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – odbacili su mogućnost povećanja proizvodnje kako bi kaznili Rusiju. Općenito, već se pričalo da će šesti paket biti usvojen u skraćenoj verziji, čak i ako to znači ozbiljne gubitke imidža za ideju europske solidarnosti. A ovoga tjedna netko je (nije teško pogoditi tko) odlučio uzdrmati Europu: Ukrajini je naloženo da zatvori ventil.

Ukrajinski Naftogaz je u utorak objavio da blokira tranzit plina kroz čvorište Sohranivka-Novopskov zbog činjenice da Kijev više ne kontrolira teritorij regije Lugansk, gdje se nalazi.

Gazprom nije dobio nikakvu potvrdu o okolnostima više sile i ne vidi ozbiljne prepreke za nastavak rada kao i prije.  Tranzit je osiguran u cijelosti, nije bilo pritužbi od strane ugovornih strana. Gazprom u potpunosti ispunjava svoje obveze prema svojim europskim potrošačima, isporučuje plin u skladu s ugovorom i sporazumima s operaterom, usluge tranzita su u potpunosti plaćene”, rekao je Sergey Kuprijanov, glasnogovornik Gazproma.

Europa će možda moći zadovoljiti trenutne potrebe, ali će biti puno teže opskrbiti se zalihama za zimu. Norveška tvrtka Rystad Energy, specijalizirana za analizu energetskog tržišta, upozorila je da će do nove sezone grijanja cijena tisuću kubika plina biti 3500 eura. A što onda slijedi za gospodarstvo i građane nije teško predvidjeti. Sjetimo se da je prije samo cca godinu dana cijena ruskog plina bila između 70 i 100 dolara po tisuću kubika.

Prognoza norveških analitičara, očito, već uzima u obzir novu stvarnost u kojoj je Rusija počela odgovarati na sankcije. Gazprom je ovog tjedna prekinuo sve odnose sa svojim bivšim tvrtkama-podružnicama u Njemačkoj i Poljskoj, čije su ga vlade izvlastile prije otprilike mjesec dana. To isto prijeti sada i kancelar Austrije Karl Nehammer s praznim plinskim skladištem Gazproma u Salzburgu. Ali nema previše opcija osim Gazporomovog plina. Samo što više nema povlaštenih tarifa, već su na snazi tržišni odnosi.

Koliko je stanje konfuzno svjedoči i da je, dok je bila u Kijevu, njemačka šefica diplomacije Burbock izjavila kako Njemačka odbija ruski plin; dok je, istovremeno, u Berlinu ministar rada i socijalne skrbi Hubertus Heil napomenuo da bi odbijanje ruskog plina Njemačku dovelo do dvostruke krize – do stagflacije – deprecijacija novca praćena stagnacijom u gospodarstvu.

Problem za Njemačku je i u tome što je Berlin Gazpromu, uzimao od njega plin ili ne,  prema ugovoru do 2030. za isporuke 40 milijardi kubika dužan platiti čitavu tu količinu plina.

 

Komentari

komentar

You may also like