Europska skladišta plina poluprazna, uvoza nema, a bliži se sezona grijanja

Europa se bori s rekordno malim rezervama prirodnog plina u svojim skladištima. Tri i pol mjeseca uoči početka sezone grijanja plinske su pričuve popunjene svega 52% (54,8 milijardi kubika), pri čemu zabrinjava činjenica da uvoz ne raste. Ruski Gazprom ne povećava izvoz u EU, pri čemu ispunjava sve obveze iz postojećih ugovora, napominjući kako će izvoz povećati nakon što proradi plinovod Sjeverni tok 2.

S druge strane, dobavljači LNG-a preusmjeravaju teret na profitabilnija odredišta – u Aziju i Južnu Ameriku tražeći pri tom velike marže, zbog čega je opskrba ukapljenim plinom u Europi pala gotovo na razinu iz siječnja ove godine.

Danas se cijenama plina, čije isporuke idu u kolovozu, trguje na najlikvidnijoj europskoj burzi TTF po cijeni od 390 dolara za tisuću kubičnih metara. Za usporedbu, istodobno se LNG u Aziji prodaje po cijeni od 476 dolara za tisuću kubnih metara. Jasno je, stoga, zašto tankeri s ukapljenim plinom žure u Aziju i zaobilaze Europu.

Prema podacima GIE, u srpnju je opskrba plinom u europskoj mreži za prijenos plina s LNG terminala pala na 175 milijuna kubika dnevno. Manje od toga zabilježeno je samo u siječnju – 148 milijuna kubičnih metara, kada se zbog vrlo hladne zime ali i oporavka azijskog gospodarstva od koronakrize (prije svega onog kineskog) naglo povećala potražnja za ukapljenim plinom čije su cijene dostizale i astronomske iznose – veće i od 1.200 dolara za tisuću kubičnih metara, o čemu smo na ovom portalu detaljno izvješćivali.

Europi plin treba ne samo za grijanje kućanstava, već i za potrebe industrije odnosno proizvodnju električne energije. Istodobno se EU „igra“ sa smanjivanjem količinskog protoka plina za već operativni plinovod Sjeverni tok, a slično će biti i po pitanju Sjevernog toka 2 koji je uvršten u odredbe tzv. Trećeg energetskog paketa EU prema kojima većinski vlasnik plinovoda (a to je ruski Gazprom) kroz plinovod može isporučivati samo 50% svoga plina, dok ostalih 50% kapaciteta moraju koristiti drugi dobavljači „plavog energenta“. Kako je jasno da drugih dobavljača nema jer je ishodište plinovoda u Rusiji i da nitko izvana neće dopremati svoj plin do njegovog ulaza kako bi ga tamo ubrizgao za potrebe EU tržišta (to bi im jednostavno bilo preskupo i neisplativo), jasno je kako Europska unija opet svjesno „reže granu na kojoj sjedi“ i to u vrijeme dok vodi aktivnu politiku transformacije svog gospodarstva na obnovljive i skupe izvore energije.

Svu tu geopolitičku i „zelenu“ zaigranost Bruxellesa netko će na kraju morati platiti, a dobro se zna tko će to biti – obični ljudi kroz dobivanje skupljih računa ne samo po pitanju plina i električne energije, jer ovo dvoje utječe na gotovo sve sfere života.




Komentari

komentar





You may also like